Najava generacijske obnove HDZ-a BiH na predstojećem stranačkom Saboru otvorila je i pitanje buduće uloge predsjednika Dragana Čovića. Iako je pomlađivanje političkih struktura prirodan i potreban proces, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini danas sebi teško može priuštiti odlazak čovjeka koji je gotovo četvrt stoljeća predvodio njegovu najjaču političku stranku.

Predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović najavio je generacijske promjene unutar stranke na Saboru koji bi se trebao održati 8. svibnja 2027. godine. Pitanje vlastite kandidature ostavio je otvorenim, čime je potaknuo razmišljanja o mogućem završetku jednog dugog i značajnog političkog razdoblja.

No, je li za takvu odluku doista došlo vrijeme?

S punim uvažavanjem mladih, obrazovanih i ambicioznih ljudi koji danas djeluju unutar HDZ-a BiH, teško je pronaći osobu koja bi se u ovom trenutku mogla usporediti s političkim iskustvom, međunarodnim vezama i pregovaračkim autoritetom Dragana Čovića.

Godine provedene na čelu HDZ-a BiH, Hrvatskog narodnog sabora i u najvišim institucijama Bosne i Hercegovine stvorile su politički kapital koji se ne može jednostavno prenijeti na nasljednika.

Takvo iskustvo ne stječe se preko noći, niti se autoritet nasljeđuje izborom na stranačku funkciju.

Dragan Čović danas je naprosto politička kategorija za sebe.

U njegovoj stranci zasigurno postoje ljudi koji će jednoga dana biti sposobni preuzeti vodstvo. Međutim, objektivno je teško tvrditi da je bilo tko od njih danas dosegnuo političku razinu čovjeka koji desetljećima vodi najvažnije pregovore o položaju hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

## POVIJESNA ODGOVORNOST NE ZAVRŠAVA SMJENOM GENERACIJA

Dragan Čović tijekom svoje političke karijere nikada nije skrivao velike nacionalne ciljeve.

Od pune ustavne jednakopravnosti hrvatskoga naroda, preko njegove teritorijalne i institucionalne reorganizacije unutar Bosne i Hercegovine, do izmjena Izbornoga zakona i osiguravanja legitimnog političkog predstavljanja, riječ je o pitanjima koja su obilježila gotovo cijelo razdoblje njegova vodstva.

U tim je nastojanjima pokazivao upornost, političku strpljivost i spremnost na dugotrajne razgovore, često u okolnostima koje nisu bile naklonjene hrvatskim zahtjevima.

Upravo zato vjerujemo kako bi bilo pogrešno da se povuče u trenutku kada najvažniji ciljevi njegove političke borbe još čekaju svoje konačno ostvarenje.

Jer, tko bi mogao bolje završiti ono što je sam započeo?

Tko bolje poznaje sve dosadašnje pregovore, postignute dogovore, međunarodna obećanja i političke prepreke?

Tko može uvjerljivije zastupati zahtjeve koje je godinama neumorno iznosio pred domaću i međunarodnu javnost?

Ako je itko u stanju konačno riješiti hrvatsko nacionalno pitanje u Bosni i Hercegovini, onda je to upravo Dragan Čović.

## TREĆI ENTITET KAO POVIJESNI CILJ, IZBORNI ZAKON KAO NAJMANJE ŠTO SE MORA OSTVARITI

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini već desetljećima očekuje institucionalno rješenje koje će mu omogućiti stvarnu, a ne samo deklarativnu jednakopravnost.

Ideja hrvatske federalne jedinice, odnosno trećeg entiteta, ostala je jedan od najprepoznatljivijih političkih zahtjeva za drukčijim unutarnjim uređenjem Bosne i Hercegovine.

Svjesni smo složenosti političkih okolnosti i činjenice da se takva pitanja ne mogu riješiti jednostranim odlukama.

Međutim, ako za takvo povijesno rješenje još nisu sazreli uvjeti, izmjene Izbornoga zakona kojima bi se osiguralo legitimno predstavljanje hrvatskoga naroda predstavljaju najmanji cilj od kojega se ne bi smjelo odustati.

