Connect with us

KULTURA

Stani smiri se to je mjesto za mog djeda

Published

on

Bahati muškarac zauzeo je mjesto mog 92-godišnjeg djeda na najvećoj nogometnoj utakmici njegova života i rekao da se „ionako ničega neće sjećati“ — pet minuta poslije cijeli stadion saznao je tko je starac kojeg je upravo ponizio
Kad je stranac odbio ustati s mjesta koje je moj djed čekao gotovo sedamdeset godina, mislila sam da ćemo morati otići — sve dok se čovjek iz prvog reda nije okrenuo, prepoznao djeda i naglo ustao
— Gospodine, to je mjesto mog djeda.
Muškarac u tamnoplavoj polo-majici nije se ni pomaknuo.
Samo je skinuo sunčane naočale, pogledao mene, zatim mog 92-godišnjeg djeda koji je stajao pokraj sjedala oslanjajući se na drveni štap, i ponovno stavio naočale.
— Ima drugih mjesta.
— Nema — rekla sam. — Stadion je rasprodan.
— Onda neka sjedne negdje na stepenice.
Na trenutak sam pomislila da nisam dobro čula.
— Molim?
Muškarac je uzdahnuo, kao da sam ja bila problem.
— Gospođice, došao sam gledati utakmicu. Nemam vremena za rasprave.
Pokazala sam mu ulaznicu.
Red 12.
Sjedalo 48.
U njegovoj ruci bila je ulaznica za sjedalo 51.
Tri mjesta dalje.
— Vaše je tamo.
Pogledao je prema svom sjedalu.
Na njemu su sjedila dvojica tinejdžera.
— Klinci su došli zajedno. Nisam ih htio razdvajati.
— Pa ste zato uzeli mjesto čovjeku od devedeset dvije godine?
Slegnuo je ramenima.
— Iskreno? Da.
Djed mi je stavio ruku na rame.
— Ana, pusti.
Okrenula sam se.
— Neću.
— Nema veze.
Imao je onaj izraz lica koji sam dobro poznavala.
Isti kojim bi mi kao djetetu govorio da nije gladan kako bih ja pojela posljednji komad kolača.
Isti kojim je tvrdio da ga koljeno „uopće ne boli“ dok bi se jedva uspravljao.
— Ima veze — rekla sam.
Muškarac se nasmijao.
— Gospođo, čovjek ima devedeset i dvije. Hoće li uopće izdržati cijelu utakmicu?
Djed je spustio pogled.
A onda je muškarac dodao:
— Iskreno, ionako se neće ničega sjećati.
Osjetila sam kako mi krv udara u lice.
Nisam bila jedina.
Dječak koji je sjedio ispred nas okrenuo se.
Žena dva mjesta dalje stisnula je usne.
Ali nitko ništa nije rekao.
Još.
Djed me ponovno povukao za rukav.
— Ana.
— Djede…
— Došli smo gledati utakmicu.
— Upravo zato imaš pravo sjediti na svom mjestu.
To nije bila obična utakmica.
Za djeda Petra bila je možda posljednja velika stvar s popisa koji je vodio posljednjih nekoliko godina.
Njegov klub, NK Jadran, igrao je finale nacionalnog kupa protiv najvećeg rivala.
Djed je navijao za Jadran od 1954.
Gotovo sedamdeset godina.
Išao je na utakmice kad su tribine bile drvene.
Kad nije bilo reflektora.
Kad su igrači radili u tvornicama preko tjedna i trenirali navečer.
Išao je i tijekom loših sezona, ispadanja, povrataka, financijskih problema, promjena vlasnika.
Na zidu njegove dnevne sobe visjela je stara izblijedjela fotografija momčadi iz 1961.
— Vidjet ćeš — govorio mi je kad sam bila mala. — Jednog dana opet ćemo osvojiti kup.
Svake godine odgovarala bih:
— To si rekao i prošle godine.
— Jednog dana bit ću u pravu.
Kad je Jadran konačno stigao do finala, djed je plakao.
Prvi put sam ga vidjela da plače nakon bakina pogreba.
Ulaznice su bile gotovo nemoguće nabaviti.
Ali mjesecima ranije prijavila sam ga u posebnu klupsku nagradnu akciju za najvjernije navijače.
Kad je stigla omotnica s dvije ulaznice, nazvao me u sedam ujutro.
— Ana!
— Djede, što se dogodilo?
— Idemo u finale!
