Connect with us

KULTURA

BESKUĆNICA JE REKLA ISTINU SLEPOM MILIJARDERU – „VAŠA ŽENA VAM STAVLJA NEŠTO U PIĆE“

Published

on

Milijarder je mislio da je izgubio vid.

Mislio je da je tama sudbina.

Mislio je da ga žena pored njega neguje, štiti i stoji uz njega otkako je svet postao crn.

Onda, jedne večeri, dok je sedeo sam na hladnoj klupi u parku sa štapom u rukama i samo tišinom oko sebe, beskućnica je stala ispred njega i izgovorila rečenicu koja mu je srušila ceo život.

„Nisi slep. Tvoja žena ti svakog dana stavlja nešto u piće.“

Nije ga pitala za novac.

Nije se objašnjavala.

Nije zvučala zbunjeno, ogorčeno ili očajno.

Zvučala je sigurno.

Onda je otišla.

A milijarder je ostao ukopan, prsti su mu se stegli oko štapa, dah mu je zastao u grudima dok su mu se reči iznova ponavljale u mislima.

Nisi slep.

Tvoja žena.

Svakog dana.

Godinama je verovao da je njegovo slepilo nesrećan slučaj u životu, neka okrutna sudbina koja mu je oduzela svet kojim je nekada vladao moći, bogatstvom i samopouzdanjem.

Nekada su ga se bojali.

Poštovali.

Nedodirljiv.

Ali slepilo je promenilo sve.

Učinilo je vilu većom i praznijom. Učinilo je da svaka soba zvuči nepoznato. Učinilo ga je zavisnim od glasova, koraka, ruku na njegovoj ruci i žene za koju je verovao da ga voli.

Njegova žena mu je svakog dana donosila piće.

Uvek nežno.

Uvek pažljivo.

Uvek glumeći da je jedina osoba u njegovom životu kojoj je istinski stalo.

Ali sada se svako sećanje izvrnulo.

Svaka čaša koju mu je stavila u ruku.

Svaka umirujuća reč.

Svako „popij ovo, pomoći će ti“.

Svakog dana se osećao slabijim, tamnijim, daljim od čoveka kakav je nekada bio.

Šta ako nikada nije bila bolest?

Šta ako nikada nije bila sudbina?

Šta ako ga je osoba kojoj je najviše verovao polako uništavala?

Te noći, sedeo je sam u svojoj sobi držeći čašu koju mu je dala.

Ruka mu je drhtala.

Hteo je da je baci u zid.

Hteo je da je pozove i zahteva istinu.

Ali se zaustavio.

Jer ako je beskućnica pogrešila, uništio bi svoj brak zbog reči strankinje.

A ako je bila u pravu, suočavanje sa ženom prerano bi je upozorilo.

Sakrila bi sve.

Postala bi oprezna.

Pobrinula bi se da nikada ne pronađe dokaz.

Zato je milijarder uradio nešto teže od vikanja.

Ostao je tih.

Sledećeg jutra, tiho je pozvao agenciju za kućne usluge i zatražio pouzdanu sobaricu. Nekoga diskretnog. Nekoga ko bi mogao da se kreće kroz kuću neprimećeno.

Kada je sobarica stigla, pozvao ju je u svoj privatni kabinet i zatvorio vrata.

Glas mu je bio miran, ali svaka reč je nosila težinu.

Ovo nije bio samo posao.

Bila je to odgovornost.

Rekao joj je da mora pažljivo da posmatra njegovu ženu, ali da njegova žena nikada ne sme da sazna.

Ni na trenutak.

Sobarica je pažljivo slušala dok joj je objašnjavao najvažniju stvar od svih.

Piće.

Čašu koju mu je žena pripremala svakog dana.

Morao je da zna šta ide u nju.

Svaki pokret.

Svaku flašu.

Svaki skriveni trenutak.

Ništa nije bilo premalo.

Od tog dana, sobarica je postala senka unutar vile.

Čistila je.

Nosila je poslužavnike.

Spuštala je pogled.

Ali je posmatrala sve.

Isprva ništa nije delovalo očigledno.

Milijarderova žena se kretala kroz kuću sa uvežbanom smirenošću. Glas joj je bio mek. Ponašanje joj je delovalo normalno. Ponašala se kao odana žena koja brine o mužu koji više ne vidi.

Ali tajne se otkrivaju kroz male navike.

Sobarica je primetila pauze.

Poglede.

Zaključane fioke.

Brze pokrete kada je mislila da niko ne gleda.

Onda, jednog jutra, žena je najavila da ide na pijacu.

Sobarica je pošla s njom.

Tokom vožnje, žena je pričala opušteno, kao da ništa na svetu nije u redu. Govorila je o običnim stvarima, potrebama za kuću, obavezama, kupovini.

Ali kada su stigle na pijacu, sobarica je primetila gde se zadržala.

Mala medicinska apoteka.

Uvučena između prepunih radnji.

Žena je ušla unutra i kupila bočicu leka.

Brzo.

Tiho.

Sakrila ju je među ostale stvari kao da je ništa.

Bilo kome drugom, možda bi delovalo obično.

Sobarici je delovalo kao prva pukotina u zidu laži.

Vratile su se u vilu u tišini.

I od tog trenutka, kuća više nije delovala kao dom.

Delovala je kao zamka.

Onda je sobarica primetila nešto drugo.

Neki muškarac je stalno dolazio.

Uvek sa crvenom kapom.

Dolazio je prečesto da bi bilo slučajno.

Pričao je sa milijarderovom ženom sa previše udobnosti.

Smejao se s njom.
Deo 2 i kompletan finale: ukucajte „Da“ i kliknite „Sviđa mi se“ kako bismo mogli da objavimo celu priču. Hvala vam!!! 💞

Continue Reading

EKONOMIJA

Filipović u Washingtonu: Želimo više američkih ulaganja u energetski sektor u BiH

Published

on

S visokim dužnosnicima američkog Ministarstva energetike Filipović razgovarala o energetskoj sigurnosti, investicijama i novim radnim mjestima te provedbi projekta Južne plinske interkonekcije

 

„Bosna i Hercegovina treba više kvalitetnih investicija koje će u zemlji otvarati radna mjesta, donositi nova znanja i tehnologije i stvarati novu vrijednost za gospodarstvo. Sjedinjene Američke Države u tome mogu biti jedan od naših najvažnijih partnera. Naš je interes sigurna i konkurentna energija, snažnije gospodarstvo i bolji život ljudi u Bosni i Hercegovini“, poručila je Darijana Filipović, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i dopredsjednica HDZ-a BiH, tijekom sastanka u Washingtonu s visokim dužnosnicima Ureda za međunarodne poslove Ministarstva energetike Sjedinjenih Američkih Država.Galerija 3

Filipović je razgovarala s Williamom Schiranom, zamjenikom pomoćnika ministra za multilateralnu suradnju i razvoj tržišta, Danielom Byersom, zamjenikom pomoćnika ministra za Europu, Euroaziju, Afriku i Bliski istok, te Peteom Gianninom, stručnjakom za međunarodne odnose u Uredu za europske i euroazijske poslove.

U središtu razgovora bile su mogućnosti novih američkih ulaganja u energetski sektor Bosne i Hercegovine, energetska sigurnost zemlje, razvoj infrastrukture i novih tehnologija, kao i Južna interkonekcija te mogućnost pristupa američkom ukapljenom prirodnom plinu preko Republike Hrvatske.

„Američka ulaganja za BiH mogu biti mnogo više od gospodarske prilike. Kada ljudi vide nova radna mjesta, gospodarski rast i stvarnu perspektivu za sebe i svoju djecu, raste povjerenje u budućnost zemlje, a prostor za političke podjele postaje manji. Želimo strateško partnerstvo Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država podići na najvišu moguću razinu, ali uvijek polazeći od jasnog interesa Bosne i Hercegovine i ljudi koji u njoj žive“, kazala je Filipović.Galerija 2

Razgovarano je i o stvaranju boljeg poslovnog okruženja za američke kompanije zainteresirane za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu i širu regiju jugoistočne Europe. Filipović je istaknula kako BiH ne treba promatrati samo kao malo tržište kojem su potrebne strane investicije, nego i kroz njezin geografski položaj, energetske potencijale i povezanost s europskim tržištem. Za snažnije privlačenje ulaganja potrebne su jednostavnije i brže procedure, transparentna pravila i regulatorna sigurnost.

„Ne trebamo samo čekati investitore. Za kvalitetne investicije trebamo se natjecati. Ali kriterij moraju biti ulaganja koja poštuju naše zakone, čuvaju prirodu, otvaraju kvalitetna radna mjesta, donose tehnologiju i znanje i ostavljaju novu vrijednost gospodarstvu BiH. Sjedinjene Američke Države imaju takve investitore i naša je odgovornost osigurati im jasna pravila i učinkovitu administraciju“, istaknula je Filipović.

Poseban dio sastanka posvećen je projektu Južne interkonekcije. Filipović je zahvalila američkom ministru energetike Chrisu Wrightu i Ministarstvu energetike SAD-a na angažmanu vezanom uz ovaj za BiH važan projekt te naglasila kako je postojeće političke dogovore potrebno pretvarati u konkretne rezultate.

„Kada je u pitanju Južna plinska interkonekcija, vrijeme je da prijeđemo s dogovora na provedbu. Bosna i Hercegovina ima priliku svoj europski i zapadni put i strateško partnerstvo sa Sjedinjenim Američkim Državama pretvoriti u nešto što će ljudi konkretno osjetiti u svojim životima. Energetska sigurnost nije apstraktna tema. Ona znači sigurniju opskrbu, konkurentnije gospodarstvo, nove investicije i radna mjesta“, poručila je Filipović tijekom razgovora u Washingtonu.

Continue Reading

KULTURA

Vratio si se!

Published

on

Nekoliko tjedana nakon što me suprug napustio dok sam bila trudna, jedan bogati muškarac pokucao je na moja vrata usred kiše s dva kovčega. „Mogu li ostati?“ upitao je. Smireno sam mu odgovorila da mi ne treba milostinja, ali on je spustio pismo na stol i rekao: „Ovo je pripadalo vašem bratu.“ Kada sam ugledala datum, shvatila sam da sam sedam godina mrzila pogrešnu osobu.

1. DIO

— Nisam rođen da se brinem o trudnoj ženi niti da se zakopam na ovom ranču. Snađi se sama.

To je bilo sve što je Mauricio ostavio napisano prije nego što je nestao.

Ni oproštaja. Ni objašnjenja. Ni jedne jedine riječi za kćer koju je Emilia već pet mjeseci nosila u utrobi.

Tri tjedna poslije Emilia je još uvijek čuvala tu poruku u ladici kuhinje male kuće koju je naslijedila od majke, na periferiji Arteage u Coahuili. Ne zato što ju je željela sačuvati, nego zato što još nije pronalazila snagu da je potrga.

Imala je trideset i četiri godine, bolna leđa, ruke ispucale od obrađivanja zemlje i dovoljno dugova da zbog njih godinama ne može mirno spavati.

Njezina majka, doña Teresa, umrla je dva mjeseca prije.

Mauricio je pričekao tek nekoliko tjedana prije nego što je otišao.

A sada je Emilia bila sama.

Tog je jutra čupala korov oko majčinih ruža kada je sjena pala preko vlažne zemlje.

Podignula je pogled.

Pred ogradnim vratima stajao je muškarac u srednjim četrdesetima s dva kovčega.

Bio je visok, tamne kose prošarane sijedima, a na sebi je imao jaknu prekrivenu prašinom s ceste.

Emilia je objema rukama čvrsto držala motiku.

— Tražite nekoga?

Neznanac je progutao slinu.

— Vas.

— Tko ste vi?

— Zovem se Rafael Salgado.

Nije prepoznala to ime.

Tada je pogledao vrt, zatim Emilijin trbuh i rekao nešto zbog čega je još jače stisnula dršku motike.

— Znam da će zvučati besmisleno… ali moram vas pitati mogu li ostati.

— Ostati gdje?

— Ovdje. U blizini. Onoliko dugo koliko mi vi dopustite.

Emilia je ustuknula.

— Ne znam tko ste, ali pogriješili ste kuću.

Rafael nije pokušao ući.

— Imate pravo što ste nepovjerljivi.

Uzeo je svoje kovčege.

— Vratit ću se kada vam budem mogao objasniti zašto sam došao.

Prije nego što je otišao, primijetio je da su se vrata ograde objesila na jednoj šarki. Mauricio je mjesecima obećavao da će ih popraviti.

Rafael je spustio kovčege, izvadio kliješta iz ruksaka i namjestio oštećeni dio, a da nije zatražio dopuštenje da uđe.

Trebalo mu je manje od pet minuta.

Zatim je otišao.

To je trebao biti kraj.

Nije bio.

Dva dana poslije Emilia je pokraj ulaza pronašla vreću gnojiva.

Nakon toga pojavila su se suha drva za ogrjev.

Zatim je netko zamijenio dvije ploče na krovu koje su propuštale vodu u dječju sobu.

Emilia je odmah znala tko je to učinio.

Kada ga je jednog jutra zatekla kako popravlja ogradu susjednog zemljišta kako koze više ne bi ulazile među njezino cvijeće, planula je.

— Dosta je!

Rafael je spustio alat.

— Emilia…

Ona se ukočila.

— Kako znate moje ime?

Spustio je pogled.

— Zato što ovamo nisam stigao slučajno.

— Onda mi recite što želite.

— Ništa.

— Nitko ne čini sve ovo ni za što.

Rafael je nekoliko trenutaka šutio.

— Ne pokušavam kupiti vaše povjerenje. Otplaćujem dug.

— Kakav dug?

Muškarcu su se oči napunile suzama.

— Dug koji je nastao prije sedam godina, na jednoj cesti u planinama.

Emiliju su prošli trnci.

Sedam godina.

Upravo je toliko vremena prošlo otkako je nestao Santiago, njezin stariji brat.

Rafael je podignuo pogled.

— I ima veze s noći kada se vaš brat nikada nije vratio kući.

Emilia je ispustila motiku.

Još nije mogla ni zamisliti da će ta rečenica uništiti sve u što je njezina obitelj vjerovala tijekom proteklih sedam godina.

Želiš li saznati što se dogodilo poslije? Pročitaj cijelu priču i neočekivani završetak u prvom komentaru. 🌧️✉️

Continue Reading

KULTURA

Moja istina ih tesko pogada kaze Iva Alilovic

Published

on

Iva Alilović ponovno se oglasila nakon burnih reakcija na njezine objave o Vedrani Rudan. 👀 Supruga Mirka Alilovića tvrdi da su njezine riječi pogrešno interpretirane i izvučene iz konteksta, a sada je odgovorila i na brojne uvrede koje je, kako kaže, primila. Poručila je i da se ne namjerava povući iz javnih rasprava. 👇

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba