Došli smo i do naše posljednje autorice.
Ivka Ilić Kovačević će predstaviti svoja djela u 18:40 sati u Interimu.

Zovem se Ivka Ilić Kovačević rođena sam 02.06.1965. godine u Bosanskoj Posavini.
Odrasla sam bez oba roditelja i bila sam ovisna o pomoć drugih sve do završetka škole.
Poslije završene škole u Rijeci(HR), dolazim u Švicarsku, gdje svoj život provodim sa mužem
Ivom i našom djecom.
U želji da napravim nešto vječno,objavila sam prvu knjigu, Otac kamenoga srca.
Za njom je slijedila druga knjiga, Majka bez duše, koja je nastavak na prvu.
Okušala sam se i u poeziji i objavila pjesmaricu, Pjesme s dušom život piše.
Život me nikad nije mazio, a ja mu se odupirem gdje i kako umijem i mogu!
Da bih ohrabrila i druge da se bore za bolje sutra, odlučila sam da pomažem samohranim
majkama.
Svakom prodanom knjigom sve sam bliže cilju!

Kongora (Tomislavgrad)
Sjetite se Andrije
našeg hrabrog ratnika,
Sokol sa nebesa bdije..
vodila ga je ljubav velika!
– Oko 12:00 sati (Bartulićev “Ne!”): Na pričuvnom položaju (kod bunkera/bivše talijanske karaule), zapovjednik Andrija Bartulić Toni uočava da je linija napuštena. Dok se većina povlači, on donosi odluku koja mijenja tijek povijesti. Suborci pamte njegove riječi: “Ako nećete vi, odoh ja sam ostaviti svoje kosti. Ovdje neću čekati…” Njegov nevjerojatan prkos i autoritet zaustavljaju bježanje.

– Oko 14:00 sati (Slom tenkovskog napada): Mala skupina se pod paljbom vraća ravno na vrh Dračevca. U tom trenutku, neprijateljski tenk T-55 već je prošao karaulu i prodirao prema gradu. Bartulić koordinira obranu, dok Željko Vujić zauzima položaj s “osom”. Prvi Vujićev projektil promašuje zbog uzbuđenja i detonacije, ali drugim pogotkom izravno uništava neprijateljski tenk.

– Kasno poslijepodne (Teško ranjavanje): Uništenje tenka izaziva šok i paniku među pješaštvom JNA, koje se počinje povlačiti. Zadar je obranjen, ali u završnim borbama i razmjeni vatre tog dana, Andrija Bartulić biva teško ranjen. S teškim ozljedama prebačen je na liječenje, ali njegova je misija na Dračevcu bila izvršena – grad je dobio dragocjeno vrijeme za konsolidaciju.
Počivao u miru Božjem, vječna slava i hvala! 🙏🇭🇷🇭🇷

Kad se noć umiri, svet preda tišini,
i vetar kroz krošnju zaviori note;
uzdrhtali list se u toj zavetrini,
polusnen zanjiše u ritmu krasote.

Mesec se zakloni za oblakom gnevnim,
da sačuva tajnu krhkog sna bez kraja;
tvoj lik u daljini, međ’ zapisom drevnim,
ćutljiv, nežno pleše, akordom nas spaja.

A smela misao obali bi prišla,
pa sa mirom blaženim da prokrči most;
ni koraka više, bez glasa otišla,
želja, što mi bejaše omiljeni gost.

Ne tražiše ništa, ni reči, ni vreme,
tek samo da vetar ime ti ćarlija;
kad se noć umiri, da zaseje seme,
pa zvezdanim nebom pesmom da isklija.

__________________
© Vesna Milošević

#poezija