Blagoslov polja u Hercegovini nije samo stari običaj, već je za mnoge vjernike to dan molitve, zajedništva i obiteljskog susreta.

Dok jedni smatraju kako se tradicija polako mijenja, drugi vjeruju kako ona i dalje ima snažno mjesto u životu ljudi.

Što zapravo znači ovaj obred, kako je nastao i postoji li opasnost da nestane? Odgovore nam je dao dr. fra Mario Knezović, gvardijan mostarski i župnik, koji je pojasnio značenje i važnost blagoslova polja u Hercegovini.

Blagoslov i prokletstvo sami po sebi nose spas ili propast

“Blagoslov polja u kršćanskoj tradiciji simbolizira zazivanje Božjeg dobra, mira i ljubavi”, rekao je za Bljesak.info fra Mario Knezović, gvardijan mostarski i župnik. Pojasnio je kako Katolička crkva ima sakramentale i blagoslovine kao svete znakove.

Tako blagoslivljamo jelo, crkvene predmete, kapelice, kipove, spomenike, živo blago i bezbroj drugih nematerijalnih i materijalnih dobara, a među blagoslovinama je i Blagoslov polja”, istaknuo je i dodao kako se sama riječ blagoslov sastoji od dvije riječi: ‘blago’ i ‘sloviti’.

“Sloviti znači govoriti, izreći nešto, dati od sebe i dati sebe. Latinska riječ za blagoslov je ‘benedicere’,što u doslovnom prijevodu znači dobro govoriti o nekome ili nečemu, željeti dobro, zazivati dobro na nekoga. Blagoslov je izvor sreće, zadovoljstva, života, ljubavi, nježnosti i mira. U ‘Biblijskom leksikonu’ stoji: ‘Blagoslov i prokletstvo su izvorno riječi ili djela koji sami po sebi donose spas ili propast”, pojasnio je.

Vjernici su tada imali samo otvoreno nebo

Korijeni blagoslova polja sežu sve do vremena Osmanlija, kada su se vjernici okupljali pod otvorenim nebom jer im u vrijeme progona ništa drugo nije ni preostalo.

“Teško je, s obzirom na teritorij Hercegovine, točno utvrditi razdoblje u kojima je započeo blagoslov polja. No, sigurno se može tvrditi kako se taj obred razvijao u kontekstu Svetih misa koja su u vremenu Osmanlijskoga zuluma bile slavljene po grobljima i raznim skrovitim vrtačama koja su nazvana ‘Misišta’. Crkve su bile porušene i spaljene. Za nove tvrde objekte nije se dobivala dozvola. Vjernicima je jedino ostalo otvoreno nebo.

Tako je i Blagoslov polja svoje mjesto našao na grobljima kako bi se molilo za usjeve, zaštitu od zla, čuvanja od zle godine, od groma, kuge, rata i drugih pošasti koja dolaze od zloga.

“U vrijeme pape Grgura Velikog (590.-604.) obavljale bi se procesije na blagdan sv. Marka koji pada na 25. travnja,  u kojima se zazivao Božji blagoslov za polja i usjeve i molilo se za odvraćanje štetnih i zlih sila. Mogli bi reći kako Blagoslov polja u Hercegovini egzistira od 1500. godine. I počinje iza Markovdana”, rekao je fra Knezović.

Nekad je i sam blagoslov drugačije izgledao

Blagoslov polja kroz povijest u Hercegovini imao je mnogo opširniji i svečaniji oblik, s duljim obredima i brojnim zazivima koji su se razlikovali od kraja do kraja, pojasnio je za Bljesak.info fra Mario Knezović.

“To ovisi od kraja do kraja. U prijašnja vremena sve je trajalo duže. Tako bi cijeli puk hodio za svećenikom i na četiri strane groblja bi se blagoslivljalo po četiri puta. Tako je bilo 16 zaziva križem, jednom svijećom, trima svijećama i blagoslovljenom soli i vodom. Također su se pjevale litanije svih svetih, to bi se u narodu zvalo pjevanje ‘pistole’. Uz svećenika bi negdje pjevao poneki nadareni vjernik ili prakaratur”, rekao je.

Izumire li ovaj običaj?

Fra Mario Knezović je istaknuo kako je teško govoriti o izumiranju blagoslova polja jer taj običaj i danas okuplja velik broj vjernika te ostaje važan dio obiteljskog i rodbinskog zajedništva.

“Teško je reći da izumire. Dolazak mnoštva vjernika na groblje i blagoslov polja potvrđuje potrebu za tim. To je i dan obiteljskog i rodbinskog druženja. Taj dan se ljudi okupljaju na skupnom objedu koji se kolokvijalno narodski zove ‘užina’. Dok ljudi nešto cijene, vole i čini ih ispunjenima to će i opstati”, kazao je.

“Bolje da umre selo nego običaj”

Kako je za Bljesak.info rekao fra Mario Knezović, blagoslov polja i dalje ima snažno mjesto među vjernicima jer su ljudi, kako ističe, sve više gladni molitve i pučke pobožnosti.

“Kako bi pjesnik Preradović istaknuo: ‘Stalna na tom svijetu samo mijena jest’. Dakle, uvijek će nešto nekada doživjeti svoju preinaku ili kraj. No, dobro znamo kako u Hercegovini postoji nepisano pravilo izrečeno u paroli: ‘Bolje da umre selo nego običaj'”, rekao je.

Prema njegovom mišljenju, ovaj običaj i lijepa pobožnost neće se ugasiti. Čak, uvjeren je fra Mario, kako su ljudi sve više gladni molitve i pučke pobožnosti u kojoj se na prirodan način obavlja obred i izgovaraju molitve kako bi bili očuvani od sila zla koja u materijaliziranom društvu postaju punoljetna.

Dodao je kako bi ljudi trebali blagosloviti prostore u kojima žive i rade, jer se snagom blagoslova nadjačava zlo i grijeh.

 “Blagoslovom otklanjamo svaki utjecaj prokletstva i zla koje ti onda ne može nauditi. Zato, preporučujem, blagoslivljajte prostore u kojima živite i radite, putove kojima prolazite, hranu koju uzimate. Snagom blagoslova koji zazivaš nadjačava se zlo i grijeh. Moleći Božji blagoslov prizivate njegovu zaštitu na ljude, stvari, događaje i cijeli svijet”, istaknuo je fra Mario.

Crkva čvrsto vjeruje kako blagoslovi donose plodove, stoga je naglasio kako se ne radi o nečemu ispraznom nego o duhovnoj sili koja se dijeli blagoslovom.

“Blagoslov je nešto djelotvorno, moćno, božanski snažno, poput svjetla koje silazi s neba i razgoni mrak. Blagoslov djeluje, potiče, ohrabruje naš hod za svjetlom i pristanak uz dobro”, zaključio je.