Connect with us

KULTURA

Fra Mario Knezović napušta Kočerin, evo koju župu preuzima

Published

on

Kako saznaje portal Vrisak fra Mario Knezović nakon dvanaest godina služenja napušta Župu Kočerin.

Kako ekskluzivno saznaje Vrisak.info fra Mario Knezović će preuzeti novu dužnost kao gvardijan i župnik Franjevačke crkve i samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru.

Ova promjena dio je šireg kadrovskog prijedloga koji je izradila Uprava Hercegovačke franjevačke provincije za nadolazeće trogodište.

Prijedlog je trenutno na odobrenju kod biskupa Petra Palića, koji vrši službu mostarsko-duvanjskog biskupa i apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanske biskupije.

Nakon njegova odobrenja promjene će biti službene, a slijedit će izdavanje dekretâ od strane provincijala i biskupa.

Fra Mario Knezović već desetljećima zauzima posebno mjesto među svećenicima u regiji, ne samo zbog svoje predanosti pastoralnom radu već i zbog hrabrog pristupa društvenim temama koje mnogi izbjegavaju.

Od samih početaka svog redovničkog puta aktivno djeluje kako u crkvi, tako i u društvu, s posebnim naglaskom na rad s mladima, kroz predavanja, duhovne obnove i seminare koji su okupili tisuće vjernika.

Poznat je po svojim javnim istupima, kako putem medija, tako i na društvenim mrežama, gdje se ne libi otvoreno progovoriti o društvenim nepravdama, manipulacijama i lažima koje se, kako ističe, često prikazuju kao općeprihvaćene istine.

Njegova snaga leži u tome što ne djeluje iz pozicije straha ili pritiska, već iz duboke uvjerenosti da istinu treba svjedočiti, čak i kada je to nepopularno.

Njegov apostolat komunikacije osnažuje one koji zbog prijetnji, straha ili mogućih posljedica ostaju tihi. Kroz svoje javno djelovanje, on ne samo da raskrinkava manipulacije, već i poziva na promišljanje, uvijek iz pozicije vjere i evanđeoskih vrijednosti.

Fra Mario Knezović time ne ostaje samo duhovni vođa, već i glas savjesti koji u suvremenom svijetu ne prestaje podsjećati na temeljna načela istine, slobode i odgovornosti.

 

O fra Mariju Knezoviću

Fra Mario Knezović rođen je 1973. u Posušju. U Franjevački red stupio je 1993. na Humcu. Diplomski i poslijediplomski (doktorski) studij pohađao je na Sveučilištima u Zagrebu i Mostaru.

Osim teologije i filozofije uže znanstveno područje studiranja su mu novinarstvo, političke znanosti i komunikologija. U vrijeme studija bio je jedan od osnivača Zavičajnoga kuba hercegovačkih studenata u Zagrebu te je potaknuo izdavanje studentskoga časopisa Moj kamen i bio prvi njegov urednik.

Za đakona je zaređen 1999. u Detroitu – Trpy (SAD), godinu đakonata proveo je u New Yorku, a svećeničko ređenje imao je 2000. u Chicagu (SAD). Mladu misu proslavio je 2000. i potom djelovao u Mostaru: u župi i samostanu Sv. Petra i Pavla te kao vjeroučitelj u Srednjoj medicinskoj školi.

Od 2000. do 2004. bio je tajnik Konferencije viših redovničkih poglavara Bosne i Hercegovine, a ravnateljem Informativnoga centra Mir Međugorje i glavnim urednikom Radijske postaje Mir Međugorje postaje 2001.

U toj službi ostao je do 2005. Od 2005. do 2013. bio je župni vikar, voditelj Frame i srednjoškolski vjeroučitelj u Posušju, a potom je prihvatio službu župnika u Kočerinu gdje djeluje i danas.

Kao autor i suautor sudjeluje u nekoliko knjiga, produkcijskih i multimedijalnih uradaka. Piše u nekoliko časopisa te surađuje s više medija u domovini i svijetu.

Uređuje i vodi neke od emisija Radijske postaje Mir Međugorje, među kojima se posebno ističe Agape.

Suradnik je vjerskoga programa više televizija, kolumnist Naših ognjišta i Glasnika mira. Urednik je internet portala fratar.net.

Održava seminare, predavanja i duhovne obnove u domovini i svijetu koje okupljaju veliki broj vjernika.

Na Kočerin dolazi fra Hrvoje Miletić

Župu Kočerin preuzima fra Hrvoje Miletić, koji je trenutno na službi u Tomislavgradu.

Rođen je 14. svibnja 1975. u Sarajevu, od oca Mate i majke Dobroslave rođene Majić, a kršten je 6. srpnja 1975. u župi sv. Josipa u Sarajevu. Osnovnu školu pohađao je u Sarajevu od 1981. do 1989., a zbog ratnih okolnosti, srednju školu pohađao je u Sarajevu, Grudama i Posušju, gdje je i maturirao 1993.

Te iste godine je upisao Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1998. Pravosudni ispit je položio 2001. Vojni rok je odslužio u Hrvatskoj vojsci u Samoboru.

Od 1999. radi u odvjetništvu, prvo kao vježbenik, a od 2004., kao samostalni odvjetnik u istom uredu. U postulaturu Hercegovačke franjevačke provincije na Humcu stupa 25. rujna 2006., a zatim od 15. srpnja 2007. do 13. srpnja 2008. ulazi u novicijat također na Humcu, gdje je položio jednostavne zavjete pred fra Ivanom Sesarom, provincijalom.

Po završetku novicijata 2008. upisao je filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je i diplomirao 2013. Svečane zavjete je položio 16. rujna 2012. u Mostaru pred fra Ivanom Sesarom, provincijalom.

Za đakona ga je zaredio biskup Ratko Perić 26. prosinca 2013. na Čerinu, a svećenički red primio je 29. lipnja 2014. također po rukama biskupa Ratka Perića u Mostaru.

Mladu je Misu proslavio 6. srpnja 2014. u samostanskoj crkvi Bezgrješnoga Začeća Blažene Djevice Marije u Zagrebu, Dubrava, pod geslom: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom” (Ps 23,4), a propovijedao je fra Mladen Herceg, član Hercegovačke franjevačke provincije.

Svečanu Misu slavio je i na Malu Gospu 2014., u Drinovcima, u mjestu u kojem je proveo jedan dio života, kao i na sv. Mihaela, Gabrijela i Rafaela 2014. u crkvi sv. Mihovila na Radešinama.

Đakonsku službu je vršio u Međugorju od 26. prosinca 2014., gdje je nakon svećeničkoga ređenja nastavio službu kao župni vikar do 20. kolovoza 2016.

Od 20. kolovoza 2016. djelovao je na Čerinu do 2022. godine, kada je imenovan župnikom župe sv. Mihovila arkanđela u Tomislavgradu.

Vrisak.info

Continue Reading

KULTURA

Preporuka svima nama da molimo Litanije sv Majke Tereze….

Published

on

 

Litanije poniznosti

Gospodine, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Kriste, smiluj se!
Kriste, čuj nas!
Kriste, usliši nas!

Oče Nebeski, Bože, smiluj nam se!
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se!
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se!
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se!
Isuse, blaga i ponizna Srca, Učini srca naša po Srcu Svome!

Od želje da budemo poštovani, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo slavljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo hvaljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo voljeni više od drugih, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da nas pitaju za savjet, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo priznati, oslobodi nas, Isuse!
Od želje da budemo omiljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo poniženi, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo prezreni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo prekoreni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo oklevetani, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo zaboravljeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo ismijani, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da ne budemo osumnjičeni, oslobodi nas, Isuse!
Od straha da nam ne nanesu nepravdu, oslobodi nas, Isuse!

Da drugi budu voljeni više od nas,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi budu poštovani više od nas,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi budu izabrani, a mi ostavljeni po strani.
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi budu hvaljeni, a mi nezapaženi,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da u očima svijeta drugi mogu rasti, a mi se smanjivati,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi imaju prednost pred nama u svemu,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Da drugi postanu svetiji od nas, a da mi postanemo sveti koliko ti želiš,
Isuse, daj nam milost da to želimo!

Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,oprosti nam,Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,usliši nas,Gospodine!
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta,smiluj nam se, Gospodine!

Continue Reading

KULTURA

Generacijsko sjecanje na mladost

Published

on

NAĐOH I PROČITAH, SUZE ME OBLILE

Tekst je predobar generacijski

“Ovi klinci danas?

Je*o te, kada sam bila mala , ljeti kad obučem šorc, izgledam ko da sam poteznu pešadijsku minu okinula na metar od sebe. Sva izranjavana. Na ušivanje me je baba vodila samo kad pljuvačkom (njenom) i prstima ne uspe da mi spoji kožu. Jednom je htela koleno da mi ušije iglom, kaže “samo jedan šav”.

Pobjegla sam tako na bazen i nisam došla do mraka. Jebo je šav da je jebo. Prst mali mi je polomila kada me tukla četkom za krečenje. A i ona fora kada kočiš ”Poni” bicikl prednjom nogom, gurneš je pod prednju gumu.

Ako promašiš, dvojica te dižu ako si na travu pala, a ako si pala na beton – niko ti ne prilazi od djece. Samo ih čuješ kako nešto šapuću dok ti urličeš ko magare.

Ponekad mi se činilo kao da ćemo baciti tog što se dere. Greota da se ne muči. Kad idemo u štetu, u neki voćnjak, uvek idemo da zovemo onog najsmotanijeg, najsporijeg – da ne kažem i najglupavijeg.

On bude sav srećan što su došli drugari po njega.

A, on je u stvari bio mamac – ako nas pojuri neko, pa da njega uhvate. U školi, sećam se, učiteljica nas je pičila sve lenjirom po dlanovima i vukla za zulufe.

Mislim, da si u to vreme otišao u socijalno da se žališ i tamo bi dobio batine. Vršnjačkog nasilja nije bilo. Znao se red. Debeli brane i idu u živi zid u fudbalu.

Onaj najjači, samo on, tuče ostalu decu u razredu. Kakvo nasilje, red se znao. I kad pljunemo jedni druge, niko nije reagovao. Ali ako ne kažeš “Dobar dan” komšiluku, onda te po kući vijaju svi i govore ti “Brukaš nas” i mlati te ko te prvi dovati.

Jelo je, po pravilu, uvek moralo da ti se svidja i da ručaš – morao si, inače dobiješ batine. Na rakiju se nekako i navikneš kada ti sipaju na krvava kolena. Mada, obrazi budu crveniji, jer su te, u medjuvremenu, šamarali što si pao. Kažem rakija!!!

A, ako su deda i komšija popili rakiju – e onda ide tatin ”Brion” posle brijanja. Tad se dereš ko da te, ne daj Bože, štroje. I tu, usput, šamar što se dereš.

Dečija prava su se uglavnom poštovala. Bilo je samo jedno i osnovno, a to je da slušaš starije bez pogovora. Ostala prava ti niko nije ni pominjao, a nisi ih ni tražio. Hrabrost je bila kada vikneš babi, mami ili tetki ”Neću sad kući”, a one ti samo prstom pokažu “doći ćeš ti kući”.

A, druga deca te gledaju kao heroja koji, kada ide kući, kao da ide na front. Posle to ”Neću kući”, uz batine, bude moje “Nemoj, molim te, neću više nikad”.

Znam samo da i kada oplaviš prst od čekića, prvo te tuku što si bezveze trošio eksere, a onda zbog čekića jer ga nisi vratio na mesto.
I tako, gledam danas ovu decu, ne znaju ni da se obraduju.

Pozdrav generaciji

Continue Reading

EKONOMIJA

Iz Rukopisa Mije Ćosića direktora kompanije “Ćosićpromex” iz Usore 15.03.2026 god Blagoslovljen novi Dan

Published

on

Najdublje istine o životu čovjek često shvati tek kada ostane sam u tišini.
Ne kada ga okružuju ljudi, ne kada ga hvale i tapšu po ramenu, nego onda kada utihnu glasovi i kada ostane sam pred sobom — i pred Bogom. U toj tišini čovjek vidi svoj život onakav kakav zaista jest.
Svoje pogreške, svoje padove, svoje oproste koje je dao i rane koje je nosio. Tada shvati koliko je puta srce dao tamo gdje ga nisu znali čuvati i koliko je puta tražio sreću na pogrešnim mjestima. Ali baš u toj tišini događa se nešto najvažnije.Obilazak radova i posjeta gospodrstvenicima u obuhvatu Poduzetničke zone Žabljak | OPĆINA USORA
Čovjek počne iskreno razgovarati s Bogom. Ne velikim riječima, nego riječima koje dolaze iz dubine duše — bez ponosa, bez maski i bez glume.
I tada shvati da nikada nije bio sam.
Jer dok ljudi dolaze i odlaze, dok se prijateljstva mijenjaju i nade ruše, Bog ostaje vjeran. Zato život ponekad mora proći kroz tišinu i kroz kušnju. Ne da nas slomi, nego da nas vrati Onome kome uistinu pripadamo.
A kada čovjek to shvati, više se ne boji ni samoće ni života. Jer zna da i u najdubljoj tišini postoji netko tko ga sluša.Bog. I zato — život je čudo.
Bog vas blagoslovio.

Lagano prolazi i ovaj dan.
Šapuću zvijezde noć da stiže.
Priliku novu snu da dam.
U snu sam tebi grade bliže.

Flora i fauna

Znam da sada lipe cvatu.
Opojan miris širi se svud’.
Dok sjeta opija moju maštu.
Zaspati ne mogu, uzalud trud.

Tamo daleko tambura svira,
a moja pjesma sjetu krije.
Noćas bih mogla sanjati budna
predivno sunce Slavonije.

Tiho ću noćas šapnuti zvijezdi.
Neka osvijetli dolinu svu
i prospe miris stare lipe
po zlaćanom Slavonskom platnu.

U jutro kada se probude ptice
U rosi mladoj umijem lice.
Neka mi puti budu od sna.
U svakom koraku Slavonija
Autor Ruza Rosi

Opis fotografije nije dostupan.Mijo Ćosić želi uvoziti radnike iz Turske, plaća 1.000 eura sa smještajem i  obrocima

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba