Nisu me razočarali Portugalci. Nije me razočarala ni FIFA. Najviše su me razočarali naši ljudi.

Možemo se slagati ili ne slagati oko suđenja. Možemo vjerovati tehnologiji ili sumnjati u njezinu primjenu. Ali jedna stvar je neupitna – o ovoj utakmici raspravlja cijeli nogometni svijet.

Da je sve bilo potpuno jasno, ne bi danima trajale rasprave. Ne bi bivši suci, analitičari i mediji nudili različita tumačenja. Ne bi FIFA morala dodatno objašnjavati svoju odluku. Danas se čak pojavljuju i informacije da je Collina navodno reagirao. Hoće li to biti službeno potvrđeno ili ne, tek ćemo vidjeti.

Ali ono što mene najviše boli nije ni jedna od tih stvari.

Najviše me bole naši ljudi koji su jedva dočekali okrenuti leđa vlastitoj reprezentaciji.

Naši dečki nisu roboti. Oni su ljudi. Pogriješit će u dodavanju, zakasniti u reakciji ili promašiti priliku. To je sport.
Zato postoje suci i VAR – da osiguraju poštenje igre, a ne da nakon utakmice ostane više pitanja nego odgovora.

Možemo prihvatiti poraz kada nas protivnik nadigra. To je sport. Ali kada ostane toliko otvorenih pitanja, najmanje što možemo učiniti jest stati uz svoje.

Ne zato što mislimo da su naši savršeni.
Nego zato što znamo biti uz svoje i kada je najteže.

Jer reprezentacija nije samo rezultat na semaforu.

Reprezentacija je zajedništvo. I upravo se ono pokazuje onda kada boli.

FIFA nije dopustila da nebitna Hrvatska ponovo bude hit Svjetskog prvenstva na showu u Americi i to brutalno demonstrirala.
Da je trebalo, izmislili bi još tri penala za Penalda i poništili još tri naša gola.
Smjestili su nas u najtežu skupinu, gurnuli na križni put u ždrijebu i kad smo odlučno krenuli i kroz to, držali Portugal na konopcima, zakucali su nas suci.
FIFA je u vlasništvu šeika, Infantino im je kućni pekinezer sa staništem u Dohi.
Zadatak su odradili Norvežanin na terenu i Englez u VAR sobi, što im je kupiti njih kad Trumpu poklanjaju avione, kupuju Ronalda i svjetske zvijezde, kupuju najbogatije klubove po svijetu.
FIFA pšk!
Čista prijevara, to je sve što treba znati o ovom Svjetskom prvenstvu.
Živjela Hrvatska!

40. godina tradicija Karate sporta u Bosni i Hercegovini (1986-2026}. Fotografije iz Zaostroga 1986 godine.Karate klub Brotnjo Čitluk i Karate Klub Student Mostar.
Tradicija nije samo puko ponavljanje prošlosti; ona ima duboku društvenu ulogu:
• Utemeljenje identiteta: Pruža pojedincu i grupi osjećaj pripadnosti i kontinuiteta u svijetu koji se brzo mijenja. “Znamo tko smo jer znamo odakle dolazimo.”

Screenshot

• Očuvanje vrijednosti: Kroz tradiciju se prenose neformalna pravila ponašanja, poštovanje prema starijima, solidarnost i očuvanje ognjišta i rodnog kraja.

Screenshot

Tradicija nije obožavanje pepela, nego prenošenje plamena. – Gustav Mah.