Upravo je sada, uoči formiranja vlasti nakon općih izbora, idealan trenutak da se izmjene Izbornoga zakona postave kao jasan i neizostavan uvjet za sudjelovanje u budućoj vlasti. Teško je zamisliti povoljniju priliku da se dugogodišnji politički zahtjevi konačno pretvore u konkretan rezultat. A tko bi takav zahtjev mogao uvjerljivije postaviti i uspješnije ispregovarati od čovjeka koji je gotovo cijelu svoju političku karijeru posvetio upravo tom pitanju?

Čović je upravo to pitanje godinama isticao kao jedno od temeljnih pitanja političkog položaja Hrvata. Nedavno ga je ponovno nazvao prioritetom svih prioriteta.

Zato vjerujemo da bi upravo on trebao biti čovjek koji će taj proces konačno privesti kraju.

Ne bi bilo pravedno ni prema njemu, ni prema njegovu političkom nasljeđu, da rezultate tolikih godina rada i pregovora jednoga dana ubire netko drugi.

A još bi manje bilo pravedno da se nova generacija već na početku svojega političkog puta mora suočavati s pitanjima na koja njezini prethodnici nisu uspjeli pronaći odgovor.

## PREDSJEDNIČE, NEMOJTE JOŠ PREDAVATI KORMILO

Dragan Čović nesumnjivo ima pravo razmišljati o političkom nasljeđu i postupnom povlačenju. Nakon toliko godina javnog djelovanja, takva bi odluka bila ljudski razumljiva.

Ali postoje trenuci kada osobna želja mora ustupiti mjesto povijesnoj odgovornosti.

Vjerujemo da je upravo ovo jedan od njih.

Zbog svega što je hrvatskom narodu obećavano, zbog svih političkih bitaka koje su vođene, zbog tolikih pregovora, susreta i najava konačnih rješenja, Čović bi trebao ostati na čelu HDZ-a BiH sve dok barem temeljni politički cilj ne bude ostvaren.

Ako se namjeravate povući upravo sada, prije nego što su ostvareni temeljni ciljevi te borbe, onda se s pravom možemo zapitati jeste li je uopće trebali započinjati prije više od dva desetljeća. Jer povijesne se bitke ne započinju da bi se njihovo dovršavanje prepustilo drugima, nego da bi se preuzela odgovornost za njihov konačni ishod.

Neka generacijska obnova počne. Neka mladi preuzimaju odgovorne dužnosti, stječu iskustvo i pripremaju se za budućnost.

Ali neka na čelu ostane čovjek čiji autoritet nitko od njih danas ne može dosegnuti.

Čovjek koji najbolje poznaje sve putove do rješenja jer je njima godinama prolazio.

Čovjek koji je hrvatskom narodu toliko puta ulijevao nadu da je konačno rješenje nadohvat ruke.

Zar bi bilo pravedno da upravo sada, kada se očekuje ostvarenje tih dugogodišnjih nastojanja, napusti političko kormilo?

Zato predstojeći Sabor HDZ-a BiH ne bi trebao biti mjesto oproštaja od Dragana Čovića, nego prilika da mu se još jednom iskaže povjerenje i omogući dovršetak njegove povijesne političke misije.

Ako je treći entitet cilj koji zahtijeva još vremena, onda neka barem izmjene Izbornoga zakona budu trajni pečat njegova političkog djelovanja.

A kada to ostvari, moći će mirno, ponosno i uzdignute glave predati vodstvo onima koji dolaze.

Predsjedniče Čoviću, ostanite!

Hrvatski narod predugo čeka ostvarenje ciljeva koje ste mu postavili da bi sada, pred samim završetkom, ostao bez čovjeka koji mu je obećao pokazati put.

I zato, ako je potrebno, ostanite još jedan mandat. Ili dva. Onoliko koliko bude trebalo da se obećano konačno ostvari.

AUTOR OBJAVE  MLADEN LJUBIC VAJTA