VRHOVNI SUD NSW – AUSTRALIA POTVRDIO UPRAVO: IZVJEŠĆE O SUDSKOJ ISTRAZI U OSUDE IZ 1982. PROTIV HRVATSKE ŠESTORKE KONAČNO JE ZAVRŠENO. JOŠ NIJE JAVNO OBJAVLJENO!
MOLIMO SE DA ISHOD SUDSKE ISTRAGE BUDE U SKLADU S ONIME ŠTO HRVATI GOVORE DESETLJEĆIMA! NEVINOST!

THE SUPREME COURT OF NSW HAS JUST CONFIRMED: THE REPORT ON JUDICIAL INQUIRY ON CROATIAN SIX 1982 CONVICTIONS IS REPORTED AS FINALLY FINISHED. IT HAS NOT YET BEEN MADE PUBLIC!
PRAYING FOR THE JUDICIAL INQUIRY OUTCOME TO MATCH WHAT CROATS HAVE BEEN SAYING FOR DECADES! INNOCENCE!

ZABRANJENA MISA – Daleko od očiju Osmanlijske vlasti.
Prastaro svetište – Misište na Bilima, jedno od najstarijih svetišta u Hercegovini, priprema se za predstojeću Svetu misu koja će se održati u nedjelju, 5. srpnja, s početkom u 11:30 sati.

Prve nedjelje po Petrovdanu, svake godine mještani iz susjednih župa Mostara, Čitluka i ostalih hercegovačkih župa zajedno sa svojim fratrima tradicionalno se okupljaju na ovome misištu na Bilima gdje su se u vrijeme Turaka fratri zajedno sa svojim vjernicima krili da bi održavali svetu misu.
Svake godine, prve nedjelje po Petrovdanu, tradicionalno se služi sveta misa i blagoslov polja na starodrevnom svetištu na Bilima – “Misištu”. Ove godine misa će se slaviti u nedjelju 6. srpnja, u 11.30 sati.
Povijesne činjenice o Misištu Bile. Prastaro svetište Misište zasigurno je najstarije svetište na Bilima ali i jedno od najstarijih svetišta u Hercegovini uopće.
Za početak ćemo reći nešto o povijesti ovoga svetišta. Prema crkvenim zapisima koji datiraju od oko prije 700 godina možemo vidjeti da su se od tih starih vremena u Misištu služile Svete mise. Franjevci iz župe Mostarski Gradac brižno su bilježili i kroz povijest pratili razvoj ovoga kraja tako da danas imamo sve zabilježeno u crkvenim knjigama.

Kroz taj dugi niz godina kršćanstvo kao vjera imalo je dobrih i loših razdoblja. Bilo je i kažnjavanja te progona kršćana a samim time i franjevaca koji su boravili i borave na ovim krajevima. Služenje svetih misa u Misištu nije nikada prekidano bez obzira u kakvom se položaju nalazilo kršćanstvo.
Prema pričama koje smo čuli pouzdano znamo da su se mise ponekad održavale tajno uz ogroman rizik koji su vjernici morali nositi na svojim leđima.
Zbog jake vjere i ustrajnih franjevaca iz godine u godinu kroz stoljeća i desetljeća služenje Svetih misa održalo se sve do danas. Svake godine prve nedjelje iza Petrovdana u svetištu Misištu se služi Sveta misa.
Bilo da ste iz ovih krajeva ili ste nekada davno otišli u bijeli svijet zna se da je misa uvijek te nedjelje iza Petrovdana, to je kao nepisani zakon.

Dobro je svaki dan tražiti sunce. Treba podizati pogled od onoga što nas straši, prema onome što nas oslobađa. Zagledani u izloge, u parkove, ceste i automobile, zagledani smo previše u ljudska djela te možemo postati robovi samih sebe. Zbog toga ne vidimo krošnje drveća, zvjezdano nebo i mjesečinu, ne zapažamo ljepotu pročelja zgrada, tornjeva crkava iznad grada ili sela, te zbog toga ne vidimo bol u očima drugih ljudi, ispruženu ruku na pomoć i šutnju koja odaje da čovjek trpi. Zarobe nas poslovi i imanje. Djetetu ispadne čaša iz ruku i već na njega vičemo. Netko nam je uzeo cvijet iz dvorišta i već na njega mrmljamo. Netko je došao nešto posuditi, a nama se srce stislo… Ovdje nismo da budemo ljubljeni, nego da ljubimo. Ovdje nismo da skupljamo blago, nego da ga drugome dijelimo. Ovdje nismo da ostanemo, nego da odavde putujemo kući. Nije ovdje naša domovina, ona je na nebesima. Sve što želimo, za čim čeznemo i na što mislimo, smatramo da sve treba ovdje imati. Tako smo se vezali uz zemlju, postali ovisnici o željama i stvarima. Robovi smo umjesto slobodni. Životnu odluku je lakše napraviti ako se podsjetimo čiji smo, odakle smo i kamo idemo. Tko je satkao tvoje tijelo, tko ti je darovao inteligenciju, životno zvanje, tko daje zrak, funkcioniranje organizma i misli? Kamo ideš, postoji li život nakon smrti, u čijoj ruci stoji cvijet, stablo, šuma, zvijezde i more? Kome ti odgovaraš za djela, u čijoj se prirodi nalaziš? Ako danas temeljito upoznaš da je sve što imaš došlo od Boga, ništa te neće smesti ni uzdrmati, tvoji su putevi otvoreni i tvoja vrata nitko ne može zaključati. Važno je izdržati kušnje u pustinji zemlje.

Tamo gde vetar
pesmu proleća piše.
Postojiš ti – neprolazno!
U svakom cvetu
osmeh ti niče,
po rosnoj vlati
kupam te zorom.

Budnih li dana
u rajskoj lepoti,
sve nežnosti bi da polete…
U zovinim granama snovi sakriveni,
gledaju se kradom…

Ljiljana Skelić Vemić
/april 2026./