Connect with us

KULTURA

Podmilačje: Tisuće vjernika na proslavi sv. Ivana Krstitelja

Published

on

Svetkovina sv. Ivana Krstitelja, u narodu poznatog kao sv. Ivo, svečano je proslavljena u utorak 24. lipnja u svetištu Podmilačje

Svetkovina sv. Ivana Krstitelja, u narodu poznatog kao sv. Ivo, svečano je proslavljena u svetištu i župi Podmilačje pokraj Jajca koje je jedno od najstarijih hodočasničkih i zavjetnih mjesta u Bosni i Hercegovini. Središnje misno slavlje s molitvama za bolesnike predvodio je u utorak 24. lipnja u svetištu i župi sv. Ive fra Tomislav Šanko, kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravka Dadića, domaćeg župnika fra Filipa Karadže i 30-ak svećenika te uz sudjelovanje tisuća vjernika.

Na misno slavlje u Podmilačju pristiglo je mnoštvo hodočasnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Europe, ali i udaljenijih krajeva svijeta. Središnjoj proslavi prethodila je misa uočnica koju je u ponedjeljak 23. lipnja predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić u zajedništvu s dvadesetak svećenika.

Uvodeći u misno slavlje hodočasnicima se obratio upravitelj svetišta i župnik fra Filip Karadža. „Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici, u ovoj svetoj, milosnoj i oprosnoj 2025. godini, koju je proglasio blagopokojni papa Franjo, a nastavio papa Lav XIV., došli smo ponovno, neki po prvi put, u naše Podmilačje, mjesto jubilejskog oprosta, slušajući nutarnji šapat čovjeka Božjeg Ivana koji nas poziva da na ovome mjestu, kao nekoć u judejskoj pustinji, obremenjeni raznim grijesima i strahovima, pronađemo smisao svoga života. Lišeni navezanosti na stalno mjesto boravka, hodočastimo Ivanu u susret, ali s velikim nadama”, rekao je fra Filip.

Pozvao je sve da se povjere i poslušaju sv. Ivana te da tako “postanemo sinovi Božji, da poslušamo glas Kristov, da uskladimo svoju životnu ‘biologiju’ s Ivanovom teologijom tj. da svoj život kreiramo zajedno s bogočovjekom Isusom Kristom koji jedini može donijeti mir u cijelosti i dati istinski smisao svakom čovjeku. Jedino je to istinska metanoja ili pravo obraćenje, osobna odluka za promjenu života”. Na kraju svojega obraćanja izrazio je svoju blizinu bolesnicima, starcima, nemoćnima, onima marginaliziranima i zaboravljenima na rubu društva, ali i svim drugim bez obzira na stalež i zvanje, na njihovo osobno uvjerenje, na njihovo religijsku, ideološku i bilo koju drugu pripadnost.

U prigodnoj propovijedi fra Tomislav Šanko, kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, istaknuo je temeljne poruke svetoga Ive i njihovu aktualnost u životu suvremenog vjernika. Govoreći o Božjem pozivu fra Tomislav je naglasio da „kad Gospodin izabire nekoga za posebnu misiju, kao što je to sveti Ivan, sveti Ivo, onda ga ne izabire samo za njega samoga, nego uvijek kada izabire, izabire da po njemu uključi druge.“ Istaknuo je kako „samo čovjek koji je dodirnuo Boga može dodirivati i druge na Božji način“ pozvavši vjernike da u ovoj svetkovini prepoznaju poziv na osobno obraćenje i dublji odnos s Bogom.

Govoreći o poniznosti sv. Ivana Krstitelja, propovjednik je rekao: „Ivan da bi pokazao Krista, prvo je morao naći svoje mjesto, svoje poslanje“, naglasivši važnost da čovjek zna „tko je i tko nije“. Dodao je da je prva stvar koju nas uči sv. Ivo da je on znao istinu o sebi – znao je da nije Krist. „Ljudi koji nađu svoje mjesto, kao što ga je Ivan našao, oni imaju i za druge mjesta. I ja vjerujem da je to kriterij za Nebo, da je to ulaznica za Nebo.“

Dotaknuvši se istine i autentičnosti vjere kazao je: „Da bi mene Bog sreo, samo je jedan uvjet. Uvjet je da znam kazati svoju istinu…. A moja istina je da ne mogu sam.“ Upozorio je na duhovne opasnosti taštine i lažnog samopouzdanja: „Bog se ne može spojiti s tobom ako uvijek sve znaš, ako sve možeš, ako nikad nisi pogriješio.“

Fra Tomislav je vjernike potaknuo i na duhovnu budnost: „Postoje dvije napasti – da nisi prisutan, da nisi tu. Neki ljudi koji stalno žive u prošlosti stalno su negdje ‘iza’. Stalno su negdje zarobljeni…. Ima toliko situacija. Ne pričaju djeca sa svojom rodbinom. S materom, s ocem. Zato što se negdje, nekad, dogodilo. I tu su ostali. Ostali tamo negdje u prošlosti i nisu tu. Pogledajte, mi za sreću imamo ovaj trenutak, sad. Ja sad mogu biti sretan, ali moram biti tu”, kazao je fra Tomislav. Nastavio je upozorivši da “…ima ljudi – ne mogu sebi oprostiti. Ne možeš sebi oprostiti. Ali to nije poniznost, to je duh oholosti. Daj to Bogu. Oprosti sebi. On ti je već oprostio”, posvijestio je fra Tomislav. Podsjetio je vjernike da je “Bog milostiv. Bog prašta… Oprosti se s onim što je bilo… Nemoj da budeš talac tog otrova.“

Zaključno, propovjednik je pozvao na originalnost i slobodu u vjerničkom poslanju: „Bog te jednog dana, na krjau, neće pitati jesi li bio kao sveti Franjo, kao sveta Klara…Jesi li bio kao tvoja mater ili kao tvoj brat… Najgore je što se može dogoditi u obitelji kad roditelji počnu uspoređivati svoju djecu. ‘A zašto ti nisi kao tvoj brat? A zašto ti nisi kao susjedova sestra?’ ‘A čovječe, nisam. Ja sam ja.’“

“Vidite kako se ovdje u Evanđelju, zanimljivo je, kaže pa nitko se nije tako zvao. Kako ti njega možeš nazvati Ivan? Pa nitko se nije tako zvao u tvojoj rodbini”, istaknuo je fra Tomislav te se zapitao zašto imamo potrebu ljude stavljati u ‘kalupe’. Podsjetio je na primjer majke Elizabete za koju je rekao da je izvrsna majka, “žena koja prepoznaje originalnost svoga djeteta. Ne zarobljava ga svojim ambicijama”.

“Zar nije dobra majka, dobar otac, onaj koji prepozna ono što je Bog dao tom djetetu? Želi da to djete bude sretno, pa da bude originalan!? To mu pokaži, onda si dobra majka, dobar otac. Ako u svom djetetu vidiš ono lijepo, otvori mu taj put… I on će biti sretan, a ne da bude ‘kalup’, neka kopija. Liječiš neke svoje ambicije nekada, na svojoj djeci koje ti nisi ostvario. I onda imaš dijete koje je možda uspješno, što mi kažemo, uspješno, a nesretno. I što je na kraju uspjeh?”, zapitao se propovijednik te kroz primjer sv. Ive naglasio da uspjeh ne leži u ljudskom priznanju, nego u vjernosti poslanju: „Po ljudski nije to neki uspjeh, odsjekli su mu glavu. Ali bio je uspješan po Božjem jer je ostvario Božje poslanje“, zaključio je fra Tomislav.

“Bog je obećao samo dvije stvari – da će te naučit ljubiti i da se želi po tebi proslavit. Nije ti obećao da nećeš nikad biti bolestan. Nije ti obećao da će ti sve u životu ići kako si ti zamislio. Nije ti obećao da nećeš imat problema. Nije ti to ništa obećao. On je rekao uzmi svoj križ. Ali ja ću te naučit ljubiti i naučit ću te kako se proslaviti”, poručio je na kraju propovijednik zazvavši blagoslov svetoga Ive i zagovor da vjernici hrabro vrše poslanje na koje ih Bog poziva.

Na kraju mise zahvalu je izrekao župnik fra Filip Karadža. Zahvalio je kustodu fra Tomislavu Šanku koji je predvodio euharistijsko slavlje, provincijalu Bosne Srebrene fra Zdravku Dadiću, gvardijanu fra Vinku Markoviću, subraći i suradnicima fra Nikoli Neimareviću, župnom vikaru đakonu fra Mateju Jurićeviću, časnim sestrama katehisticama s. Dragici Ljubos i s. Gizeli Dolić, profesoru fra Danimiru Pezeru, liturgičaru, kao i njegovim studentima s Franjevačke bogoslovije.

Riječi zahvale uputio je i pjevačkom zboru pod ravnanjem maestra profesora fra Emanuela Josića, službama sigurnosti na svim razinama, policiji, medicinskom osoblju, vatrogascima, civilnoj zaštiti i cijeloj tehničkoj ekipi koja je omogućila nesmetano odvijanje cijelog ovoga slavlja. Zahvalio je medijskim kućama TV Herceg-Bosne, Laudato televiziji i Radio Mariji BiH koje su izravno prenosile euharistijsko slavlje iz Podmilačja. Na poseban način je zahvalio ispovjednicima, redovnicima i redovnicama, župljanima, prakaraturima, članovima pastoralnog i ekonomskog vijeća, framašima, bogoslovima i studentima kao i svim podupirateljima na svim razinama.

Nakon zahvalnog obraćanja fra Filipa, okupljenim vjernicima se obratio i provincijal fra Zdravko Dadić čestitajući imendan slavljenicima. “Imate ime koje obvezuje, ali mi kršćani imamo još važnije ime koje nosi u sebi još veću obvezu, a to je da smo kršćani. Kršćanin je čovjek koji svoje ime pronosi na način da se to vidi u njegovom životu, u njegovim riječima, u njegovom ponašanju, u svemu onome što on živi i jest: na poslu, u obitelji, u susretima”, posvijestio je fra Zdravko.

“Ovo je trenutak u kojem mi danas nalazimo Boga. Ova dolina, Riječ koju smo slušali, potiče nas da susretnemo Boga. A to onda od nas traži također mogućnost i obvezu da iziđemo u svijet i da poput Ivana budemo oni koji ravnaju put Gospodinu koji želi doći. Uvijek ostaje pitanje, za svake svete mise i za svakog našeg susreta, jesam li ja put po kojem Isus dolazi u ovaj svijet? Braćo i sestre, strašna bi stvar bila da ja kao kršćanin moram odgovoriti kako u ovom svijetu nisam bio put po kojem je Gospodin dolazi u svijet. A činjenice oko nas, ratovi, stradanja… govore da smo i mi kršćani negdje zatajili. Stoga, neka ovo pokorničko mjesto bude poticaj vama da u svijet krenete sposobni pripravljati put Gospodinu, to jest da budete hrabri i da progovorite istinu. A istina je, da uistinu ima netko veći od mene. E kad to shvatimo, počet ćemo mijenjati svijet”, poručio je na kraju provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.

Liturgijsko slavlje uveličao je zbor pod ravnanjem fra Emanuela Josića Maljuge, a izravni televizijski prijenos misnog slavlja iz svetišta uz rijeku Vrbas omogućili su Laudato TV i Radiotelevizija Herceg-Bosne.

Svetište u Podmilačju, koje postoji od 15. stoljeća, i ove je godine bilo mjesta duboke pobožnosti gdje se tisuće vjernika okupljaju kako bi molili zagovor sv. Ivana Krstitelja, u utorak 24. lipnja izvijestila je KTA.

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Tijane Mandić…Nepravda koja me nije slomila….

Published

on

Imala sam sedamnaest godina kad sam prvi put osjetila pravu nepravdu. U srednjoj školi imala sam profesoricu koja me nije mogla podnijeti. Ne zbog mog ponašanja, ne zbog ocjene – nego jednostavno jer joj se nisam svidjela. Gledala me kao neku “umišljenu i imućnu”, i odlučila me srušiti.
Njezin tadašnji zaručnik, koji je također predavao u školi, išao je još dalje. Došao je mojoj majci i rekao:
„Tvoja neće proći. Ja ću doći na njezin sat. Neće joj biti lako.“
Ništa im nisam učinila. Samo sam bila ono što jesam – i to im je bilo dovoljno da krenu protiv mene.
Roditelji su mi govorili:
„Pusti, šuti, neka te obori. Završit će to.“
Ali ja nisam mogla šutjeti. Nisam htjela samo pretrpjeti. Znala sam da to nije pravedno.
Tad se dogodilo nešto što mi se vratilo nadu. Moj razrednik, jedini koji je imao hrabrosti reći istinu, stao je uz mene. Znao je što se događa. Zbog mene je sazvana sjednica, gdje su se stvari iznijele otvoreno. Rekli su ono što nitko dotad nije – da to što profesorica radi nije korektno ni profesionalno.
Cijela škola bila je uz mene, osim nje i njezinog zaručnika. Nisu me uspjeli srušiti. Zahvaljujući razredniku i nekolicini profesora koji su znali istinu – prošla sam.
Godinama kasnije, kad sam već bila odrasla, ponovno sam srela. Pojavila se opet, i opet je pokušala isto. Kao da joj nije bilo dovoljno. Iako su prošle godine, ponovno me pokušala oboriti – iako joj nisam učinila ništa ni tada, ni sad.

Ali ovaj put, više nisam bila ona djevojčica. Razrednik iz srednje škole, tada već ravnatelj, opet je bio tu. Znao je sve. I ovaj put mi nije dao da prolazim kroz istu nepravdu. Promijenio mi je profesoricu, i položila sam. Pošteno. I mirno.
Sve to ostavilo je trag u meni. I dan danas, kad se sjetim svega, teško mi je ostati ravnodušna. Ne zbog osvete – nego zbog boli i osjećaja nemoći koji nikad ne zaboraviš.
Ali nisam pala. I to je ono što najviše vrijedi. I danas znam – nepravda postoji, ali još uvijek postoje ljudi koji ne okreću glavu. I zbog njih – vrijedi boriti se.
Tijana Mandić……Ljubuški
NEBESKE ČARI
Otvorila sam širokim prozorom,
nebeski među rukama skupljam.
Trenutne radosti
mjesečevom svilom ispredam…
Čekam da se spusti dan
na uranak
s kojim se budiš.
Nebeske čari
suludu kišu želja su prosule.
Rumena ruža mi je na obrazu
Iz očiju plamen bije.
Ljiljana Skelić Vemić
/srpanj 2018./

Continue Reading

EKONOMIJA

U susret Danu Grada – Otvorena nova sportska dvorana u Stocu

Published

on

U sklopu obilježavanja Dana grada Stoca, svečano je otvorena novoizgrađena gradska višenamjenska sportska dvorana, čime su sportski kolektivi i građani Stoca dobili na korištenje moderan objekt koji će, kako ističu lokalne i državne vlasti, služiti i sportskim i društveno-obrazovnim potrebama.

Gradonačelnik Stjepan Bošković u obraćanju je naglasio važnost ulaganja u lokalnu zajednicu:

“Ovo nije samo moderna građevina. Ovo je poruka da vjerujemo u Stolac, njegovu mladost, sportski duh i budućnost,” poručio je Bošković.

Dvorana je projektirana kao multifunkcionalni objekt s kapacitetom od tisuću sjedećih mjesta te s dodatnim sadržajima poput galerije s caffe barom, recepcije, garderobe, tehničke sobe i sanitarnih čvorova.

Radovi na izgradnji započeli su u kolovozu 2022. godine, a ukupna vrijednost projekta, uključujući i uređenje okoliša, iznosi oko 8,3 milijuna konvertibilnih maraka. Sredstva su osigurana iz gradskog, županijskog i federalnog proračuna, kao i uz potporu Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Državni tajnik Zvonko Milas tom prigodom je istaknuo da je ponosan što je Hrvatska podržala ovaj projekt:

“Tako je bilo u Novoj Biloj, tako je danas u Stocu, a tako će biti i dalje, gdje god žive Hrvati u BiH,” poručio je Milas.

Predsjednik HNS-a BiH Dragan Čović naglasio je kako su ovakvi projekti usmjereni na dobrobit svih stanovnika BiH:

“Stolac je središte politike koju provodimo. Zahvaljujem svima koji su imali viziju i ideju, a osobito onima koji su financijski omogućili ovaj projekt,” kazao je Čović.

Nakon svečanosti, u dvorani je odigrana revijalna rukometna utakmica između Izviđača, aktualnog prvaka BiH, i momčadi Stoca koju su činile legende rukometa iz BiH i Hrvatske. /FENA/HMS/

Preporučeno:

Za ulazak u zemlje EU državljani BiH će prema novom sustavu plaćati 20 eura

Facebook uklonio objavu Konakovića u kojoj Bošnjake naziva balijama

FOTO Ministrica Bošnjak posjetila BHANSA-u u Sarajevu

Continue Reading

EKONOMIJA

ČOVIĆ: Izborit ćemo se da hrvatski narod ima legitimne predstavnike

Published

on

Zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragan Čović rekao je da je hrvatski narod već četiri puta u Predsjedništvu BiH brutalno doživio da ima dva bošnjačka člana i da je to izravan udar na Ustav BiH, ali da će se izboriti za legitimno konstitutivno predstavljanje.

Čović je podsjetio da je izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH dva puta opredjeljenje bošnjačkog naroda, kao brojnijeg u izbornoj jedinici FBiH.

Na početku zasjedanja, tijekom rasprave oko dnevnog reda u kojoj su izaslanici oporbe iz Republike Srpske i bošnjački izaslanici prigovarali na odluku Kolegija da Izborni zakon bude skinut s dnevnog reda nastavka sjednice, Čović je podsjetio da Ustav BiH u osnovi ima konstitutivnost naroda.

Čović je rekao da se može pridobiti netko tko se izjašnjava kao Hrvat u ovisnosti od potrebe, ali da se s čestitim predstavnikom hrvatskog naroda to ne može, bez obzira radi li se o Izbornom zakonu ili bilo kojem drugom, koji je trebao biti uklopljiv u Ustav BiH.

Čović je naglasio da će se hrvatski narod, tamo gdje se štite kolektivna prava konstitutivnih naroda, izboriti da ima legitimne predstavnike./Srna/HMS/

 

 

Preporučeno:

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba