Connect with us

KULTURA

Prof.dr.sc (general) Rektor Ivo Lučić poslao znakovitu poruku utemeljiteljima HDZ-a

Published

on

Povodom 36. obljetnice Prvoga sabora Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, održanog 18. kolovoza 1990. u Sarajevu, rektor Fakulteta sigurnosti i obrane ‘Franjo Tuđman’ u Zagrebu Ivo Lučić objavio je na Maxportalu opsežan osvrt na osnivanje HDZ-a BiH, političke prilike s početka višestranačja te ljude koji su sudjelovali u prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Lučić podsjeća kako se ideja o osnivanju ogranaka HDZ-a u BiH pojavila ubrzo nakon osnivanja stranke u Zagrebu, a politika i poruke Franje Tuđmana, prema njegovim riječima, okupljale su velik broj pristaša.

Materijali i poticaji za osnivanje inicijativnih odbora u BiH stizali su preko Hrvata koji su živjeli u Hrvatskoj i inozemstvu, dok su prema Zagrebu odlazile informacije o položaju Hrvata u tadašnjoj Socijalističkoj Republici BiH.

Lučić taj proces opisuje kao uglavnom nepovezano i spontano djelovanje ljudi koji su se, vođeni domoljubnim osjećajima, priključivali hrvatskom nacionalnom pokretu.

“Osnivanje HDZ-a u BiH išlo je sporije i teže”

Za razliku od Hrvatske i zapadnih demokratskih zemalja, navodi Lučić, osnivanje HDZ-a u BiH bilo je znatno složenije.

Jednim od razloga smatra posljedice dugogodišnjega komunističkog sustava, za koji tvrdi da je među Hrvatima u BiH ostavio ozbiljan nedostatak politički i institucionalno profiliranih kadrova.

Dok su, prema njegovu tumačenju, muslimanske i srpske nacionalne stranke predvodili sveučilišni profesori i nekadašnji komunistički dužnosnici, hrvatsku politiku velikim su dijelom preuzeli mlađi ljudi bez značajnijega političkog i upravljačkog iskustva.

Lučić posebno ističe da Hrvati u BiH u tom razdoblju nisu imali vlastite nacionalne institucije niti dovoljno snažnu zastupljenost u postojećim institucijama preko kojih bi se mogla provesti politička i kadrovska organizacija nove stranke.

Važnu ulogu u stvaranju HDZ-a, prema njegovu osvrtu, imali su i pojedini pripadnici Katoličke crkve.

Kao primjer navodi sarajevskog ortopeda Davora Perinovića, koji je na preporuku i uz podršku tadašnjeg župnika župe sv. Josipa na Marijin Dvoru don Ante Jelića postao jedna od ključnih osoba u počecima stranke.

Perinović je 19. siječnja 1990. u Sarajevu sa skupinom istomišljenika osnovao Inicijativni odbor HDZ-a BiH, a 2. lipnja iste godine u Duvnu je izabran za predsjednika Koordinacijskog odbora HDZ-a iz BiH.

Istodobno su diljem Bosne i Hercegovine osnivani inicijativni odbori stranke.

Prvi sabor u Sarajevu i sukobi oko vodstva

HDZ

Nakon brojnih problema s tadašnjim vlastima, ali i unutarnjih sukoba među inicijativnim odborima, 18. kolovoza 1990. u Sarajevu je održan Prvi opći sabor HDZ-a BiH.

Za predsjednika je aklamacijom izabran Davor Perinović.

Lučić, međutim, njegov izbor opisuje kao “nametanje” te navodi kako su Perinovićevi politički stavovi i ponašanje već tada izazivali nezadovoljstvo dijela članstva i simpatizera.

“Dok su jedni bili presretni zbog nacionalnih zastava i ukupnog ozračja, drugi su bili duboko nezadovoljni izborom predsjednika i čelništva”, piše Lučić.

Nezadovoljstvo dijela sudionika, dodaje, manifestiralo se zvižducima, što je u tadašnjem političkom ambijentu predstavljalo neuobičajenu pojavu na skupovima nacionalnih stranaka.

Već sljedećeg dana Perinović se suočio s novim problemima.

Na osnivačkom skupu HDZ-a u Ljubuškom, na kojem se okupio velik broj članova i simpatizera, dio nazočnih izviždao ga je tijekom obraćanja, nakon čega je morao prekinuti govor.

Lučić ocjenjuje kako je Perinović time praktički izgubio politički autoritet samo dan nakon izbora.

Formalno je smijenjen na sjednici tijela HDZ-a održanoj 7. rujna 1990. u Zagrebu.

Kljuić preuzeo stranku

Nakon Perinovićeve smjene vršiteljem dužnosti predsjednika HDZ-a BiH imenovan je sarajevski sportski novinar Stjepan Kljuić.

Lučić je i prema njegovu političkom djelovanju izrazito kritičan. Smatra kako Kljuić nije uspio artikulirati, kako navodi, “autentičnu hrvatsku politiku u BiH”, nego je zagovarao politiku koja se snažnije oslanjala na tadašnje muslimansko političko vodstvo.

“HDZ BiH nije imao sreće sa svojim predsjednicima, što nikako ne znači da ih se može izbrisati iz stranačke povijesti”, navodi Lučić.

Pritom podsjeća kako su osnivanje i djelovanje stranke pratili politički, medijski, a ponegdje i fizički napadi na njezine dužnosnike i članove.

Kao mjesta u kojima su zabilježeni ozbiljniji incidenti navodi Mostar, Jablanicu, Livno i Kupres.

Prvi demokratski izbori

Prvi višestranački izbori u Bosni i Hercegovini održani su 18. studenoga 1990.

Koalicija nacionalnih stranaka osvojila je svih sedam mjesta u Predsjedništvu SR BiH te 84 posto mandata u tadašnjoj Skupštini.

S liste HDZ-a za članove Predsjedništva izabrani su Stjepan Kljuić i Franjo Boras.

Stranka demokratske akcije osvojila je 86 zastupničkih mjesta, Srpska demokratska stranka 72, a Hrvatska demokratska zajednica BiH 44 mjesta.

Savez komunista – Socijaldemokratska partija osvojio je 14, Savez reformskih snaga Jugoslavije za BiH 12, a ostale stranke ukupno još 12 zastupničkih mjesta.

Prema nacionalnoj strukturi, u Skupštinu SR BiH izabrano je 99 Muslimana, 85 Srba, 49 Hrvata i sedam zastupnika iz reda ostalih.

Lučić posebno naglašava kako je političko djelovanje tada izgledalo bitno drukčije nego danas.

“Bilo je to u vremenu kada nije bilo borbe za pozicije na listama, kada se političkim radom nije puno dobivalo, a moglo se puno izgubiti, pa i život”, piše.

Prisjetio se preminulih zastupnika

U osvrtu je naveo i imena svih 44 zastupnika HDZ-a BiH izabranih u tadašnje Vijeće općina i Vijeće građana Skupštine BiH.

Posebno se prisjetio preminulih zastupnika Ivana Bagarića, Ivana Šarca i Radoslava Dodiga, koje je opisao kao svoje bliske prijatelje.

Spomenuo je i Marijana Višticu, kojeg su 1992. ubili srpski vojnici, kao i Mesuda Šabanovića, koji je, prema Lučićevu navodu, umro od posljedica teškog ranjavanja na slavonskom ratištu, gdje je ostao bez obje noge.

Lučić navodi kako se apsolutna većina tadašnjih zastupnika HDZ-a zalagala za ljudska prava, slobodu i demokraciju, ali istodobno i za ravnopravnost Hrvata u BiH te očuvanje njihova identiteta i političkog subjektiviteta.

“Nismo se uvijek i o svemu slagali, bilo je i ozbiljnih prijepora i mimoilaženja, ali opet, prema svim tim zastupnicima imam osjećaj dubokog poštovanja i bliskosti zbog svega onoga što smo bili i što smo učinili tih prvih mjeseci i godina demokracije u Bosni i Hercegovini”, napisao je.

“Krajnje je vrijeme da napišemo vjerodostojnu povijest HDZ-a BiH”

Lučić upozorava i na ono što smatra današnjim prešućivanjem ili iskrivljavanjem dijelova povijesti HDZ-a BiH.

Ističe kako zastupnici izabrani 1990. predstavljaju samo vidljiviji dio priče o utemeljiteljima stranke te da uz njih treba pamtiti članove i predsjednike inicijativnih odbora, zastupnike u općinskim skupštinama i brojne druge stranačke dužnosnike.

“Nadam se da još uvijek imamo snage, pameti i poštenja napisati vjerodostojnu povijest HDZ-a BiH. Krajnje je vrijeme da to i učinimo. Inače će, kako iskustvo pokazuje, našu povijest pisati oni koji su došli na gotovo i koji se ponašaju kao da je svijet od njih počeo”, zaključio je Lučić.

Dodao je kako će povijesna prosudba političkih aktera biti znatno stroža od njihove vlastite slike o sebi.

“Povijest nas neće ocjenjivati onako kako mi sami sebe ocjenjujemo. Ona ima stroge kriterije sagledavanja svega onoga što smo uradili, ali i onoga što nismo”, poručio je.

Hercegovina.info

 

 

Dodajte Hercegovina.info među omiljene izvore

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Ine Vukic moj nacionalni ponos

Published

on

Uskoro tu!
Memoari o borbi za nacionalni identitet i političkom djelovanju hrvatskog iseljeništva za oslobođenje od komunističke Jugoslavije

Almost here!
A Memoir of Struggles for National Identity and Croatian Diaspora Political Activism for Freedom from Communist Yugoslavia

Posveta:
Svim domoljubnim Hrvatima u iseljeništvu, njihovoj djeci i prijateljima koji su tijekom borbe za slobodu stajali uz njih —
svima koji su darovali svoje vrijeme, svoj trud, svoj novac, svoj glas i sve drugo čega su se mogli odreći kako bi san mnogih naraštaja napokon postao stvarnost.
Onima koji nikada nisu prestali vjerovati, čak ni tisućama kilometara udaljeni od domovine, da Hrvatska ima pravo na slobodu.
Onima u iseljeništvu koji su svjedočili rađanju slobodne Hrvatske u svojim kuhinjama i dnevnim boravcima, u hrvatskim klubovima i crkvama, za stolovima na kojima su se prikupljali dobrovoljni prilozi i na prosvjednim skupovima, uz telefone i telefaks uređaje, te u srcima iseljenika koji nisu dopustili da udaljenost od domovine preraste u zaborav.
Ovu knjigu posvećujem vama, sa zahvalnošću i ponosom.
Vaša odricanja i žrtve pridonijeli su rađanju slobodne i neovisne Hrvatske.

„…Postoje trenuci u životu kada povijest zakorači u najobičnija mjesta naše svakodnevice i zauvijek ih promijeni.
Za mene je jedno od tih mjesta bila moja kuhinja u Sydneyju.
Nikada nije bila zamišljena kao išta više od srca našega obiteljskog doma — mjesta za jutarnju kavu, obiteljske obroke, razgovore, rasprave, proslave i bezbrojne male rituale svakodnevnoga života. Ipak, početkom 1992. godine, dok se Hrvatska borila za opstanak i nastojala učvrstiti svoj položaj kao novostvorena neovisna država, jedan kutak te kuhinje postao je nešto iznimno.
Pretvorio se, zapravo, u neslužbeni hrvatski diplomatsko-konzularni ured u kojem su se obavljali službeni poslovi, premda bez formalnoga diplomatskog statusa.
Ondje nije bilo uglačanoga pisaćeg stola od mahagonija, diplomatskoga grba svečano istaknutog na zidu, niti osoblja sastavljenog od školovanih diplomata koji bi užurbano prolazili otmjenim hodnicima.
Moj pisaći stol bila je obična ploča od šperploče koju je moj otac, nekada domobranski časnik, pričvrstio na komodu i s ljubavlju lakirao. Pisaći stroj Canon StarWriter, telefon i telefaks postali su moja diplomatska sredstva rada.
S toga improviziranog radnog mjesta odlazila su pisma, zahtjevi, upiti i službena korespondencija. Ondje su se rješavala pitanja prijevoza posmrtnih ostataka preminulih u Hrvatsku i obavljali bezbrojni telefonski razgovori vezani uz zemlju koja je tek nedavno stekla međunarodno priznanje o kojemu su sanjali naraštaji Hrvata.
Ljudi su trebali pomoć pri ishođenju putovnica, stjecanju državljanstva, pribavljanju dokumenata, organiziranju putovanja te rješavanju imovinskih i obiteljskih pitanja.
Hrvatskoj je bilo potrebno uspostaviti veze s australskim institucijama i diplomatskim predstavništvima drugih država.
Trebalo je započeti pripreme za osnivanje službenoga veleposlanstva i mreže konzularnih predstavništava koja će naposljetku predstavljati Republiku Hrvatsku u Australiji.
Netko je morao započeti.
I tako smo započeli mi!…”

Dedication:

To all patriotic Croatians in the diaspora,
and to their children and friends who, during the struggles for freedom, stood beside them—
to those who gave their time, their labour, their money, their voices, and whatever else they could sacrifice so that the dream of generations might finally become reality.
To those who never stopped believing, even from thousands of kilometres away, that Croatia had the right to be free.
To those in the diaspora who witnessed free Croatia being born in their kitchens and living rooms, in Croatian clubs and churches, at fundraising tables and protest marches, beside telephones and fax machines, and in the hearts of emigrants who refused to allow distance to become forgetting.
This book is dedicated to you, with gratitude and pride.
Your sacrifices helped a free and independent Croatia to be born.

