Connect with us

KULTURA

MILJENKA KOSTRO..POSTOJE PJESME.

Published

on

Postoje pjesme što tišina ih potajno piše
dok mlado proljeće žarkim bojama se kiti
uz slanu suzu i osmijeh stihom prodiše
uzdahu i treptaju pjesma će gnijezdo sviti
Postoje pjesme što dah prolaznosti slave
očima iskrene ljubavi dublje u dušu glede
na nebu crtaju nasmijane oblake svjetloplave
znaju da iskrene riječi više od blaga vrijede
Postoje pjesme što srce sneno melodijom bude
riječi poje, dobročaste, nitima duha rime pletu
ko sjedokose majke dok mole, dok se trude
koračaju kao plahe srne u ovom ozeblom svijetu

MILJENKA KOŠTRO

Continue Reading

KULTURA

Dalida Knezevic..Koja je boja očiju najljepša?

Published

on

 

Sjećam se još kao klinka, kako sam za jednu ultrapopularnu pjevačicu tog vremena uvijek pomislila ” što bi ona sve dala da ima plave oči “…
Kosa joj je uvijek izgledala ” skureno” preblajhano i neprirodno. Nebitno.
Uspjela je biti plavuša, bar to.
Neke misle da je najvažnije imati plavu i dugu kosu i “napraviti” usne.
Druge misle kako su jedino traperice i majica odjeća….Nebitno.
Da pitate moju majku isto bi potvrdila da su plave oči najljepše jer ih ima ona i njena omiljena djeca. To, naravno nisam.
Ja sam izrod.
A paradoksalno, na blic pogled, najsličnije smo licem, čak i tjelesnom građom.
Ipak…
Usudila sam se ” imati ” svjetlosmeđe oči boje pive, meda…
Koje se, ako sam vesela, pretvaraju u jantarne, drugi put su maslinasto zelene, a kad sam ljuta potamne.
Eto slika kako bih izgledala s plavim a kakva sam s prirodnom bojom očiju.
Jednom je meni iznimno dragi Jimmy Stanić rekao za sebe da “ima oči k’o pes”.
Bolje da nije, jer inače osobno ne bih to ni pomislila.
Baš sam se nasmijala.
Plave su oči nevjerne, zelene zavodljive a smeđe vjerne. Tako se kaže.
Psi su odani i vjerni prijatelji i uglavnom imaju smeđe oči.
Haski je iznimka.
Ima plave, sive ili jedno plavo, drugo smeđe oko.
Kao David Bowie.
Jednom prilikom je rekao da se to dogodilo nezgodom, jer ga je školski pogodio šestarom ravno u zjenicu.

Vjerojatno nas prirodno zapadnu oči koje nam najbolje pristaju.
I mislim da nam je svima to najmanji mogući problem.
Bitno da ih imamo i da nečemu služe.

Dalida,
09.11.2026.

Continue Reading

KULTURA

Zovu me Sjecanja na bracu Lasic sa Uzarica Siroki Brijeg

Published

on

Tri brata Lasić, slijeva Vjekoslav, (autor knjige) Vitomir, Ivan, djeca iz poštene Hrvatske obitelji mirovnog suca Petra Lasića. Sva tri su stigla na Bleiburg, Vjekoslav-Lujo je preživio križni put da napiše knjigu o strahotama i doživi priznanje kao politički zatvorenik, Vitomir-Miro sretno se vratio kući da postane Hrvatski veleposlanik, a Ivan-Nino je nestao bez traga u nekoj od jama ili rovova. Oca Petra perfidno su ubili komunisti u zatvoru, ostavili su ga danima na mokrome podu, u tankoj košulji, upala pluća, pustili ga kada je bilo kasno.

Continue Reading

KULTURA

Jasmina Jovanovski..Čovek ne mora da laže kada govori o svojim principima…

Published

on

Za odnos je potrebno dvoje. Ali za izbegavanje sopstvene odgovornosti dovoljan je jedan.

Postoje ljudi koji veoma dobro znaju šta znače poštovanje, iskrenost i emocionalna odgovornost.

Umeju da objasne zašto je važno razgovarati, priznati grešku, izvinuti se i ne ostavljati drugu osobu u neizvesnosti.

A onda se nadju u odnosu u kojem se upravo od njih očekuje ono što tako dobro razumeju.

I odjednom stvari postaju mnogo složenije.

Umesto odgovora pojavljuju se objašnjenja. Umesto konkretnog postupka, razlozi zbog kojih nešto još nije moguće. A umesto pitanja „Šta sam ja uradio?“ sve češće se postavlja pitanje „Šta je druga osoba mogla drugačije?“

Čovek ne mora da laže kada govori o svojim principima. Može iskreno verovati u njih a ipak pronalaziti izuzetke kada bi njihova primena od njega zahtevala nešto neprijatno.

Sopstveno ćutanje naziva potrebom za vremenom. Tudje ćutanje doživljava kao odbacivanje.

Za svoje postupke traži razumevanje okolnosti. Od drugih očekuje da preuzmu odgovornost za posledice.

I tako nastaje neobična situacija: dvoje ljudi mogu govoriti o istom odnosu a da jedno govori o svojim razlozima a drugo o povredama koje su ti razlozi ostavili.

Naravno da je za odnos potrebno dvoje.

Ali to ne znači da se svaka odgovornost automatski deli napola.

Nije svako odlaganje razgovora izbegavanje odgovornosti. Niti je svako objašnjenje pokušaj opravdavanja. Ali kada objašnjenja stalno zauzimaju mesto odgovora a razumevanje se očekuje samo od jedne strane, problem više nije samo u načinu komunikacije.

Dijalog zahteva dvoje. Izvinjenje zahteva onoga ko ima za šta da se izvini. A promena počinje tamo gde neko prestane da objašnjava samo tudje ponašanje i počne da preispituje svoje.

Pozivanje na odgovornost obe strane može biti znak zrelosti. Ali može postati i način da se izbegne imenovanje sopstvene.

I zato neki odnosi ne ostaju nerešeni zbog nedostatka razgovora, nego zato što se razgovor stalno vodi o svemu, osim o onome što bi neko morao da prizna.

Jasmina Jovanovski

#PsiholoskeSiveZone #EmocionalnaOdgovornost #MedjuljudskiOdnosi #PsihologijaOdnosa #LicnaOdgovornost

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba