Oštra reakcija
23.07.2026 u 10:08
Zamjenik ministra obrane BiH Slaven Galić poručio je da je najavljeno odavanje počasti Mehmedu Alagiću uvreda za hrvatske žrtve te upozorio na moguće kršenje Zakona o obrani BiH.

Zamjenik ministra obrane Bosne i Hercegovine Slaven Galić oštro je reagirao na najavljeno obilježavanje u čast generala Armije Republike BiH Mehmeda Alagića, koje bi se, prema najavama, trebalo održati 2. kolovoza na Vlašiću, uz sudjelovanje članova Predsjedništva BiH.

Galić tvrdi kako aktualni saziv Predsjedništva BiH tijekom četverogodišnjeg mandata nije posjetio nijedno mjesto stradanja Hrvata niti ijednu lokaciju povezanu s Hrvatskim vijećem obrane (HVO), dok su, kako navodi, službene aktivnosti odavanja počasti bile vezane uz pripadnike Armije Republike BiH i Vojske Republike Srpske.

“S obzirom na to da je Predsjedništvo i ove godine najavilo odati počast generalu Alagiću, optuženiku Haškog suda, uvreda je za sve žrtve hrvatske nacionalnosti i duboko vrijeđa hrvatski narod”, poručio je Galić.

During its four-year term, the current Presidency of Bosnia and Herzegovina has not visited a single site commemorating Croatian victims, nor any location associated with the Croatian Defence Council (HVO). At the same time, its official commemorative activities have been… pic.twitter.com/ayJAz3hTcu

— Slaven Galić (@galic2025) July 23, 2026
Pozvao se na Zakon o obrani BiH
U svojoj izjavi Galić upozorava da bi korištenje resursa Oružanih snaga BiH za takvo obilježavanje bilo nezakonito.

Pozvao se na Zakon o obrani BiH te Pravilnik o vojnim počastima u Oružanim snagama BiH, navodeći da članak 21. propisuje kako se resursi Oružanih snaga ne mogu koristiti za događaje povezane s osobama protiv kojih su potvrđene optužnice za ratne zločine, protiv kojih se vode postupci ili koje su pravomoćno osuđene za ratne zločine.

“Ovo obilježavanje omalovažava mrtve i prijetnja je živim Hrvatima Središnje Bosne”, zaključio je Galić.

Tko je bio Mehmed Alagić?
Mehmed Alagić bio je jedan od najpoznatijih zapovjednika Armije Republike BiH tijekom rata u Bosni i Hercegovini.

Kao zapovjednik Sedmog korpusa Armije RBiH predvodio je operacije kojima je 1995. godine zauzet Vlašić, bio je zapovjednik korpusa i kada se dogodio pokolj u Krizančevu selu, zbog čega ga dio javnosti u BiH smatra jednim od najzaslužnijih vojnih zapovjednika Armije RBiH.

Međutim, 2001. godine Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) podigao je protiv njega optužnicu zajedno s Enverom Hadžihasanovićem i Amirom Kuburom.

Teretio se, po osnovi zapovjedne odgovornosti, za ratne zločine počinjene nad hrvatskim civilima i zarobljenicima u srednjoj Bosni, uključujući zločine koje su, prema optužnici, počinili i strani mudžahedini koji su djelovali uz postrojbe Trećeg korpusa Armije BiH.

Alagić je preminuo u ožujku 2003. godine tijekom privremenog puštanja na slobodu, zbog čega je Haški sud obustavio kazneni postupak protiv njega, bez donošenja presude o krivnji ili nevinosti.

Najavljeno obilježavanje na Vlašiću i ove je godine izazvalo političke reakcije, a rasprava se ponovno vodi oko pitanja odnosa prema ratnoj prošlosti, obilježavanja vojnih zapovjednika te korištenja resursa državnih institucija na takvim događajima.

Riječi generala Ante Zorislava Rose i danas izazivaju razmišljanje o vremenu kada su hrvatski branitelji, vođeni ljubavlju prema Domovini, bili spremni podnijeti najveću žrtvu u obrani slobode i neovisnosti Republike Hrvatske.

Njihova hrabrost, požrtvovnost i odanost ostavili su neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti. Zahvaljujući njihovoj žrtvi danas živimo u slobodnoj i međunarodno priznatoj Hrvatskoj.

PITANJE ZA SVE HRVATE I HRVATICE?

BI LI DANAS, AKO BI DOMOVINA BILA U OPASNOSTI, BILI SPREMNI STATI U NJEZINU OBRANU KAO ŠTO SU TO UČINILI HRVATSKI BRANITELJI U DOMOVINSKOM RATU?

Svoje mišljenje podijelite u komentarima.

