Connect with us

KULTURA

Sin Joze Leutara optužio pravosudne vlasti da opstruiraju istragu o ubojstvu njegova oca

Published

on

Polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća na groblju Masline u Mostaru danas je obilježena obljetnica smrti federalnog doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, uz nazočnost predstavnika policijskih struktura i vlasti Hercegovačko-neretvanske županije (HNŽ).

Foto: Fena

– Već 27. godinu zaredom ovdje se okupljaju najviši dužnosnici zakonodavne i izvršne vlasti, predstavnici više policijskih agencija kako bismo odali počast čovjeku koji je poginuo kao profesionalac u službi države. Najmanje što možemo učiniti je njegovati kulturu sjećanja. Ne smijemo zaboraviti doprinos ovog čovjeka snaženju i razvoju policijskih struktura u Bosni i Hercegovini – kazao je tom prigodom ministar unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanske županije (MUP HNŽ) Marijo Marić.

Ministar je dodao kako se ne smije zaboraviti da je u gotovo tri desetljeća provedena jedna od najopsežnijih istraga u koju su bile uključena domaća policijska i pravosudna tijela, ali da do današnjeg dana odgovora nema.

– Obitelj Joze Leutara 27 godina uzastopno prima sućut, ali zapravo traže odgovore i istinu. To ostaje kao dug za ubuduće, ne samo obitelji, nego i svim građanima Bosne i Hercegovine koji imaju zajamčeno pravo na osobnu sigurnost – kazao je Marić.

Po njegovim riječima, atentat na Jozu Leutara, jednog od najviših državnih dužnosnika u to vrijeme, zapravo je bio udar na državu.

– Ovo je i dalje otvoren slučaj koji nikada nije ni na kakav način zamro, a s obzirom na razvoj novih tehnologija svakako da bi bilo dobro uputiti pažnju i razmotriti mogućnost da se predmetu pristupi u tom smjeru i na takav način – kazao je Marić.

Ivica Leutar, sin Joze Leutara, uputio je kritiku na rad tužiteljstva u ovom slučaju.

– Oni se cijelo vrijeme igraju nekakvih ružnih igrica. Sada je s Tužiteljstva Suda BiH predmet prebačen na federalno tužiteljstvo. Čim bi nešto konkretno trebalo poduzeti, oni to izbjegavaju. Cijelo vrijeme borimo se s njima, evo i sada su se neke stvari konkretizirale, razgovaralo se, ali čim se dođe blizu nečega, predmet se odmah prebacuje. Što ćemo dalje i kako ćemo s njima izaći na kraj, i nama ponestaje ideja – kazao je Leutar.

Dodao je kako se mnoga ubojstva nikada ne riješe, ali da je u ovom slučaju došlo do specifične situacije u kojoj je, kako kaže, došlo do namještanja istrage.

– Prvo se treba utvrditi zašto je to namješteno i krenuti od toga, pa bi se moglo nešto i otkriti. Što se tiče napretka u vezi slučaja, oni nas nikada nisu obavijestili službeno, mi se cijelo vrijeme borimo, a oni prema nama postupaju kao prema nekom slučajnom prolazniku i to je ono što čovjeka najviše boli – kazao je Leutar.

Jozo Leutar teško je ranjen 16. ožujka 1999. godine u Sarajevu kada je ispod njegovog službenog automobila, kojim je iz stana putovao do sjedišta MUP-a FBiH, eksplodirala podmetnuta naprava.

Od ozljeda zadobivenih u eksploziji Leutar je preminuo 12 dana kasnije.

Počinitelji i naručitelji atentata do danas nisu otkriveni./Fena/HMS/

 

 

Preporučeno:

Continue Reading

KULTURA

MISIŠTE NA BILIMA 43. GODINE

Published

on

 

Na slici je fra. Bogdan Ćubela sa bratom Petrom
Ćubela, fra Bogdan (Mirko) (1913.-1979.), rođen u Grabovoj Dragi (župa Mostarski Gradac). Pastoralno je djelovao kao kapelan u Grudama (1939.-1941.) i Kočerinu (1941./42.), a potom u Rakitnu kao kapelan (1942./43.) i župnik (1943.-1948.) župnik do77.u Glavatičevu. Preminuo je u Konjicu 1979. na Markovdan.
Mater mi je pričala da me je fra Bogdan dok je bio u mostarskom samostanu krstio i pritom me zvao Blago, jer je prije toga krstio dijete koje je imalo to ime. Za vrijeme mog prvog izlaska iz ratnog Mostara u Gradacu na moru mi profesor Križan Čuljak ispriča kako je sa njime pio crno vino i jeo pršut u Glavatičevu na Veliki petak. Kum mi jednom reče tešku obiteljsku priču kako je rođeni otac tražio od fra Bogdana da se skine iz franjevaca i da se oženi jer su mu braća bila pobijena na Bilima 45.. Njihova imena su bila na popisu žrtava Jasenovca iako su ubijeni kilometer iznad svoje kuće u Grabovoj Dragi.

Continue Reading

EKONOMIJA

Andrej Plenković privatno posjetio Hercegovinu

Published

on

 

Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković boravio je u subotu u privatnom posjetu Drinovcima kod Gruda u Hercegovini.

Kako je objavila župa Drinovci premijer Plenković je posjetio župnu crkvu sa svojom obitelji.

“U ovom lijepom susretu bio je i naš dragi biskup Željko Majić”, objavili su iz Župe Drinovci.

Drinovci su mjesto u općini Grude neposrednu uz granicu s Republikom Hrvatskom. Rodno su mjesto pjesnika Antuna Branka Šimića, povjesničara

Bazilija Pandžića, biskupa fra Paškala Buconjića i mnogih drugih.

www.abcportal.info

Facebook komentari

 Facebook

Continue Reading

KULTURA

Zasto si se vratio u pravo vrjeme

Published

on

Poduzetnica se vratila po svoju bolesnu majku i zatekla bivšeg kako se brine o njoj; kad je otvorila jednu kutiju, otkrila je tko joj je 4 godine krao 18 milijuna dok je on šutio
DIO
Blindirani terenac zaustavio se ispred izblijedjele kućice na rubu Pátzcuara, u Michoacánu, i za manje od 2 minute nekoliko susjeda već je virilo kroz prozore.
Ne vraća se svaki dan u kvart žena poput Camile Arriage.
U novinama su je zvali “najmlađom investitoricom u Meksiku”. Imala je tvrtke, stanove u Polancu, intervjue na televiziji i način hodanja zbog kojeg je izgledalo kao da je nitko ne može dotaknuti.
Ali tog jutra, kad je izašla s tamnim naočalama, bež odijelom i preskupim štiklama, nije izgledala moćno.
Izgledala je kao kći koja je stigla prekasno.
Kuća njezine majke bila je gora nego što je zamišljala. Vrata su škripala, vrt je bio suh, zidovi vlažni, a na ulazu je stajala razbijena kanta koja je skupljala kapljice vode.
Camila se namrštila.
Slala je novac svaki mjesec.
Mnogo novca.
Dovoljno da plati medicinsku sestru, lijekove, hranu, čišćenje i sve što bi gospođa Rosario mogla trebati.
Ušla je bez kucanja.
—Mama?
Kuća je mirisala na mast, podgrijanu juhu i odjeću spremljenu u ormar.
Iz stražnje sobe čula je suh, dug kašalj, onakav koji steže prsa.
Camila je brzo krenula.
Ali kad je stigla do vrata, ukočila se.
Gospođa Rosario sjedila je na krevetu, mršava, umotana u sivi rebozo, umornih očiju i blijede kože.
A pokraj nje bio je Tomás Rivas.
Njezin bivši muž.
Isti muškarac kojeg je Camila ostavila prije 4 godine jer, prema njezinim riječima, “nije imao glad za napretkom”.
Tomás je nosio iznošenu traper košulju, čizme pune zemlje i ruke grube od rada. Držao je šalicu čaja i pažljivo je prinosio usnama gospođe Rosario.
Kad je starica zakašljala, obrisao joj je usta salvetom i namjestio joj jastuk nježnošću koja se ne može odglumiti.
Camila je osjetila nešto čudno u želucu.
Nije to bila ljubav.
Ili je barem tako htjela vjerovati.
—Što radiš ovdje? —upitala je hladno.
Tomás je podigao pogled.
—Tvoja mama se sinoć pogoršala. Došao sam pomoći.
—Ti više nisi obitelj.
Gospođa Rosario pokušala je progovoriti, ali novi kašalj ju je savio.
Tomás joj je polako dao vode.
Camila je pogledala sobu: tablete odvojene po satima, bilježnica sa simptomima, čiste deke, presavijeni računi, stolica pokraj kreveta.
Sve je vrištalo da Tomás nije stigao jučer.
Bio je ondje mnogo puta.
Previše puta.
—Mama, zašto nisi nekoga zaposlila? —rekla je Camila—. Šaljem ti više nego dovoljno.
Gospođa Rosario pogledala ju je tugom koja je boljela.
—Novac ne sjedi s tobom kad te strah da ćeš umrijeti, kćeri.
Camila je stisnula čeljust.
—Kako dramatično, mama. Zato postoje njegovatelji.
Tomás je ustao.
—Idem po poslijepodnevni lijek.
—Nema potrebe —prekinula ga je Camila—. Od danas se ja brinem.
Nije se raspravljao.
Ta ju je smirenost zasmetala više nego vika.
Camila ga je slijedila do dvorišta, gdje je uz zid bio naslonjen stari bicikl.
—Isti si kao prije, zar ne? —rekla je—. Sitni poslovi, usluge i taj zahrđali bicikl.
Tomás je duboko udahnuo.
—I dalje radim ono što mogu.
—Onda prestani to raditi ovdje. Ne želim da selo misli kako koristiš moju mamu da mi se približiš.
Tomás se ukočio.
Prvi put su mu oči doista pokazale bol.
—Nikada nisam želio ništa tvoje, Camila.
—Onda se nemoj vraćati.
Gospođa Rosario pojavila se oslonjena na svoj štap.
—Kćeri, molim te…
Ali Camila je već odlučila.
—Ova kuća prestala je biti tvoja odgovornost onog dana kad smo se razveli.
Tomás je uzeo vrećicu s lijekovima, predao je gospođi Rosario i tiho rekao:
—Žuta nakon jela. Plava ako vam ponestane zraka. Ako se vrati temperatura, nazovite me.
Zatim je otišao gurajući bicikl niz zemljanu ulicu.
Gospođa Rosario plakala je bez glasa.
Camila je mislila da je vratila kontrolu.
Sve dok pokraj noćnog ormarića nije ugledala hrpu računa iz bolnice, ljekarne i trgovine.
Svi plaćeni gotovinom.
Ne od nje.
Na najnovijem računu bila je rukom napisana poruka:
“Platio Tomás.”
Camila je podigla pogled, zbunjena.
Tada je njezina majka izgovorila rečenicu koja joj je slomila svijet:
—On me spašava već 4 godine, kćeri… otkad je tvoj novac prestao stizati.
HVALA ŠTO STE ODVOJILI VRIJEME DA PROČITATE OVAJ DIO PRIČE  OVO JE SAMO PRVI DIO; NASTAVAK I KRAJ VEĆ SU OBJAVLJENI U KOMENTARIMA  AKO IH NE VIDITE, KLIKNITE NA “PRIKAŽI SVE KOMENTARE” I POTRAŽITE IH KAKO BISTE IH PROČITALI 💬✨

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba