Connect with us

KULTURA

MARKO LJUBIC..SRAMOĆENJE VUKOVARA ..

Published

on

 

Hajdemo ljudi prestati jeftino tezgariti Vukovarom i od jedne od najtežih i najslavnijih epopeja u povijesti raditi crpilište za preživljavanje politikanata i profitera!

Čitam da Stipo Mlinarić Ćipe i Domovinski pokret spremaju amandman na prijedlog proračuna sa zahtjevom za tri milijuna eura za film o Blagi Zadri, te da traže posebno državno tijelo za financiranje i poticanje stvaralaštva o Domovinskom ratu!

Dragi Bože, razmišlja li itko kamo vode takve ideje i zahtjevi!?

Jesmo li stvarno postali tako dezorijentiran narod, tako uvaljani u blato provincijalizma i kokošarenje!?

Kao i toliko puta tijekom zadnjih trideset godina, igra se i udara na emocije ljudi, tipuje se na jeftini politički sentiment i još jeftinije profiterstvo.

Jer, kako odbiti takav zahtjev, a ne ispasti izdajnik, kako to odbiti a ne predstaviti se kao vlast koja ne poštuje vukovarsku simboliku!?

Pa upravo zbog svijesti o značaju Vukovara, Blage Zadre, brojnih istinskih junaka, globalnog potencijala u mladom sjajnom Nicolieru i konačno zbog hrvatskog ponosa, te zahtjeve se – mora odbaciti s prjezirom!

I s gnušanjem javno osramotiti.

Ne može se politika nacije i države prema uspomeni na oslobodilački Domovinski rat getoizirati i trpati u šape dokazanih profitera iz Vukovara i oko Vukovara, ne mogu se velike povijesne priče pričati iz lokalne perspektive, samoproglašenih “heroja”, “pisaca”, “redatelja”.

Hrvatska mora odmah prestati svoditi svoju povijest i povijesne događaje na ciljeve i lovišta potpuno nepozvanih prolaznika.

Taj zahtjev uz ime Stipo Mlinarića nema ništa drugo do li istu razinu kao i njegova “istraživačka udruga za istraživanje ratnih zločina” kojoj je prikačio ime dr. Šretera.

To je ista razina jeftinog i banalnog profiterstva i valjanja svetinja u blatu kao i tzv. plakete Mladena Pavkovića, te niza drugih sličnih stvari.

Kakva posebna ustanova ili agencija za poticanje stvaralaštva!?

Shvaćaju li ti tipovi da na taj način izravno oduzimaju Vukovaru, Škabrnji, Dubrovniku, Gospiću, Hrvatskoj, Blagi Zadri i bezbrojnim junacima ono najvažnije – ideale i žrtvu za Hrvatsku, za državu i naciju!?

Kome ti nesretnici prepuštaju državu, vlast, Vladu, ministarstvo kulture, kad hoće “posebnu” agenciju?

Pa to su okupatori davali podčinjenim narodima, kolonijalisti kolonijama!

Kome onda s takvim zahtjevom Mlinarić i Penava prepuštaju ministarstvo kulture, državne agencije, cjelokupno stvaralaštvo i identitet hrvatskog naroda ako izdvajaju Vukovar i Domovinski rat!?

Shvaća li Hrvatska s kakvim štetočinskim i jeftinim prijedlozima ti nesretnici srozavaju nacionalne svetinje!?

Priča o Vukovaru se ne smije srozati na par milijuna eura i za neke scenarije bez hrvatskog a da ni ne spominjem svijetski utjecaj i prepoznatljivost.

Stipe Majić i mnogi drugi su korisni producenti, autori, entuzijasti, ali ako će samo oni i Ćipe, Mladen Pavković i gomila sličnih pričati priču Vukovara i obrane hrvatskog naroda – nismo imali što braniti.

Sve je bilo uzalud.

Tragikomično je gledati objave Penavine banalne mašinerije s pozivom na neki događaj – Heroji govore!

Kad je svatko heroj, nema herojstva.

Heroji ne naplaćuju svoja djela.

Tone se konačno mora usprotiviti svatko tko drži do Hrvatske i časti, do Vukovara i slave.

Za Vukovar Vlada u kojoj je Penava ključni partner, mora izdvojiti stotinu milijuna eura, s osmišljenom idejom, projektom, moraju se pozvati najbolji svijetski pisci napisati scenarij, a to u Hrvatskoj ne radi Ćipe s ekipom, to može Miro Gavran, jer on može pozvati najveća svijetska imena.

Priča o Blagi Zadri ne smije ostati u Vukovaru.

Ili će biti velika i svijetska, ili je neće biti.

Amerikanci su filmom i knjigama od Alama napravili trajni simbol identiteta svoje nacije, a to su radili najbolji na svijetu.

Blago Zadro je braneći vukovarske kvartove umro za Hrvatsku, a to je vrijednije od tri milijuna za igrokaze Ćipe Mlinarića i od jeftinog pseudodomoljublja.

Stvar se svodi na pitanje – imamo li državu ili pristajemo na kokošinjac!

Continue Reading

KULTURA

Iz Rukopisa Mije Ćosića direktora kompanije “Ćosićpromex” iz Usore 15.11.2026 Previše je ljudi koji siju “otrov” svuda oko sebe, ti svojom ljubavlju odluči biti “protuotrov” njihovom “otrovu”.

Published

on

Previše je ljudi koji oko sebe siju otrov. Siju ga svojim riječima, osudama, zavišću, ogovaranjem i potrebom da drugoga ponize kako bi sebe uzdigli. Ima ljudi koji kao da ne mogu biti zadovoljni ako nekoga ne povrijede, ako ne pronađu tuđu slabost, ako ne izgovore nešto što će drugome pokvariti dan. Ponekad je dovoljno samo nekoliko njihovih riječi da nekome poljuljaju samopouzdanje, oduzmu mir ili otvore ranu koja je jedva zacijelila.
Ali nemoj dopustiti da te njihov otrov promijeni. Nemoj zbog tuđe grubosti postati grub, zbog tuđe mržnje postati ogorčen, zbog tuđe nepravde izgubiti dobrotu. Nemoj dopustiti da te ljudi koji su zaboravili voljeti nauče kako treba mrziti. Ne moraš odgovarati istom mjerom. Ne moraš svakome dokazivati da si bolji čovjek. Ponekad je najveća pobjeda upravo u tome da ostaneš čovjek onda kada se drugi trude iz tebe izvući ono najgore.
Odluči svojom ljubavlju biti protuotrov njihovu otrovu.
Ne zato što oni to uvijek zaslužuju, nego zato što ti ne želiš izgubiti ono najljepše u sebi. Jer svijet neće postati bolji ako na svaki otrov odgovorimo novim otrovom. Neće nestati mržnje ako je budemo hranili novom mržnjom. Svijet će postati bolji kada netko odluči prekinuti taj lanac, kada netko umjesto uvrede izabere razumijevanje, umjesto osvete oprost, a umjesto ravnodušnosti pruži ruku.
U duhovnosti Krvi Kristove učimo da ljubav nije samo lijepa riječ, nego spremnost da drugome ne uzvratimo zlom, da ne ponižavamo, da ne ranjavamo i da ne zatvaramo srce. Krist je svoju Krv prolio i za one koji su ga ranjavali. Nije dopustio da tuđa mržnja odredi kakva će biti njegova ljubav. U tome je snaga njegove žrtve i poziv svakome od nas.
Zato, gdje god dođeš, ostavi malo više mira, razumijevanja i dobrote. Nemoj biti još jedna osoba zbog koje će netko navečer plakati. Nemoj biti razlog zbog kojega će netko izgubiti vjeru u ljude. Neka nakon susreta s tobom netko lakše diše, neka netko ponovno povjeruje da još postoje ljudi koji ne traže korist, koji ne osuđuju i koji znaju voljeti bez računice.Mijo Ćosić želi uvoziti radnike iz Turske, plaća 1.000 eura sa smještajem i obrocima
I zapamti, ne moraš svima biti drag, ali nemoj nikome namjerno biti rana. Ne možeš promijeniti sva srca oko sebe, ali možeš čuvati svoje.
Ne možeš spriječiti sve ljude da siju otrov, ali možeš odlučiti da ti nećeš biti jedan od njih. Budi čovjek koji liječi, a ne čovjek koji ranjava. Jer svijetu ne treba još otrova. Treba mu više ljudi koji će svojom ljubavlju biti protuotrov tuđoj mržnji.

Za odnos je potrebno dvoje. Ali za izbegavanje sopstvene odgovornosti dovoljan je jedan.

Postoje ljudi koji veoma dobro znaju šta znače poštovanje, iskrenost i emocionalna odgovornost.

Umeju da objasne zašto je važno razgovarati, priznati grešku, izvinuti se i ne ostavljati drugu osobu u neizvesnosti.

A onda se nadju u odnosu u kojem se upravo od njih očekuje ono što tako dobro razumeju.

I odjednom stvari postaju mnogo složenije.

Umesto odgovora pojavljuju se objašnjenja. Umesto konkretnog postupka, razlozi zbog kojih nešto još nije moguće. A umesto pitanja „Šta sam ja uradio?“ sve češće se postavlja pitanje „Šta je druga osoba mogla drugačije?“

Čovek ne mora da laže kada govori o svojim principima. Može iskreno verovati u njih a ipak pronalaziti izuzetke kada bi njihova primena od njega zahtevala nešto neprijatno.

Sopstveno ćutanje naziva potrebom za vremenom. Tudje ćutanje doživljava kao odbacivanje.

Za svoje postupke traži razumevanje okolnosti. Od drugih očekuje da preuzmu odgovornost za posledice.

I tako nastaje neobična situacija: dvoje ljudi mogu govoriti o istom odnosu a da jedno govori o svojim razlozima a drugo o povredama koje su ti razlozi ostavili.

Naravno da je za odnos potrebno dvoje.

Ali to ne znači da se svaka odgovornost automatski deli napola.

Nije svako odlaganje razgovora izbegavanje odgovornosti. Niti je svako objašnjenje pokušaj opravdavanja. Ali kada objašnjenja stalno zauzimaju mesto odgovora a razumevanje se očekuje samo od jedne strane, problem više nije samo u načinu komunikacije.

Dijalog zahteva dvoje. Izvinjenje zahteva onoga ko ima za šta da se izvini. A promena počinje tamo gde neko prestane da objašnjava samo tudje ponašanje i počne da preispituje svoje.

Pozivanje na odgovornost obe strane može biti znak zrelosti. Ali može postati i način da se izbegne imenovanje sopstvene.

I zato neki odnosi ne ostaju nerešeni zbog nedostatka razgovora, nego zato što se razgovor stalno vodi o svemu, osim o onome što bi neko morao da prizna.

Jasmina Jovanovski

Obilazak radova i posjeta gospodrstvenicima u obuhvatu Poduzetničke zone Žabljak | OPĆINA USORA

Članice udruženja privrednika “Biznis centar”

Continue Reading

KULTURA

Dalida Knezevic..Koja je boja očiju najljepša?

Published

on

 

Sjećam se još kao klinka, kako sam za jednu ultrapopularnu pjevačicu tog vremena uvijek pomislila ” što bi ona sve dala da ima plave oči “…
Kosa joj je uvijek izgledala ” skureno” preblajhano i neprirodno. Nebitno.
Uspjela je biti plavuša, bar to.
Neke misle da je najvažnije imati plavu i dugu kosu i “napraviti” usne.
Druge misle kako su jedino traperice i majica odjeća….Nebitno.
Da pitate moju majku isto bi potvrdila da su plave oči najljepše jer ih ima ona i njena omiljena djeca. To, naravno nisam.
Ja sam izrod.
A paradoksalno, na blic pogled, najsličnije smo licem, čak i tjelesnom građom.
Ipak…
Usudila sam se ” imati ” svjetlosmeđe oči boje pive, meda…
Koje se, ako sam vesela, pretvaraju u jantarne, drugi put su maslinasto zelene, a kad sam ljuta potamne.
Eto slika kako bih izgledala s plavim a kakva sam s prirodnom bojom očiju.
Jednom je meni iznimno dragi Jimmy Stanić rekao za sebe da “ima oči k’o pes”.
Bolje da nije, jer inače osobno ne bih to ni pomislila.
Baš sam se nasmijala.
Plave su oči nevjerne, zelene zavodljive a smeđe vjerne. Tako se kaže.
Psi su odani i vjerni prijatelji i uglavnom imaju smeđe oči.
Haski je iznimka.
Ima plave, sive ili jedno plavo, drugo smeđe oko.
Kao David Bowie.
Jednom prilikom je rekao da se to dogodilo nezgodom, jer ga je školski pogodio šestarom ravno u zjenicu.

Vjerojatno nas prirodno zapadnu oči koje nam najbolje pristaju.
I mislim da nam je svima to najmanji mogući problem.
Bitno da ih imamo i da nečemu služe.

Dalida,
09.11.2026.

Continue Reading

KULTURA

MILJENKA KOSTRO..POSTOJE PJESME.

Published

on

Postoje pjesme što tišina ih potajno piše
dok mlado proljeće žarkim bojama se kiti
uz slanu suzu i osmijeh stihom prodiše
uzdahu i treptaju pjesma će gnijezdo sviti
Postoje pjesme što dah prolaznosti slave
očima iskrene ljubavi dublje u dušu glede
na nebu crtaju nasmijane oblake svjetloplave
znaju da iskrene riječi više od blaga vrijede
Postoje pjesme što srce sneno melodijom bude
riječi poje, dobročaste, nitima duha rime pletu
ko sjedokose majke dok mole, dok se trude
koračaju kao plahe srne u ovom ozeblom svijetu

MILJENKA KOŠTRO

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba