Na padinama legendarne planine Vrana, poput Dive Grabovčeve, zaklana je 21. lipnja 1950. još jedna Diva, diva Radoslava-Slava Ereš, kći Andrijina, rođena 8. kolovoza 1931. u Omrčenici, na području župe Kongore.
Obitelj Mije Ereša, djeda Radoslave-Slave, iz Radišića kod Ljubuškoga, imala je, kao i mnoge hercegovačke obitelji, svoj posjed na padinama Vrana. Taj posjed služio je Mijinoj obitelji uglavnom za sezonsku ispašu blaga. Pojedini članovi obitelji, pretežno mlađi, boravili bi preko čitave godine na tome planinskom posjedu. Štoviše, Radoslava se je i rodila i odgojila na njemu. Njezin prvi pogled pao je na uznositi, tajanstveni, pučki opjevani Vran. Ona je i prvi udah zraka uzela s Vrana, zraka kojim je on obgrljen. U odrastanju, gledajući u njegovu uznositost, postala je i ona postojana i uznosita poput njega. Njegovi krajolici postali su joj, takorekuć, sastavni dio života. Po tim krajolicima, svakodnevno je napasala svoje stado, te im bila u zagrljaju. Pastirajući po njima, nije nikad ni pomišljala na bilo kakvu nesigurnost i opasnost.
No, 21. lipnja 1950. osvanuo je bistar, vedar i sunčan prvi proljetni dan. Kao i obično, Radoslava i njezina susjeda i kolegica Kata Brkić pok. Mate, iz Grljevića kod Ljubuškoga, pustile su svoja stada ovaca iz ovčarnika na Omrčenici na pašu, ne sluteći nikakvo zlo. Djevojke su svoja stada usmjerile od Omrčenice na gornju stranu Vrana, prema Podiću. Prateći svoja stada po bujnim pasištima kojima obiluje Vran i okolna područja, djevojke su stigle na Podić. Stada što zbog zasićenosti, što zbog vrućine, lijeno puze i zbijaju se u plandišta. Budne pastirice ne puštaju ih s očiju zbog opasnosti od vučljivosti, koja je na tim područjima, itekako, poznata.
Djevojke su u tijeku vreloga dana ostale bez vode za piće. Znale su da kod tamošnje lugarnice postoji čatrnja. Zato je Radoslava otišla s Podića s tikvicom u ruci do čatrnje, da se napije vode i da donese za Katu. Prošlo je dosta vremena, Radoslava se nije vraćala. To je Katu zabrinulo.
Videći da je uzalud dalje iščekivanje, Kata je ostavila stada i sa slučajnim prolaznicima je otišla do čatrnje, vidjeti što je s Radoslavom. Pri dolasku do čatrnje, ugledali su iznenađujući stravičan prizor. Radoslava je kraj čatrnje ležala zaklana, sva u krvi, bez obuće na nogama, gola, iznakažena, okolno je grmlje bilo poštrapano njezinom krvlju, oko nje utabanana površina bujne trave površine otprilike jednoga guvna.
Sigurno je krvnik ili više njih, iz obližnje šume, promatrao Katu, kako s pridruženim joj prolaznicima gleda taj stravičan prizor. Pomalo je zagonetno, s obzirom na to da je riječ o planini, otkud su se baš u to vrijeme pojavili slučajni prolaznici, koji su slijedili Katu u odlasku do čatrnje da vidi što je s Radoslavom. Da su bar navedena imena tih prolaznika, možda bi se moglo nešto više saznati o zločinu i njegovim počiniteljima.
O Radoslavinoj stravičnoj smrti brzo se pročulo po župi Kongora i po okolnim područjima. Taj krvavi zločin potresao je ne samo obitelj i rodbinu, nego sveukupno pučanstvo duvanjskoga kraja i šire. Kroz povijest duvanjskoga kraja, tamošnje je pučanstvo uvijek gledalo, pogotovo u najvećim opasnostima, slobodna skloništa po tajnovitim bogazima, kojima legendarni Vran obiluje. Svaki se tuđin do tih tajnovitih bogaza teško odlučivao krenuti. Zato se u mnogima od njih sklanjao harambaša Mijat Tomić i drugi hrvatski junaci koji su se borili protiv tuđina. Neki su od tih bogaza prozvani pećinama, pećinama Mijata Tomića.
Krvnici Dive Radoslave Ereševe zakrvavili su njezinom nevinom krvlju legendarni Vran, pa mu time narušili obdarenu moć tajanstvenoga spokojstva, spokojstva u kojemu su ljudi u nevolji vidjeli i nalazili spas, a pastirice i pastiri po njegovim travnatim padinama napasali svoja stada, čuvajući ih od kojekakvih divljih grabežljivaca, ne pomišljajući ni na kakvu opasnost, sve do umorstva Radoslave Ereševe. Njezini krvnici sa svojim jugooznašenjem, Vran su pretvorili u krvavo vrebalište za nemoćne i nedužne šrtve, a to su pastirice i pastiri svojih stada.
Radoslavino umorstvo nije slučajno. Osam godina prije njezina umorstva, na sličan je način ubijen njezin otac Andrija, a dvije godine nakon toga i njegov brat, Radoslavin stric Lovre. Očito je da je Radoslavina obitelj nekomu smetala. Pokojnoga Andriju, Mijina sina, rođenoga 1. veljače 1899. u Radišićima kod Ljubuškoga, Radoslavina oca, četnici su odveli kao civila s Omrčenice, s posjeda, 6. listopada 1942., kao tobože da im pokaže put za Ramu, doveli ga do Kamena Mijatova na Vranu i tu ga ubili. Seljani su ga našli mrtvoga treći dan nakon što je odveden od kuće. Pokopali su ga na groblju Lugavi na Trebiševu.
Radoslavina strica, Andrijina brata Lovru, rođenoga 8. siječnja 1913. u Radišićima, naoružana horda pod partizanskim znakovljem odvela je od kuće s Omrčenice i ubila 26. lipnja 1944. u Lugavi. Nakon 40 dana od njegova odvođenja od kuće nađen je mrtav, odsječene glave. Seljani su ga pokopali u groblju Lugavi, na Trebiševu.
Svi ovi zločini, uključujući i megazločin počinjen nad fra Stjepanom Naletilićem, kongorskim župnikom, odvedenim iz župnoga stana iz Kongore 19./20. svibnja 1942., mučenim i umorenim najstravičnijom smrti, 25. svibnja 1942. kod Kukavičjega jezera, na Kupreškoj visoravni, činjeni su naumljeno, žrtve su mučene i usmrćivane na skoro isti način, lokaliteti mučenja i ubijanja žrtava bili su nenaseljeni i usamljeni, bez svjedoka; žrtve su mučene i ubijane na istom području, naslonjenom na kongorski kraj ili unutar njega, zločini su počinjeni unutar osam godina. Zacijelo, sve ovo ukazuje da je te zločine počinio isti zločinac, odnosno isti zločinci, koji su dobro poznavali sve mjesne prilike, pa dakako, i kongorskoga župnika fra Stjepana Naletilića i obitelji Andrije i Lovre Ereša.
Iz ovoga svega stječe se dojam, da tako teške zločine nisu mogli počiniti Hrvati nad Hrvatima, što upućuje na zaključak da su ih počinili četnici iz područnih srpskih(«hrišćanskih») naselja: Vukovskoga, Ravnoga i Rašćana. Dakle, te zločine nije nitko drugi počinio, niti ih je mogao počiniti, nego družina Mome Šešuma, iz Vukovskoga, ozloglašenoga jugooznaša. Upravo on sa svojom družinom haračio je na područjima na kojima su ti zločini počinjeni.
Radoslava-Slava, kao devetnaestogodišnjakinja, živjela je dostojanstveno i časno sve do posljednjega daha svoga života. Krvničkoj pohoti pružala je viteški otpor do posljednjeg izdisaja. To se najbolje vidjelo po tragovima na mjestu zločina. Tu se upravo vidjelo kakav se okršaj vodio po utabananoj travi.
Ona je zaista mučenički umorena samo zato što je pripadala katoličkoj vjeri i hrvatskom narodu – što je bila katolkinja i Hrvatica. Radoslava-Slava Ereš je hrvatska mučenica. Ona je druga “Diva Grabovčeva”. Diva Grabovčeva je hrvatska žrtva pohotnoga poturčenog silnika, Diva Radoslava-Slava Ereševa je hrvatska žrtva četničkih krvnika – jednoga ili njih više! Obje su umorene mučeničkom smrću, kao pastirice kod svojih stada, na padinama legendarnoga Vrana.
Mjesto zločina Dive Radoslave-Slave Ereševe ne smije ostati neobilježeno. To mjesto natopljeno nevinom hrvatskom krvlju, treba obilježiti na dostojanstven način, da postane mjesto pohoda, molitve i poklona s usklikom: “Navik on živi – ki zgine pošteno”.
Polje B, red 26, broj križa 40
Viktor DŽevlan
Mirko Božić
Ovakve priče su najbolji dokaz da je njihov motiv potpirivanje nacionalnih tenzija a ne o femicidu jer je u svijetu ljudi kao što su Mijat Tomić žena tek komad mesa bez ikakvih prava čiji je jedini smisao života da služi muškarcu za zadovoljavanje kućanskih, seksualnih i prokreativnih potreba. To što je u pitanju nevina djevojka je autoru teksta bitno ko i lanjski snijeg. I povrh svega toga pokopana pod simbolom crkve koja je tisuće žena spalila na lomači jer su se usudili suprotstaviti patrijarhatu čije je su utjelovljenje upravo Mijat Tomić i njegova bratija.
Dinko Dinko Li
Ustaska posla!! Sirenje mrznje od pojedinca o kojekakvim lokalnim ubistvima koja su uvijek bila kako u ratovim tako I u miru. Ovo je 21 stoljece a ne prosli ili srednji vijek!! Brinite se za ujedinjenje omladine I mladima svijet ostavit, a ne sta je bilo u minulim komfliktim, ratnim zbivanjima I obiteljsko susjedskim odnosim. Brinite se sta ce te jesti, a prodjite se” Markovih konaka iz proslosti!!!
Radmila Avlijas Raic
Kao Srpkinja podrzavam da se progovori I o Hrvatskim strada nima. To Svi treba da znamo I Samo oprost medju ljudima da buduce generacije zive normalno
Boro Vuksic
Počivala u miru Božjem ,ruke se osušile dojednom živom onoga ko je to činio
Rosa Tomas
I onda kad mi spominju jugu tugu, ili kažu da smo Jugoslaveni
Marija Kardum
Pročitala sam kao neki roman u zemane pa nek se znade šta krvnici rade zlotvori još nek se znade čiji naravno spretno su se prikradali i obitelj katoličku krvnički smakli i stasita Radoslava- Slava pastirica časna bila im poslije oca Andrije i strica Lovre na umu da je krvnici smaknu i dovrše to mjesto obilježje i spomen mora biti da se može Hrvat pomoliti! Počivaj u miru Hrvatska Mučenice
Radmila Avlijas Raic
Kako je lijepa, kada covjek vidi sliku I oci neduzne zrtve pred njim se slozi cijeli jedan zivot koji ova djevojcica nije zivjela. Jadni smo mi narodi
Rita Ujcic
Nažalost svi ti zločini su dio plana Zlog kojeg ostvaruje preko svojih sljedbenika,zato trebamo postati svjesni toga i prekinuti zauvijek!Istina,molitva i rad institucija na pravu i pravdi za svakog Hrvata!Bože, pomozi nam!
Mandica Mikic
Neka pociva u miru Bozijem,a sa ovakvim pisanjem potvrudjujemo nasu proslost.Zar nije bolje oprostiti,a ne zaboraviti.Ovim info,samo raspirujemo mrznju,da prenosimo na generacije.Boze me oprosti,ne ponovilo se.Dajmo nasoj djeci sansu da grade svoju buducnost,bez mrznje,inace,nemamo buducnosti za buduca nasa pokoljena.Mislimo, oprostimo.
Tomislav Katić
Navik on živi ki zgine pošteno!!
Mirjana Kresic
Jako je tužno da se ovakve krvave priče čuju nakon više od 70 godina i tko će više za njih svjedočiti. Što prije treba sponen obilježiti te naraštajima istinu ostaviti. Sve nas je manje i istina blijedi a lažljivi grabežljivci pišu krivu povijest. Hrvatske heroine, pokij vam vječni
Smiljana Kalajžić
Počivala u miru Božjem ,a njeni krvnici će doći pred lice Svevišnjeg koji će ih osuditi
Kata Kozina
Počivaj u miru Božijem Radoslava Nadam se da je dragi Bog osudio sve ove zločine .
Zdenka Kristic
Strasno I zalosno
Zdravka Mandić
Bog vam dao pokoj vjecni I pocivajte u miru.Neka dobri Bog oprosti vasim ubojicama da njihova zlodjela nepridu na obitelj
Larisa Kramer
Strašna prica koja se nažalost , svako malo ponavlja. Slava joj i počivala u miru.
Nada Mihelčić
Svaksko, Dragi Bog im dao Svoj Blagoslov, a i jis mnogim drugim nevinim zrtvama koje su stradale, tako mlade i nevine
Silvija Ilicic
Ajmeeee majko moja….sva sam se najezila i rasplakala
Odmah zamislim svoje djete
Naravno da treba obiljeziti mjesto njezinog mucenja i s tim odati joj pijetet
Pocivala u miru Bozjem
Gordana Peinovic
Palim joj svijeću njen put je osvjetljen a njena smrt neka svjetli nama
Ivica Suton
Počivala u miru Božjem, a počiva u miru Božjem i moj rod, pokojni gospodin Josip Jozo Suton!
POŽEŽANI
stravicna prica, ali ni rijeci o tome da li je vlast bivse drzave provela ikakvu istragi – je li policija uopce reagirala… jos je bilo nasih krizara tih godina, i vlasti su ih proganjale, ali jedva punoljetna djevojka koja nije nikom nista skrivila?
Nikola Prskalo Fotograf
Radio Tomislavgrad ima još takvih priča, rodica od mog djeda djevojka od 20god Ruža Prskalo silovana i zaklana na Vran planini od parrizanski monstruma
