Connect with us

KULTURA

Iz rukopisa Julijane Matanovic..koja slucajnost..

Published

on

Moje su mi kolege često znale reći: „Julijana, ne doživljaj sebe kao da si književni lik“. Činili su to kad bi me pitali „Kako si“, a ja im odgovarala vjerujući da iza pitanja doista stoji ili briga, ili zainteresiranost, ili znatiželja. Zaboravljala sam da današnje „kako si“ uglavnom predstavlja „prazan“ govor i popunjava nelagodnu tišinu. Poput rečenice izrečene susjedu u liftu: „Opet je zahladilo“. Neugodno ti je šutjeti, a susjed te baš i ne zanima, a da je zahladilo znate oboje, i ti, i on. Vjerujem da sam svojim odgovorima i pričama o životu često išla na živce ozbiljnim proučavateljima književnosti. Jer, oduvijek sam na sve što mi se događalo gledala kao na priču koja mora biti baš takva kakva jest. „Da je to sad književnost…“započinjala sam, i nastavljala: „Sve što se ružno dogodilo, pokazalo bi se poslije i te kako opravdanim“. Jer, ono što u književnom tekstu zovemo motivima, u stvarnosti pokrivamo začuđenim „Koja slučajnost“. Pričom sam izgradila sve odnose svoga djetinjstva. Sagradila sam sebi prošlost, da bih mogla imati budućnost. Moji su me bližnji u pričama više voljeli, i više se brinuli o meni. Da nisam smislila takav pristup vlastitom životu, bila bih danas daleko slabija. Kad sam na pragu prve zrelosti ostala sama, zamislila sam se u ulozi pisca koji po mojoj tadašnjoj životnoj priči piše scenarij. Zaključila sam da bi se i režiser i gledatelji složili da pod isti krov idu ona i on, a ne on i ja. „Jednostavno pripadaju jedno drugome“, nije mi bilo lako priznati.
Kao djevojčici mi se, pred spavanje, mjesecima vraćala ista slika. Vidjela bih Zemlju koja se okreće, osvijetljenu u sumrak. Iznad nje je stajao dragi Bog i na nju spuštao ljude. „Sipao“ ih je uz pomoć palca i kažiprsta, kao da u jelo dodaje još malo začina.
Poslije, u prvim danima mladosti, sliku sam sama interpretirala. Bog je na Zemlju ustvari spuštao parove. Neki su padali zajedno na isti dio površine. A kad bi se Božji prsti oznojili, jedno od njih bi ostalo zalijepljeno i palo bi tek nakon nekog vremena, na neku drugu zemaljsku dužinu i širinu. Bližu, ili dalju, ovisi o tome kad su se prsti prestali znojiti. I tako se neki, premda zamišljeni kao pravi par, nikada nisu susreli. I tako bi svatko na ovom svijetu mogao biti najbolji par nekomu nepoznatom. Prvo sam svoju sliku primjenjivala na svoje roditelje i pitala se jesu li stvarno pali u istom trenutku. Puno godina poslije, na mjestu svoje majke vidjela sam sebe i ponovno se pitala. Ona, za razliku od mene, nije mogla pobjeći u literaturu i sve ispisati. A ja sam, pristala biti književni lik u očima svojih kolega. Odgovarala sam im pričom jer sam pred njima postajala Julkica koja se nije usudila reći: „Više me nikada nemojte pitati kako sam“.

#julijanamatanovićljutagodina

Continue Reading

KULTURA

Jasmina Jovanovski..Čovek ne mora da laže kada govori o svojim principima…

Published

on

Za odnos je potrebno dvoje. Ali za izbegavanje sopstvene odgovornosti dovoljan je jedan.

Postoje ljudi koji veoma dobro znaju šta znače poštovanje, iskrenost i emocionalna odgovornost.

Umeju da objasne zašto je važno razgovarati, priznati grešku, izvinuti se i ne ostavljati drugu osobu u neizvesnosti.

A onda se nadju u odnosu u kojem se upravo od njih očekuje ono što tako dobro razumeju.

I odjednom stvari postaju mnogo složenije.

Umesto odgovora pojavljuju se objašnjenja. Umesto konkretnog postupka, razlozi zbog kojih nešto još nije moguće. A umesto pitanja „Šta sam ja uradio?“ sve češće se postavlja pitanje „Šta je druga osoba mogla drugačije?“

Čovek ne mora da laže kada govori o svojim principima. Može iskreno verovati u njih a ipak pronalaziti izuzetke kada bi njihova primena od njega zahtevala nešto neprijatno.

Sopstveno ćutanje naziva potrebom za vremenom. Tudje ćutanje doživljava kao odbacivanje.

Za svoje postupke traži razumevanje okolnosti. Od drugih očekuje da preuzmu odgovornost za posledice.

I tako nastaje neobična situacija: dvoje ljudi mogu govoriti o istom odnosu a da jedno govori o svojim razlozima a drugo o povredama koje su ti razlozi ostavili.

Naravno da je za odnos potrebno dvoje.

Ali to ne znači da se svaka odgovornost automatski deli napola.

Nije svako odlaganje razgovora izbegavanje odgovornosti. Niti je svako objašnjenje pokušaj opravdavanja. Ali kada objašnjenja stalno zauzimaju mesto odgovora a razumevanje se očekuje samo od jedne strane, problem više nije samo u načinu komunikacije.

Dijalog zahteva dvoje. Izvinjenje zahteva onoga ko ima za šta da se izvini. A promena počinje tamo gde neko prestane da objašnjava samo tudje ponašanje i počne da preispituje svoje.

Pozivanje na odgovornost obe strane može biti znak zrelosti. Ali može postati i način da se izbegne imenovanje sopstvene.

I zato neki odnosi ne ostaju nerešeni zbog nedostatka razgovora, nego zato što se razgovor stalno vodi o svemu, osim o onome što bi neko morao da prizna.

Jasmina Jovanovski

#PsiholoskeSiveZone #EmocionalnaOdgovornost #MedjuljudskiOdnosi #PsihologijaOdnosa #LicnaOdgovornost

Continue Reading

KULTURA

35 Obljetnica HZ-HB 18.11.2026 Mostar

Published

on

Obilježavanje 35. obljetnice HZHB: U Mostaru predstavljanje knjige „Rat Hrvata i Muslimana u BiH od 1992. do 1994.”

| Autor: RTV HB
  • Image

 U srijedu, 18. studenoga 2026. godine, u Mostaru će se prigodnim programom obilježiti 35. obljetnica utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (HZHB).

Organizatori događaja, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH, pripremili su program koji obuhvaća odavanje počasti i kulturni sadržaj.

Obilježavanje započinje u 17:45 sati polaganjem vijenaca kod spomenika ispred Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače.

Središnji dio programa nastavit će se u 18:00 sati u Amfiteatru „Antun Branko Šimić” na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, gdje će biti upriličeno predstavljanje knjige autora Davora Marijana pod nazivom „Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.”.

Organizatori su uputili poziv javnosti i predstavnicima medija da svojim dolaskom poprate ovaj događaj i izvijeste o obilježavanju ove obljetnice.

Continue Reading

KULTURA

SIROKI BRIJEG IZ POVJESTI

Published

on

Fotografija

Opis: Žene i djeca

Komentar: Na fotografiji su slijeva nadesno žene: Ružica Miličević, Marica Miličević, Mara Gilja, Dana Ćavar, Anica Brkić, Ivica Mandić i Kata Bošnjak.

Fotografija je nastala ispred rudarske zgrade pored silosa.

Djecu s fotografije upišite u komentare.

Datum: oko 1966.
Lokacija: Široki Brijeg
Zemlja: Bosna i Hercegovina
Autor fotografije: Nije specificirano
Arhiv: privatni arhiv, Snježana Jelinić rođ. Mandić.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba