Posjetio heroja Domovinskog rata, a prije svega čovjeka Božu Raguža.

Bio je to susret pun emocija. Čovjek pun ljubavi, dostojanstva i domoljublja. Naš pozdrav, pogled u oči – a u njegovim očima suze.

Pitamo ga: „Vojničino, zašto plačeš?“

A on mi kaže: „Čitao sam Vaš osvrt na ovaj nemili događaj.“

U tom trenutku shvatio sam koliko čovjeku znači kada zna da nije sam.

Božu uopće nisam poznavao. Nisam znao kojoj stranci ili političkoj opciji pripada. To me u tom trenutku uopće nije zanimalo. Zanimalo me samo jedno – čovjek i nasilje koje je doživio.

Kada sam čuo da je čovjek teško ozlijeđen, bio sam šokiran i morao sam reagirati. Ne zbog politike, ne zbog stranke, nego zbog ljudskosti.

U razgovoru sam pokušao smiriti Božu, dati mu podršku i pokazati mu da nije sam. U razloge sukoba ne želim ulaziti. Institucije neka rade svoj posao, a mi ćemo budno pratiti kako ga rade.

Jer ovaj događaj mora biti istražen pošteno, profesionalno i pravedno. Ne smije se dogoditi da se istina preokrene, da žrtva postane krivac ili da se bilo kome pogoduje.

Ono što sam čuo od Bože ostavilo me je zaprepaštenim. Neću iznositi detalje – neka Božo sam, kada za to bude spreman, kaže javnosti što se dogodilo. Mogu samo reći da se radi o suludom razlogu i nevjerojatnoj sili upotrijebljenoj prema čovjeku.

Božo, želim ti brz i potpun oporavak. Imaš moju riječ da ti stojim na raspolaganju za svaku pomoć koja ti bude potrebna, u bilo kojem smislu.

Javnost mora saznati istinu.

A počiniteljima neka Bog oprosti.

I kao što sam obećao, ako bude prilike, spreman sam i s njima bratski razgovarati kao čovjek s čovjekom. Jer kako mi je Božo, kroz suze, rekao:

„Oprost je najveće bogatstvo za svakog čovjeka.“

Da, Božo. Oprost je veličina. Ali isto tako pravda mora izaći na vidjelo. Oprost ne znači da istinu treba sakriti, niti da odgovornost treba izbjeći.

Zato, Božo Ragužu – bravo i glavu gore!
Uz tebe je svaki normalan čovjek koji vjeruje u ljudskost, istinu i pravdu.

U Narodnoj knjižnici Široki Brijeg sinoć je, u sklopu manifestacije Briješka zvona, otvorena izložba slika Verice Jelčić pod nazivom „Dijalog s prirodom“.

Verica Jelčić slikarstvom se počela baviti tijekom pandemije koronavirusa, a nakon odlaska u mirovinu ono je postalo njezina posebna ljubav i način kreativnog izražavanja. Nakon 42 godine rada u Domu zdravlja Široki Brijeg, svoje vrijeme danas posvećuje slikanju.

U središtu njezina stvaralaštva nalazi se priroda, osobito pejzaž. Povjesničar umjetnosti Tomislav Ćavar, autor predgovora katalogu izložbe, istaknuo je kako Jelčić prirodu ne promatra kao puki motiv za prikazivanje, već kao prostor vlastitog slikarskog doživljaja.

„Njezino slikarstvo je najvećim dijelom usmjereno prema prirodi, osobito pejzažu. Pejzaže gradi snažnim potezima, izraženom teksturom i bogatim koloritom“, kazao je Ćavar.

U pojedinim radovima autorica se približava apstraktnom izrazu, povezujući geometrijske forme s organskim strukturama, dok se kroz motive cvijeća, mora i brodova dodatno širi njezin motivski raspon.

„Veričine slike nisu fotografske rekonstrukcije stvarnosti, nego osobne slikarske interpretacije“, istaknuo je Ćavar, dodajući kako se kroz njezin opus može iščitati suptilan dijalog s prirodom koji se odvija kroz boju, potez, teksturu i snažan osobni doživljaj.

Izložbu je otvorio savjetnik gradonačelnika Ivan Kraljević, koji je istaknuo kako ova izložba ima posebnu vrijednost jer publici predstavlja talent jedne sugrađanke koja je svoj novi poziv pronašla nakon odlaska u mirovinu.

„Ova izložba za nas ima posebnu vrijednost iz dva razloga. Prvo, jer pokazuje koliko bogatstvo talenta imamo u svom gradu, među ljudima koje svakodnevno susrećemo. Riječ je o izložbi umirovljenice koja je nakon 42 godine radnog staža u vremenu pandemije pronašla novi poziv – slikarstvo. To je priča koja nas sve inspirira i govori da kreativnost i stvaranje ne poznaju godine“, kazao je Kraljević.

Dodao je kako se izložba Verice Jelčić izvrsno uklapa u ideju manifestacije Briješka zvona, koja nastoji biti prostor za različite generacije i njihovo stvaralaštvo.

Na otvorenju je govorila i sama autorica, koja je zahvalila svima koji su svojim dolaskom uveličali njezinu prvu izložbu, a posebno svojoj obitelji i svima koji su joj tijekom stvaralačkog puta pružali podršku.

Izložba „Dijalog s prirodom“ ostaje otvorena u Narodnoj knjižnici Široki Brijeg do 22. rujna, a posjetiteljima donosi priliku upoznati stvaralaštvo Verice Jelčić i njezin osobni doživljaj prirode pretočen u boju, potez i slikarski izraz.

16. rujna, navršava se prva godišnjica smrti generala zbora Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane Ante Zorislava Rose, jednog od najistaknutijih hrvatskih časnika Domovinskog rata i ljudi koji su dali velik doprinos stvaranju i obrani hrvatske države.
Bio je otac hrvatskih specijalnih postrojbi, čovjek koji je udario temelje postrojbama zaslužnima za ratnu pobjedu i jedan od najvažnijih zapovjednika u obrani Hrvatske i BiH. Njegovo ime u Izraelu, Poljskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji koja drži do svojih vojnih zapovjednika, bilo bi uklesano u udžbenike i povijesne knjige. U trenutku njegove smrti cijela bi nacija zastala u znak zahvalnosti.
Ostalo je zapamćeno i njegovo prvo obraćanje budućim pripadnicima bojne Zrinski:
„Oni koji nisu spremni poginuti za Hrvatsku, umoljavam da napuste dvoranu!“
Nakon pogoršanja stanja na bojištu u BiH, general Roso u studenome 1993. preuzima zapovjedništvo nad Glavnim stožerom HVO-a od generala Slobodana Praljka.
U zapovjednu strukturu uvodi strožu disciplinu , osniva gardijske brigade i stabilizira položaj HVO-a na bojištu. Nakon njegovog preuzimanja zapovjedništva sve do kraja rata Hrvatsko Vijeće Obrane – HVO nije izgubilo niti centimetar teritorija. Uslijedili su vojni uspjesi koji su, prema tadašnjim okolnostima, prisilili muslimansko vodstvo za političke pregovore. U ožujku 1994. godine potpisan je Washingtonski sporazum, kojim je okončan hrvatsko-bošnjački oružani sukob i uspostavljena Federacija Bosne i Hercegovine.
Izvor:@Povijest Herceg-Bosne