Dalija Orešković (DO) je u objavi na Facebooku 9. svibnja 2026. eksplicitno prozvala Željku Markić i Hod za život ovako: ‘Željka Markić u Hodu za život okuplja ljude iz Livna, grada u BiH, da u Zagrebu pametuju kakve bi zakone o pobačaju trebala imati RH.’
Istovremeno mentalna jugoslavenka DO aktivno podržava i ide na Trnjanske kresove gdje joj očito ne smetaju Slovenci, Bošnjaci, Srbi ili bilo tko drugi tko dođe.
Primjetno je od strane DO i sličnih postjugoslavenskih elemenata fokusiranje na Hrvate iz BiH, kao da su nekakvi strani uljezi koji nemaju pravo sudjelovati u javnom životu u Zagrebu.
Možda bi DO ipak trebalo podsjetiti kako su Hrvati iz BiH etnički i nacionalno posve isti narod kao i Hrvati iz RH, i koji previše ne mare za Brozove granice. Oni, kao i DO, imaju hrvatsko državljanstvo, glasaju na izborima, služe u vojsci, plaćaju poreze kad rade ovdje itd. A predivno Livno je klasično hrvatsko područje u BiH, slično poput Krapine u RH, recimo.
Kritizirati Livnjake samo zato što dolaze na pro-life skup u glavni grad vlastite nacije je klasičan primjer unutarnjeg etničkog šovinizma, nešto što se često viđa kod određenog dijela ljevice i skupina dekadentnih zagrebačkih našmrkanih elitista.
Ako su postjugoslavenskim elementima poput DO problem ‘stranci koji pametuju u RH’, zašto onda ne smeta kad na lijeve skupove, kresove, protuprosvjede itd. dolaze ljudi iz drugih republika bivše Jugoslavije i koji uopće nisu Hrvati? Ili kad se u politici i medijima slušaju glasovi iz Sarajeva, Beograda ili Ljubljane kad odgovaraju narativu.
Čudan je to trend. Istovremeno se forsira multikulturalizam prema svima osim prema onima koji dijele isti nacionalni identitet, ali drukčije vrijednosti.
Kritika ‘pametovanja iz Livna’ je zapravo jeftina poruka da bi neki Hrvati trebali ostati tamo gdje jesu i ne miješati se u ‘naše zagrebačke progresivne poslove’.
Što je dosta ironično za nekoga tko voli antifašističku retoriku o bratstvu i jedinstvu, i kome, gle čuda, baš ni u čemu ne smeta bosanski posavljak Tomislav Tomašević.
Ili je DO, zbog nekih svojih razloga, baš posebno ciljala Livnjake. Možda zbog Livnjaka Dalića, ili Mate Rimca. Ili braće Kovač, Davora Šukera možda. Da nije u pitanju slikar Gabriel Jurkić, glumica Gordana Boban možda. Livnjak je i Ivica Propadalo, slikar, scenograf i dizajner, da nije on nešto kazao što nije smio. Možda ju je Livnjak pisac Edo Popović nešto naljutio.
Vrag bi ga znao. A i što su svi oni u usporedbi s DO, s njezinim epohalnim postignućima i doprinosom ukupnom hrvatskom prosperitetu, pozicioniranju, identitetu, kulturi i slično tome. Ti obični livanjski pikzibneri, nisu joj ni do koljena. Između ostalih to su prepoznali i urednici stranice ‘Obnovimo Krajinu’, ili slično, gdje je bome često citirana. Na čemu iskreno congratulations. Naš uvaženi kolmunist kao i uvjek dobar komentar od gospodina Ivice Granica.
