Večer na promociji knjige „Škripari“ prof. dr. Ive Lučića, rektora Sveučilišta „Dr. Franjo Tuđman“ u Zagrebu.
Povjesničar Lučić ostavio nam je u nasljeđe knjigu čija nas je promocija vratila u našu povijest, u tužnu povijest naše Hercegovine i u vrijeme kada su mladići, unatoč padu tadašnjeg režima, imali hrabrosti ne pokoriti se. Znali su da nam dolazi zlo koje će trajati desetljećima.
Zbog te ljubavi prema našim mladićima, među kojima su bili i naš Vidak Prskalo i moj rođak i susjed Benko Penavić, još jednom postajemo svjesni koliko je velikih sinova hrvatskog naroda dao ovaj hercegovački kraj.
Profesore Lučiću, hvala Vam, veliki čovječe i veliki znanstveniče, što ste, pokraj svih svojih obveza, pronašli toliko vremena i snage da nam napravite ovako veličanstvenu knjigu.
O knjizi su govorili profesori i jedan hercegovački franjevac koji nije birao riječi govoreći o djelu prof. Lučića. Divio se činjenici da je ova knjiga ugledala svjetlo dana, a pritom je kritički progovorio i o nekim franjevcima koji, kako je rekao, nisu bili dostojni mantije koju nose. Ali isto tako dobro je poznato da su i sami franjevci bili velike žrtve toga vremena i svjetionik našega naroda kroz sve te godine, sve do današnjeg dana.
Profesori i predstavljači knjige s velikim su poštovanjem govorili o djelu našega velikog hercegovačkog povjesničara prof. Lučića.
Dvorana prekrasnog hotela u Ljubuškom bila je dupkom puna. Tražila se stolica više.
Bravo, dragi ljudi!
Naši sinovi koji su izginuli u tom nezaboravnom vremenu bili bi ponosni na ovu večer u Ljubuškom. Netko je imao motiva, hrabrosti i ljubavi da posveti ovu knjigu upravo njima – našoj dragoj braći i tisućama hrvatskih sinova koji su stradali u tim teškim i krvavim vremenima.
Bila je to nezaboravna večer.
Preporučio bih svakom Hrvatu da pročita ovu knjigu. U svom prvom slobodnom vremenu sigurno ću je s nestrpljenjem čitati.
Nakon promocije sam s prof. Radićem komentirao ovaj događaj i kako ga on vidi iz svojega akademskog pogleda. Ja ne pripadam tom akademskom svijetu, ali naš je zajednički zaključak bio:
Ovo je više od jedne knjige. Ovo je povijesno djelo.
Zato Vam još jednom hvala, veliki čovječe i veliki znanstveniče, prof. Lučiću. Pokojni dr. Franjo Tuđman nije uzalud u Vama vidio velikog hrvatskog sina.
Miljenko Prskalo