S poštovanjem,
Sinovi Domovine

#domovinskirat #hrvatskibranitelji #hrvatska #antezorislavroso #sinovidomovine

Novo Vladino savjetodavno tijelo za mlade Hrvate izvan Republike Hrvatske na prvi pogled zvuči kao dobra ideja. Mladi trebaju biti uključeni, njihov glas treba se čuti i treba ih povezivati s domovinom. Ako se mladi HDZ-a Hrvatske i Mladež HDZ-a BiH žele povezivati i surađivati, neka tako i bude. Svako povezivanje mladih ljudi može biti dobro ako je iskreno i ako služi hrvatskom narodu.
Ali, gospodo iz HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH, budite iskreni prema narodu!
Jer nakon svega što hrvatsko iseljeništvo sluša desetljećima, imamo pravo postaviti vrlo ozbiljno pitanje:
Je li ovo stvarna prilika za promjene ili samo još jedan politički projekt i nova manipulacija hrvatskim iseljeništvom?
Jer savjetodavno tijelo bez stvarnih ovlasti može lako postati samo politički ukras. Može održavati sastanke, donositi zaključke, davati preporuke i fotografirati se s političarima, a da se na kraju ništa konkretno ne promijeni.
A sada, baš pred izbore, ponovno se govori o mladima, povezivanju, budućnosti i hrvatskom iseljeništvu.
Može li prozirnije?
Za predsjednika prvog saziva Savjeta izabran je mladi čovjek iz Čitluka, član Mladeži HDZ-a BiH.
Ništa osobno protiv mladog čovjeka. Želim mu uspjeh i odgovoran rad.
Ali imamo pravo pitati:
Zašto upravo netko iz Čitluka?
Ako je ovo Savjet mladih Hrvata izvan Republike Hrvatske, zašto na njegovo čelo nije izabran netko od mladih Hrvata koji doista žive izvan domovine – u Americi, Kanadi, Australiji ili nekoj od brojnih europskih država?
Zašto ponovno netko iz političkih struktura HDZ-a BiH?
Je li ovo Savjet hrvatskog iseljeništva ili još jedno mjesto za političko kadroviranje?
To su legitimna pitanja.
Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu iseljeništvo. Oni su konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini. Njihov položaj treba jasno razlikovati od položaja Hrvata koji žive u Americi, Kanadi, Australiji, Europi i drugim dijelovima svijeta.
Ali budimo iskreni do kraja: Hrvati u BiH danas nisu ravnopravni u praksi!
I za to odgovornost ne mogu snositi samo drugi.
Godinama slušamo velike riječi o ravnopravnosti Hrvata u BiH, a istodobno gledamo politiku koja je prečesto mlaka, oprezna i podređena političkim kalkulacijama.
Previše je politike koja gleda prema Bruxellesu, prema političkim foteljama i osobnim interesima, a premalo odlučnosti kada treba zaštititi stvarnu ravnopravnost hrvatskog naroda.
Ako se od hrvatskog naroda traži povjerenje, onda političari moraju imati hrabrosti odgovoriti:
Gdje je stvarna ravnopravnost Hrvata u BiH?
Gdje je izborna ravnopravnost?
Gdje je mogućnost da hrvatski narod slobodno bira svoje legitimne predstavnike?
Gdje je zaštita hrvatskih prava?
I koliko ćemo još desetljeća slušati ista obećanja?
Ne može se hrvatski narod pred izbore pozivati na jedinstvo, a nakon izbora ponovno zaboravljati njegova stvarna pitanja i probleme.
A sada se ponovno osnivaju savjeti.
Mladi, stari, novi i stari predstavnici – a problemi ostaju isti.
Gdje su rezultati svih dosadašnjih savjeta i tijela koja su godinama govorila da rade za hrvatsko iseljeništvo?
Što su konkretno napravili?
Koliko su problema riješili?
Koliko su pomogli mladima?
Koliko su olakšali povratak ljudi u domovinu?
Koliko su pomogli hrvatskim zajednicama diljem svijeta?
Koliko su učinili da se glas hrvatskih iseljenika stvarno čuje?
Hrvatsko iseljeništvo već desetljećima sluša istu priču.
Govori se o povezivanju domovine i iseljeništva.
Govori se o povratku mladih.
Govori se o očuvanju identiteta.
Govori se o političkoj zastupljenosti.
Govori se o olakšavanju glasovanja.
A problemi ostaju!
Zato danas imamo pravo postaviti vrlo jednostavna pitanja.
Zašto je dobivanje hrvatske domovnice i hrvatske putovnice za mnoge ljude u iseljeništvu tako dugotrajan i kompliciran proces?
Zašto se na rješavanje zahtjeva čeka godinama, umjesto da se postupci riješe u razumnom roku od nekoliko mjeseci?
Zašto ljudi hrvatskog podrijetla koji žele urediti svoje dokumente moraju prolaziti kroz dugotrajnu administraciju?
Ako je hrvatsko iseljeništvo zaista toliko važno, zašto mu se ne olakša ostvarivanje njegovih prava?
Zašto hrvatsko iseljeništvo ima samo tri zastupnika u Hrvatskom saboru?
Ako izvan Hrvatske žive milijuni ljudi hrvatskog podrijetla, zar nije legitimno razgovarati o tome je li postojeća zastupljenost dovoljna?
Zašto ih nije više?
Zašto se ne razmotri mogućnost bolje političke zastupljenosti hrvatskih državljana koji žive izvan Republike Hrvatske?
I ono najvažnije:
Zašto još uvijek nema jednostavnijeg i dostupnijeg modela glasovanja za hrvatske državljane koji žive izvan domovine?
Zašto čovjek iz Amerike, Kanade ili Australije mora putovati stotinama ili tisućama kilometara da bi ostvario svoje biračko pravo?
U vremenu modernih tehnologija, kada se gotovo sve može obaviti digitalno, zašto se nakon toliko godina nije pronašao siguran, transparentan i učinkovit model glasovanja izvan domovine?
Gospodo iz HDZ-a, imate vlast više od 30 godina!
Imali ste dovoljno vremena.
Imali ste dovoljno prilika.
Imali ste institucije.
Imali ste političku moć.
I zato danas više ne želimo slušati samo obećanja.
ŽELIMO ODGOVORE!
Ne želimo još jedan savjet.
Ne želimo još jedno povjerenstvo.
Ne želimo još jednu predizbornu kampanju.
Ne želimo još jednu fotografiju i još jedno priopćenje o tome koliko je hrvatsko iseljeništvo važno.
Želimo konkretne rezultate!
Hrvatsko iseljeništvo nije glasačka mašinerija.
Nije politički ukras.
Nije sredstvo za predizborni marketing.
Hrvatsko iseljeništvo je dio hrvatskog naroda i zaslužuje poštovanje, konkretna prava i stvarne rezultate.
Zato, ako se već osniva Savjet mladih Hrvata izvan Republike Hrvatske, neka bude otvoren, transparentan i reprezentativan za mlade Hrvate iz cijeloga svijeta.
Neka se čuje glas mladih Hrvata iz Amerike, Kanade, Australije, Južne Amerike i Europe.
Neka mladi slobodno govore o problemima.
Neka postavljaju pitanja.
Neka traže odgovore.
Neka budu slobodni od političkih pritisaka.
Jer mladi ljudi ne smiju biti samo politički ukras.
Povezivanje mladih HDZ-a Hrvatske i Mladeži HDZ-a BiH – DA, ako je iskreno i ako služi ljudima.
Suradnja mladih – DA.
Povezivanje hrvatskog naroda – DA.
Čuvanje hrvatskog identiteta – DA.
Ali:
Politička manipulacija hrvatskim iseljeništvom – NE!
Korištenje dijaspore za izborni marketing – NE!
Predizborna obećanja bez rezultata – NE!
Gospodo iz dva HDZ-a, budite iskreni prema hrvatskom narodu.
Nemojte nam više pričati istu priču.
Nemojte svaki put pred izbore otvarati ista pitanja i predstavljati ih kao velike nove projekte.
Nemojte stvarati privid da se nešto veliko radi ako iza toga nema konkretnih rezultata.
Imali ste više od 30 godina.
Imali ste vlast.
Imali ste institucije.
Imali ste prilike.
Sada pokažite rezultate!
Ako ih imate – predstavite ih narodu.
Ako ih nemate – onda je vrijeme da priznate odgovornost.
Jer nakon toliko godina više nije dovoljno reći da se nešto radi.
Narod želi vidjeti što je napravljeno!
Hrvatski narod u BiH želi stvarnu, a ne samo deklarativnu ravnopravnost.
Hrvatsko iseljeništvo želi poštovanje i konkretna prava.
Mladi žele budućnost, a ne političke parole.
A građani žele odgovorne političare koji će služiti narodu, a ne vlastitim interesima.
Zato danas jasno poručujemo:
DOSTA JE PRAZNIH OBEĆANJA!
DOSTA JE POLITIČKIH KALKULACIJA!
DOSTA JE MARKETINGA!
DOSTA JE MAZANJA OČIJU HRVATSKOM NARODU!
Vrijeme je za odgovornost.
Vrijeme je za promjene.
Vrijeme je da se prestane gledati prema političkim foteljama i počne gledati prema narodu.
Vrijeme je da hrvatski narod dobije odgovore na pitanja koja godinama postavlja.
I zato, gospodo iz HDZ-a Hrvatske i HDZ-a BiH, nemojte očekivati da će narod još jednom povjerovati u istu priču.
Hrvatski narod više nije naivan.
Ne tražimo više riječi.
Ne tražimo više obećanja.
Ne tražimo više politički marketing.
TRAŽIMO ODGOVORE I KONKRETNA DJELA!
A ako ste imali više od 30 godina vremena, onda ste imali i dovoljno vremena da ih pokažete.
Vrijeme je da položite račune pred hrvatskim narodom!