Connect with us

KULTURA

Tko si ti i odkuda znak…

Published

on

Skinula sam lisice zatvoreniku i prepoznala tetovažu svog mrtvog oca. Poginuo je u Vijetnamu tri mjeseca prije nego što sam se rodila; nikada ga nisam upoznala. A taj 67-godišnji starac, optužen da je ukrao lijekove u ljekarni, imao je na ruci isti vojni amblem koji moja majka već četrdeset osam godina drži uokviren u dnevnoj sobi.

Okrenula sam ključ, začuo se klik, ali nisam pustila njegovo zapešće. Ruka mi se ukočila na hladnom metalu.

Ista izblijedjela krila. Isti brojevi ispod: 3/187.

Imam petnaest godina službe kao službenica u tom sudu. Lisice sam stavljala ubojicama bez da mi zadrhti ruka. A tog utorka, u 15:50, ostala sam ukopana pred sucem i cijelom sudnicom, držeći za ruku čovjeka kojeg sam po protokolu trebala samo pustiti.

Od oca imam jednu fotografiju i platneni amblem. Ništa više.

Fotografija visi u dnevnoj sobi moje majke: mladić od dvadeset i dvije godine, mršav, nasmijan s još trojicom vojnika, svi zagrljeni prije nego što su ušli u avion koji ih je odveo u pakao. Moja majka ju je svake nedjelje brisala od prašine. „Tvoj otac je bio heroj, kćeri,” govorila mi je. „Poginuo je spašavajući svoje suborce.”

Odrasla sam s tom rečenicom kao da je prezime koje nosim. U školi, dok su druga djeca dovodila očeve, ja sam nosila fotografiju i amblem. 3/187. Treći bataljun. Te sam brojeve naučila prije tablice množenja.

Čak sam i postala službenica zbog toga, mislim. Zbog te uniforme koju on nikad nije stigao skinuti.

A ispred mene je stajao taj starac. Prljav, pogrbljen, s licem umornih ljudi koji spavaju na ulici. Optužen je da je ukrao 89 dolara lijekova. 89 dolara. Krađa iz gladi — ona koja više rastužuje nego ljuti.

Stajao je pognute glave, kimajući, spreman da bude osuđen. A ja mu nisam mogla pustiti ruku.

Prekršila sam protokol i tiho ga pitala odakle mu taj tetovirani znak.

Starac je podigao glavu. A njegove umorne oči kao da su se upalile iznutra.

— Vijetnam — rekao je — od ’69 do ’71.

Usta su mi se potpuno osušila.

— Brdo 937? — pitala sam — svibanj ’69?

Starac se ukočio, kao da je čuo minobacač koji samo on može čuti.

— Bio sam tamo.

Izgovorila sam ime svog oca. Desetar Marko Kovač. Poginuo u borbi 20. svibnja 1969.

I taj čovjek, stranac kojeg su trebali osuditi zbog krađe tableta, počeo je drhtati jače od mene. Pogledao me drugačije. Više ne kao zatvorenik u službenicu.

— Bože… — rekao je — ti si ona beba? Ti si kći Marka?

Nikada mu nisam rekla svoje ime.

Nije znao ni kako se zovem.

Kako je znao da sam ja ta beba?

Sudac je udario čekićem. Pitao je što se događa sa službenicom Kovač. Nisam ga ni čula.

— Bio sam s njim kad je poginuo — rekao je starac — tvoj otac mi je bio najbolji prijatelj tamo.

Počela sam drhtati. Petnaest godina uniforme, a drhtala sam pred svima.

— Molim vas… recite mi što se dogodilo.

Starac je duboko udahnuo, kao da se ponovno vraća u blato tog brda.

— Tvoj otac nije poginuo kako su ti rekli, kćeri.

Cijela sudnica je utihnula. Čak je i tužitelj spustio olovku.

— Rekli su mi da je poginuo spašavajući svoje ljude.

— Spasio je dvojicu tog dana. Jedan sam bio ja.

Dve su mu suze skliznule niz prljavo lice.

— Ali postoji dio koji u pedeset i pet godina nisam rekao nikome. A najmanje tebi.

Stavila sam obje ruke na ogradu. Bilo je zabranjeno. Nije me bilo briga.

— Koji dio?

Pogledao me ravno.

— Tog jutra tvoj otac je morao izabrati koga će spasiti. A onaj kojeg nije izabrao… također je bio gore s nama. Zato sam završio ovako.

Sudac me pitao imam li što reći prije presude.

Petnaest godina šutnje u toj sudnici, a odjednom su svi čekali moj glas. Znala sam da od mojih riječi ovisi hoće li taj starac te noći spavati na ulici ili ne.

Okrenula sam se prema njemu. Pitala sam za koga je ukrao lijekove.

Starac je spustio glavu i izgovorio jedno ime.

Ime jednog od mladića koji se smiju na fotografiji u dnevnoj sobi moje majke — onog pored mog oca:

NAPIŠI “DA” AKO ŽELIŠ PROČITATI SLJEDEĆI DIO, A JA ĆU GA ODMAH POSLATI

Continue Reading

KULTURA

MARIJANA SOLDO za ABC portal: “Poseban je osjećaj pjevati pred svojim Širokobriježanima, spremamo večer za pamćenje!”

Published

on

Uoči nadolazećeg blagdana Velike Gospe i Dana grada Širokog Brijega, Trg širokobrijeških branitelja ponovno postaje središte izvrsne zabave, zajedništva i vrhunskog glazbenog programa. Posebnu čar ovogodišnjoj proslavi dat će nastup domaće glazbene nade koja neumorno osvaja publiku svojim autorskim radom. Nakon tri izdana singla i uspješnog nastupa na festivalu Biser Jadrana, pred svojom će publikom otvoriti večer u kojoj nastupa legendarna grupa Magazin te premijerno izvesti svoju četvrtu pjesmu.

Tragom ovih lijepih glazbenih vijesti, razgovarali smo o emocijama uoči nastupa pred Širokobriježanima, putu od prve pjesme do danas te planovima za budućnost.

1. Velika Gospa u Širokom Brijegu jedan je od najvažnijih događaja u gradu. Kako doživljavaš činjenicu da ćeš upravo ti nastupati na velikoj pozornici pred svojim Širokobriježanima?

To mi je zaista velika čast i nešto što ću dugo pamtiti. Posebno mi je drago jer nastupam pred svojim ljudima, u svom gradu, na Veliku Gospu, koja za Široki Brijeg ima posebno značenje. Mislim da nema ljepšeg osjećaja nego stati na pozornicu pred ljudima koje poznaješ i s kojima dijeliš isti grad, iste običaje i uspomene. Dat ću sve od sebe da zajedno napravimo jednu lijepu večer koju ćemo svi pamtiti.

2. Iza tebe je vrlo uspješno razdoblje – objavila si već tri pjesme, a ukupno ih imaš četiri. Kako je izgledao tvoj put od prve pjesme do danas?

Sve je krenulo pjesmom „Vrati mi ljubav“, a nakon nje počele su dolaziti i nove pjesme i nove prilike. Danas iza sebe imam četiri autorske pjesme, od kojih su tri već objavljene, i mogu reći da sam jako ponosna na taj put. Svaka pjesma mi je donijela nešto novo, ali i dodatnu motivaciju da nastavim raditi i razvijati se. Puno mi znači što ljudi prepoznaju moj rad i što moja glazba polako pronalazi svoj put do publike.

3. Na koncertu ćeš premijerno izvesti svoju četvrtu pjesmu, koja službeno izlazi u rujnu. Što ti znači da će upravo Širokobriježani prvi imati priliku čuti je uživo?

To mi je posebno emotivno. Četvrtu pjesmu ću prvi put uživo otpjevati upravo pred svojom publikom u Širokom Brijegu, a službeno izlazi u rujnu. Nekako mi je prirodno da je upravo moj grad prvi čuje. Nadam se da će se publici svidjeti i da će nakon koncerta s nestrpljenjem čekati njezin izlazak.

4. Nedavno si nastupila i na festivalu Biser Jadrana. Kakvo ti je bilo iskustvo nastupati na jednom takvom festivalu i što ti je taj nastup donio?

Biser Jadrana mi je bio jedno jako lijepo i vrijedno iskustvo. Na festival je stigao veliki broj prijava, a biti među odabranima i nastupiti u takvom okruženju za mene je bilo veliko priznanje. Festival mi je donio novo iskustvo, upoznala sam zanimljive ljude i izvođače, a najvažnije od svega – dobila sam dodatnu potvrdu da želim nastaviti ovim putem i još više ulagati u svoju glazbu.

5. Na Veliku Gospu nastupaš prije grupe Magazin. Kako ti zvuči činjenica da ćeš upravo ti otvoriti večer u kojoj nakon tebe nastupa jedno od najpoznatijih imena hrvatske zabavne glazbe?

Iskreno, zvuči mi pomalo nestvarno. Magazin je bend uz koji su odrasle generacije i velika je stvar dijeliti pozornicu s takvim imenom. Meni je ovo prije svega velika motivacija i prilika da se predstavim publici i pokažem ono na čemu sam radila. Dat ću sve od sebe da dobro otvorim večer i zagrijem publiku za ono što slijedi.

6. Hoće li publika na koncertu čuti samo tvoje autorske pjesme ili pripremaš i neke posebne obrade?

Bit će svega. Naravno, posebno mi je važno predstaviti svoje autorske pjesme jer je to ono što gradim i čemu želim dati prostor, ali pripremila sam i pjesme koje publika dobro poznaje i voli. Želim da koncert bude raznolik, energičan i da se ljudi od prve do zadnje pjesme dobro zabave.

MARIJANA SOLDO SIROKI BRIJEG 3

7. Što bi voljela da ljudi osjete kada čuju tvoje pjesme – koja je poruka koju želiš ostaviti svojom glazbom?

Najviše bih voljela da se ljudi pronađu u mojim pjesmama. Glazba je za mene emocija i način da prenesemo ono što ponekad ne znamo izgovoriti riječima. Želim pjevati o stvarnim emocijama, ljubavi, životu i svemu onome kroz što ljudi prolaze. Ako moja pjesma nekome uljepša dan, probudi uspomenu ili mu jednostavno izmami emociju, onda je za mene napravila ono zbog čega je nastala.

8. Imaš li prije izlaska na pozornicu tremu i kako se nosiš s njom kada znaš da ispred sebe imaš domaću publiku?

Naravno da postoji trema, mislim da je ona uvijek prisutna kada ti je do nečega stvarno stalo. Ali s vremenom sam naučila tu tremu pretvoriti u pozitivnu energiju. A kada znam da je ispred mene moja domaća publika, možda je trema još veća, ali je zato i emocija puno jača. Kada krene prva pjesma, sve nestane i jednostavno uživam u trenutku.

9. Što ti je trenutno najveća želja kada je u pitanju tvoja glazbena karijera?

Najveća mi je želja nastaviti stvarati dobre pjesme i pronaći svoj prepoznatljiv glazbeni put. Želim da svaka nova pjesma bude korak naprijed i da me ljudi prepoznaju po emociji, interpretaciji i onome što donosim. Naravno, voljela bih nastupati na što više velikih pozornica i festivala, ali najvažnije mi je da ostanem svoja i da radim glazbu u koju vjerujem.

10. Za kraj, što bi poručila Širokobriježanima i svima koji će 15. kolovoza doći na koncert?

Pozivam vas sve da nam se pridružite 15. kolovoza i da zajedno proslavimo Veliku Gospu i Dan grada Širokog Brijega. Meni će biti posebno drago stati pred svoje Širokobriježane i podijeliti s njima ovu večer. Pripremila sam puno dobre glazbe, emocije i jednu posebnu premijeru, tako da se nadam da ćemo zajedno napraviti atmosferu za pamćenje. Vidimo se na koncertu!

www.abcportal.info

Facebook komentari

ABCPORTAL.info je news portal pokrenut idejom da u moru web portala i stranica na našem prostoru donese nešto drukčiji pristup odabiru informacija koje prezentiramo na našim stranicama.

Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvola izdavača!

Kontaktirajte nas: info@abcportal.info

Posljednji članci

Continue Reading

KULTURA

General Zdenko Lucic “Možete još neko vrijeme donositi loše zakone, ali ne možete promijeniti povijest!. Rat u BiH počeo je u rujnu 1991 !

Published

on

 

Po nalogu i nagovoru Dragana Čovića i hrvatski zastupnici u Zastupničkom domu i Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine glasovali su za izmjene zakona po kojima je rat u BiH počeo 8. travnja 1992., a ne 18. rujna 1991. kako je to do sada bilo određeno.
Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH usvojio je izmjene Zakona o pravima razvojačenih branitelja i članova njihovih obitelji 28. srpnja 2026., a Dom naroda dva dana poslije. Zakonom je propisan dodatak od 1,50 KM za svaki mjesec proveden u obrani BiH od 8. travnja 1992. do 23. prosinca 1995. godine. Pravo na dodatak može ostvariti razvojačeni branitelj koji je u navedenom razdoblju u obrani proveo najmanje godinu dana. Za članove obitelji poginulih ili umrlih branitelja ne postoji uvjet minimalnog trajanja sudjelovanja, ali se i njihov iznos obračunava samo za razdoblje nakon 8. travnja 1992. godine.
Čovićeva logika je jednostavna. Ako je rat počeo 18. rujna 1991., a objavljeno je da je on 8. listopada 1991. bio član Kriznog štaba Vazduhoplovne industrije Soko Mostar, onda je jasno da je on u najtežem dijelu rata bio na strani agresora. Isto tako, njegova patološka megalomanija navodi na zaključak da on smatra kako rat nije ni mogao početi bez njega, a ako je i počeo ne vrijedi i treba ga poništiti.
Po Mostaru već neko vrijeme kruži dokument po kojem su mu njegovi poslušnici i plaćenici osigurali čak i titulu „organizatora otpora“. Ni oni ne mogu zamisliti rat bez velikog vođe, šefa, predsjednika, doktora, počasnog doktora, profesora, akademika, plemenitog (s grbom, žezlom i bistom) Dragana Čovića. Valjda ih stid što su se usudili započeti rat bez njega. A svi oni poginuli, ranjeni, zarobljeni i nestali od 18. rujna 1991. do 8. travnja 1992. diljem BiH, posebno od Unešića do Ravnoga, žrtvovani su i izbrisani iz zakona i povijesti kako ne bi zasjenili lik i djelo maršala i vojskovođe plemenitog Dragana Čovića.

Continue Reading

KULTURA

Glazba koja povezuje, humanost koja okuplja: „Blatničke note dobrote“ poslale snažnu poruku zajedništva

Published

on

„Najveća snaga zajednice leži u ljudima koji su spremni učiniti nešto jedni za druge.“

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12

„Najveća snaga zajednice leži u ljudima koji su spremni učiniti nešto jedni za druge.“

Humanitarno-glazbeni spektakl „Blatničke note dobrote“ večeras je u Donjoj Blatnici, na platou ispred crkve sv. Franje, okupio više tisuća posjetitelja, potvrđujući i ove godine svoju snagu i značaj kao mjesto susreta, zajedništva i humanosti. Manifestacija, čiji je idejni tvorac i domaćin Mate Bulić, okupila je brojne stanovnike Hercegovine, ali i veliki broj iseljenika koji su se ovom prigodom vratili u rodni kraj, svojim obiteljima, prijateljima i sumještanima.Galerija 2

Brojno izaslanstvo političkog i javnog života Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske nazočilo je ovogodišnjoj manifestaciji, predvođeno predsjednikom Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Draganom Čovićem. Uz predsjednika Čovića, nazočili su i predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović, ministar vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas.

„Blatničke note dobrote“ tijekom godina prerasle su okvire glazbene manifestacije i izrasle u prepoznatljivo mjesto okupljanja koje povezuje različite generacije, obitelji i prijatelje te potvrđuje snagu zajedništva.Galerija 5

Posebnu vrijednost manifestaciji daje njezina sposobnost da oko zajedničkih vrijednosti okupi ljude iz različitih sredina i potakne ih na sudjelovanje u životu zajednice. Upravo kroz takva okupljanja čuvaju se veze među ljudima, njeguje osjećaj pripadnosti te stvaraju temelji za djelovanje usmjereno ka općem dobru.Galerija 11

Humanitarni karakter ostaje temelj ove manifestacije. Sav prihod od prodaje ulaznica, kao i prikupljene donacije, usmjereni su u humanitarne svrhe, pomoć obiteljima u potrebi te potporu lokalnim projektima. Na taj način solidarnost dobiva svoju konkretnu vrijednost, pretvarajući se u pomoć onima kojima je najpotrebnija i potporu inicijativama koje pridonose kvaliteti života u lokalnoj zajednici. „Blatničke note dobrote“ potvrđuju kako se zajedničkim djelovanjem mogu stvarati vrijednosti i projekti koji nadilaze glazbu i zabavu te ostavljaju konkretan trag u životu zajednice.Galerija 6

Uz domaćina Matu Bulića, na pozornici su nastupila brojna poznata imena domaće glazbene scene, dodatno obogaćujući večer prožetu emocijama.

U izaslanstvu HNS-a bili su i članovi Predsjedništva Josipa PrskaloNikola RagužPero Barbarić te ministar pravde BiH Davor Bunoza, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH Josip Brkić, zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić, predsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH Tomislav Martinović, ministrica prometa i komunikacija FBiH Andrijana Katić,  ministar pravde FBiH Vedran Škobić, kao i brojni predstavnici općina i gradova, institucija, gospodarskog, kulturnog i društvenog života Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.Galerija 4

Ovogodišnje „Blatničke note dobrote“ još su jednom poslale snažnu poruku o važnosti zajedništva, solidarnosti i odgovornosti prema čovjeku i zajednici. Njegovanjem veza s rodnim krajem, okupljanjem ljudi i potporom humanitarnim i društveno korisnim inicijativama može se graditi snažnije i povezanije društvo u kojemu dobrobit pojedinca i obitelji ostaje temelj općeg dobra, jer glazba nas podsjeća, da ono što nas povezuje, uvijek može biti snažnije od onoga što nas razdvaja.

Izvor: hnsbih.ba

Blatničke note dobrote
Donja Blatnica
humanost
zajedništvo

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba