Connect with us

VIJESTI

Selektivna logika mentalne jugoslavenke DO

Published

on

 

Dalija Orešković (DO) je u objavi na Facebooku 9. svibnja 2026. eksplicitno prozvala Željku Markić i Hod za život ovako: ‘Željka Markić u Hodu za život okuplja ljude iz Livna, grada u BiH, da u Zagrebu pametuju kakve bi zakone o pobačaju trebala imati RH.’

Istovremeno mentalna jugoslavenka DO aktivno podržava i ide na Trnjanske kresove gdje joj očito ne smetaju Slovenci, Bošnjaci, Srbi ili bilo tko drugi tko dođe.

Primjetno je od strane DO i sličnih postjugoslavenskih elemenata fokusiranje na Hrvate iz BiH, kao da su nekakvi strani uljezi koji nemaju pravo sudjelovati u javnom životu u Zagrebu.

Možda bi DO ipak trebalo podsjetiti kako su Hrvati iz BiH etnički i nacionalno posve isti narod kao i Hrvati iz RH, i koji previše ne mare za Brozove granice. Oni, kao i DO, imaju hrvatsko državljanstvo, glasaju na izborima, služe u vojsci, plaćaju poreze kad rade ovdje itd. A predivno Livno je klasično hrvatsko područje u BiH, slično poput Krapine u RH, recimo.

Kritizirati Livnjake samo zato što dolaze na pro-life skup u glavni grad vlastite nacije je klasičan primjer unutarnjeg etničkog šovinizma, nešto što se često viđa kod određenog dijela ljevice i skupina dekadentnih zagrebačkih našmrkanih elitista.

Ako su postjugoslavenskim elementima poput DO problem ‘stranci koji pametuju u RH’, zašto onda ne smeta kad na lijeve skupove, kresove, protuprosvjede itd. dolaze ljudi iz drugih republika bivše Jugoslavije i koji uopće nisu Hrvati? Ili kad se u politici i medijima slušaju glasovi iz Sarajeva, Beograda ili Ljubljane kad odgovaraju narativu.

Čudan je to trend. Istovremeno se forsira multikulturalizam prema svima osim prema onima koji dijele isti nacionalni identitet, ali drukčije vrijednosti.

Kritika ‘pametovanja iz Livna’ je zapravo jeftina poruka da bi neki Hrvati trebali ostati tamo gdje jesu i ne miješati se u ‘naše zagrebačke progresivne poslove’.

Što je dosta ironično za nekoga tko voli antifašističku retoriku o bratstvu i jedinstvu, i kome, gle čuda, baš ni u čemu ne smeta bosanski posavljak Tomislav Tomašević.

Ili je DO, zbog nekih svojih razloga, baš posebno ciljala Livnjake. Možda zbog Livnjaka Dalića, ili Mate Rimca. Ili braće Kovač, Davora Šukera možda. Da nije u pitanju slikar Gabriel Jurkić, glumica Gordana Boban možda. Livnjak je i Ivica Propadalo, slikar, scenograf i dizajner, da nije on nešto kazao što nije smio. Možda ju je Livnjak pisac Edo Popović nešto naljutio.

Vrag bi ga znao. A i što su svi oni u usporedbi s DO, s njezinim epohalnim postignućima i doprinosom ukupnom hrvatskom prosperitetu, pozicioniranju, identitetu, kulturi i slično tome. Ti obični livanjski pikzibneri, nisu joj ni do koljena. Između ostalih to su prepoznali i urednici stranice ‘Obnovimo Krajinu’, ili slično, gdje je bome često citirana. Na čemu iskreno congratulations. Naš uvaženi kolmunist kao i uvjek dobar komentar od gospodina Ivice Granica.

Continue Reading

Uncategorized

Bljesak.info..ANKETA | Filipović, Lučić ili Kovačević: Tko ima vaš glas?

Published

on

Kampanja traje, a u utrci su Darijana Filipović, Zdenko Lučić i Slaven Kovačević.

Kampanja za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine već traje, a u izbornoj utrci su Darijana Filipović, Zdenko Lučić i Slaven Kovačević. Troje kandidata predstavlja različite političke blokove i biračima nudi različite političke koncepte.

Dok Filipović u kampanju ulazi kao kandidatkinja HDZ-a BiH i HNS-a, Lučić predstavlja oporbeni blok koji predvode HDZ 1990 i HRS, a Kovačević je kandidat Demokratske fronte.

Bljesak.info zato pita čitatelje: Da su izbori danas, kome biste dali svoj glas?

Anketu pronađite na dnu članka.

Darijana Filipović – HDZ BiH i HNS

Darijana Filipović predstavlja spoj nove političke generacije i kontinuiteta politike HDZ-a BiH. Trenutačno obnaša dužnost dopredsjednice HDZ-a BiH te je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Rođena je u Mostaru, a odrasla u Stocu. U kampanji se oslanja na snažnu stranačku infrastrukturu predvođenu Draganom Čovićem.

Među ciljevima koje ističe su ponovno otvaranje Ureda hrvatskog člana Predsjedništva BiH u Mostaru te izmjene Izbornog zakona kojima bi se, prema stajalištu njezine političke opcije, riješio problem preglasavanja Hrvata pri izboru člana Predsjedništva BiH.

Zdenko Lučić – oporbeni blok

Zdenko Lučić zajednički je kandidat bloka pet oporbenih stranaka koji predvode HDZ 1990 i Hrvatska republikanska stranka.

Političku karijeru započeo je krajem devedesetih kao predsjednik Mladeži HDZ-a BiH i federalni zastupnik, a poslije je bio aktivan i u Hrvatskom istinskom preporodu.

Njegova kampanja snažno je usmjerena na smjenu političkih generacija i mobilizaciju birača koji posljednjih godina nisu izlazili na izbore.

Slaven Kovačević – Demokratska fronta

Slaven Kovačević kandidat je Demokratske fronte i politički nasljednik Željka Komšića u utrci za mjesto u Predsjedništvu BiH.

Profesor je i stručnjak za geopolitiku te savjetnik u trenutačnom sazivu Predsjedništva BiH. Široj javnosti poznat je i po propaloj apelaciji pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.

Njegov politički program temelji se na ”građanskom konceptu Bosne i Hercegovine i protivljenju etničkim podjelama”.

Continue Reading

Uncategorized

Lučić: Bit ću hrvatski član Predsjedništva BiH baš kako piše u Ustavu i na glasačkim listićima

Published

on

Kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Zdenko Lučić javno je odgovorio na tvrdnje koje je iznio Željko Komšić, dosadašnji član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, gostujući jučer na Face TV-u. Lučić je svoj odgovor objavio na Facebooku, osvrnuvši se redom na sve točke Komšićeva istupa.

Izborniproces

 

Otkrijte više
Rječnici i enciklopedije
Rođendani i imendani
Regionalna politika

 

Komšićeva ocjena vlastitog mandata

Komšić je u spomenutom istupu ustvrdio da je pobjeda kandidata kojeg podržava, Slavena Kovačevića, presudna za opstanak Bosne i Hercegovine, tvrdeći da je bolje imati u Predsjedništvu članove “na koje se može osloniti” nego one koji su, kako je rekao, “protiv”. Lučić u odgovoru podsjeća da je Komšić u Predsjedništvu BiH proveo čak četiri mandata, te postavlja pitanje što je država od toga dobila  jesu li odnosi između Hrvata i Bošnjaka poboljšani, je li BiH stabilnija i prosperitetnija, te je li zemlja bliža europskim integracijama. Odgovor na sva ta pitanja, prema Lučiću, glasi niječno.

Optužbe o “razbijanju HDZ-ove teze”

Prema Lučićevim navodima, Komšić je ocijenio da Lučić svojim posjetama Zenici, Sarajevu i srednjoj Bosni “svjesno ili nesvjesno” narušava političku tezu na kojoj HDZ gradi svoju politiku. Lučić na to odgovara tvrdnjom da je upravo Komšić šesnaest godina hranio tu istu tezu kroz svoj odnos s Draganom Čovićem, opisujući njihov politički suživot kao odnos “najboljih neprijatelja” – prema Lučićevim riječima, politički su opstajali međusobno napadajući se, dok su istodobno surađivali ondje gdje su im se interesi poklapali.

 

 

Lučićev odnos prema kandidatkinji HDZ-a

Lučić u objavi ističe da u kampanji nije mnogo pažnje posvećivao kandidatkinji koju podržava HDZ, uz obrazloženje da je ne smatra samostalnom niti sposobnom voditi nacionalnu ili državnu politiku, budući da se, prema njegovim riječima, dosad u javnosti nije pojavila bez pratnje Dragana Čovića.

Ustavno utemeljenje kandidature

Središnji dio Lučićeve objave posvećen je osporavanju Komšićeve tvrdnje da Ustav BiH ne poznaje pojam “hrvatski član Predsjedništva”, nego isključivo formulaciju “član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda”. Pozivajući se na članak V. stavak 2. točku d. Ustava BiH, koji uređuje postupak zaštite vitalnog nacionalnog interesa, Lučić navodi da Ustav izričito spominje “hrvatskog člana” Predsjedništva. Ujedno je najavio da će, ukoliko Komšić dokaže suprotno, odmah prekinuti kampanju i povući se iz politike.

Izborniproces

Lučićeva poruka biračima

Lučić zaključuje da se kandidira za hrvatskog člana Predsjedništva BiH s ciljem prekida politike stalnih kriza i međusobnog nepovjerenja. Poručuje da ne traži glasove za “još jednu svađu”, nego mandat za politički dogovor koji bi, kako navodi, trebao osigurati ravnopravnost hrvatskog naroda i stabilnost Bosne i Hercegovine. Naglašava da stabilna BiH nije moguća bez ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda – Hrvata, Bošnjaka i Srba – kao ni bez jednakih prava građana koji se ne žele nacionalno izjašnjavati, no odbacuje mogućnost da se građanska jednakost koristi kao izgovor za preglasavanje malobrojnijeg naroda, jednako kao i zloporabu zaštite nacionalnih prava za prikrivanje korupcije ili blokada državnih institucija. Svoju političku platformu Lučić opisuje kao politiku “ustavne ravnoteže, europskih standarda, decentralizacije, dogovora i odgovornosti”.

 

Otkrijte više
Politička analiza
Stranačka politika
Geologija

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Continue Reading

SCENA

“Nitko se ne zamjera Camili ako želi zadržati posao

Published

on

Tajnica mog supruga izbacila me iz dizala jer je mislila da sam pripravnica. Već sam joj htjela reći da sam nova izvršna direktorica… sve dok nisam vidjela što nosi na zapešću.

1. dio

Prvog dana na mjestu izvršne direktorice kompanije Montalvo Global, tajnica mog supruga odmjerila me od glave do pete, ispružila ruku i zapriječila ulaz u direktorsko dizalo pa podrugljivo rekla:

“Pripravnici koriste servisno dizalo.”

Nije imala pojma tko sam.

A ja sam odlučila da joj neću reći.

Jer sam baš u tom trenutku primijetila nešto puno značajnije od njezine arogancije. Na lijevom zapešću nosila je bijeli keramički sat iz limitirane kolekcije.

Bio je to potpuno isti sat koji sam osobno odabrala za skori rođendan svoje svekrve. Na svijetu je postojalo samo deset primjeraka. Mjesec dana ranije, dok sam u Chicagu privodila kraju jedan veliki posao, izričito sam zamolila svog supruga Alexandera Montalva da ga kupi umjesto mene.

“Molim te, pobrini se za to”, rekla sam mu telefonom. “Tvoja majka će biti oduševljena.”

“Prepusti to meni, dušo”, odgovorio je glatko.

A sada je taj isti sat bio na zapešću Camile Reyes, njegove izvršne tajnice.

Trebalo mi je još nekoliko minuta da shvatim mračnu istinu iza toga zašto ga ona nosi.

Tog jutra stigla sam u sjedište kompanije na Manhattanu u jednostavnoj tamnoplavoj haljini, ravnim kožnim cipelama i s torbom bez vidljivog brenda. Posljednjih šest godina vodila sam velike operativne preokrete daleko od glavnog sjedišta. Navikla sam na tvornice, noćne letove, beskrajne pripreme za upravne odbore i jeftine hotele u kojima bih jedva uhvatila četiri sata sna. Nikad me nije zanimalo odijevati se tako da svi vide koliko zarađujem.

Camila je, očito, imala sasvim drukčiju filozofiju.

“Zar me nisi čula?” Prekrižila je ruke i stala na ulaz. “Ovo dizalo je rezervirano za najviše rukovodstvo.”

“Savršeno sam te čula”, odgovorila sam mirno.

“Onda idi na drugo.”

Mlada zaposlenica koja je stajala u blizini prišla mi je bliže i užurbano mi šapnula:

“Stvarno biste trebali napraviti kako kaže. Ne želite se zamjeriti gospođi Reyes.”

Pogledala sam prema servisnom hodniku.

“Ide li teretno dizalo do 68. kata?”

Djevojka je nervozno odmahnula glavom.

“Samo do 63.”

“A što je s ljudima koji rade na najvišim katovima?”

Spustila je pogled.

“Ostatak idemo stepenicama.”

Trepnula sam, uvjerena da sam je pogrešno čula.

“Pet katova stepenicama?”

“Da.”

“Svaki dan?”

Camila se suho, podrugljivo nasmijala.

“Ako je zaposlenicima na početnim pozicijama preteško popeti se pet katova, možda ni ne zaslužuju raditi u ovoj tvrtki.”

Mlada zaposlenica odmah je utihnula.

Ta rečenica probudila je u meni hladan bijes koji je bio puno dublji od sitne uvrede zbog moje odjeće. Ja sam znala tko sam i kakvu funkciju imam, ali ova djevojka, kao i deseci drugih, toliko je dugo živjela u toj otrovnoj kulturi da ju je počela smatrati normalnom.

Tri dana ranije upravni odbor jednoglasno je potvrdio moje imenovanje za izvršnu direktoricu. Službena objava svim zaposlenicima trebala je biti poslana u 10 sati. Alexander je znao da se vraćam u sjedište, ali jednu ključnu stvar nije znao: upravni odbor dao mi je potpunu operativnu ovlast. On je ostao predsjednik kompanije, ali od tog jutra operacije, interna revizija, ljudski resursi i pravna usklađenost odgovarali su izravno meni.

Camila je ponovno zakoračila pred vrata dizala.

“Ovo ti govorim posljednji put. Nemoj prljati direktorsko dizalo.”

Ispružila sam ruku pokraj nje i pritisnula tipku.

Vrata su se otvorila.

Ušla sam.

Njezin izraz lica u sekundi se promijenio iz arogancije u potpuni šok.

Odmah je ušla za mnom.

“Upravo si napravila najgoru pogrešku u svojoj karijeri.”

Pogledala sam naš odraz u sjajnim metalnim stijenkama dizala.

“Kojoj to karijeri?”

“Pripravničkoj”, odbrusila je. “Pobrinut ću se da ti ljudski resursi ukinu pristupnu karticu prije ručka.”

Gotovo sam se nasmiješila.

“Otkad tajnica predsjednika odlučuje tko ostaje, a tko odlazi?”

“Svatko tko radi iole blizu gospodina Montalva prvo prolazi kroz mene.”

Nije to rekla kao administrativna pomoćnica.

Rekla je to kao vlasnica.

Kad je dizalo zazvonilo na izvršnom katu, zaposlenici u blizini okrenuli su se prema nama. Camila je odmah počela glasno i uvježbano prepričavati svoju verziju događaja.

U samo dvije minute, dok sam stajala u glavnom predvorju, čula sam prigušene komentare menadžera koji su prolazili pokraj mene i od kojih mi se sledila krv u žilama:

“Alexander joj vjeruje više nego ikome.”

“Ona mu je desna ruka.”

“Nitko se ne zamjera Camili ako želi zadržati posao.”

Jedan viši menadžer čak mi je prišao i tiho rekao:

“Ispričajte joj se prije nego što gospodin Montalvo završi jutarnji sastanak. Ako se Camila požali njemu, pobrinut će se da vas nijedna velika tvrtka u gradu više ne zaposli.”

A onda su se fluorescentna svjetla iznad nas odbila od bijele keramike na Camilinom zapešću.

Sat.

Bijela keramika. Sitno umetnuti dijamanti. Mali srebrni polumjesec točno iznad broja šest.

Želudac mi se okrenuo.

Camila je primijetila da gledam i podigla ruku, otvoreno se diveći satu.

“Sviđa ti se?” upitala je umiljatim glasom.

“Odakle ti?” tiho sam pitala.

Njezin osmijeh se promijenio.

Više nije bio samo arogantan.

Postao je prisan.

“Alexander mi ga je poklonio.”

Deset godina braka proletjelo mi je kroz glavu u jednoj sekundi. Kasne večere s klijentima…

Napiši “PRSTEN” ako si spreman za sljedeći dio i odmah ću ga poslati. 👇👇

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba