Kongora (Tomislavgrad)
Sjetite se Andrije
našeg hrabrog ratnika,
Sokol sa nebesa bdije..
vodila ga je ljubav velika!
– Oko 12:00 sati (Bartulićev “Ne!”): Na pričuvnom položaju (kod bunkera/bivše talijanske karaule), zapovjednik Andrija Bartulić Toni uočava da je linija napuštena. Dok se većina povlači, on donosi odluku koja mijenja tijek povijesti. Suborci pamte njegove riječi: “Ako nećete vi, odoh ja sam ostaviti svoje kosti. Ovdje neću čekati…” Njegov nevjerojatan prkos i autoritet zaustavljaju bježanje.

– Oko 14:00 sati (Slom tenkovskog napada): Mala skupina se pod paljbom vraća ravno na vrh Dračevca. U tom trenutku, neprijateljski tenk T-55 već je prošao karaulu i prodirao prema gradu. Bartulić koordinira obranu, dok Željko Vujić zauzima položaj s “osom”. Prvi Vujićev projektil promašuje zbog uzbuđenja i detonacije, ali drugim pogotkom izravno uništava neprijateljski tenk.

– Kasno poslijepodne (Teško ranjavanje): Uništenje tenka izaziva šok i paniku među pješaštvom JNA, koje se počinje povlačiti. Zadar je obranjen, ali u završnim borbama i razmjeni vatre tog dana, Andrija Bartulić biva teško ranjen. S teškim ozljedama prebačen je na liječenje, ali njegova je misija na Dračevcu bila izvršena – grad je dobio dragocjeno vrijeme za konsolidaciju.
Počivao u miru Božjem, vječna slava i hvala! 🙏🇭🇷🇭🇷

Kad se noć umiri, svet preda tišini,
i vetar kroz krošnju zaviori note;
uzdrhtali list se u toj zavetrini,
polusnen zanjiše u ritmu krasote.

Mesec se zakloni za oblakom gnevnim,
da sačuva tajnu krhkog sna bez kraja;
tvoj lik u daljini, međ’ zapisom drevnim,
ćutljiv, nežno pleše, akordom nas spaja.

A smela misao obali bi prišla,
pa sa mirom blaženim da prokrči most;
ni koraka više, bez glasa otišla,
želja, što mi bejaše omiljeni gost.

Ne tražiše ništa, ni reči, ni vreme,
tek samo da vetar ime ti ćarlija;
kad se noć umiri, da zaseje seme,
pa zvezdanim nebom pesmom da isklija.

__________________
© Vesna Milošević

#poezija