Zvučao je kao dvanaestogodišnjak.
Ujutro utakmice obukao je svoj stari bordo-bijeli šal.
Isti onaj koji je nosio gotovo četrdeset godina.
— Baka ga je isplela — rekao je.
Znao sam.
Govorio mi je to svaki put.
Na stadion smo stigli dva sata ranije.
Djed nije htio propustiti ni zagrijavanje.
A sada je neki nepoznati muškarac sjedio na njegovu mjestu i govorio da se starac ionako neće sjećati utakmice.
— Zvat ću redara — rekla sam.
Muškarac se naslonio.
— Slobodno.
Nisam ni stigla.
Netko ispred nas ustao je.
Bio je to muškarac od oko šezdeset godina, s klupskom značkom na sakou.
Pogledao je mog djeda.
Zatim ponovno.
— Oprostite…
Djed se zbunio.
— Da?
Muškarac se približio.
— Vi ste Petar Kovač?
Djed se kratko nasmijao.
— Ovisi tko pita.
Čovjek se nasmijao.
— Gospodine Kovač… vi ste stvarno vi.
Bahati muškarac na djedovu mjestu prevrnuo je očima.
— Možemo li završiti s ovim?
Čovjek u sakou ga nije ni pogledao.
— Ja sam Marin Radić.
Djed je trepnuo.
— Predsjednik kluba?
— Da.
Tada sam i ja shvatila.
Vidjela sam ga na televiziji.
Predsjednik NK Jadrana.
Marin je pružio ruku mom djedu.
— Čast mi je.
Djed ju je prihvatio zbunjeno.
— Hvala, ali…
— Čekajte.
Marin je okrenuo glavu prema nekom čovjeku nekoliko redova niže.
— Luka!
Prišao je mlađi muškarac s akreditacijom.
— Da?
— Dovedi mi voditelja osiguranja.
Bahati čovjek konačno je skinuo naočale.
— Čekajte malo. Što se događa?
Marin ga je prvi put pogledao.
— Sjedite na mjestu gospodina Kovača?
— Samo privremeno.
— Ulaznica?
Muškarac ju je pokazao.
Marin ju je pogledao.
— Vaše je sjedalo 51.
— Znam.
— Onda se premjestite.
— Ali…
— Odmah.
Čovjek se zacrvenio.
— Nema potrebe za ovakvom predstavom.
Marinov glas ostao je miran.
— Upravo ste čovjeku od devedeset dvije godine rekli da sjedne na stepenice.
Netko iza nas dobacio je:
— I da se neće ničega sjećati!
Još nekoliko ljudi počelo je mrmljati.
Bahati muškarac ustao je.
— Dobro! Evo, ustao sam.
U tom trenutku pojavio se redar.
— Problem?
Marin mu je pokazao ulaznicu.
— Gospodin je zauzeo tuđe mjesto.
Muškarac je podigao ruke.
— Već odlazim.
Redar ga je otpratio tri sjedala dalje.
Mislila sam da je gotovo.
Nije bilo.
Marin je ponovno pogledao djeda.
— Gospodine Kovač, imam pitanje.
— Recite.
— Je li ovo vaš šal?
Djed se nasmijao.
— Da.
— Bordo-bijeli, ručno pleten?
— Moja pokojna žena.
Marin se okrenuo meni.
— Znate li vi tko je vaš djed?
Nasmijala sam se.
— Prilično sam sigurna.
— Mislim u povijesti kluba.
Djed je odmahnuo rukom.
— Ma dajte.
Marin se nasmiješio.
— Znači nikad joj niste rekli?
— Nema tu što govoriti.
— O čemu?
Pogledala sam djeda.
— Djede?
On je uzdahnuo.
Marin me poveo nekoliko koraka u stranu.
— Vaš djed je 1963. praktički spasio klub od gašenja.
Pogledala sam ga kao da govori o nekom drugom čovjeku.
— Molim?
— Jadran je tada bio pred bankrotom. Radnici u brodogradilištu skupljali su novac. Vaš djed organizirao je akciju među radnicima i lokalnim trgovcima.
Djed je odmahnuo rukom.
— Nismo bili samo ja.
— Vi ste vodili sve.
Marin nastavi:
— Klub je sačuvao originalne zapisnike. Njegovo ime je tamo.
Okrenula sam se djedu.
— Zašto mi nikad nisi rekao?
— Zato što nisam sam spasio ništa.
— Ali…
— Bilo nas je mnogo.
Marin se nasmiješio.
— Tipično za njega.
U tom trenutku stadion se počeo puniti.
Glazba je postajala glasnija.
Na velikom ekranu prikazivali su stare trenutke iz povijesti kluba.
Marin je pogledao sat.
— Gospodine Kovač, želio bih nešto učiniti.
— Ne trebate.
— Znam.
Zastao je.
— Ali želim.
Pet minuta kasnije djed i ja više nismo sjedili u redu 12.
Vodili su nas niz stepenice.
— Kamo idemo? — pitao sam.
Marin se nasmiješio.
— Do terena.
Djed se zaustavio.
— Ne.
— Da.
— Marin…
— Gospodine Kovač, klub ove godine obilježava sedamdeset godina od prve velike navijačke udruge. Trebali smo odati počast ljudima koji su klub držali živim.
Djed je odmahnuo.
— Ne trebam ja…
— Upravo zato ste pravi čovjek.
Stigli smo do tunela.
Igrači su već čekali.
Djed ih je gledao kao dječak.
Kapetan Jadrana prišao mu je.
— Gospodine Petre?
Djed proguta.
— Da?
Kapetan mu je pružio ruku.
— Moj otac mi je pričao o vama.
Djed se nasmijao.
— Nadam se samo dobre stvari.
— Rekao je da ste njegovom ocu pronašli posao kad je ostao bez svega.
Djed ga je pogledao.
— Kako se prezivao?
— Matić.
Djedovo lice se promijenilo.
— Ivan Matić?
— Moj djed.
Dugo se nisu puštali iz ruku.
A onda se stadionom prolomio glas spikera.
— Dame i gospodo, prije početka večerašnjeg finala želimo vam predstaviti posebnog gosta.
Djed me pogledao.
— Ana…
— Ni ja nisam znala.
Na ekranu se pojavila njegova fotografija.
Stara.
Crno-bijela.
Imao je možda trideset godina.
Isti osmijeh.
Ispod fotografije stajalo je:
PETAR KOVAČ
NAVIJАČ OD 1954.
Spiker nastavi.
— Čovjek koji je tijekom jedne od najtežih godina u povijesti našeg kluba pomogao organizirati akciju kojom je prikupljen novac potreban da klub preživi.
Stadion je počeo pljeskati.
Djed se ukočio.
— Ne…
— Čovjek koji gotovo sedamdeset godina nije prestao dolaziti na tribine.
Pljesak je postajao glasniji.
— I koji je večeras, u 92. godini života, došao gledati možda najveću utakmicu u novijoj povijesti Jadrana.
Cijeli stadion ustao je.
Nisam mogla vjerovati.
Dvadeset, trideset tisuća ljudi.
Svi na nogama.
Djed je skinuo kapu.
Ruke su mu drhtale.
Vidjela sam da plače.
Kapetan mu je dao loptu.
— Gospodine Petre, hoćete li izvesti počasni početni udarac?
Djed se nasmijao kroz suze.
— Ako me koljeno posluži.
Stadion se nasmijao.
Napravio je nekoliko sporih koraka.
Spustio loptu.
Lagano je udario.
Kapetan ju je primio.
Tribine su eksplodirale.
Pogledala sam prema redu 12.
Na velikom ekranu kamera je upravo prikazivala reakcije publike.
A onda sam ga vidjela.
Bahati muškarac.
Sjedio je na svom pravom mjestu.
Više nije nosio sunčane naočale.
Lice mu je bilo potpuno ukočeno.
Dječak pokraj njega rekao mu je nešto.
Muškarac nije odgovorio.
Pet minuta ranije rekao je da se moj djed neće sjećati utakmice.
Sada je cijeli stadion pamtio njega.
Ali ono što se dogodilo poslije bilo je važnije od njegove sramote.
Marin nas je odveo u počasnu ložu.
Djed se odmah pobunio.
— Moje mjesto je na tribini.
— Danas je ovdje.
— Ne volim lože.
— Imaju udobnije stolice.
Djed razmisli.
— Dobro. To je dobar argument.
Utakmica je počela.
Jadran je primio gol u 17. minuti.
Djed opsuje.
— Djede!
— Što?
— Na televiziji smo možda.
— Onda će narod naučiti kako se pravilno reagira na lošu obranu.
Izjednačili smo u 62. minuti.
Djed je ustao toliko naglo da sam ga morala uhvatiti.
— Gooooool!
— Polako!
— Pusti me, nisam mrtav!
Finale je otišlo u produžetke.
U 117. minuti Jadran je zabio za 2:1.
Nikad nisam čula toliku buku.
Djed me zagrlio.
Plakao je.
Ja sam plakala.
Kad je sudac odsvirao kraj, samo je sjeo.
Gledao je teren.
— Djede?
— Čekao sam ovo sedamdeset godina.
— Znam.
— Tvoja baka bi me ubila da vidi koliko plačem.
— Mislim da bi plakala više.
Nasmiješio se.
— Da.
Nakon dodjele pehara igrači su došli do lože.
Kapetan je donio trofej djedu.
— Želite ga primiti?
Djed ga je dodirnuo obje ruke.
— Težak je.
— Vrijedio je čekanja?
Djed pogleda teren.
— Svaka godina.
Na izlazu sa stadiona netko nas je čekao.
Bahati muškarac.
Kad sam ga ugledala, odmah sam se napela.
— Što želite?
Nije gledao mene.
Gledao je djeda.
— Gospodine Kovač…
Djed zastane.
— Da?
Muškarac spusti pogled.
— Želim se ispričati.
Djed ništa ne reče.
— Ono što sam rekao bilo je… odvratno.
— Bilo je nepristojno.
— Da.
— I glupo.
— Da.
Muškarac proguta.
— Nisam znao tko ste.
Djed ga pogleda nekoliko sekundi.
Onda reče:
— To nije dobra isprika.
Muškarac se zbuni.
— Molim?
— Da sam bio običan starac bez fotografije na ekranu, bi li onda bilo u redu uzeti moje mjesto?
Muškarac pocrveni.
— Ne.
— Eto.
Tišina.
Djed se nasloni na štap.
— Ne trebate znati tko je čovjek da biste se prema njemu ponašali pristojno.
Muškarac kimne.
— U pravu ste.
Djed pruži ruku.
— Dobro.
Muškarac je prihvati.
— Oprostite.
— Oprošteno.
Nastavili smo prema izlazu.
Nakon desetak koraka pitala sam:
— Stvarno si mu oprostio?
— Da.
— Tako brzo?
— Imam devedeset dvije.
Pogledao me.
— Nemam vremena čuvati svaku glupost koju mi netko napravi.
Nasmijala sam se.
Te noći, kad smo došli kući, djed nije odmah otišao spavati.
Sjeo je u fotelju.
Na televiziji su vrtjeli snimke finala.
Pokazali su i njegov počasni udarac.
— Pogledaj te noge — rekao je. — Još uvijek tehnika.
— Jedva si dotaknuo loptu.
— Bitna je preciznost.
Onda se pojavila fotografija njega iz mladosti.
Djed je utihnuo.
— Ona je to snimila.
— Baka?
— Da.
Pokazao je crno-bijelu fotografiju.
— Taj dan rekla je da izgledam kao da sam upravo spasio državu.
— A ti?
— Rekao sam da smo spasili nogometni klub.
Nasmiješio se.
— Ona je rekla da je to još gore.
Sjeli smo dugo bez riječi.
Onda sam pitala:
— Zašto nikad nisi pričao o onoj akciji?
— Što bih pričao?
— Da si pomogao spasiti klub.
— Nisam ga spasio sam.
— Marin kaže da si organizirao sve.
— Znaš što je najgore kod starih priča?
— Što?
— Svaki put kad ih pričaš, malo sebe napraviš većim.
Pogledao me.
— A ostale ljude manjim.
— Ali ti si napravio nešto veliko.
— Mi smo napravili.
Zatim je pokazao prema ekranu.
— Vidiš onaj stadion?
— Da.
— Svaki čovjek tamo misli da je dio kluba.
— I jest.
— Upravo tako.
Nakon nekoliko trenutaka dodao je:
— Zato mi je bilo smiješno kad je onaj čovjek rekao da je mjesto njegovo.
— Ali bilo je tvoje.
Djed odmahne glavom.
— Sjedalo je bilo moje.
— Koja je razlika?
— Velika.
Nasmiješio se.
— Stadion pripada svima.
Te noći otišla sam kući tek nakon ponoći.
Ujutro me nazvao u sedam.
— Jesi budna?
— Sad jesam.
— Imaš novine?
— Djede…
— Kupi novine.
— Zašto?
— Ja sam na naslovnici.
Smijao se kao dijete.
Kupila sam tri primjerka.
Jedan je uokvirio.
Jedan dao susjedu.
Treći je rekao da čuva za „povijest“.
Mislila sam da će ta utakmica biti priča koju ćemo prepričavati godinama.
Nisam znala koliko malo godina još imamo.
Znam da ste znatiželjni oko sljedećeg dijela, zato vas molim da budete strpljivi i nastavite čitati u komentarima ispod. Hvala vam na razumijevanju zbog ove neugodnosti. Molimo ostavite komentar „DA” ispod i dajte nam „Like” kako biste dobili cijelu priču 👇

Continue Reading

EKONOMIJA

Vlaisavljević u Kiseljaku potpisala ugovor vrijedan 500.000 KM za športsku infrastrukture

Published

on

Federalna ministrica kulture i športa Sanja Vlaisavljević i načelnik Općine Kiseljak Mladen Mišurić Ramljak potpisali su ugovor o dodjeli sredstava iz kapitalnih transfera za športsku infrastrukturu za projekt Ugradnja športskih podloga sa pripadajućom opremom u Zoni športa i rekreacije.

Riječ je o značajnom ulaganju u športsku infrastrukturu koje će omogućiti stvaranje kvalitetnijih i funkcionalnijih prostora za šport, rekreaciju i aktivan život građana, posebice djece i mladih, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Ministrica Vlaisavljević je ovom prigodom istakla kako ulaganjem u športsku infrastrukturu, ulažemo u ljude jer 500.000 KM za Kiseljak nije samo financijska potpora jednom projektu nego konkretna investicija u budućnost lokalne zajednice.

Ministrica Vlaisavljević i načelnik Mišurić Ramljak razgovarali su i o daljnjem razvoju športske infrastrukture u Kiseljaku te mogućnostima nastavka suradnje Ministarstva i lokalne zajednice na projektima od značaja za građane. Potpisivanju ugovora nazočila je i predsjednica FBiH Lidija Bradara./HMS/

Preporučeno:

Podijeli:

Odgovori

Continue Reading

EKONOMIJA

HDZ BiH Široki Brijeg: „Ozbiljna politika nudi realno i opipljivo“

Published

on

Gradski odbor HDZ-a BiH Široki Brijeg nastavio je kampanju za Opće izbore 2026. godine susretima s članovima i simpatizerima u mjesnim zajednicama Knešpolje, Dobrič-Provo-Grabova Draga te Ciglana.

Na susretima se razgovaralo o aktualnim projektima, potrebama lokalnih zajednica, budućim razvojnim planovima, ali i važnosti predstojećih Općih izbora.

gdz bih siroki brijeg kampanja 1

Predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Široki Brijeg i nositelj liste HDZ-a BiH za Skupštinu Županije Zapadnohercegovačke Dario Knezović kazao je kako će jedan od ključnih dijelova kampanje biti obilazak svih mjesnih zajednica i izravan razgovor s građanima.

hdz bih siroki brijeg kampanja 2

„Želimo obići sve mjesne zajednice, doći pred svoje birače i sugrađane te otvoreno porazgovarati. Sve ono što smo dosad komunicirali u takvim susretima smo realizirali ili pripremili za realizaciju. HDZ je odgovorna vlast koja radi 365 dana“, rekao je Knezović.

Govoreći o načinu vođenja kampanje, Knezović je istaknuo kako HDZ BiH želi govoriti prije svega o konkretnim rezultatima i projektima.

hdz bih siroki brijeg kampanja 3

„Ovo što slušate nisu predizborna obećanja. Nismo tipkovnica političari i Facebook političari, nego ozbiljni ljudi i ozbiljna politika koja nudi realno i opipljivo“, poručio je Knezović.

Gradonačelnik Grada Širokog Brijega Ivo Pavković govorio je o suradnji Grada, Županije i viših razina vlasti, istaknuvši kako se potrebe mjesnih zajednica rješavaju kroz određivanje prioriteta i zajedničku pripremu projekata.

hdz bih siroki brijeg kampanja 4

„Imamo 25 mjesnih zajednica i svaka od njih ima barem 25 zahtjeva. Naravno, ne možemo na sve odgovoriti u istom trenutku, ali odredimo prioritete i Grad Široki Brijeg zajedno s mjesnim zajednicama aplicira prema višim razinama“, kazao je Pavković.

Kao primjer takve suradnje izdvojio je Knešpolje, gdje se realiziraju četiri važna projekta.

hdz bih siroki brijeg kampanja 5

„Samo u Knešpolju imamo četiri takva projekta – utopljavanje škole, izgradnju rotora prema industrijskoj zoni, postavljanje nogostupa i početak izgradnje Blatske ceste“, rekao je Pavković.

hdz bih siroki brijeg kampanja 6

Govoreći o projektima na području mjesnih zajednica u kojima su održani večerašnji susreti, Pavković je istaknuo kako je u proteklom razdoblju realiziran niz infrastrukturnih i drugih projekata. Grad je asfaltirao brojne prometnice u Donjem i Gornjem Gracu, uređene su prometnice u naselju Arine, uređuje se Dom kulture u Provu, a započele su i aktivnosti na proširenju škole u Dobriču.

hdz bih siroki brijeg kampanja 8

Istaknuo je i potporu obnovi crkve u Dobriču, kao još jedan projekt usmjeren na unaprjeđenje infrastrukture na ovom području.

