U mirovini sam, ali – iskreno – ne mogu mirovati. Za razliku od mnogih visokopozicioniranih političara koji su postali glasnogovornici vlastitih privatnih ideja, potpuno odvojeni od nacionalnih interesa, osjećam dužnost progovoriti. Jer državotvornost ne poznaje mirovinu.
U današnjoj BiH rijetki su političari koji analizu rade ozbiljno i precizno. Prof. Marko Tokić jedan je od rijetkih koji istinski razumiju političku stvarnost i javno je jasno tumače. Ovih dana slušali smo izjave ministra obrane BiH i reakcije brojnih političara, pa i našeg Zdenka Ćosića.
Reagirajući na sramotne uvrede Zukana Heleza – koji je Željanu Zovko i Maksa Primorca nazvao “ustaškom kopiladi”, “zadojenima fašizmom”, “lažovima” i “islamofobima” – Ćosić je kazao kako takve psovke dolaze samo od onih koji nemaju argumente. I dodao kako nije očekivao takvu razinu javnog diskursa u BiH.
No, gospodine Ćosiću – važno je nešto jasno reći:
Zukan Helez nije rekao ništa što bošnjačka politička elita već godinama ne misli.
Upravo zato njegove riječi nisu incident nego odraz mentaliteta političkog Sarajeva.
Paradoksalno, Helezova “iskrenost” probudila je duh naših ratnika i pokazala koliko je važno da se hrvatski političari konačno počnu baviti ne samo politikom – nego nacionalnom politikom.
Vi, gospodine Ćosiću, kao jedan od utemeljitelja HDZ-a BiH, čovjek iz vrha politike, morali ste u tim trenucima stati pred javnost i čestitati hrvatskim generalima:
Jadranu Topiću, Petru Zeleniki, Ilija Ile Vrljiću, Mario Bradari i Ivi Filipoviću.
To priznanje nije samo osobno – ono je poruka narodu kako je žrtva branitelja temelj Hrvatske zajednice i Hrvatskog naroda u BiH.
Zar HAZU BiH doista ne vidi hrvatske generale kao najveće živuće svjedoke hrvatske državotvornosti? Zar je moguće ne pozvati ih na obilježavanje 30. obljetnice Daytona?
Zar su generali HV-a ikada bili manje važni od akademika?
Upravo siu oni stvarali povijest koju akademici danas proučavaju!
Bi li političari nakon 1945., smjeli ignorirati Prvu proletersku ili slavne partizanske brigade?
Kako onda danas možemo ignorirati Poskoke, Poskok bojnu, i sve naše postrojbe HVO-a odlikovane na Veliku Gospu 2023.?
Ako vam nije jasno – pitajte heroje.
Zato kapa do poda predsjedniku akademiku Draganu Čoviću, koji je državničkom mudrošću napokon otvorio hrvatsko daytonsko pitanje, i našoj zastupnici Željani Zovko, koja je u Bruxellesu godinama neumorno razotkrivala politiku “građanskog Sarajeva” i njegove diplomatske emisare mržnje prema Hrvatima BiH.
Njihovim radom, uz ključnu podršku američkog stručnjaka hrvatskog podrijetla Maksa Primorca, stvoreni su uvjeti da tema jednakopravnosti konačno dođe do Washingtona – i da se ondje čita, razumije i podrži.
Za bošnjačke političare ravnopravnost tri naroda – naročito u Federaciji – najveći je “zločin” hrvatske politike.
Ali hvala Bogu: istina je stigla gdje treba.
Ništa nije slučajno.
Vrijeme je za hrvatske nacionalne interesa se boriti, a ne analizom bošnjačkih spinova.
Predsjednik Dragan Čović zaslužuje nagradu za životno djelo za sve što je učinio u ovih 30 godina – i knjigu koja će ostati dokument budućim generacijama.
Isto tako, svaki Hrvat smije biti ponosan na svoje generale – na Jadrana Topića, Petra Zeleniku, Vrljića, Bradaru, Filipovića – i na sve branitelje bez kojih ne bi bilo ni Daytonskog sporazuma, ni mira, ni HZ-a, ni hrvatske političke opstojnosti.
Božić je vrijeme obitelji i zajedništva.
Stoga upućujem Božićnu čestitku hrvatskom narodu, a posebno hrvatskim braniteljima.
Hvala Bogu na onima koji štite interese Hrvata u BiH – i hvala Bogu što je nacionalna politika Hrvata u BiH u rukama onih koji su za nju ginuli.
U Travniku je dana 10. 11. 2026. godine održan radni sastanak ministrice pravosuđa i uprave Srednjobosanskog kantona Božane Petrović i ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Zapadnohercegovačke županije Vjekoslava Lasića.
Sastanak je organiziran s ciljem razmjene iskustava, informacija i razmatranja pitanja od zajedničkog interesa iz oblasti pravosuđa i javne uprave, kao i sagledavanja mogućnosti unapređenja međuinstitucionalne saradnje.
Tokom sastanka razgovarano je o aktualnom stanju u pravosudnom sistemu, funkcioniranju pravosudnih institucija, unapređenju efikasnosti njihovog rada te izazovima s kojima se susreću nadležna ministarstva u obavljanju svojih poslova i zadataka.
Posebna pažnja posvećena je organizaciji rada pravosudnih institucija, materijalno-tehničkim uvjetima za njihov rad, kadrovskim pitanjima, kao i potrebi kontinuiranog ulaganja u infrastrukturu i modernizaciju pravosudnog sistema.
