BOŽO LJUBIĆ, PREDSJEDNIK GLAVNOG VIJEĆA HRVATSKOG NARODNOG SABORA BIH

Iako na određenoj političkoj distanci, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Božo Ljubić vrlo precizno analizira stanje krize, nove nesporazume, zaostajanje za Europom, odlazak mladih. Dogovor vidi u međusobnom priznanju i primjeni nove formule temeljene na ZAVNOBiH-u kojoj su najveći rušitelji upravo oni koji je najviše zagovaraju.

• Gospodine Ljubiću, običavate reći da je vrijeme krize jedina trajna kategorija u BiH posljednja dva desetljeća, ali ne čini li vam se da u posljednjih godinu dana sve prijeti otklizati u ponor, za početak u socijalne nemire?

Da, politička kriza je permanentno stanje u Bosni i Hercegovini od Daytona do danas, a ona samo s vremena na vrijeme eskalira i uzima različite forme. Dok je uplitanje međunarodnog čimbenika bilo izraženije i financijske intervencije u vidu donacija i povoljnih kredita (uglavnom IDA kredita Svjetske banke) bile prisutne, održavao se privid funkcioniranja i socijalne sigurnosti. Sada nastupa ‘trenutak istine’ i na vidjelo izlaze sve nekoherentnosti ovakvog političkog sustava, zapravo sve ovo što se sada događa i što prijeti da se pogorša su samo indikatori nemogućnosti ovako ustrojene države.

• U političkim kuloarima spominje se bosanska jesen?!

Socijalno stanje, a još više osjećaj besperspektivnosti odavno su prešli prag društvene tolerancije i ne bi bilo nikakvo iznenađenje da se ponovno suočimo s izrazima socijalnog nezadovoljstva. Ono što ne bismo smjeli sebi dopustiti je uništavanje javne ili privatne imovine, čega je bilo u veljači prošle godine. Naime, neki zazivaju ‘bosansku jesen’ nadajući se da bi mogli realizirati ono što ne mogu na izborima ili pak kao priliku za realizaciju nekih nerealiziranih i nerealnih političkih ciljeva i projekata. Ti i takvi manipulatori su zapravo prošle godine ‘ukrali’ ljudima demonstracije i preokrenuli ih u rušenje institucija s namjerom ‘izvoza revolucije’… To svakako treba izbjeći, a najbolji način je da se konačno sastavi funkcionirajuća parlamentarna većina i počne s rješavanjem gorućih ekonomskih i socijalnih pitanja.

• Državno Vijeće ministara je talac nestabilnih većina u entitetima, entiteti, pak, pred financijskim kolapsom, tu je i kriza vlasti. Zar treba imati razloga za optimizam?

Vi ste, ovim pitanjem, možda i nehotice (a možda i ne), razotkrili srž problema u Bosni i Hercegovini, ali i put rješenja. Naime, Vijeće ministara je dizajnirano i funkcionira upravo tako kako bi Bosna i Hercegovina trebala biti dizajnirana. Paritet tri konstitutivna naroda u sastavu, predstavnik ‘ostalih’ i praktički konsenzus u odlučivanju. Nedavno sam, razgovarajući s jednim visokim diplomatom jedne, kako za BiH tako i svjetski, vrlo relevantne članice međunarodne zajednice, obrazlagao prijedlog iz Deklaracije Hrvatskog narodnog sabora da bi, između ostalog, slična pravila u donošenju odluka koja vrijede za Vijeće ministara trebalo ugraditi u izmjene Zakona o vladama entiteta. On je reagirao protupitanjem: ‘a zar to ne bi bilo još više blokada?’. Ne, rekao sam, upravo suprotno jer je Vijeće ministara od početka do danas najučinkovitija i najmanje konfliktna multietnička institucija u Bosni i Hercegovini. Naime, svjesni da nitko nikoga ne može majorizirati ni marginalizirati, energija se troši na dolazak do rješenja dogovorom i kompromisom.

• Kako ocjenjujete ponašanje DF-a koji ucjenjuje federalnu vlast poput Živka Budimira iz prošlog sastava?!

DF se nakon posljednjih izbora pokazao jednako remetilačkim čimbenikom kao što je to bila njihova “majka partija” u prošlom mandatu. Uz to, oni su se pokazali kao nezreo i nedorastao partner s obzirom na probleme koje treba rješavati. Zapravo, njihova politika općenito se pokazala inkompatibilnom samom konceptu, karakteru i duhu jedino moguće Bosne i Hercegovine, tj. države tri konstitutivna naroda. Oni koji se tako glasno pozivaju na ZAVNOBiH negiranjem i samog koncepta konstitutivnosti naroda protive se osnovnim postulatima ZAVNOBiH-a koji su BiH definirali onom čuvenom sintagmom ‘ni hrvatska, ni muslimanska ni srpska, već i hrvatska i muslimanska i srpska’. Sada su oni najodgovorniji za ovu krizu institucija FBiH. Jedino što sada trebaju učiniti je da se povuku iz svih institucija, uključujući i potpredsjednika Federacije i Vijeće ministara i da otvore prostor onima koji hoće i mogu preuzeti odgovornost. U suprotnom, ne mogu izbjeći karakterizaciju da je zapravo njihov cilj partijski interes po cijenu štetočinstva na račun države i građana.

• PreviÅ¡e vjere i nade u BiH usmjerava se prema reformskim agendama, europskim putevima… Sve izgleda nestvarno, nedohvatljivo, domaći političari pričaju jedno, Europa govori drugo. Vidite li zajednički nazivnik svih ovih napora, da ne govorim kako se primijeti snaga SAD-a iza ovih procesa?!

Bez obzira na česte i opravdane kritike odnosa međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, iluzorno je očekivati da Europi bude više stalo do napretka Bosne i Hercegovine nego nama. EU je posljednje dvije-tri godine uložila veliki diplomatski napor i sredstva na približavanju BiH EU. Najprije oko provedbe odluke Europskog suda za ljudska prava glede slučaja ‘Sejdić-Finci’. Nije išlo zato što neki od domaćih partnera nisu bili spremni prihvatiti da i konstitutivni narodi trebaju biti ravnopravni kad je izbor članova Predsjedništva u pitanju. Sada EU nudi drugu priliku kroz jedan drugačiji redoslijed prioriteta ne odustajući od ustavnih promjena koje se moraju dogoditi tijekom procesa priključenja BiH u EU. Kakve promjene zagovaraju, rekli su Rezolucijom Europskog parlamenta. Zato stranke Hrvatskog narodnog sabora snažno zagovaraju Reformsku agendu i ubrzano približavanje Bosne i Hercegovine EU i NATO. Pa ako možda trenutačno i nemamo partnera u provedbi ove agende, nedavno smo sa sjednice Glavnog vijeća uputili poziv svim članovima HNS-a i zakonodavnoj i izvršnoj vlasti da sami preuzmu inicijativu u pripremanju prijedloga.

• Ne svodi li se i priča o europskim reformama, ta glazura, na temeljnu formu, zahtjev za rasprodajom energetskih, telekomunikacijskih i drugih resursa…?

Ne bih se mogao s time složiti. Pogrešno bi bilo Reformsku agendu svoditi samo na ‘privatizaciju u energetici i telekomunikacijama“, ona zadire u samu dubinu naših problema i dubioza i ako bi se provela, nepovratno bi nas dovela u jedan kanal koji vodi prema EU iz kojega nas ne bi mogle izbaciti ni one politike kojima ne odgovaraju EU standardi. Što se tiče privatizacija, privatizacije operacija u energetici, telekomunikacijama (i ne samo u njima) je nešto što su učinile sve prosperitetne tržišne demokracije. To, međutim, treba strogo odvojiti od rasprodaje resursa. Ja sam uvijek za to da infrastruktura ostaje u vlasništvu države, pa kad je u pitanju energetika, onda prijenosna mreža mora ostati u vlasništvu države, u proizvodnji zagovaram privatno-javno partnerstvo ili u najgorem slučaju vremenski ograničenu koncesiju. Kad su u pitanju komunikacije, mreža optičkih kabela treba ostati u vlasništvu države itd. Ja mogu s punim kredibilitetom jamčiti da politika stranaka HNS-a snažno podržava ovu agendu, svjesni da svakim danom trajanja ove krize, svakim danom odgađanja EU integracija, deseci Hrvata, koji su personalno građani i EU, odlaze iz Bosne i Hercegovine. Produbljivanjem krize i prijeteći kaos će motivirati i ostale koji nemaju tako dobru opciju kao Hrvati da bježe iz takve države. Reformska agenda u ekonomsko-socijalnoj sferi također korespondira sa stajalištima iz Deklaracije HNS-a.

• Političke reforme, ustavne promjene izbornog zakonodavstva pale su u drugi plan. Jesu li zbog toga sadašnje reforme osuđene na propast?

Zapravo, ako ćemo pravo, sada je sve u drugom planu osim toga kako sastaviti funkcionirajuću vlast. Nebrojeno puta sam rekao što to znači i da je jedino rješenje za samoodrživu i stabilnu Bosnu u Hercegovinu u korjenitoj reformi Ustava, a onda, slijedom toga, i Izbornog zakona. Imam dojam da su toga svjesni i naši glavni partneri iz međunarodne zajednice.

• Stranke HNS-a i HDZ-a BiH ušle su u vlast, ali temeljnog pomaka u popravljanju hrvatske pozicije i nema. Je li ‘posao’ HNS-a BiH i stranaka završen ovim činom, ulaskom u vlast i preuzimanjem fotelja?

To se ne bi nikako smjelo dogoditi, svjestan takve opasnosti, u svom govoru na 6. zasjedanju HNS upozorio sam sve nas sljedećim riječima: “…Mi ne smijemo ponoviti pogreške iz prošlosti kada je aktivnost Hrvatskog narodnog sabora zamrznuta nakon što smo se riješili Vlade alijanse. Činjenicom da su legitimno izabrani hrvatski predstavnici zauzeli ili će zauzeti mjesta ustavima predviđena za Hrvate, hrvatsko pitanje nije riješeno. Tek su stvoreni uvjeti da se počne rješavati, pogotovu ako tome dodamo nove povoljne elemente, članstvo Hrvatske u EU i NATO te otvorena vrata Bosni i Hercegovini za iste integracije”.

Stoga sam na nedavnom zajedničkom sastanku članova Predsjedništva HNS-a, članova Glavnog vijeća i nositelja zakonodavne i izvršne vlasti od razine županija pa sve do Vijeća ministara, čiji je cilj bio da sami sebi posvijestimo što je nama HNS i što bi trebao biti, da parafraziram, rekao i ovo: Misija HNS-a je izboriti se za jednakopravnu hrvatsku poziciju u stabilnoj i prosperitetnoj Bosni i Hercegovini, članici EU i NATO. Stoga, svoj mandat nikako ne smijemo shvatiti ni ograničiti na onu rutinu koju od nas traži program rada, već biti svjesni da ima nešto što nadilazi naše mandate pa i naše živote, a to je obrana narodnog subjektiviteta. To konkretno znači trasirati put do ‘hrvatskog entiteta’ na način da to realizira težnje svih Hrvata bez obzira gdje žive u Bosni i Hercegovini. Entiteta koji će imati tri dimenzije, teritorijalnu federalnu jedinicu s hrvatskom većinom s diskontinuitetom teritorija, paritet tamo gdje je predviđeno nacionalno predstavljanje (Predsjedništvo, Vijeće ministara PS BiH…), a instrumente zaštite u institucijama koje su sastavljene po proporcionalnom principu (vlade federalnih jedinica npr.), te neteritorijalnu autonomiju tamo gdje će Hrvati biti manjinski zastupljeni. Takvu državu bi kao cjelinu mogli smatrati i hrvatskim entitetom. Ovdje bih dodao da to što tražimo za sebe, trebaju uživati i ostali konstitutivni narodi i svi građani. Da parafraziram ZAVNOBiH “Bosna i Hercegovina i hrvatski, i srpski i bošnjački entitet”. Nadalje, podsjetio sam sve nas da smo mi danas na ovim mjestima temeljem žrtava naših predaka kroz povijest, uključujući i Domovinski rat, temeljem frustracija i očekivanja koje su iskazane podrškom listi HNS-a i nikako naše mandate ne smijemo potrošiti uzalud. S istim ciljem smo uputili svim dužnosnicima HNS-a u organima izvršne i zakonodavne vlasti entiteta i države zaključke s posljednjeg zasjedanja Glavnog vijeća u kojima još jednom aktualiziramo stajališta iz Deklaracije koja se tiču promjena Ustava i Izbornog zakona.

• Primjetno je da se HDZ nije odrekao nijedne pozicije u izvršnoj vlasti ‘zarad’ HNS-a BiH pa bez obzira kolika bila snaga i značaj ove stranke?

Bilo bi beskorisno, čak i kontraproduktivno, to sada problematizirati iz više razloga. Tek je završena prva faza imenovanja na ministarske pozicije, a u tijeku su izbori i imenovanja u javnim poduzećima i agencijama i smatram kako je razumno očekivati da se uključi ono najkvalitetnije čime kadrovski potencijal HNS-a raspolaže. Nadalje, u okviru 12 odjela Glavnog vijeća HNS-a je također otvoren prostor za uključenje stručnjaka iz različitih sfera, različitih stranaka te nestranačkih osoba, i to već danas vidimo u svim odjelima čije je konstituiranje već završeno ili je u tijeku. Odlukama Sabora i Predsjedništva u sljedećem mandatnom razdoblju aktivnosti HNS-a će se odvijati najvećim dijelom preko Glavnog vijeća čiji program, potvrđen od Predsjedništva HNS-a, treba predstavljati strateški okvir za djelovanje svih članova HNS-a u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Slažem se da je važna i percepcija HNS-a, kako od članica tako i u javnosti, ali ako se budemo ponašali kako smo se dogovorili, onda za ishod nije od presudne važnosti iz kojih su stranaka ministri ili zastupnici. Sud javnosti ćemo vidjeti prilikom sljedećih izbora.

• Veliki broj ljudi, i to vrlo čest primjer su cijele obitelji, odlazi iz BiH. Događa se novi val, osobito među Hrvatima. Ima li hrvatska politika, pamet, Crkva, odgovor na ove negativne trendove?

Trend o kojem govorite zabrinjava. S druge strane, nema nitko moralno pravo sugerirati mladim ljudima da čekaju godinama na posao, zasnivanje braka i podizanje obitelji dok im biološki sat otkucava. Uvjeren sam da svi spomenuti traže odgovor, što naravno nije lako u zemlji koja zapravo po svom kapacitetu nije država. Ono što HNS radi je izgradnjom institucija omogućiti investiranje i zapošljavanje i ubrzano stvarati uvjete da ljudi nemaju potrebe ići vani, a oni koji su otišli da se vrate. Bez obzira što se mi danas suočavamo s odljevom koji ima značajke egzodusa, nadam se da to nije put bez povratka jer oni danas ostaju u EU gdje je i Hrvatska, a ne odlaze u prekooceanske zemlje. Nadam se da će Hrvati koji danas odlaze u Njemačku, Irsku, Belgiju…, otići da se educiraju ili da zarade i onda se vrate kao investitori i poduzetnici.

• Nedavno je hrvatski premijer Zoran Milanović osudio političke optužnice koje stižu iz BiH kojima se ponovno spominje zajednički zločinački pothvat, sustavni progon… ZaÅ¡to to nismo čuli ni od jednoga političara iz BiH?

Čuli smo iz Glavnog vijeća HNS-a. To je bila točka dnevnog reda posljednje sjednice. S ciljem pomoći osumnjičenih, onima kojima je ta pomoć neophodna, GV je donio odluku o utemeljenju Ureda za pravnu pomoć braniteljima HVO osumnjičenima i optuženima za ratne zločine. Dva odjela, Odjel za branitelje Domovinskog rata i Odjel za istraživanje i obilježavanje stratišta i grobišta Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata, održali su konferenciju za medije gdje su posebice osudili i odbacili kvalifikaciju o navodnom ‘zločinačkom pothvatu’ koja se kao inkriminacija često neosnovano i zlonamjerno prišiva braniteljima i zapovjednicima HVO-a. Također su ocijenili neprihvatljivim brutalna privođenja ljudi koji ovdje mirno žive dva desetljeća nakon rata i spremni su se na svaki poziv odazvati i dati iskaz. U Deklaraciji HNS-a se bavimo pitanjima Domovinskog rata i branitelja, kao i posebno u izjavi.

• Kako gledate na posljednje prijepore oko rezolucije o osudi genocida u Srebrenici. Treba li je donijeti i kakva su vaša očekivanja u tome smislu?

Genocid u Srebrenici je presuđen na dva jedino relevantna mjesta, na Sudu pravde u Haagu i Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haag u i nikakva rezolucija ne može to ni osnažiti ni obesnažiti. Osobno sam glasovao za prijedloge rezolucija u Parlamentarnoj skupštini BiH koje su bile na tragu rezolucije Europskog parlamenta glede osude genocida u Srebrenici kao svoj moralni odnos naspram zločina, a u isto vrijeme sam bio svjestan da ne mogu biti usvojene i da su često predlagane u svrhu političke promocije predlagača. I sada bih učinio isto. Međutim, pitanje je koji efekt na suživot i pomirenje mogu imati rezolucije koje izazivaju prijepor kod onih na koje se to najviše odnosi. Stoga, rezolucija o genocidu u Srebrenici, ali i o ostalim zločinima na području BiH koju će u budućnosti, nadam se, konsenzusom usvojiti Parlament Bosne i Hercegovine (pod uvjetom da te budućnosti bude) jedina može imati pravi efekt.

• Desetljećima sve tri strane u BiH na određeni način nastavljaju rat. Očito je da je potreban povijesni dogovor. Ima li političke i narodne snage za to, ili će jednostavno za BiH vrijediti da se radi o zemlji za koju nema rješenja?

Nema rješenja za sva vremena. BiH je tek posljednjih dvadeset godina u prilici demokratski pokušati doći do rješenja. Posljednjih 500 godina ona je uvijek bila dio neke nadnacionalne nekad okupatorske, ali uvijek nedemokratske tvorevine. Ako bude istinskog htijenja da se Bosna i Hercegovina održi u ovim granicama kao stabilna i prosperitetna država, onda postoje načini pa i modeli kako je to moguće. To onda podrazumijeva da se najprije međusobno priznamo, mislim mi kao tri konstitutivna naroda, a onda da ugledajući se na primjere funkcionalnih multietničkih demokracija prvenstveno u Europi, tražimo rješenja. Ja sam i u ovom intervjuu u načelima iznio koncept. Ovih se dana HNS prijavljuje na jednu studiju zajedno s partnerskim institutom koja nosi naziv “Rješenja iz srca Europe“ želeći kroz komparativne analize ustroja funkcionalnih europskih multietničkih država tražiti i predlagati rješenja za Bosnu i Hercegovinu.Zoran Krešić bpz.ba