U intervju Dnevnom avazu gradonačelnik Mostara Mario Kordić odgovorio je i na tvrdnje koje je nedavno iznio bivši gradonačelnik Mostara Safet Oručević a stalno ih ponavlja i mostarski muftija Dedović kako su Bošnjaci u Mostaru marginalizirani.

-U Mostaru nitko ne može biti marginaliziran. Naime, pravilima je definirano da se niti jedan važan dokument ne može usvojiti bez predstavnika Hrvata, Bošnjaka i Srba. Osobno nisam nikada ulazio u brojanje krvnih zrnaca i nije mi ljudska ni politička agenda dijeliti ljude. Ipak, kada se pojavi ovakva teza od ljudi koji su svoj radni vijek proveli i opstali na podjelama, onda imam potrebu tomu se oštro suprotstaviti. Naravno argumentirano i s činjenicama. Istine radi, Mostar je doživio promjene i migracije stanovništva tijekom ratnih stradanja i kada usporedimo podatke iz predratnog vremena i danas moglo bi se zaključiti da su Hrvati marginalizirani. Naime, u istočnom dijelu Mostara prije rata živjelo je oko 11 tisuća Hrvata, dok ih danas nema niti 1000. S druge strane, u zapadnom dijelu Mostara živi i radi veliki broj Bošnjaka. Kada pogledamo vjerske objekte na razini Grada, imamo 5 puta više džamija, nego i katoličkih i pravoslavnih crkvi zajedno. Ako idemo i korak dalje u analizi, u institucijama kojima upravljaju Hrvati, poput SKB Mostar, Doma Zdravlja Mostar, itd., radi veliki broj Bošnjaka i Srba, dok u institucijama kojima upravljaju Bošnjaci teško da možete pronaći nekoga zaposlenika a da nije Bošnjak. Opet kažem, ne želim se time baviti, ali ovo su činjenice. HŠK Zrinjski je osam puta do sada bio prvak BiH, a niti jedan put Stari most nije bio „u bojama Zrinjskog“. Niti jedan Hrvat nema u najmu niti jedan „lokal“ u Starom gradu. Ekipa RTV Herceg Bosne, nedavno je, uz prijetnje fizičkim nasiljem protjerana sa Starog mosta. Kada je u pitanju kultura, HNK i Narodno pozorište iz proračuna Grada dobivaju identičan iznos novca. Kada se pogleda ukupan iznos na godišnjoj razini, Grad bošnjačkim ustanovama kulture izdvaja gotovo 650 tisuća KM više.

Jako se puno elemenata u cijeloj ovoj temi krivo predstavlja. Teško je izbjeći dojam kako su pojedinci, koji su vodili Grad ranije, radili sumnjive poslove, pa sada dizanjem tenzija i ratnohuškačkom retorikom žele skrenuti pozornost s preispitivanja njihovih radnji i odluka. Primjerice 10. 1.1997. godine Islamska zajednica Mostar je od Safeta Oručevića, kao predsjednika ratne Opštine Mostar, na korištenje i upravljanje dobila 205 katastarskih čestica, a ni jedna druga vjerska zajednica, nije dobila niti jednu česticu. Trideset i dvije nebošnjačke obitelji (Hrvati, Srbi i Albanci) prije rata su imale ugovor o zakupu prostora u Starom gradu. Niti jedan od tih ugovora nakon rata nije obnovljen.

Ne tvrdim da je pozicija Bošnjaka u Mostaru idealna, na primjer u razgovoru sa sugrađanima jedan od problema koji ističu je kako svaki Bajram klanjaju u sportskoj dvorani. To je nešto čime se svi zajedno u dijalogu moramo baviti kako bi se našlo rješenje za taj problem. Međutim govoriti o marginalizaciji, apsolutno je nekorektno. Osobito, kategorički odbijam bilo kakvu pomisao da se s moje strane, kao gradonačelnika, radi o bilo kakvom obliku diskriminacije Bošnjaka. Desetine realiziranih projekata, svi moji javni nastupi i mnoštvo odluka koje sam donosio svjedoče da sam cijelo vrijeme bio posvećen izgradnji međunacionalnog povjerenja i ravnomjernoj realizaciji projekata bitnih za sve narode i građane i sve dijelove Grada Mostara.

www.abcportal.info