Dana 29. travnja 1992.prije točno 34 godine HVO je dobio zadatak od legalnih institucija BiH da obrani Mostar od JNA i okupacije.
Dana 29. travnja 2026. navršava se 34 godine sjećanja na jedan od najznačajnijih datuma koji su bili ključni za obranu BiH, dana kada je, nakon početka otvorene agresije na BiH od strane bivše JNA i srpsko-crnogorskih rezervista, Krizni stožer općine Mostar u suglasnosti s Predsjedništvom BiH donio odluku da se zaštita i obrana grada Mostara povjeri Hrvatskom vijeću obrane (HVO).
Tog dana, ratne ’92., HVO, pod zapovjedništvom Općinskog stožera Mostar, kao jedina organizirana jedinica na ovim prostorima, koja je tada u svom sastavu imala oko 6200 pripadnika organiziranih u vojne postrojbe, preuzima obranu grada i u lipnju ’92. oslobađa grad Mostar i dolinu rijeke Neretve.
Zahvaljujući toj povijesnoj odluci, u Mostaru je formirana Civilna ratna vlada HVO-a, a u srpnju ’92., u Zagrebu, tadašnji Predsjednik RH, dr. Franjo Tuđman i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegović sklopili su sporazum o zajedničkoj obrani Hrvatske i BiH.
Oni što danas iskrivljuju povijest trebali bi odgovoriti zašto tada u ta vremena obrana Mostara nije povjerena nekom drugom? Istina je voda duboka!!!
Baš mi Hrvati ne znamo uživati u velikodušnosti, pa i u tome što nam provincijalni psihološki refleks dominira u rukovodstvima, posebno tzv. kulturne industrije, koji se, kako ravnatelj AEM Popovac kaže, sustavno ucjepljuje narodu.
Mašala.
Dobro je da smo Srbiji dali 12 bodova, a oni nama ništa.
Dali su nam bome previše, ni danas se ne možemo rješiti tih njihovih darova i poklona, što bi tek s tim bodovima.
Tek bi to bilo kuku-lele umjesto Leleka.
Da im bar možemo uz te bodove darovati ili vratiti Pupija, Mesića, Stipu da prostite, Klasića povjesničara i Zoku brkatog antifu Pusića, a dobro bi im došli na euroliberalnom putu i Hrebak i Štromar.
S Frkom Petešićem da osvijetljava drumove.
To bi bilo pošteno davanje.
Treba navaliti davati višak, a ne jaukati zbog bodova.
Bili su uz HŠK Zrinjski kada je bilo najteže i kada ga je trebalo dignuti iz pepela. Oni su aktivni sudionici reosnivanja HŠK Zrinjski, ali i oni koji su sudjelovali u utemeljenju HVO-a u Mostaru. Danas su Gorda, Ćela, Miki i Pero proslavili novi pokal Plemića uz pjesmu Zrinjski je slavno Hrvatsko ime…
Dok je cijeli svijet gledao povijesne trenutke iz Vatikana i novoizabranog Svetog Oca, Papa Lava, milijarde ljudi na ovoj zemaljskoj kugli mogle su vidjeti i jedno lice koje je kod hrvatskog naroda izazvalo poseban ponos — lice našega velikog kardinala Vinko Puljić. Njegov prepoznatljivi osmijeh pokraj novoga Pape nije bio samo trenutak kamere, nego simbol dostojanstva, vjere i postojanosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Bio je to osmijeh čovjeka koji je kroz desetljeća ostao uz svoj narod u najtežim trenucima, čovjeka koji nikada nije izgubio ni vjeru ni nadu.
Naš kardinal nije samo veliki crkveni dostojanstvenik. On je otac svoga naroda, moralna vertikala i simbol opstanka hrvatskog čovjeka u Bosni i Hercegovini. U vremenu kada mnogi političari kalkuliraju, biraju riječi i šute o najvažnijim pitanjima hrvatskog naroda, kardinal Puljić bez straha, bez kompleksa i bez ikakvih političkih kalkulacija otvoreno govori o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Govori jasno o potrebi pravednog izbornog zakona, o ravnopravnosti hrvatskog naroda, ali i o svim mogućim rješenjima koja bi hrvatskom narodu osigurala dostojanstvo i jednakopravnost, pa tako i o pitanju trećeg entiteta.
To ne govori političar, nego čovjek vjere, sluga Božji i pastir svoga naroda. Upravo zato njegove riječi imaju posebnu težinu. Sa svojim poznatim osmijehom i ljudskom toplinom osvaja čak i simpatije onih kojima se možda ne sviđaju njegove poruke, jer iza njegovih riječi ne stoje osobni interesi, nego iskrena ljubav prema svome narodu i domovini.
I zato nije slučajno da je kardinal Vinko Puljić danas jedan od najpoštovanijih sinova Bosne i Hercegovine. On je čovjek koji nikada nije zaboravio tko je, odakle dolazi i kome pripada. Njegova snaga nije u politici ni moći, nego u karakteru, vjeri i istini.
No ono što posebno boli i razočarava jest činjenica da su samo nekoliko dana nakon njegovih iskrenih i hrabrih javnih nastupa pojedini visoki dužnosnici najveće hrvatske stranke u BiH počeli objašnjavati kako treći entitet nikada nije bio tema njihove politike. To je tužno, da nije smiješno. Umjesto da politika govori ono što govori naš veliki pastir, kod nas je često sve obrnuto. Kardinal govori ono što bi mnogi izabrani predstavnici hrvatskog naroda trebali imati hrabrosti reći.
Nažalost, danas se politika prečesto svodi na podjelu resora, funkcija i novca, dok se pred izbore ponovno podižu tenzije, bude emocije naroda i daju velika obećanja koja brzo nestanu nakon izbora. U takvom vremenu glas kardinala Puljića zvuči još snažnije, iskrenije i poštenije.
Zato hrvatski narod u Bosni i Hercegovini u njemu ne vidi samo kardinala, nego simbol svoga opstanka. On je stećak našega naroda — čvrst, postojan i vječan simbol vjere, ponosa i dostojanstva hrvatskog čovjeka. Primjer je našim generacijama, ali i svima koji dolaze poslije nas.
A meni osobno ostaje poseban ponos i životna čast što Vas mogu nazvati svojim prijateljem. Dragi kardinale Vinko Puljić, bio sam čovjek koji je uz Vas učio, slušao i upijao svaku Vašu riječ. Nikada neću zaboraviti naša druženja u Njemačkoj, razgovore pune mudrosti, vjere i ljubavi prema hrvatskom narodu, zajedno s našim neponovljivim pokojnim kardinalom Franjo Kuharić.
To su bili trenuci koji su ostavili dubok trag u mom životu. Vrijeme provedeno s Vama nije me učinilo samo ponosnijim Hrvatom i vjernikom, nego prije svega boljim čovjekom. Od Vas sam učio kako ostati dostojanstven u teškim vremenima, kako voljeti svoj narod bez mržnje prema drugima, kako čuvati vjeru i obraz kada je najteže.
Mnogo toga sam naučio od Vas — iz Vaših riječi, ali još više iz Vašeg primjera. Zato Vam od srca hvala za svaku riječ, svaki savjet i svaki trenutak proveden zajedno. Takvi ljudi poput Vas ne ostavljaju trag samo u Crkvi i narodu, nego duboko u srcima ljudi koji su imali sreću poznavati Vas.
Dragi kardinale Vinko Puljić, hvala Vam što ste kroz najteža vremena ostali uz svoj narod. Hvala Vam što nikada niste izgubili vjeru, osmijeh ni hrabrost da govorite istinu. Hvala Vam što ste pokazali kako se voli svoj narod, ali i kako se ostaje čovjek velikoga srca, mudrosti i dostojanstva.
Ponosni smo što Vas imamo. Ponosni smo na vrijeme provedeno s Vama i na sve ono što ste ostavili hrvatskom narodu kao trajnu poruku vjere, nade i zajedništva.
Vaše ime ostat će zapisano među najvećim sinovima hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj.
Discussion about this post