Da se konkretni projekti i ulaganja prepoznaju među mještanima, pokazao je i veliki odziv na održanim susretima. Mještani su u velikom broju pohodili skupove, što je ujedno bila prilika za izravan razgovor o dosadašnjim projektima, ali i o potrebama i planovima za daljnji razvoj njihovih mjesnih zajednica.

hdz bih siroki brijeg kampanja 9

O važnosti predstojećih Općih izbora i sudjelovanja hrvatskih birača govorio je i nositelj liste HDZ-a BiH za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH Predrag Kožul.

Kožul je istaknuo kako sudjelovanje u vlasti na razini BiH izravno utječe na politički položaj hrvatskog naroda, ali i na pitanja gospodarskog i demografskog razvoja.

dario knezovic hdz siroki

„Izlaskom na izbore mi se kvalificiramo za obnašanje vlasti u BiH. Obnašanje vlasti u BiH je pitanje opstanka našeg naroda na ovim prostorima. Tko vlada nosi sa sobom sve ono što jedan narod treba, političku jednakopravnost, legitimno predstavljanje, gospodarski razvoj, socijalnu stabilnost i demografski napredak“, poručio je Kožul.

Posebno je istaknuo važnost demografije i stvaranja uvjeta za ostanak mladih ljudi i obitelji.

gdz bih siroki brijeg kampanja 8

„Što će nam bilo koja politika bez mladih ljudi i mladih obitelji? To je preduvjet naše političke borbe i poziv na izbore“, kazao je Kožul.

Aktivnosti Gradskog odbora HDZ-a BiH Široki Brijeg nastavljaju se u ponedjeljak, 14. rujna susretima u Biogracima i Ljutom Docu.

hdz bih siroki brijeg kampanja 11

Skup u Biogracima održat će se u Osnovnoj školi Biograci s početkom u 18 sati, dok je susret u Ljutom Docu predviđen u područnoj školi s početkom u 19:30 sati.

predrag kozul bake hdz siroki

www.abcportal.infoHDZ BiH

Facebook komentari

Continue Reading

KULTURA

U Splitu održan prvi znanstveni skup o Zvonku i Julienne Bušić

Published

on

Foto: Udruga Benedikt
Piše N. M.
PODIJELI
Facebook
X (Twitter)
WhatsApp
Povodom pedesete obljetnice povijesnih zbivanja koja su trajno obilježila noviju hrvatsku povijest, u dvorani ‘Vinko Draganja’ Dominikanskog samostana u Splitu održan je znanstveni okrugli stol pod nazivom ’50 godina kasnije – Zvonko i Julienne Bušić: Povijesna rasprava o jednom vremenu i njegovim akterima 1976. – 2026.’. Organizatori ovoga znanstvenog skupa bili su Hrvatska udruga Benedikt i Ogranak Matice hrvatske u Zadru.

Skup je organiziran točno pola stoljeća nakon što je skupina hrvatskih političkih emigranata, predvođena Zvonkom Bušićem, 10. rujna 1976. izvršila otmicu američkog putničkog zrakoplova. Uvodnu riječ održao je Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, koji je na samom početku podsjetio kako se susret održava u sjeni trinaeste obljetnice smrti Zvonka Bušića (1. rujna) te nedavnoga odlaska njegove supruge Julienne Bušić (21. svibnja), zbog čega je skup započeo minutom šutnje. Posebno je pozdravio obitelj pokojnog Zvonka Bušića koja je prisustvovala događaju.

U ime Splitsko-dalmatinske županije pozdrav je uputio pročelnik Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava Damir Gabrić, a u ime grada Splita pročelnica Upravnog odjela za kulturu, baštinu i turizam dr. Silvana Burilović Crnov.VIDEO: U Splitu održan prvi znanstveni skup o Zvonku i Julienne Bušić

Oglas

U svojem izlaganju Zaradić je naglasio kako sama otmica zrakoplova nije bila cilj akcije, nego sredstvo kojim su njezini akteri nastojali privući međunarodnu pozornost na hrvatsko pitanje. Jedini zahtjev otmičara bila je objava teksta Deklaracije, autora Brune Bušića, na naslovnicama pet vodećih svjetskih dnevnih tiskovina uz distribuciju letaka iznad više sjevernoameričkih i europskih gradova, nakon čega su se otmičari u Parizu mirno predali.

Analizirajući sadržaj Deklaracije, napisane pod pseudonimom ‘Vrhovnog zapovjedništva’, Zaradić je istaknuo kako se dokument pozivao na Opću deklaraciju UN-a o ljudskim pravima iz 1948. godine i pravo na nacionalno samoodređenje. U dokumentu se ukazivalo na ekonomski kolonijalizam te kulturni i jezični etnocid. Deklaracija je istodobno nudila viziju slobodne Hrvatske izvan vojnih i političkih blokova, naglašavajući da borba nije usmjerena protiv srpskog naroda nego protiv beogradskog poretka.

Osvrćući se na pravni epilog i tragičnu pogibiju njujorškog policajca Briana Murrayja, Zaradić je podsjetio na drugostupanjsku presudu Žalbenog suda SAD-a za Drugi okrug od 30. listopada 1978., kojom su optuženi osuđeni za zračno piratstvo i zavjeru, napomenuvši da američko zakonodavstvo tada još nije poznavalo današnju zakonsku definiciju terorizma. Posebno je citirao nekoliko izjava i pisama okružnog suca Johna R. Bartelsa u kojima je izričito naveo da bračni par Bušić ne smatra teroristima te da je naknadna odluka o odbijanju otpusta bila neuobičajeno i nepotrebno oštra.

Oglas

Prvo znanstveno izlaganje pod naslovom ‘Percepcija slučaja Zvonka Bušića (1976. – 2008.): između Jugoslavije, SAD-a i Hrvatske’ održala je dr. sc. Andrijana Perković Paloš s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, autorica knjige Vlada demokratskog jedinstva. Njezina se analiza temeljila na osobnim arhivima Julienne Eden Bušić i Tihomira Bušića (SDB dokumentacija, tisak) te diplomatskim telegramima iz zbirki WikiLeaks i Office of the Historian.

Dr. sc. Perković Paloš prikazala je odnos jugoslavenskog režima prema političkom nasilju, usporedivši ga s odbijanjem izručenja međunarodnog bjegunca Ilicha Ramireza Sancheza ‘Carlosa’ Njemačkoj nakon Münchena 1972. S druge strane, SAD je potporu neovisnosti Jugoslavije smatrao branom od sovjetskog utjecaja, pa su memorandumi iz 1977. i 1978. potvrdili američku distanciranost od hrvatske emigracije i namjeru da se predsjedniku Titu dokaže odlučnost u kažnjavanju.

RAZMJENA SADRŽAJA

ECB želi novac na blockchainu

Crna kronika − U Konavlima pao 30-godišnjak: Policija mu pronašla više od kilograma marihuane i laboratorij
Sponsored by Midas
Midas logo
Izlaganje je obuhvatilo analizu brojnih pisama utjecajnih pojedinaca u SAD-u koji su se zalagali za uvjetni otpust ili premještaj Zvonka Bušića u Hrvatsku – od suca Bartelsa (1989., 1991., 1992.), voditelja pokreta za prava osoba s invaliditetom Evana Kempa (1993.), senatora Marka O. Hatfielda (1993.), bivšeg predsjednika B’nai B’ritha Tommyja Baera (1999.), umirovljenog veleposlanika Thomasa P. Meladyja (2006.) te čikaškog kardinala Francisa Georgea (2006.). Kempovo pismo iz 1993. godine otkrilo je da su visoki izvori potvrdili kako je pritisak jugoslavenske vlade bio čimbenik od izrazito velike važnosti pri odbijanju otpusta.

Oglas

Autorica je ukazala i na selektivnost i nedosljednost američke politike kroz presedane premještaja komunističke aktivistice Silvije Baraldini 1999. te ublažavanje kazni i oslobađanje pripadnika portorikanske paravojne skupine FALN u kolovozu i rujnu 1999. pod predsjednikom Billom Clintonom. U završnom dijelu izlaganja prikazane su službene inicijative hrvatskih vlasti (Sanader 1993., Tuđman 1994. i 1996., Vlada RH 1995., oporba 1999., Tomčić 2003., kardinal Bozanić 2008.) te građanske akcije pod vodstvom dr. Tihomira Bušića, poput peticije s 200.000 potpisa prikupljenih 1996. godine na splitskoj Pjaci, pisma općinskih sudaca u Splitu predsjedniku Tuđmanu te prosvjeda pred američkim veleposlanstvom u Zagrebu 2002., sve do Bušićeva izlaska na slobodu 2008. godine.

Drugo izlaganje pod naslovom ‘Više od otmice: Julienne i Zvonko Bušić u tajnim dokumentima iz hladnog rata’ održao je dr. sc. Luka Knez s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, autor monografije Slučaj Mlinar i tajnik zadarskog Ogranka Matice hrvatske.

Dr. sc. Knez smjestio je događaje u hladnoratovski okvir prioriteta Zapada – održavanja Jugoslavije (‘keeping Tito afloat’) nakon razlaza Tita i Staljina 1948. godine. Na temelju arhivskoga gradiva SDS-a RSUP-a SRH i obavještajnih izvora, Knez je rekonstruirao početak obavještajne obrade nad Zvonkom Bušićem 1969. godine preko suradnika pod šifrom ‘Putnik’ te u okviru akcije ‘Klek’.

Oglas

Predavač je iznio detalje o akciji iz studenog 1970. kada je Julienne Bušić bacala letke s nebodera u Zagrebu, nakon čega je bila pritvorena te je imala zaštitu Generalnog konzulata SAD-a. Prikazano je i razdoblje boravka u Austriji 1971. pod opsežnim nadzorom austrijskog STAPO-a i jugoslavenske službe te protjerivanje iz Salzburga u listopadu 1971. Knez je naglasio kako su stvarni motiv odlaska u SAD i same otmice bili senzibiliziranje javnosti i neposredan strah od likvidacije od strane jugoslavenskih obavještajnih službi.

U analizi same otmice prikazani su dokumenti jugoslavenske akcije ‘Let’, uključujući depešu saveznog sekretara Franje Herljevića od 11. rujna 1976. koja je zabilježila stvaranje slike o ‘vrlo ljubaznim otmičarima koji su prinuđeni skrenuti pažnju svetu’. Iz arhivskih spisa FBI-a i dokumentacije SDS-a izveden je zaključak kako je izricanje visoke kazne bio taktički potez američkih vlasti zbog političkoga pritiska Jugoslavije. Na koncu izlaganja Knez je najavio skorašnji izlazak zbornika znanstvenih radova posvećenih istoimenoj temi i znanstveni skup u Zadru u listopadu ove godine. Okrugli stol pratila je ispunjena dvorana posjetitelja različitih generacija, a nakon izlaganja razvila se i rasprava s brojnim pitanjima i komentarima od strane splitske publike.

YouTube

PODIJELI
Facebook
X (Twitter)
WhatsApp
Najnovije
Najčitanije
JESEN NA TEATRU UZ MORE: Uz nikad bogatiji repertoar otvara Grintalo i Arsenov feral
PRIJE 1 SAT · Život
URNEBESAN VIDEO Propucana roda privukla pažnju, pogledajte što je napravila kod veterinara
PRIJE 3 SATA · Život
TUŽNA VIJEST Preminuo bivši predsjednik Crvenog križa: ‘Bio je izuzetno vezan uz braniteljsku populaciju’
PRIJE 3 SATA · Život
Zvijezda ‘Kumova’ uživa u majčinstvu
PRIJE 6 SATI · Život
VEČER SMIJEHA Arijana Čulina stiže na Mertojak
PRIJE 7 SATI · Život
Učitaj više
Dodaj kao preferirani izvor na Googleu
VIŠE S WEBA
UTVRĐENI PROPUSTI S obzirom na rizik, u slučaju femicida, možda i nisu upotrebljene sve potrebne radnje
GONZALO GARCIA ‘Svaki novi igrač donijet će nam neku novu kvalitetu. Čabraja? Trener koji se zna natjecati”
VIDEO Dramatične scene iz uvale Maslinova: Zbog požara evakuirani ljudi s ribogojilišta
ViK o nanosu u Vukovarskoj: Unatoč poduzetim mjerama, uslijed velike količine vode ispran materijal pripremljen za asfaltiranje
Vesna Škare Ožbolt: Ne želim saborsku mirovinu
Sponsored by Midas
Midas logo

VIŠE S WEBA

[+18] Svaki dan dijelimo do 100 Jackpotova od 50 KM! Osvoji ga i ti!
Oglas

UPOZORENJE NEUROLOGA: Trnci u nogama i rukama su POSLEDNJE UPOZORENJE…
Oglas

PARAZITOLOZI U ŠOKU! CRIJEVNI PARAZITI CRKAVAJU BEZ LIJEKOVA I TABLETA – EVO KAKO…
Oglas

ENDOKRINOLOZI U ŠOKU! Šećer nestaje bez inzulina i tableta – EVO KAKO…
Oglas

UROLOZI U ŠOKU!: Rak prostate nestaje bez operacije i zračenja – EVO KAKO…
Oglas

Zbogom proširene vene. Jedite prije doručka da biste ih eliminisali za 5 dana
Oglas

Najveći neprijatelj bora – pročitajte prije nego što članak nestane!
Oglas

Prestanite se češati: Ovo zauvijek uklanja svrab izazvan hemoroidima.
Oglas
Dalmatinski portalDalmatinski portal
Instagram
Facebook
Marketing i kontakt
Impressum
Uvjeti korištenja
Pravila privatnosti

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba