Connect with us

KULTURA

Rojs nakon odluke zagrebačke Skupštine: ‘Neka Thompson drugi koncert održi na toj lokaciji’

Published

on

Nakon što je Gradska skupština Grada Zagreba donijela zaključak kojim se traži zabrana korištenja pozdrava “ZDS” na gradskim događajima, reagirao je umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs.

12.11.2025. u 21:04

Gradska skupština Grada Zagreba u ponedjeljak je izglasala Zaključak kojim se gradonačelnik poziva da poduzme sve potrebne mjere kako bi se spriječilo korištenje fašističkih i ustaških simbola, slogana i pokliča, uključujući “Za dom spremni”, na javnim površinama i događajima pod gradskom nadležnošću. Sve se pokrenulo nakon što je pjevač Marko Perković Thompson zatražio drugi termin za dvoransku turenju u Areni Zagreb za prosinac, dok je za prvi termin, za koji su ulaznice već rasprodane, ugovor potpisan ranije.”Koncert 27. prosinca ima ugovor, sklopljen je po tadašnjim uvjetima i nema nikakvih uvjeta vezanih uz te stvari, kao što su ustaški pozdravi, simboli i slično, i taj koncert će se održati”, rekao je gradonačelnik Tomislav Tomašević na konferenciji za novinare tijekom stanke sjednice Skupštine.

Cijelu situaciju komentirao je umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs nakon premijere filma “Sokol – Nezaustavljiv kao sudbina” u Zagrebu.
“Ne znam ja koliko oni to po Ustavu i zakonima mogu zabraniti, ali isto tako vjerujem u hrvatski narod i doći će ekipa koja će poništiti te njihove zabrane. Te su pozdrave koristili pripadnici nekih naših postrojbi u Domovinskom ratu i smiju ih koristiti. Ni Račanova vlada to nije uspjela zabraniti. Ne bih ja puno ulazio u to tko će to zabraniti. Kažu, bit će jedan koncert – ajmo onda drugi održati na Trgu bana Jelačića. Slobodno, što? Organizirajmo se i održimo koncert. Ako nam ne daju razglas – ne treba nam razglas, pjevat ćemo uglas svi skupa”, kaže Rojs te dodaje: “Kako mu mogu zabraniti? Pa Marko Perković Thompson bi za mene bio izdajica kad pjesmu koja nas je bodrila u ratu ne bi otpjevao onakvu kakva jest. Treba je pjevati cijelu, takvu kakva je, a ne da nekome sada pada na pamet da bi tako nešto zabranio. Ja to ne podržavam”, kaže umirovljeni general.

FOTO: Niksa Stpanicev / CROPIX

‘Dosta su nas ušutkavali, ali neće više

“Ta bivša jugoslavenština dobro je digla glavu, ali krivi smo i mi. Uspavali smo se kao narod, i to nije dobro. Budimo ono što jesmo. Ne trebamo praviti nikakve nerede. Oni žele izazvati sukobe, a mi moramo širiti ljubav i mir te ostati ono što smo oduvijek bili i što jesmo. Dosta su nas ušutkavali prije devedesetih, ali neće više, barem mene neće”, zaključuje Rojs.

Tomašević odbio novi koncert pa stigao poziv: ‘Marko, dođi u jedan od najvećih gradova u Europi’

Podsjećamo, na službenoj Facebook stranici Marka Perkovića Thompsona stigao je odgovor zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću. “Dragi prijatelji, povodom izjave gradonačelnika Grada Zagreba, Tomislava Tomaševića, o navodnom očitovanju Ustavnog suda Republike Hrvatske u vezi s presudom Visokog prekršajnog suda vezano za pjesmu ‘Bojna Čavoglave’ kako Tomašević tvrdi da je ta presuda neustavna, želimo istaknuti da ta tvrdnja ne odgovara istini. Ustavni sud Republike Hrvatske nikada nije donio odluku o navedenoj presudi, što je činjenica koja je lako provjerljiva u javno dostupnim zapisnicima i rješenjima tog tijela. Tim Marka Perkovića Thompsona neće komentirati medijske istupe i političke interpretacije gradonačelnika u vezi najma Arene Zagreb za drugi Thompsonov koncert. Očitovat ćemo se tek nakon što nam Grad Zagreb dostavi službeni odgovor na zahtjev za najam Arene Zagreb, sukladno propisanim procedurama. Nakon službenog odgovora naš tim će odlučiti o sljedećim koracima”, objavio je pjevačev tim na Facebooku.

Continue Reading

KULTURA

MISIŠTE NA BILIMA 43. GODINE

Published

on

 

Na slici je fra. Bogdan Ćubela sa bratom Petrom
Ćubela, fra Bogdan (Mirko) (1913.-1979.), rođen u Grabovoj Dragi (župa Mostarski Gradac). Pastoralno je djelovao kao kapelan u Grudama (1939.-1941.) i Kočerinu (1941./42.), a potom u Rakitnu kao kapelan (1942./43.) i župnik (1943.-1948.) župnik do77.u Glavatičevu. Preminuo je u Konjicu 1979. na Markovdan.
Mater mi je pričala da me je fra Bogdan dok je bio u mostarskom samostanu krstio i pritom me zvao Blago, jer je prije toga krstio dijete koje je imalo to ime. Za vrijeme mog prvog izlaska iz ratnog Mostara u Gradacu na moru mi profesor Križan Čuljak ispriča kako je sa njime pio crno vino i jeo pršut u Glavatičevu na Veliki petak. Kum mi jednom reče tešku obiteljsku priču kako je rođeni otac tražio od fra Bogdana da se skine iz franjevaca i da se oženi jer su mu braća bila pobijena na Bilima 45.. Njihova imena su bila na popisu žrtava Jasenovca iako su ubijeni kilometer iznad svoje kuće u Grabovoj Dragi.

Continue Reading

EKONOMIJA

Andrej Plenković privatno posjetio Hercegovinu

Published

on

 

Premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković boravio je u subotu u privatnom posjetu Drinovcima kod Gruda u Hercegovini.

Kako je objavila župa Drinovci premijer Plenković je posjetio župnu crkvu sa svojom obitelji.

“U ovom lijepom susretu bio je i naš dragi biskup Željko Majić”, objavili su iz Župe Drinovci.

Drinovci su mjesto u općini Grude neposrednu uz granicu s Republikom Hrvatskom. Rodno su mjesto pjesnika Antuna Branka Šimića, povjesničara

Bazilija Pandžića, biskupa fra Paškala Buconjića i mnogih drugih.

www.abcportal.info

Facebook komentari

 Facebook

Continue Reading

KULTURA

Zasto si se vratio u pravo vrjeme

Published

on

Poduzetnica se vratila po svoju bolesnu majku i zatekla bivšeg kako se brine o njoj; kad je otvorila jednu kutiju, otkrila je tko joj je 4 godine krao 18 milijuna dok je on šutio
DIO
Blindirani terenac zaustavio se ispred izblijedjele kućice na rubu Pátzcuara, u Michoacánu, i za manje od 2 minute nekoliko susjeda već je virilo kroz prozore.
Ne vraća se svaki dan u kvart žena poput Camile Arriage.
U novinama su je zvali “najmlađom investitoricom u Meksiku”. Imala je tvrtke, stanove u Polancu, intervjue na televiziji i način hodanja zbog kojeg je izgledalo kao da je nitko ne može dotaknuti.
Ali tog jutra, kad je izašla s tamnim naočalama, bež odijelom i preskupim štiklama, nije izgledala moćno.
Izgledala je kao kći koja je stigla prekasno.
Kuća njezine majke bila je gora nego što je zamišljala. Vrata su škripala, vrt je bio suh, zidovi vlažni, a na ulazu je stajala razbijena kanta koja je skupljala kapljice vode.
Camila se namrštila.
Slala je novac svaki mjesec.
Mnogo novca.
Dovoljno da plati medicinsku sestru, lijekove, hranu, čišćenje i sve što bi gospođa Rosario mogla trebati.
Ušla je bez kucanja.
—Mama?
Kuća je mirisala na mast, podgrijanu juhu i odjeću spremljenu u ormar.
Iz stražnje sobe čula je suh, dug kašalj, onakav koji steže prsa.
Camila je brzo krenula.
Ali kad je stigla do vrata, ukočila se.
Gospođa Rosario sjedila je na krevetu, mršava, umotana u sivi rebozo, umornih očiju i blijede kože.
A pokraj nje bio je Tomás Rivas.
Njezin bivši muž.
Isti muškarac kojeg je Camila ostavila prije 4 godine jer, prema njezinim riječima, “nije imao glad za napretkom”.
Tomás je nosio iznošenu traper košulju, čizme pune zemlje i ruke grube od rada. Držao je šalicu čaja i pažljivo je prinosio usnama gospođe Rosario.
Kad je starica zakašljala, obrisao joj je usta salvetom i namjestio joj jastuk nježnošću koja se ne može odglumiti.
Camila je osjetila nešto čudno u želucu.
Nije to bila ljubav.
Ili je barem tako htjela vjerovati.
—Što radiš ovdje? —upitala je hladno.
Tomás je podigao pogled.
—Tvoja mama se sinoć pogoršala. Došao sam pomoći.
—Ti više nisi obitelj.
Gospođa Rosario pokušala je progovoriti, ali novi kašalj ju je savio.
Tomás joj je polako dao vode.
Camila je pogledala sobu: tablete odvojene po satima, bilježnica sa simptomima, čiste deke, presavijeni računi, stolica pokraj kreveta.
Sve je vrištalo da Tomás nije stigao jučer.
Bio je ondje mnogo puta.
Previše puta.
—Mama, zašto nisi nekoga zaposlila? —rekla je Camila—. Šaljem ti više nego dovoljno.
Gospođa Rosario pogledala ju je tugom koja je boljela.
—Novac ne sjedi s tobom kad te strah da ćeš umrijeti, kćeri.
Camila je stisnula čeljust.
—Kako dramatično, mama. Zato postoje njegovatelji.
Tomás je ustao.
—Idem po poslijepodnevni lijek.
—Nema potrebe —prekinula ga je Camila—. Od danas se ja brinem.
Nije se raspravljao.
Ta ju je smirenost zasmetala više nego vika.
Camila ga je slijedila do dvorišta, gdje je uz zid bio naslonjen stari bicikl.
—Isti si kao prije, zar ne? —rekla je—. Sitni poslovi, usluge i taj zahrđali bicikl.
Tomás je duboko udahnuo.
—I dalje radim ono što mogu.
—Onda prestani to raditi ovdje. Ne želim da selo misli kako koristiš moju mamu da mi se približiš.
Tomás se ukočio.
Prvi put su mu oči doista pokazale bol.
—Nikada nisam želio ništa tvoje, Camila.
—Onda se nemoj vraćati.
Gospođa Rosario pojavila se oslonjena na svoj štap.
—Kćeri, molim te…
Ali Camila je već odlučila.
—Ova kuća prestala je biti tvoja odgovornost onog dana kad smo se razveli.
Tomás je uzeo vrećicu s lijekovima, predao je gospođi Rosario i tiho rekao:
—Žuta nakon jela. Plava ako vam ponestane zraka. Ako se vrati temperatura, nazovite me.
Zatim je otišao gurajući bicikl niz zemljanu ulicu.
Gospođa Rosario plakala je bez glasa.
Camila je mislila da je vratila kontrolu.
Sve dok pokraj noćnog ormarića nije ugledala hrpu računa iz bolnice, ljekarne i trgovine.
Svi plaćeni gotovinom.
Ne od nje.
Na najnovijem računu bila je rukom napisana poruka:
“Platio Tomás.”
Camila je podigla pogled, zbunjena.
Tada je njezina majka izgovorila rečenicu koja joj je slomila svijet:
—On me spašava već 4 godine, kćeri… otkad je tvoj novac prestao stizati.
HVALA ŠTO STE ODVOJILI VRIJEME DA PROČITATE OVAJ DIO PRIČE  OVO JE SAMO PRVI DIO; NASTAVAK I KRAJ VEĆ SU OBJAVLJENI U KOMENTARIMA  AKO IH NE VIDITE, KLIKNITE NA “PRIKAŽI SVE KOMENTARE” I POTRAŽITE IH KAKO BISTE IH PROČITALI 💬✨

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba