Na svečanoj sjednici Senata Sveučilišta u Mostaru danas je redovitom profesoru Milenku Bevandi dodijeljena počasna titula profesora emeritusa. Ova prestižna akademska počast dodjeljuje se istaknutim pojedincima koji su svojim dugogodišnjim radom ostavili dubok trag u području znanosti, struke i razvoju Sveučilišta.
Prof. Bevanda djeluje u području medicine, sa užom specijalizacijom iz gastroenterologije i hepatologije, a trenutačno obnaša dužnost ministra zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ/K.
Foto: Brotnjo.ba
Istaknuti doprinos razvoju medicine i Sveučilišta u Mostaru
Izvjestitelj na sjednici, prof. dr. sc. Ivan Ćavar, dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru i predsjednik povjerenstva za izbor, predstavio je bogat znanstveni, stručni i nastavnički doprinos profesora Bevande.
Posebno je naglašeno:
dugogodišnje vodstvo i sudjelovanje u nastavi na Medicinskom fakultetu
mentorstvo brojnih magistarskih i doktorskih radova
ključna uloga u osnivanju Studija medicine na engleskom jeziku
sudjelovanje u osnivanju Studija dentalne medicine
doprinos uspostavi sofisticiranih fakultetskih laboratorija i službi:
citogenetskog laboratorija
laboratorija molekularne dijagnostike
dentalne ambulante za djecu s posebnim potrebama
ambulante za medicinu spavanja
Njegov rad dao je snažan poticaj međunarodnoj afirmaciji Medicinskog fakulteta i razvoju znanstvenoistraživačkog okruženja.
Rukovodeće funkcije i uloga u razvoju struke u BiH
Prof. Bevanda obnašao je niz važnih funkcija:
Dekan Medicinskog fakulteta (2013.–2021.)
Prorektor za biomedicinu Sveučilišta u Mostaru (2021.–2025.)
Izrazit je njegov doprinos razvoju gastroenterologije i hepatologije u Bosni i Hercegovini, kroz:
organizaciju stručnih i znanstvenih simpozija i kongresa
sudjelovanje u međunarodnim i domaćim projektima
urednički rad u časopisima i udžbenicima
kontinuirano stručno usavršavanje i promociju struke
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja stručnih društava i institucija.
Član je:
Akademije medicinskih znanosti Hrvatske
IANUBIH – redoviti član
HAZU – dopisni član
Dodjelom titule profesora emeritusa, Sveučilište u Mostaru potvrdilo je izniman doprinos prof. dr. Milenka Bevande razvoju medicine, akademske zajednice i sustava obrazovanja na regionalnoj i međunarodnoj razini.
Foto: Brotnjo.ba Neka vas ovaj uspjeh inspirira i motivira u nastavku vašeg životnog puta, jer svijet je pred vama! Danijel Bevanda
Povodom 48. obljetnice Sveučilišta u Mostaru, od 3. do 8. prosinca održavaju se Dani Sveučilišta (Dies Academicus). Manifestacija je započela u srijedu 3. prosinca, kada su promovirani novi doktori znanosti, a među njima i pet doktora iz Brotnja: Anita Gunarić, Dragana Miletić, Danijel Bevanda, Stana Odak Krasić i Ivana Grle. Ovi mladi ljudi ponosno su stali uz bok kolegama koji su stekli najviši akademski stupanj u svojim znanstvenim područjima.
Tijekom svečanosti u Muzeju moderne umjetnosti, gdje je promovirano 40 doktoranada, 19 njih s područja biomedicine i zdravstva, naši Brotnjaci zaslužuju posebnu pozornost. Ovaj uspjeh nije samo njihov osobni trijumf, već i ponos naše zajednice. Svojim radom, zalaganjem i posvećenostima dokazali su da je akademski put prava prilika za postizanje vrhunskih rezultata.
Čestitamo Aniti, Dragani, Danijelu, Stani i Ivani na postignuću koje predstavlja veliko priznanje njihovom trudu i predanosti. Vaš uspjeh je primjer mladima, te nam pokazuje da su snaga, upornost i posvećenost ključni za ostvarenje svih ciljeva. Ponosni smo na vas i veselimo se svim budućim uspjesima koje ćete sigurno ostvariti u svojoj profesionalnoj karijeri!
Neka vas ovaj uspjeh inspirira i motivira u nastavku vašeg životnog puta, jer svijet je pred vama!
Važnost političke stabilnosti i nastavka provedbe projekata za razvoj grada
Proširena sjednica Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar održana je danas u Mostaru, uz nazočnost predsjednika HDZ-a BiH dr. Dragana Čovića, izabrane hrvatske članice Predsjedništva BiH i dopredsjednice HDZ-a BiH Darijane Filipović, gradonačelnika Grada Mostara Maria Kordića, predsjednice Vlade HNŽ-a Marije Buhač te članova Gradskog odbora. Sjednicu je predvodio predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar Marko Novak.
Središnja tema sjednice bila je analiza rezultata nedavno provedenih općih izbora, uz osvrt na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini te daljnje političke aktivnosti nakon izbornog procesa. Istaknuta je potreba što skorijeg formiranja vlasti na svim razinama kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje institucija i stvorili preduvjeti za nastavak započetih procesa.
Filipović je zahvalila svima na podršci te istaknula kako je izborni rezultat HDZ-a BiH plod zajedničkog rada svih stranačkih organizacija, koalicijskih partnera unutar Hrvatskog narodnog sabora i širega hrvatskog naroda. Naglasila je kako je hrvatski narod jasno izrazio svoju volju i odabrao politički smjer kojim želi biti predstavljen, uz poruku da pred strankom predstoji mnogo posla u ostvarivanju zacrtanih ciljeva.
Čović i Filipović iskazali su potporu radu Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar, istaknuvši važnost odgovornog političkog djelovanja, suradnje svih razina vlasti i realizacije projekata koji pridonose razvoju Grada Mostara. Naglasili su kako ostvareni izborni rezultati HDZ-a BiH na svim razinama predstavljaju potvrdu povjerenja birača, ali i obvezu nastavka rada na ostvarivanju razvojnih prioriteta i zaštiti interesa hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Gradskog odbora Marko Novak zahvalio je Čoviću i Filipović na potpori te predstavio daljnje aktivnosti Gradskog odbora i planove djelovanja nakon izbora. Pritom je istaknuo važnost
kontinuiranog rada na lokalnim prioritetima i suradnje sa stranačkim dužnosnicima na svim razinama vlasti.
Na sjednici je naglašena važnost političke stabilnosti, funkcionalnosti institucija i nastavka provedbe projekata koji pridonose gospodarskom i društvenom napretku Mostara i Bosne i Hercegovine.
Zbog odanosti. Odgovornosti. Obećanja koje ne želi da pogazi.
Kada neko dugo ostaje u nečemu što ga povredjuje, lako je zaključiti da ne zna svoju vrednost. Da nema dovoljno samopoštovanja. Da se plaši da odustane.
Ali šta ako razlog nije nijedno od toga?
Šta ako čovek ostaje upravo zato što zna kakav želi da bude?
Zato što veruje da se obećanja održavaju. Da se od ljudi ne odustaje čim postane teško. Da odanost ima vrednost i onda kada više nije jednostavna.
Takav čovek ne mora biti slab. Ne mora biti nesiguran. Niti njegovo ponašanje mora biti posledica detinjstva u kojem je naučio da tudje potrebe stavlja ispred svojih.
Možda samo ne želi da pogazi ono što smatra ispravnim.
I upravo tu počinje jedan od najtežih unutrašnjih sukoba.
Naše najbolje osobine ne štite nas uvek od bolnih posledica.
Odanost nas može zadržati i onda kada nam nije lako. Odgovornost nas može navesti da preuzmemo više nego što smo očekivali. Želja da održimo reč može nas vezati za okolnosti koje više nisu iste kao onda kada smo je dali.
A ništa od toga ne znači da su odanost, odgovornost ili iskrenost pogrešne vrednosti.
Naprotiv.
Problem je što život ne traži uvek da biramo izmedju ispravnog i pogrešnog.
Nekada nas dovede pred dve stvari koje istovremeno smatramo ispravnim.
Da ostanemo verni onome što smo obećali ili da priznamo koliko nas ta odanost košta.
Da istrajemo u nečemu do čega nam je stalo ili da budemo iskreni prema sebi o onome što nam nedostaje.
Da ne izneverimo ono u šta verujemo ili da ne zanemarimo sopstvena osećanja.
I nijedan od tih izbora nije jednostavan.
Čovek ne želi samo da donese odluku. Želi da posle nje i dalje može da poštuje sebe.
Zato neke odluke toliko dugo odlažemo.
Ne zato što ne razumemo šta nam se dogadja, već zato što nam je teško da odustanemo od nečega u šta još iskreno verujemo.
I tu nastaje paradoks koji se često previdi.
Čovek može toliko da se trudi da ne izneveri ono u šta veruje da na kraju počne da izneverava samog sebe.
Može ostati iz odanosti a ne iz slabosti.
Može čekati iz poverenja a ne iz straha.
Može istrajavati iz odgovornosti a ne zato što ne poznaje svoju vrednost.
A ipak, nijedna od tih dobrih namera ne garantuje da će sve ispasti onako kako se nadao.
Dobri razlozi ne garantuju dobre posledice.
Zato nije pošteno svako ostajanje nazvati nedostatkom samopoštovanja.
Ali nije pošteno ni svako istrajavanje proglasiti dokazom karaktera.
Dve stvari mogu biti istinite istovremeno.
Možemo imati dobre razloge da ostanemo i istovremeno osećati koliko nas to košta.
Možemo iskreno verovati u nešto a ipak se suočavati sa sumnjama, razočaranjima i neizvesnošću.
Možemo biti sigurni u svoje namere a ne znati kakav će biti ishod.
I upravo zato treba biti pažljiv kada tudje odluke objašnjavamo nedostatkom samopoštovanja.
Ne znamo uvek šta čovek pokušava da sačuva.
Nekada čuva odnos, nekada obećanje a nekada sopstvenu veru da ono što ima vrednost zaslužuje i strpljenje.
Nije svako ostajanje dokaz slabosti. Niti je svako istrajavanje dokaz dobrote.
Nekada je ostajanje cena koju plaćamo da ne bismo izneverili ono u šta verujemo.
A ono što nas najviše košta nije uvek ono u šta najmanje verujemo.
Nekada je upravo ono do čega nam je najviše stalo.
Nikada neću zaboraviti naš rad u žiriju Melodija Mostara na čelu kojeg je tada bio Ivica Krajač. I našu odluku da skladba “Stari se” Thompsona i Tihe Orlića dobije prvu nagradu i publike i stručnog žirija. Po prvi put u povijesti tog festivala. Stoga se s tom skladbom opraštam od tebe, jednog divnog čovjeka. Počivaj u miru Božjem!
