16. rujna, navršava se prva godišnjica smrti generala zbora Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane Ante Zorislava Rose, jednog od najistaknutijih hrvatskih časnika Domovinskog rata i ljudi koji su dali velik doprinos stvaranju i obrani hrvatske države.
Bio je otac hrvatskih specijalnih postrojbi, čovjek koji je udario temelje postrojbama zaslužnima za ratnu pobjedu i jedan od najvažnijih zapovjednika u obrani Hrvatske i BiH. Njegovo ime u Izraelu, Poljskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji koja drži do svojih vojnih zapovjednika, bilo bi uklesano u udžbenike i povijesne knjige. U trenutku njegove smrti cijela bi nacija zastala u znak zahvalnosti.
Ostalo je zapamćeno i njegovo prvo obraćanje budućim pripadnicima bojne Zrinski:
„Oni koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku, umoljavam da napuste dvoranu!“
Nakon pogoršanja stanja na bojištu u BiH, general Roso u studenome 1993. preuzima zapovjedništvo nad Glavnim stožerom HVO-a od generala Slobodana Praljka.
U zapovjednu strukturu uvodi strožu disciplinu , osniva gardijske brigade i stabilizira položaj HVO-a na bojištu. Nakon njegovog preuzimanja zapovjedništva sve do kraja rata Hrvatsko Vijeće Obrane – HVO nije izgubilo niti centimetar teritorija. Uslijedili su vojni uspjesi koji su, prema tadašnjim okolnostima, prisilili muslimansko vodstvo za političke pregovore. U ožujku 1994. godine potpisan je Washingtonski sporazum, kojim je okončan hrvatsko-bošnjački oružani sukob i uspostavljena Federacija Bosne i Hercegovine.
Izvor:@Povijest Herceg-Bosne

Dođeš li u Hercegovinu
Izuj se
Red je, kad se dođe u goste
Izuti se
Pomiluj joj kamen golim tabanima
Oprži se od sivu mrcinu
Pa u rosne listove raštike zagazi
Izliječi se

Dođeš li u Hercegovinu
Klekni
K’o što se kleči
Pred božanstvima
Ispričaj joj se, što te nema
Pomoli se
K’o što se moli
Za milost, za život

Dođeš li u Hercegovinu
Umij se
Red je, zorom, mamuran
Umiti se
A onda joj rane pogledaj
Jame, škrape, vrtače, ko čireve
Krvotok joj pogledaj
Zelen, plav i umoran

Dođeš li u Hercegovinu
Mani se vodopada
(oni su na prodaju)
Nego se najedi smokava sušioka
Popij dva prsta loze
Sjedi u hlad
I slušaj cvrčke
Cvrčci, cvrče (na kraju i puknu, i ja sam)

Dođeš li u Hercegovinu
Budi obazriv
Plaha je ona, i usamljena
Ostavljaju je vjekovima
I ne vraćaju se

Sanjaju je i oplakuju
Dok joj se suhozidi urušavaju
A polja s korovom ljubav vode
I njive svršavaju s troskotom

Dođeš li u Hercegovinu
A znam, da doći nećeš
Reci svima
Da se u noj još živjeti mora (i može)
Reci im
Da ona ne želi
Velebne grobnice od afričkih granita
I hermetički zatvorene sanduke
(po zapadnim standardima)
Ona želi ljude
Žive i uspravne

I plač dječji da se čuje

Ona nam je mati
Stara i zabrinuta.

Slaven Paća Grbavac
(ponukan Hercegovinom)