Također, razmijenjena su iskustva u pogledu unapređenja rada ministarstava, primjene zakonskih i podzakonskih propisa te pronalaženja efikasnih rješenja za pitanja koja su od značaja za funkcioniranje pravosudnog sistema.
Sugovornici su istaknuli značaj međusobne komunikacije, institucionalnog povezivanja i razmjene dobrih praksi, posebno imajući u vidu sličnosti u nadležnostima i izazovima s kojima se susreću ministarstva pravosuđa u oba kantona odnosno županije.
Zaključeno je da su ovakvi sastanci važan doprinos jačanju institucionalne saradnje, razmjeni konkretnih iskustava i pronalaženju zajedničkih rješenja s ciljem unapređenja pravosudnog sistema i kvalitetnijeg pružanja usluga građanima.
Sastanak je protekao u konstruktivnoj i radnoj atmosferi, uz obostranu spremnost za nastavak saradnje i komunikacije u oblastima od zajedničkog interesa.
U subotu, 7. studenog, Krakow je zavijen u crno. Mladi 25-godišnji Poljak nasumično je pucao na ljude iz automatskog oružja na Glavnom trgu u Krakovu, ubio šest osoba i ranio 15.
U kući osumnjičenog, Michala O. (25), policija je pronašla tijela dvije žene i jednog muškarca.
Šest mrtvih. Petnaest ranjenih. Tri tijela u obiteljskoj kući. Tragedija kakvu Poljska ne pamti desetljećima.
I što se dogodi u roku od sat vremena? Mediji već znaju sve. Već imaju etiketu. Već imaju dijagnozu.
Poljski ministar unutarnjih poslova Marcin Kierwiński izlazi pred kamere i kaže da je napadač imao vrlo radikalne stavove i da ga je fascinirala ekstremistička desničarska ideologija.
I gle čuda. Na profilu koji kruži mrežama pod imenom Michał Oksiński ne vidiš ni krunicu, ni poljsku zastavu, ni molitvu za domovinu. Vidiš nešto sasvim drugo.
Vidiš čovjeka u plinskoj maski i crvenoj beretki kako drži zastavu duginih boja. Vidiš objavu u kojoj se sprda sa svetim ocem, Ivanom Pavlom II. Vidiš komentare prijatelja o “crvenom svijetu komunizma” i “totalnoj czilemiji i utopiji”. Vidiš nevjernika koji se ruga Crkvi, ruga se papi, ruga se svemu što jedan desničar, jedan vjernik, jedan domoljub drži svetim.
Pa vas pitam, gospodo novinari – kakav je to desničar?
Kakav je to desničar koji nosi dugine boje? Kakav je to desničar koji veliča komunizam? Kakav je to desničar koji sprda svetog oca?
To nije desničar. To je sve suprotno od desničara. To je komunist, nevjernik, čovjek koji se ruga svemu svetom.
Ali to vam ne paše u naslov. Jer da ste napisali istinu – “Komunist pobio ljude u Krakowu” – pala bi vam cijela priča. Pala bi vam bajka o opasnoj desnici koja prijeti Europi. Zato se profil lagano čisti. Zato se briše. Zato se preko noći od komunista radi desničar.
I to nije prvi put. To je obrazac.
Kad netko s lijeve strane napravi zločin, on je “usamljeni luđak”, “psihički nestabilan”, “žrtva sustava”. Kad netko s desne strane samo nešto kaže na Facebooku, on je “prijetnja demokraciji”, “ekstremist”, “fašist”.
A ovdje imate čovjeka koji je pobio šest nedužnih ljudi, a vi ste i prije policije i prije istrage odlučili da je desničar. I to na temelju čega? Na temelju toga što vam tako odgovara.
Ne branim ubojicu. Ubojica je ubojica. Žrtve su žrtve, bez obzira tko ih je pobio. I za ovaj zločin nema opravdanja, ni lijevog ni desnog.
Ali branim istinu. A istina je na tim screenshotovima koje sad dijelite dalje. Istina je da ovaj čovjek po svom profilu, po svojim objavama, po svom ruganju s papom i Crkvom, nema veze s desnicom. Nema veze s vjerom. Nema veze s domoljubljem.
Zato – širite dalje. Neka ljudi vide. Neka vide tko je zapravo bio Michał Oksiński na svom profilu, prije nego mu ga potpuno očiste i od njega naprave ono što nikad nije bio.
Jer ako danas dopustimo da od komunista naprave desničara, sutra će od svakog od nas napraviti što god im zatreba.
Ako poželiš da se nekad vratiš
tamo gdje sunce obasjava zoru
da umiriš dušu i ispraviš greške
opet ćeš mene zateć na prozoru
Godinama ja te ,na prozoru čekam
kao da si juče ,otišo od mene
još u meni ona ista ljubav živi
samo su mi oči ,od čekanja snene
Nemoj da se čudiš ,i nemoj da pitaš
zašto su mi kose već upola sijede
i zašto iz mojih ,umornih očiju
slijevaju se suze ,niz obraze blijede
Obećo si da ćeš brzo da se vratiš
kraj prozora ,dok sam ,tebe ispraćala
godinama na taj ,ja povratak čekam
da vrijeme prolazi ,nisam niti znala
Čekaću te tako ,dok još snage imam
sve dok nade ima ,imam i vremena
možda ćeš zakasnit ,al nije ni bitno
na prozoru čekat će te ,uvjek moja sjena
Eva Rajčević Buba