Medijsko-politički rat u BiH

Gdje smo danas? U Hrvatskoj se vlast i opozicija bave sobom. Milanović provodi čistke i na čelo svih institucija dovodi provjerene partijske kadrove iz udbaško-kosovskih ćelija. Goran Radman na čelu HTV-a i Ivan Grujić na čelu Komisije za istraživanje komunističkih zločina iz II. svjetskog rata su zadnje zvijezde „kuku-nama“ koalicije. U BiH, dvije duge godine nakon izbora traju razgovori i pregovori bez dogovora o vlasti, iako se svi pozivaju na izborni legitimitet i svoju viziju održive BiH proglašavaju jedino provedivom.

Prošle godine, uoči dvadesete obljetnice uspostave HZ Herceg Bosne, novinar Oslobođenja, Esad Hećimović je pisao: „Kakav je odnos Bošnjaka prema podjeli Bosne i Hercegovine? Čelnici Islamske zajednice (IZ) BiH pozivaju na pretvaranje BiH u matičnu državu Bošnjaka na Balkanu i pretvaranje statusa Srba i Hrvata u BiH u nacionalne manjine susjednih država. Političari SDP-a, kao političke stranke za koju je na posljednjim izborima glasovao najveći broj Bošnjaka, dali su prednost entitetskom u odnosu na državno organiziranje. Za njih sudjelovanje u državnim tijelima BiH nije vrijednost zbog samog očuvanja potrebnog minimuma funkcionalnosti države, kako bi ona ispunjavala međunarodne obveze i napredovala u euroatlantskim integracijama. Oni su time dali prednost političkim u odnosu na državne razloge. Kakve će biti posljedice ovih promjena prema BiH kao državi? Naravno da to ne znam, ali sam siguran da je pogrješno uspoređivanje podijeljene BiH s podijeljenom Njemačkom između 1945. – 1989. S različitih strana naših nevidljivih zidova nije jedan narod nego tri formirane nacije.“

Današnji političko-medijski rat u BiH podsjeća na predratno vrijeme. Lagumdžijin SDP tvrdi da SDA „pravi medijsku pripremu sličnu onoj u Srbiji za atentat na Đinđića“, što nažalost izgleda nije daleko od mogućeg scenarija. U jednim bošnjačkim dnevnim novinama tvrde da nedavno za vrijeme nastupa na FTV, Lagumdžiji nije pozlilo, nego su ga htjeli otrovati. Dok ratni vođa bosanskih Srba, R. Karadžić u Haagu mirno traži da ga oslobode za genocid u Srebrenici, izrugujući se sa Sudom, predlažući samog sebe za Novelovu nagradu za mir (?!), aktualni srpski „vožd“ Milorad Dodik također tvrdi kako „genocida nije bilo“ i vapije „da se BiH što prije raspadne“. Dragan Čović kaže. „Ukoliko se nastavi ovakva politika prema Hrvatima, BiH će se raspasti“. Bakir Izetbegović gleda „šire“ na problem Bošnjaka zazivajući turskog premijera Reccepa Tayyipa Erdogana kao „vođu svih Muslimana“.

Iako su ponekad provokativni do neozbiljnosti mladi aktivisti HERA-e su prigodom 20. obljetnice HZHB svoju viziju moderne BiH iskazali bolje od svih hrvatskih političkih stranaka u BiH: “Spremni smo na borbu za prava Hrvata, pa i ponovno pravno oživljavanje Herceg Bosne kao hrvatske federalne jedinice sa većinskim hrvatskim stanovništvom, ali ne na način na koji su bošnjački nacionalisti iz SDP-a napravili Federaciju kao privatnu svojinu, nego na način u kojem će se, uz volju većinskog hrvatskog naroda, u potpunosti poštovati volja i konstitutivnost bošnjačkog i srpskog naroda, kao i volje nacionalnih manjina, stoji u priopćenju HERA-e te se dodaje kako je ‘rođendan Herceg Bosne prilika da pokažemo i dokažemo Bošnjacima i Srbima da Hrvati imaju svoju viziju Bosne i Hercegovine, svoje domovine“. Prava je šteta što nema nacionalnih vođa koji bi jasnije artikulirali ovakve političke stavove, jer je sve očitije da smo u BiH na početku. NI progonstva, ni razaranja, ni tolike smrti i sve što rat nosi sa sobom, nije izgleda  bilo dosta.  Ostaje činjenica da „s različitih strana naših nevidljivih zidova nije jedan narod nego tri formirane nacije“ (Hećimović) i da samo strpljivi pregovori legitimno izabranih političkih vođa, bez nametanja mirovnih instant-rješenja međunarodne zajednice, mogu BiH eventualno trajno stabilizirati i omogućiti svima u njoj život dostojan čovjeka.