U mirovini sam, ali – iskreno – ne mogu mirovati. Za razliku od mnogih visokopozicioniranih političara koji su postali glasnogovornici vlastitih privatnih ideja, potpuno odvojeni od nacionalnih interesa, osjećam dužnost progovoriti. Jer državotvornost ne poznaje mirovinu.
U današnjoj BiH rijetki su političari koji analizu rade ozbiljno i precizno. Prof. Marko Tokić jedan je od rijetkih koji istinski razumiju političku stvarnost i javno je jasno tumače. Ovih dana slušali smo izjave ministra obrane BiH i reakcije brojnih političara, pa i našeg Zdenka Ćosića.
Reagirajući na sramotne uvrede Zukana Heleza – koji je Željanu Zovko i Maksa Primorca nazvao “ustaškom kopiladi”, “zadojenima fašizmom”, “lažovima” i “islamofobima” – Ćosić je kazao kako takve psovke dolaze samo od onih koji nemaju argumente. I dodao kako nije očekivao takvu razinu javnog diskursa u BiH.
No, gospodine Ćosiću – važno je nešto jasno reći:
Zukan Helez nije rekao ništa što bošnjačka politička elita već godinama ne misli.
Upravo zato njegove riječi nisu incident nego odraz mentaliteta političkog Sarajeva.
Paradoksalno, Helezova “iskrenost” probudila je duh naših ratnika i pokazala koliko je važno da se hrvatski političari konačno počnu baviti ne samo politikom – nego nacionalnom politikom.
Vi, gospodine Ćosiću, kao jedan od utemeljitelja HDZ-a BiH, čovjek iz vrha politike, morali ste u tim trenucima stati pred javnost i čestitati hrvatskim generalima:
Jadranu Topiću, Petru Zeleniki, Ilija Ile Vrljiću, Mario Bradari i Ivi Filipoviću.
To priznanje nije samo osobno – ono je poruka narodu kako je žrtva branitelja temelj Hrvatske zajednice i Hrvatskog naroda u BiH.
Zar HAZU BiH doista ne vidi hrvatske generale kao najveće živuće svjedoke hrvatske državotvornosti? Zar je moguće ne pozvati ih na obilježavanje 30. obljetnice Daytona?
Zar su generali HV-a ikada bili manje važni od akademika?
Upravo siu oni stvarali povijest koju akademici danas proučavaju!
Bi li političari nakon 1945., smjeli ignorirati Prvu proletersku ili slavne partizanske brigade?
Kako onda danas možemo ignorirati Poskoke, Poskok bojnu, i sve naše postrojbe HVO-a odlikovane na Veliku Gospu 2023.?
Ako vam nije jasno – pitajte heroje.
Zato kapa do poda predsjedniku akademiku Draganu Čoviću, koji je državničkom mudrošću napokon otvorio hrvatsko daytonsko pitanje, i našoj zastupnici Željani Zovko, koja je u Bruxellesu godinama neumorno razotkrivala politiku “građanskog Sarajeva” i njegove diplomatske emisare mržnje prema Hrvatima BiH.
Njihovim radom, uz ključnu podršku američkog stručnjaka hrvatskog podrijetla Maksa Primorca, stvoreni su uvjeti da tema jednakopravnosti konačno dođe do Washingtona – i da se ondje čita, razumije i podrži.
Za bošnjačke političare ravnopravnost tri naroda – naročito u Federaciji – najveći je “zločin” hrvatske politike.
Ali hvala Bogu: istina je stigla gdje treba.
Ništa nije slučajno.
Vrijeme je za hrvatske nacionalne interesa se boriti, a ne analizom bošnjačkih spinova.
Predsjednik Dragan Čović zaslužuje nagradu za životno djelo za sve što je učinio u ovih 30 godina – i knjigu koja će ostati dokument budućim generacijama.
Isto tako, svaki Hrvat smije biti ponosan na svoje generale – na Jadrana Topića, Petra Zeleniku, Vrljića, Bradaru, Filipovića – i na sve branitelje bez kojih ne bi bilo ni Daytonskog sporazuma, ni mira, ni HZ-a, ni hrvatske političke opstojnosti.
Božić je vrijeme obitelji i zajedništva.
Stoga upućujem Božićnu čestitku hrvatskom narodu, a posebno hrvatskim braniteljima.
Hvala Bogu na onima koji štite interese Hrvata u BiH – i hvala Bogu što je nacionalna politika Hrvata u BiH u rukama onih koji su za nju ginuli.
U jednoj ulici zivjela je porodica koja je bila postena,radna.Imali su sina jedinca koji se zvao Mico.Mico je isao u skolu bio je odlican djak.Imao je djevojku koja se zvala Slavica.Mica je bio iz radnicke klase dok je Slavica bila nizeg staleza.Tada to nije predstavljalo problem,jer su bili tinejdjeri.Njihovo zabavljanje su oni krili,jer su po prirodi oboje bili sramezljivi.Micini roditelji su imali kucne prijatelje koji su imali kcerku jedinicu.Nije cesto dolazila sa roditeljima kod Mice.Iako bi dosla bilo je to u vrijeme Bozica.Zvala se Helena.Mica je imao svoj svijet.Odrastao je Mica i razmisljao o zenidbi.Tom prilikom dosao je ocu svom da saopsti sve to.Medjutim otac upita o kojoj porodici i djevojci se radi.Kada je skontao rekao mu je samo preko mene mrtvog.Sirotinju da mi na kucu navlacis.Ja se cijelog zivota borim da ocuvam nas obraz.Mica se razljuti i upita ga ,a koga da zenim.Sa njom sam cijelo svoje djetinstvo proveo znam je u dusu.Siguran sam da bi ona bila casna zena,naucila je da sije.Po komsiluku je sasila svakoj zeni haljinu.Bit ce nesto od nje.Rekao je Mica.Otac podignu glavu i rece mu.Ja i majka smo to vec odavno odlucili.Ozenit ces Helenu.Ona je iz bogate porodice.Nece ti nista faliti.Zavoljet ces je.Mica ozeni Helenu.Slavici slomi srce.Slavica je dosla da vidi njihovu svadbu da jos jedanput dobije potvrdu da je zaista gotovo.Spakovala je svoje kofere i otisla iz tog mjesta.Nikome se nije javljala.Otvorila je krojacku radnju.Postala uspjesna zena.Rodila djecu sa covjekom koji je umio da je cijeni.A Micina prica je otisla u drugom smjeru.Zivjeli su on i Helena u braku bez ljubavi.Otisao je Mica na teren i ostavio Helenu da zivi kod roditelja.Ozenio je Helenu njima,a ne sebi.Odao se alkoholu.Dolazio bi povremeno kuci da vidi djecu i da ostavi novce i ponovno bi otisao.Trazio bi izgovore samo da nije u tom domu.Zamisljao je Mica drugacije svoj zivot.Njegovi strahovi su ga doveli do toga da posumnja u svoju i Slavicinu vrednost tada.Mica nije znao da zivot sa voljenim bicem moze sagraditi imperiju,a sa pogresnom propast.Na pocetku teksta sam navela da se radilo o postenoj porodici,koja u konacnici i nije bila postena,bila je proracunata i ta proracunatost je unistila mnoge zivote.Helena je zavrsila na lijekovima,Mica alkoholicar.Svekrva se nije tu puno pitala,pa je zbog tuge sina patila u tisini.Otac Micin je uzbudljivo brojao hektare zemlje.Svatko je imao tu svoj dio propasti.Sve to u konacnici zivot poslozi.Ljubav je ta koja pobjedjuje i najvecu sirotinju ukoliko nadjes casnu zenu.Kamen po kamen palaca.
Jeste li znali da je fra Zdenko Galić širokobriješki pokornik svojim molitvama, postom i žrtvom pripremao put međugorskoj Gospi?
Fra Zdenko živio je svoju vjeru cijelim srcem. Mnoge žene za koje je molio dobile su dar majčinstva, pa tako i ja nakon 14 godina čekanja.
Živio je skromno, spavao na daskama, a na Gospin poziv prihvatio je post o kruhu i vodi punih sedam godina. Kada je ispunio taj zavjet, Gospa je od njega zatražila da posti još jednu, osmu godinu. Ponizno je i to prihvatio.
Posljednjeg dana njegova zavjetnog posta, 24. lipnja 1981. godine, započela su Gospina ukazanja u Međugorju.
Dragi fra Zdenko, hvala ti na molitvama, primjeru vjere i blagoslovu koji si ostavio mnogima od nas. Moli za nas i zagovaraj nas pred Gospom i njenim sinom Isusom
U ozračju molitve, zahvalnosti i zajedništva, fra David Slišković proslavio je u subotu svoju mladu misu ispred crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu.
Mladomisničko slavlje okupilo je veliki broj vjernika, članova obitelji, prijatelja, svećenika i redovnika koji su zajedno zahvalili Bogu za dar njegova svećeničkog poziva.
Fra David je za svećenika zaređen 29. lipnja ove godine u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve.
Posebno dirljiv trenutak bio je kada je mladomisnik na početku slavlja primio roditeljski blagoslov.
U liturgiji su aktivno sudjelovali i članovi njegove obitelji, čitanja su pročitali sestra Marija te brat Vice.
Fra David još ima brata Luku i fra Ivana.
Fra David dolazi iz Mokroga, a njegova obitelj već je Crkvi darovala jednog svećenika, mlađeg brata fra Ivana Sliškovića.
Braća su tako svojim životnim putem nastavila svjedočiti vjeru i franjevački poziv, na radost svoje obitelji, župe i cijele hercegovačke franjevačke zajednice.
Nakon svečanog euharistijskog slavlja, proslava je nastavljena pod velikim šatorom na Čajerima u Mokrom, gdje se, prema procjenama organizatora, okupilo oko tisuću uzvanika.
U ozračju pjesme, zajedništva i čestitki slavilo se do kasnih večernjih sati, a brojni okupljeni izrazili su zahvalnost Bogu za novo svećeničko zvanje te fra Davidu poželjeli obilje Božjeg blagoslova u njegovu budućem pastoralnom djelovanju.
Mlada misa fra Davida Sliškovića ostala je trajno upisana kao jedan od najradosnijih događaja za Župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Širokom Brijegu i za mjesto Mokro, koje se još jednom pokazalo plodnim tlom duhovnih zvanja.
Okupljeni vjernici zajedničkom su molitvom ispratili mladomisnika na put svećeničkog služenja, uvjereni da će njegov život biti svjedočanstvo evanđelja i služenja ljudima.