Svetkovina sv. Ivana Krstitelja, u narodu poznatog kao sv. Ivo, svečano je proslavljena u svetištu i župi Podmilačje pokraj Jajca koje je jedno od najstarijih hodočasničkih i zavjetnih mjesta u Bosni i Hercegovini. Središnje misno slavlje s molitvama za bolesnike predvodio je u utorak 24. lipnja u svetištu i župi sv. Ive fra Tomislav Šanko, kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića, domaćeg župnika fra Filipa Karadže i 30-ak svećenika te uz sudjelovanje tisuća vjernika.

Na misno slavlje u Podmilačju pristiglo je mnoštvo hodočasnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Europe, ali i udaljenijih krajeva svijeta. Središnjoj proslavi prethodila je misa uočnica koju je u ponedjeljak 23. lipnja predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s dvadesetak svećenika.

Uvodeći u misno slavlje hodočasnicima se obratio upravitelj svetišta i župnik fra Filip Karadža. „Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, u ovoj svetoj, milosnoj i oprosnoj 2025. godini, koju je proglasio blagopokojni papa Franjo, a nastavio papa Lav XIV., došli smo ponovno, neki po prvi put, u naše Podmilačje, mjesto jubilejskog oprosta, slušajući nutarnji šapat čovjeka Božjeg Ivana koji nas poziva da na ovome mjestu, kao nekoć u judejskoj pustinji, obremenjeni raznim grijesima i strahovima, pronađemo smisao svoga života. Lišeni navezanosti na stalno mjesto boravka, hodočastimo Ivanu u susret, ali s velikim nadama”, rekao je fra Filip.

Pozvao je sve da se povjere i poslušaju sv. Ivana te da tako “postanemo sinovi Božji, da poslušamo glas Kristov, da uskladimo svoju životnu ‘biologiju’ s Ivanovom teologijom tj. da svoj život kreiramo zajedno s bogočovjekom Isusom Kristom koji jedini može donijeti mir u cijelosti i dati istinski smisao svakom čovjeku. Jedino je to istinska metanoja ili pravo obraćenje, osobna odluka za promjenu života”. Na kraju svojega obraćanja izrazio je svoju blizinu bolesnicima, starcima, nemoćnima, onima marginaliziranima i zaboravljenima na rubu društva, ali i svim drugim bez obzira na stalež i zvanje, na njihovo osobno uvjerenje, na njihovo religijsku, ideološku i bilo koju drugu pripadnost.

U prigodnoj propovijedi fra Tomislav Šanko, kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, istaknuo je temeljne poruke svetoga Ive i njihovu aktualnost u životu suvremenog vjernika. Govoreći o Božjem pozivu fra Tomislav je naglasio da „kad Gospodin izabire nekoga za posebnu misiju, kao što je to sveti Ivan, sveti Ivo, onda ga ne izabire samo za njega samoga, nego uvijek kada izabire, izabire da po njemu uključi druge.“ Istaknuo je kako „samo čovjek koji je dodirnuo Boga može dodirivati i druge na Božji način“ pozvavši vjernike da u ovoj svetkovini prepoznaju poziv na osobno obraćenje i dublji odnos s Bogom.

Govoreći o poniznosti sv. Ivana Krstitelja, propovjednik je rekao: „Ivan da bi pokazao Krista, prvo je morao naći svoje mjesto, svoje poslanje“, naglasivši važnost da čovjek zna „tko je i tko nije“. Dodao je da je prva stvar koju nas uči sv. Ivo da je on znao istinu o sebi – znao je da nije Krist. „Ljudi koji nađu svoje mjesto, kao što ga je Ivan našao, oni imaju i za druge mjesta. I ja vjerujem da je to kriterij za Nebo, da je to ulaznica za Nebo.“

Dotaknuvši se istine i autentičnosti vjere kazao je: „Da bi mene Bog sreo, samo je jedan uvjet. Uvjet je da znam kazati svoju istinu…. A moja istina je da ne mogu sam.“ Upozorio je na duhovne opasnosti taštine i lažnog samopouzdanja: „Bog se ne može spojiti s tobom ako uvijek sve znaš, ako sve možeš, ako nikad nisi pogriješio.“

Fra Tomislav je vjernike potaknuo i na duhovnu budnost: „Postoje dvije napasti – da nisi prisutan, da nisi tu. Neki ljudi koji stalno žive u prošlosti stalno su negdje ‘iza’. Stalno su negdje zarobljeni…. Ima toliko situacija. Ne pričaju djeca sa svojom rodbinom. S materom, s ocem. Zato što se negdje, nekad, dogodilo. I tu su ostali. Ostali tamo negdje u prošlosti i nisu tu. Pogledajte, mi za sreću imamo ovaj trenutak, sad. Ja sad mogu biti sretan, ali moram biti tu”, kazao je fra Tomislav. Nastavio je upozorivši da “…ima ljudi – ne mogu sebi oprostiti. Ne možeš sebi oprostiti. Ali to nije poniznost, to je duh oholosti. Daj to Bogu. Oprosti sebi. On ti je već oprostio”, posvijestio je fra Tomislav. Podsjetio je vjernike da je “Bog milostiv. Bog prašta… Oprosti se s onim što je bilo… Nemoj da budeš talac tog otrova.“

Zaključno, propovjednik je pozvao na originalnost i slobodu u vjerničkom poslanju: „Bog te jednog dana, na krjau, neće pitati jesi li bio kao sveti Franjo, kao sveta Klara…Jesi li bio kao tvoja mater ili kao tvoj brat… Najgore je što se može dogoditi u obitelji kad roditelji počnu uspoređivati svoju djecu. ‘A zašto ti nisi kao tvoj brat? A zašto ti nisi kao susjedova sestra?’ ‘A čovječe, nisam. Ja sam ja.’“

“Vidite kako se ovdje u Evanđelju, zanimljivo je, kaže pa nitko se nije tako zvao. Kako ti njega možeš nazvati Ivan? Pa nitko se nije tako zvao u tvojoj rodbini”, istaknuo je fra Tomislav te se zapitao zašto imamo potrebu ljude stavljati u ‘kalupe’. Podsjetio je na primjer majke Elizabete za koju je rekao da je izvrsna majka, “žena koja prepoznaje originalnost svoga djeteta. Ne zarobljava ga svojim ambicijama”.

“Zar nije dobra majka, dobar otac, onaj koji prepozna ono što je Bog dao tom djetetu? Želi da to djete bude sretno, pa da bude originalan!? To mu pokaži, onda si dobra majka, dobar otac. Ako u svom djetetu vidiš ono lijepo, otvori mu taj put… I on će biti sretan, a ne da bude ‘kalup’, neka kopija. Liječiš neke svoje ambicije nekada, na svojoj djeci koje ti nisi ostvario. I onda imaš dijete koje je možda uspješno, što mi kažemo, uspješno, a nesretno. I što je na kraju uspjeh?”, zapitao se propovijednik te kroz primjer sv. Ive naglasio da uspjeh ne leži u ljudskom priznanju, nego u vjernosti poslanju: „Po ljudski nije to neki uspjeh, odsjekli su mu glavu. Ali bio je uspješan po Božjem jer je ostvario Božje poslanje“, zaključio je fra Tomislav.

“Bog je obećao samo dvije stvari – da će te naučit ljubiti i da se želi po tebi proslavit. Nije ti obećao da nećeš nikad biti bolestan. Nije ti obećao da će ti sve u životu ići kako si ti zamislio. Nije ti obećao da nećeš imat problema. Nije ti to ništa obećao. On je rekao uzmi svoj križ. Ali ja ću te naučit ljubiti i naučit ću te kako se proslaviti”, poručio je na kraju propovijednik zazvavši blagoslov svetoga Ive i zagovor da vjernici hrabro vrše poslanje na koje ih Bog poziva.

Na kraju mise zahvalu je izrekao župnik fra Filip Karadža. Zahvalio je kustodu fra Tomislavu Šanku koji je predvodio euharistijsko slavlje, provincijalu Bosne Srebrene fra Zdravku Dadiću, gvardijanu fra Vinku Markoviću, subraći i suradnicima fra Nikoli Neimareviću, župnom vikaru đakonu fra Mateju Jurićeviću, časnim sestrama katehisticama s. Dragici Ljubos i s. Gizeli Dolić, profesoru fra Danimiru Pezeru, liturgičaru, kao i njegovim studentima s Franjevačke bogoslovije.

Riječi zahvale uputio je i pjevačkom zboru pod ravnanjem maestra profesora fra Emanuela Josića, službama sigurnosti na svim razinama, policiji, medicinskom osoblju, vatrogascima, civilnoj zaštiti i cijeloj tehničkoj ekipi koja je omogućila nesmetano odvijanje cijelog ovoga slavlja. Zahvalio je medijskim kućama TV Herceg-Bosne, Laudato televiziji i Radio Mariji BiH koje su izravno prenosile euharistijsko slavlje iz Podmilačja. Na poseban način je zahvalio ispovjednicima, redovnicima i redovnicama, župljanima, prakaraturima, članovima pastoralnog i ekonomskog vijeća, framašima, bogoslovima i studentima kao i svim podupirateljima na svim razinama.

Nakon zahvalnog obraćanja fra Filipa, okupljenim vjernicima se obratio i provincijal fra Zdravko Dadić čestitajući imendan slavljenicima. “Imate ime koje obvezuje, ali mi kršćani imamo još važnije ime koje nosi u sebi još veću obvezu, a to je da smo kršćani. Kršćanin je čovjek koji svoje ime pronosi na način da se to vidi u njegovom životu, u njegovim riječima, u njegovom ponašanju, u svemu onome što on živi i jest: na poslu, u obitelji, u susretima”, posvijestio je fra Zdravko.

“Ovo je trenutak u kojem mi danas nalazimo Boga. Ova dolina, Riječ koju smo slušali, potiče nas da susretnemo Boga. A to onda od nas traži također mogućnost i obvezu da iziđemo u svijet i da poput Ivana budemo oni koji ravnaju put Gospodinu koji želi doći. Uvijek ostaje pitanje, za svake svete mise i za svakog našeg susreta, jesam li ja put po kojem Isus dolazi u ovaj svijet? Braćo i sestre, strašna bi stvar bila da ja kao kršćanin moram odgovoriti kako u ovom svijetu nisam bio put po kojem je Gospodin dolazi u svijet. A činjenice oko nas, ratovi, stradanja… govore da smo i mi kršćani negdje zatajili. Stoga, neka ovo pokorničko mjesto bude poticaj vama da u svijet krenete sposobni pripravljati put Gospodinu, to jest da budete hrabri i da progovorite istinu. A istina je, da uistinu ima netko veći od mene. E kad to shvatimo, počet ćemo mijenjati svijet”, poručio je na kraju provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.

Liturgijsko slavlje uveličao je zbor pod ravnanjem fra Emanuela Josića Maljuge, a izravni televizijski prijenos misnog slavlja iz svetišta uz rijeku Vrbas omogućili su Laudato TV i Radiotelevizija Herceg-Bosne.

Svetište u Podmilačju, koje postoji od 15. stoljeća, i ove je godine bilo mjesta duboke pobožnosti gdje se tisuće vjernika okupljaju kako bi molili zagovor sv. Ivana Krstitelja, u utorak 24. lipnja izvijestila je KTA.