Connect with us

Uncategorized

Kako je “Čagalj” rastjerao tamu po Mostaru

Published

on

 

Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Ova vojna akcija trajala je od 7. do 26. lipnja 1992. godine. To je ujedno bila i prva pobjeda hrvatskih nad srpskim snagama u ratu u Bosni i Hercegovini.

Operacijom Lipanjske zore zauzeta je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage izbile su na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

U samu zoru sa 6. na 7. lipnja 1992. pokrenuta je operacija , Lipanjske zore” pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta, i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca.
Operacija je trajala sve do 26. lipnja, s ciljem oslobođenja doline Neretve do Mostara.
Hrvatsko vijeće obrane, preko Glavnog stožera i Općinskih stožera HVO-a, pripremilo je u lipnju 1992. izvelo prvu oslobodilačku operaciju oslobađanja doline Neretve i grada Mostara, protiv tadašnje četvrte vojne sile u Europi, gdje je na jednoj strani bila nadmoćna tehnika i svaka vrsta. vojne nadmoći, a na drugoj želji za slobodom i domoljubni nagon koji je slomio zube i porazio višestruko nadmoćnijeg neprijatelja.

POSTROJBE
Organizacija Općinskih stožera i postrojbi pod zapovjedništvom HVO-a koje su sudjelovale u operaciji Lipanjske zore bila je s|jedeća:
Postrojbe Općinskih stožera HVO Stolac, Ravno i Neum djelovale su u sastavu 116. brigade Hrvatske vojske iz Metkovića, a važno je istaknuti kako je prije početka operacije Lipanjske zore, Općinski stožer HVO Čapljina sa svojim postrojbama oslobodio vojarnu JNA u Čapljini čime je osigurao značajnu logističku podršku. potpora lokalnim postrojbama kao i drugim Općinskim stožerima HVO-a.

Općinski stožer HVO Mostar bio je organiziran u 9 bojni, više samostalnih satnija, te Mostarski bataljon, koji je bio pod zapovjedništvom Općinskog stožera HVO Mostar.
Ne smije se svakako ni zaboraviti ni 4. Bojnu 4. Gardijske brigade Hrvatske vojske, postrojbe MUP-a i Vojne policije, kao ni postrojba topništva koja se tada zvala “Slavuji”.
Tu su zatim veza, protuzračna obrana (PZO). inženjerija, cjelokupna logistika, sve pristožerne postrojbe, te posebno ratna bolnica Mostar koja je bila naslonjena na bolnicu u Splitu, kao što ni radio postaje Mostar i sve druge radio postaje koje su bile na raspolaganju.

Operacija kodnog naziva “Čagal” započela je u zoru 6. na 7. lipnja 1992. godine na prostoru od Hrasnog preko Čapljine, Ševaš Njiva, Slipčića Krivodola, Kruševa, Orlovca, Huma, pravcem Heliodrom – Južna industrijska zona- Buna – Južni logor. – Aerodrom – prema Podveležju
Središnji pravac djelovanja je bio Stari Grad – Raštani – Sjeverni logor – Vrapčići- Podveležje, dok je sjeverni pravac djelovanja bio Jasenjani – Ravne- Bijelo Polje – prema Ruištu.
Sve postrojbe su imale svoje pravce djelovanja, a sama operacija u dinamičkom smislu odvijala se u nekoliko faza.

POVIJESNA OPERACIJA

U razdoblju od 19. do 25. lipnja dostignuta crta se pokušala stabilizirati, međutim 25. lipnja crta u Podveležju je postala nestabilna, zbog čega je 26. lipnja 3. Bojna HVO-a Mostar dobila zapovijed da krene na plato Podveležja i planine Velež, sa zadaćom da pruži pomoć i pokuša stabilizirati crtu obrane na tom području.
Međutim, stanje na terenu je bilo drugačije.
Povijesnom operacijom Lipanjske zore, Hrvatskog vijeća obrane, oslobođena je dolina Neretve i grad Mostar.
Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore oslobodile su dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara od gradova Mostar, Čapljina i Stolac su na nekim mjestima izbile sadašnju međuentitetsku crtu razgraničenja.

Akcijom “Čagalį” djelomično su onemogućeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju.
Osobito uspješan i poseban dio akcije je oslobođenje dijela Bijelog Polja (naselja: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač Podgorani, Humilišani, Prigrađani).
Veliki značaj u operaciji imala je izražena usklađenost rada i međusobna potpora vojnih postrojbi: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije samog pučanstva.
Izvor: Bljesak.info

Continue Reading

EKONOMIJA

Milanović pozvao Plenkovića na hitan sastanak, a premijer odgovorio: “Neka zove Vučića”

Published

on

Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović uputio je danas dopis predsjedniku Vlade Republike Hrvatske Andreju Plenkoviću.

Hrvatskapolitika

Poštovani gospodine predsjedniče Vlade,

obavještavam Vas da sam, kao Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, donio Zapovijed da Oružane snage Republike Hrvatske neće sudjelovati na vojnom mimohodu u Parizu 14. srpnja 2026. Za provedbu spomenute Zapovijedi odgovoran je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske general-pukovnik Tihomir Kundid.

S obzirom na to da je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske izložen pritiscima iz Vlade Republike Hrvatske kroz koje se od njega traži nepoštivanje i neprovođenje Zapovijedi Predsjednika Republike i Vrhovnog zapovjednika OSRH, predlažem Vam hitan sastanak na kojemu ćemo raspraviti te okolnosti kojima se izravno ugrožava sustav zapovijedanja u OSRH. Ugrožavanje sustava zapovijedanja ozbiljno ugrožava i stabilnost cjelokupnog sustava obrane, što predstavlja ozbiljan problem i traži jasno vraćanje svih aktera u Ustavom i zakonima propisane okvire, stoji u dopisu predsjednika Zorana Milanovića, a kojeg potpisuje njegov glasnogovornik Nikola Jelić.

Plenković odgovorio Milanoviću: Neka zove Vučića

Premijer Plenković kratko je odgovorio Milanoviću prilikom dolaska na sjednicu Predsjedništva i Nacionalnog odbora HDZ-a.

– Neka zove Vučića, rekao je premijer misleći na predsjednika Srbije. /Hina/HMS/

 

 

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

Uncategorized

Hercegovci za Hrvatsku — i u ratu i u miru. 

Published

on

HERCEGOVINA NE TREBA OPRAVDANJE — POVIJEST GOVORI! 🇭🇷
Za sve one koji broje Hercegovcima “hrvatska krvna zrnca”, evo službenog podatka — neoborivog dokaza povezanosti i ljubavi Hercegovine i Hrvatske.
Kada se stvarala Hrvatska, prvu postrojbu činilo je čak 90% Hercegovaca, što je iznenadilo i samog prvog predsjednika, Franju Tuđmana.
I u Domovinskom ratu Hercegovci su u velikom broju ostavljali svoje živote, svoju krv i dijelove tijela na bojišnicama.

U miru, ostali uz vrh države, uz predsjednika, uz Hrvatsku.
To nisu priče. To su imena, ljudi i djela.
Hercegovci nisu “manje Hrvati”.
Hercegovci su tamo gdje je najteže — prvi❗️

Uz najpoznatije ministra Šuška iz Širokog Brijega i generala Ljubu Ćesića Rojsa iz Rakitna, tu su i general Jozo Miličević iz Ograđenika (Čitluk) te general Mile Ćuk iz Rame, zapovjednik Prvog hrvatskog gardijskog zbora – Predsjednikove garde. Između Šuška i Tuđmana bio je upravo Ćuk. To su bili ljudi od najvećeg povjerenja.
Ima tu još mnogo naših i odanih koji nisu na toj fotografiji: general Ivan Tolj iz Blatnice (Čitluk), general Miljenko Filipović iz Crvenica (Tomislavgrad), general Ivan Kapular iz Zvirića (Međugorje)

General Božo Kožul iz Ljutog Doca (Široki Brijeg) bio je među prvim redarstvenicima te među onima koji su sudjelovali na Plitvicama.
Također, general Zdravko Andabak iz Livna bio je među prvima na Plitvicama.
General Krešimir Ćosić obnašao je dužnost zamjenika ministra obrane kod ministra Gojka Šuška od ožujka 1996. godine do 3. siječnja 2000. godine.
Jedan od glavnih pomoćnika ministra Šuška za financije bio je general Miljenko Galić iz Ljubotića (Široki Brijeg), a tu je i general Miljenko Crnjac iz Širokog Brijega.
Popis je predug — ovo su samo neki od istaknutih. Sve je to već zapisano u povijesti, da se zna i da se ne zaboravi.
Sve ove podatke možete pronaći i na internetu — tko je što obnašao i kakvu je ulogu imao. Ima ih još mnogo…

Hercegovci za Hrvatsku — i u ratu i u miru.

Autor:Hercegovka.net
#hercegovkanet

Continue Reading

KULTURA

MISIŠTE NA BILIMA 43. GODINE

Published

on

 

Na slici je fra. Bogdan Ćubela sa bratom Petrom
Ćubela, fra Bogdan (Mirko) (1913.-1979.), rođen u Grabovoj Dragi (župa Mostarski Gradac). Pastoralno je djelovao kao kapelan u Grudama (1939.-1941.) i Kočerinu (1941./42.), a potom u Rakitnu kao kapelan (1942./43.) i župnik (1943.-1948.) župnik do77.u Glavatičevu. Preminuo je u Konjicu 1979. na Markovdan.
Mater mi je pričala da me je fra Bogdan dok je bio u mostarskom samostanu krstio i pritom me zvao Blago, jer je prije toga krstio dijete koje je imalo to ime. Za vrijeme mog prvog izlaska iz ratnog Mostara u Gradacu na moru mi profesor Križan Čuljak ispriča kako je sa njime pio crno vino i jeo pršut u Glavatičevu na Veliki petak. Kum mi jednom reče tešku obiteljsku priču kako je rođeni otac tražio od fra Bogdana da se skine iz franjevaca i da se oženi jer su mu braća bila pobijena na Bilima 45.. Njihova imena su bila na popisu žrtava Jasenovca iako su ubijeni kilometer iznad svoje kuće u Grabovoj Dragi.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba