Danas smo na mjesnom groblju u Ivankovu sudjelovali na svečanom polaganju vijenaca u prigodi obilježavanja 35. obljetnice pogibije 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu selu.

Vijence su položile braniteljske udruge s područja općine Ivankovo, načelnik Općine Ivankovo sa suradnicima te Općinski odbor HDZ – a Općine Ivankovo. Cvijeće je položeno i na grobove dvojice redarstvenika iz Ivankova – Željka Hrale i Janka Čovića.

HEROJI SE NIKAD NE ZABORAVLJAJU.

Neka im je vječna slava i hvala!

Počivali u miru!

Na staroj fotografiji iz 1911. godine, nastaloj na Blidinju, zabilježen je jedan poseban trenutak iz života hercegovačkog kraja – susret planinske komisije, među kojima se ističe fra Didak Buntić. Ova slika nije samo skup ljudi u planinskom ambijentu, već svjedočanstvo jednog vremena u kojem su se rad, vjera i briga za narod isprepletali u surovim, ali dostojanstvenim uvjetima hercegovačkog krša.

Fra Didak Buntić rođen je 1871. godine u Hercegovini kao Franjo Buntić, a već kao mladić pristupa franjevačkom redu, gdje uzima ime Didak. Bio je mnogo više od svećenika – prosvjetitelj, organizator i čovjek koji je duboko razumio potrebe svoga naroda. Posebno se istakao kao borac protiv nepismenosti i zagovornik obrazovanja, radeći kao profesor i kasnije ravnatelj gimnazije na Širokom Brijegu.

Njegova veličina najviše dolazi do izražaja u teškim vremenima Prvog svjetskog rata, kada je organizirao spašavanje hiljada gladne djece iz Hercegovine, šaljući ih u plodnije krajeve kako bi preživjela. Procjenjuje se da je na taj način spasio oko 17.000 djece, zbog čega je u narodu ostao upamćen kao “otac sirotinje” i “hercegovački Mojsije”.

Fotografija iz 1911. godine, na kojoj stoji sa članovima planinske komisije na Blidinju, prikazuje ga u periodu kada je bio snažno uključen u razvoj i unapređenje života u Hercegovini. On nije bio samo duhovni vođa – radio je i na unapređenju poljoprivrede, puteva, obrazovanja i općeg napretka naroda, često lično obilazeći teren, baš poput ovog trenutka zabilježenog kamerom.

Na slici se osjeti duh tog vremena: jednostavni ljudi, planinski pejzaž i osjećaj zajedništva. U središtu toga stoji fra Didak – čovjek koji nije ostajao po strani, nego je hodio zajedno sa svojim narodom, dijeleći njihove brige i tražeći rješenja.

Ova fotografija zato nije samo historijski zapis. Ona je tiha priča o odgovornosti, radu i ljubavi prema narodu – o vremenu kada su ljudi poput fra Didaka Buntića svojim djelima ostavljali trag koji traje i danas.

Naucila sam
da je jedino Bog izvor srece ,mira i svih radosti
Naucila sam
Da presutim i kad bih najradje naglas vikala
Naucila sam
Da volim i kad nisam sigurna da sam voljena
Naucila sam i da grlim kad bih radije plakala
Naucila sam
I da oprostim i zaboravim nepravdu a prije to nisam znala
Naucila sam
Da nije bitno uvijek biti u pravu
Bitno je saslusati nekoga
Naucila sam da ne osudjujem
Jer nije sve onako kako se cini
Naucila sam
Da svaku bol i moju i onu tudju
Lijeci ljubav Isusa Krista
Naucila sam
Da je molitva jedini put do mira i srece
Naucila sam da grlim jako najjace svoju djecu i kad su kriva a prije to nisam znala
Naucila sam
da poniznost nije znak slabosti vec najjacih koji se uzdaju u Gospodina
Naucila sam da sve mogu uz Onog koji me jaca, kojem se utjecem..
Naucila sam..
Da mozes voljeti i blagoslivljati..i oprastati i davati..i opet…voljeti ,blagoslivljati i davati..jer samo je Isus neiscrpan izvor svih davanja i radosti..
Naucila sam..sve sam to naucila sada…a prije to nisam znala…
Hvala ti ,Isuse
Sto me volis
I ovako slabu i gresnu i ovako
Nekad udaljenu od Tebe i izgubljenu
Hvala Ti Isuse
Sto Si tu..i kad ne osjecam Tvoju prisutnost i kad osjecam da sam skrenula sa Tvoga puta ..sto me vracas ..sto me zoves..sto me ne
napustas..nikada..Hvala Ti..Isuse❤
P.LJ.