“…There are moments in life when history enters the most ordinary of places and changes them forever.
For me, one of those places was my kitchen in Sydney.
It was never intended to become anything more than the heart of my family home—a place for morning coffee, meals, conversations, arguments, celebrations and the countless small rituals of domestic life. Yet in the early months of 1992, as Croatia fought for survival and struggled to establish itself as a newly independent state, a corner of that kitchen became something extraordinary.
It had effectively become an unofficial Croatian diplomatic and consular office, carrying out official responsibilities despite lacking formal diplomatic status.
There was no polished mahogany desk, no diplomatic seal mounted impressively on a wall, no staff of trained officials moving purposefully through elegant corridors. My desk was a sheet of plywood fixed to a dresser and lovingly varnished by my father, a former Croaian Home Guards officer. A Canon StarWriter, telephone and facsimile machine became my tools of diplomacy. From that improvised workplace came letters, applications, enquiries, official correspondence, the repatriation of the deceased to Croatia, and countless telephone calls concerning a country that had only recently achieved the international recognition that generations of Croats had dreamed of.
People needed help with passports, citizenship, documents, travel, property and family matters. Croatia needed contacts with Australian institutions and foreign diplomatic missions. Preparations had to be made for the formal embassy and consular network that would eventually represent the Republic of Croatia in Australia.
Somebody had to begin.
And so we did…”

Continue Reading

KULTURA

Molitva za obitelj pape Ivana Pavla II.]

Published

on

 

Bože, od kojega nam dolazi svako očinstvo na nebu i na zemlji,
Oče, koji si ljubav i život,
učini da svaka ljudska obitelj na zemlji,
po tvome Sinu rođenom od žene
i po Duhu Svetom,
postane izvorom božanske ljubavi
za uvijek nove naraštaje.

Učini da tvoja milost vodi misli i djela roditelja,
za dobro njihove obitelji
i svih obitelji na svijetu.

Neka mladi naraštaji u obitelji nađu
snažnu potporu za čovječnost
i rast u istini i ljubavi!

Neka ljubav osnažena milošću sakramenta ženidbe,
bude jača od svake nemoći i beznađa,
koje zahvaćaju naše obitelji.

Na kraju Te molimo za zagovor
svete nazaretske obitelji,
da Crkva u svim narodima na zemlji,
može plodonosno ispuniti svoje poslanje u obitelji i po obitelji,
po Kristu našem Gospodinu,
koji je put, istina i život,
u vijeke vjekova.

Amen.

Continue Reading

EKONOMIJA

Gradski odbor HDZ-a BiH Mostar:

Published

on

Važnost političke stabilnosti i nastavka provedbe projekata za razvoj grada
Proširena sjednica Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar održana je danas u Mostaru, uz nazočnost predsjednika HDZ-a BiH dr. Dragana Čovića, izabrane hrvatske članice Predsjedništva BiH i dopredsjednice HDZ-a BiH Darijane Filipović, gradonačelnika Grada Mostara Maria Kordića, predsjednice Vlade HNŽ-a Marije Buhač te članova Gradskog odbora. Sjednicu je predvodio predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar Marko Novak.
Središnja tema sjednice bila je analiza rezultata nedavno provedenih općih izbora, uz osvrt na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini te daljnje političke aktivnosti nakon izbornog procesa. Istaknuta je potreba što skorijeg formiranja vlasti na svim razinama kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje institucija i stvorili preduvjeti za nastavak započetih procesa.


Filipović je zahvalila svima na podršci te istaknula kako je izborni rezultat HDZ-a BiH plod zajedničkog rada svih stranačkih organizacija, koalicijskih partnera unutar Hrvatskog narodnog sabora i širega hrvatskog naroda. Naglasila je kako je hrvatski narod jasno izrazio svoju volju i odabrao politički smjer kojim želi biti predstavljen, uz poruku da pred strankom predstoji mnogo posla u ostvarivanju zacrtanih ciljeva.


Čović i Filipović iskazali su potporu radu Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar, istaknuvši važnost odgovornog političkog djelovanja, suradnje svih razina vlasti i realizacije projekata koji pridonose razvoju Grada Mostara. Naglasili su kako ostvareni izborni rezultati HDZ-a BiH na svim razinama predstavljaju potvrdu povjerenja birača, ali i obvezu nastavka rada na ostvarivanju razvojnih prioriteta i zaštiti interesa hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Gradskog odbora Marko Novak zahvalio je Čoviću i Filipović na potpori te predstavio daljnje aktivnosti Gradskog odbora i planove djelovanja nakon izbora. Pritom je istaknuo važnost
kontinuiranog rada na lokalnim prioritetima i suradnje sa stranačkim dužnosnicima na svim razinama vlasti.

Na sjednici je naglašena važnost političke stabilnosti, funkcionalnosti institucija i nastavka provedbe projekata koji pridonose gospodarskom i društvenom napretku Mostara i Bosne i Hercegovine.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba