Connect with us

VIJESTI

Selektivna logika mentalne jugoslavenke DO

Published

on

 

Dalija Orešković (DO) je u objavi na Facebooku 9. svibnja 2026. eksplicitno prozvala Željku Markić i Hod za život ovako: ‘Željka Markić u Hodu za život okuplja ljude iz Livna, grada u BiH, da u Zagrebu pametuju kakve bi zakone o pobačaju trebala imati RH.’

Istovremeno mentalna jugoslavenka DO aktivno podržava i ide na Trnjanske kresove gdje joj očito ne smetaju Slovenci, Bošnjaci, Srbi ili bilo tko drugi tko dođe.

Primjetno je od strane DO i sličnih postjugoslavenskih elemenata fokusiranje na Hrvate iz BiH, kao da su nekakvi strani uljezi koji nemaju pravo sudjelovati u javnom životu u Zagrebu.

Možda bi DO ipak trebalo podsjetiti kako su Hrvati iz BiH etnički i nacionalno posve isti narod kao i Hrvati iz RH, i koji previše ne mare za Brozove granice. Oni, kao i DO, imaju hrvatsko državljanstvo, glasaju na izborima, služe u vojsci, plaćaju poreze kad rade ovdje itd. A predivno Livno je klasično hrvatsko područje u BiH, slično poput Krapine u RH, recimo.

Kritizirati Livnjake samo zato što dolaze na pro-life skup u glavni grad vlastite nacije je klasičan primjer unutarnjeg etničkog šovinizma, nešto što se često viđa kod određenog dijela ljevice i skupina dekadentnih zagrebačkih našmrkanih elitista.

Ako su postjugoslavenskim elementima poput DO problem ‘stranci koji pametuju u RH’, zašto onda ne smeta kad na lijeve skupove, kresove, protuprosvjede itd. dolaze ljudi iz drugih republika bivše Jugoslavije i koji uopće nisu Hrvati? Ili kad se u politici i medijima slušaju glasovi iz Sarajeva, Beograda ili Ljubljane kad odgovaraju narativu.

Čudan je to trend. Istovremeno se forsira multikulturalizam prema svima osim prema onima koji dijele isti nacionalni identitet, ali drukčije vrijednosti.

Kritika ‘pametovanja iz Livna’ je zapravo jeftina poruka da bi neki Hrvati trebali ostati tamo gdje jesu i ne miješati se u ‘naše zagrebačke progresivne poslove’.

Što je dosta ironično za nekoga tko voli antifašističku retoriku o bratstvu i jedinstvu, i kome, gle čuda, baš ni u čemu ne smeta bosanski posavljak Tomislav Tomašević.

Ili je DO, zbog nekih svojih razloga, baš posebno ciljala Livnjake. Možda zbog Livnjaka Dalića, ili Mate Rimca. Ili braće Kovač, Davora Šukera možda. Da nije u pitanju slikar Gabriel Jurkić, glumica Gordana Boban možda. Livnjak je i Ivica Propadalo, slikar, scenograf i dizajner, da nije on nešto kazao što nije smio. Možda ju je Livnjak pisac Edo Popović nešto naljutio.

Vrag bi ga znao. A i što su svi oni u usporedbi s DO, s njezinim epohalnim postignućima i doprinosom ukupnom hrvatskom prosperitetu, pozicioniranju, identitetu, kulturi i slično tome. Ti obični livanjski pikzibneri, nisu joj ni do koljena. Između ostalih to su prepoznali i urednici stranice ‘Obnovimo Krajinu’, ili slično, gdje je bome često citirana. Na čemu iskreno congratulations. Naš uvaženi kolmunist kao i uvjek dobar komentar od gospodina Ivice Granica.

Continue Reading

KULTURA

Fra Mario Knezović za Bljesak.info: Izumire li običaj blagoslova polja u Hercegovini?

Published

on

Što zapravo znači ovaj obred, kako je nastao i postoji li opasnost da nestane? Odgovore nam je dao dr. fra Mario Knezović, gvardijan mostarski i župnik, koji je pojasnio značenje i važnost blagoslova polja u Hercegovini.

Blagoslov polja u Hercegovini nije samo stari običaj, već je za mnoge vjernike to dan molitve, zajedništva i obiteljskog susreta.

Dok jedni smatraju kako se tradicija polako mijenja, drugi vjeruju kako ona i dalje ima snažno mjesto u životu ljudi.

Što zapravo znači ovaj obred, kako je nastao i postoji li opasnost da nestane? Odgovore nam je dao dr. fra Mario Knezović, gvardijan mostarski i župnik, koji je pojasnio značenje i važnost blagoslova polja u Hercegovini.

Blagoslov i prokletstvo sami po sebi nose spas ili propastFra Mario Knezović

“Blagoslov polja u kršćanskoj tradiciji simbolizira zazivanje Božjeg dobra, mira i ljubavi”, rekao je za Bljesak.info fra Mario Knezović, gvardijan mostarski i župnik. Pojasnio je kako Katolička crkva ima sakramentale i blagoslovine kao svete znakove.

Tako blagoslivljamo jelo, crkvene predmete, kapelice, kipove, spomenike, živo blago i bezbroj drugih nematerijalnih i materijalnih dobara, a među blagoslovinama je i Blagoslov polja”, istaknuo je i dodao kako se sama riječ blagoslov sastoji od dvije riječi: ‘blago’ i ‘sloviti’.

“Sloviti znači govoriti, izreći nešto, dati od sebe i dati sebe. Latinska riječ za blagoslov je ‘benedicere’,što u doslovnom prijevodu znači dobro govoriti o nekome ili nečemu, željeti dobro, zazivati dobro na nekoga. Blagoslov je izvor sreće, zadovoljstva, života, ljubavi, nježnosti i mira. U ‘Biblijskom leksikonu’ stoji: ‘Blagoslov i prokletstvo su izvorno riječi ili djela koji sami po sebi donose spas ili propast”, pojasnio je.

Groblje Masline

Foto: Arhiva / Groblje Masline

Vjernici su tada imali samo otvoreno nebo

Korijeni blagoslova polja sežu sve do vremena Osmanlija, kada su se vjernici okupljali pod otvorenim nebom jer im u vrijeme progona ništa drugo nije ni preostalo.

“Teško je, s obzirom na teritorij Hercegovine, točno utvrditi razdoblje u kojima je započeo blagoslov polja. No, sigurno se može tvrditi kako se taj obred razvijao u kontekstu Svetih misa koja su u vremenu Osmanlijskoga zuluma bile slavljene po grobljima i raznim skrovitim vrtačama koja su nazvana ‘Misišta’. Crkve su bile porušene i spaljene. Za nove tvrde objekte nije se dobivala dozvola. Vjernicima je jedino ostalo otvoreno nebo.

Tako je i Blagoslov polja svoje mjesto našao na grobljima kako bi se molilo za usjeve, zaštitu od zla, čuvanja od zle godine, od groma, kuge, rata i drugih pošasti koja dolaze od zloga.

“U vrijeme pape Grgura Velikog (590.-604.) obavljale bi se procesije na blagdan sv. Marka koji pada na 25. travnja,  u kojima se zazivao Božji blagoslov za polja i usjeve i molilo se za odvraćanje štetnih i zlih sila. Mogli bi reći kako Blagoslov polja u Hercegovini egzistira od 1500. godine. I počinje iza Markovdana”, rekao je fra Knezović.

Nekad je i sam blagoslov drugačije izgledao

Blagoslov polja kroz povijest u Hercegovini imao je mnogo opširniji i svečaniji oblik, s duljim obredima i brojnim zazivima koji su se razlikovali od kraja do kraja, pojasnio je za Bljesak.info fra Mario Knezović.

“To ovisi od kraja do kraja. U prijašnja vremena sve je trajalo duže. Tako bi cijeli puk hodio za svećenikom i na četiri strane groblja bi se blagoslivljalo po četiri puta. Tako je bilo 16 zaziva križem, jednom svijećom, trima svijećama i blagoslovljenom soli i vodom. Također su se pjevale litanije svih svetih, to bi se u narodu zvalo pjevanje ‘pistole’. Uz svećenika bi negdje pjevao poneki nadareni vjernik ili prakaratur”, rekao je.

Blagoslov polja na groblju Smrčenjaci

Foto: Framost / Blagoslov polja na groblju Smrčenjaci

Izumire li ovaj običaj?

Fra Mario Knezović je istaknuo kako je teško govoriti o izumiranju blagoslova polja jer taj običaj i danas okuplja velik broj vjernika te ostaje važan dio obiteljskog i rodbinskog zajedništva.

“Teško je reći da izumire. Dolazak mnoštva vjernika na groblje i blagoslov polja potvrđuje potrebu za tim. To je i dan obiteljskog i rodbinskog druženja. Taj dan se ljudi okupljaju na skupnom objedu koji se kolokvijalno narodski zove ‘užina’. Dok ljudi nešto cijene, vole i čini ih ispunjenima to će i opstati”, kazao je.

“Bolje da umre selo nego običaj”

Kako je za Bljesak.info rekao fra Mario Knezović, blagoslov polja i dalje ima snažno mjesto među vjernicima jer su ljudi, kako ističe, sve više gladni molitve i pučke pobožnosti.

“Kako bi pjesnik Preradović istaknuo: ‘Stalna na tom svijetu samo mijena jest’. Dakle, uvijek će nešto nekada doživjeti svoju preinaku ili kraj. No, dobro znamo kako u Hercegovini postoji nepisano pravilo izrečeno u paroli: ‘Bolje da umre selo nego običaj'”, rekao je.

Prema njegovom mišljenju, ovaj običaj i lijepa pobožnost neće se ugasiti. Čak, uvjeren je fra Mario, kako su ljudi sve više gladni molitve i pučke pobožnosti u kojoj se na prirodan način obavlja obred i izgovaraju molitve kako bi bili očuvani od sila zla koja u materijaliziranom društvu postaju punoljetna.

Dodao je kako bi ljudi trebali blagosloviti prostore u kojima žive i rade, jer se snagom blagoslova nadjačava zlo i grijeh.

 “Blagoslovom otklanjamo svaki utjecaj prokletstva i zla koje ti onda ne može nauditi. Zato, preporučujem, blagoslivljajte prostore u kojima živite i radite, putove kojima prolazite, hranu koju uzimate. Snagom blagoslova koji zazivaš nadjačava se zlo i grijeh. Moleći Božji blagoslov prizivate njegovu zaštitu na ljude, stvari, događaje i cijeli svijet”, istaknuo je fra Mario.

Crkva čvrsto vjeruje kako blagoslovi donose plodove, stoga je naglasio kako se ne radi o nečemu ispraznom nego o duhovnoj sili koja se dijeli blagoslovom.

“Blagoslov je nešto djelotvorno, moćno, božanski snažno, poput svjetla koje silazi s neba i razgoni mrak. Blagoslov djeluje, potiče, ohrabruje naš hod za svjetlom i pristanak uz dobro”, zaključio je.

Continue Reading

Uncategorized

Široki Brijeg: Otvorenje izložbe „Kraj II. Svjetskog rata i zločini komunizma“

Published

on

U sklopu manifestacije „Briješka zvona“, u utorak, 12. svibnja 2026. godine s početkom u 18 sati, u Narodnoj knjižnici Široki Brijeg bit će otvorena izložba „Kraj II. Svjetskog rata i zločini komunizma“.

Lokalni događaji

Izložba, koja je prethodno predstavljena u Europskom parlamentu u Bruxellesu, donosi pregled sustavnih progona i zločina počinjenih nad hrvatskim narodom tijekom i nakon Drugog svjetskog rata s posebnim naglaskom na stradanje hercegovačkih franjevaca. Cilj izložbe je očuvanje povijesne istine, poticanje kulture sjećanja i otvaranje prostora za dijalog o važnosti suočavanja s prošlošću.

Na otvorenju će se publici obratiti Stjepo Bartulica, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu i autor izložbe, zatim fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva „Sluge Božje fra Andrija Topić i 49 braće“, te Mijo Šuto, koji će podijeliti osobnu priču o stradavanju svoje obitelji. Njihovi govori dodatno će osvijetliti povijesni kontekst izložbe i osobne sudbine pogođene tim teškim razdobljem.

Organizatori pozivaju sve zainteresirane da sudjeluju na ovom značajnom događaju koji povezuje povijest, sjećanje i zajednički dijalog o hrvatskoj prošlosti.

Vrisak.info

Odgovori

Continue Reading

KULTURA

Na današnji dan: Zapaljena Franjevačka crkva sv. Petra i Pavla u Mostaru

Published

on

U noći 9. svibnja 1992. godine bombardirana je, zapaljena i gotovo potpuno uništena Franjevačka crkva sv. Petra i Pavla u Mostaru – jedno od najvažnijih duhovnih i kulturnih središta hercegovačkih katolika. Taj događaj ostao je duboko urezan u kolektivno sjećanje mostarskih vjernika i franjevačke zajednice.

Tri godine poslije, 9. svibnja 1995. godine, na treću obljetnicu njezina razaranja, u klaustru Franjevačkog samostana održana je svečana večernja misa koju je predvodio tadašnji župnik fra Dane Karačić. Okupljeni vjernici, franjevci i prijatelji župe oprostili su se od ostataka stare crkve, neposredno prije uklanjanja posljednjih ruševina.

Istoga dana ostatke spaljene crkve posjetio je i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman.

Emotivan oproštaj od stare mostarske crkve

Poseban pečat tom događaju dao je tekst „Spaljenoj crkvi u spomen“, objavljen u glasilu FRAMOST (svibanj 1996., god. 1, broj 2). Autorica teksta je Alena Jurić, danas dr. sc. Alena Jurić, redovita profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

U emotivnom oproštaju crkva je prikazana kao majčinsko utočište generacija Mostaraca – mjesto krštenja, prvih pričesti, vjenčanja, molitve i duhovnog sazrijevanja. Tekst svjedoči o neraskidivoj povezanosti vjernika s crkvom sv. Petra i Pavla, koja je desetljećima bila simbol zajedništva i identiteta mostarskih katolika.

Autorica posebno evocira uspomene na crkvene zborove „Marijini anđeli“, „Talambasi i Žicari“ te zbor „Sv. Cecilija“, koji su svojim pjesmama obilježili duhovni i kulturni život Mostara.

Crkva koja živi u sjećanju vjernika

Iako je stara crkva nestala u ratnom vihoru, njezina simbolika ostala je trajno prisutna među vjernicima. U tekstu se naglašava kako prava vrijednost crkve nije samo u kamenim zidovima nego u ljudima koji su u njoj živjeli vjeru, nalazili utjehu i gradili zajedništvo.

„Ono što se voli nikad ne umire“, završna je poruka teksta koja i danas snažno odjekuje među Mostarcima.

Nova crkva sv. Petra i Pavla izrasla je na temeljima stare, ali uspomena na spaljenu franjevačku crkvu ostaje trajni dio povijesti Mostara i Franjevačke župne zajednice, prenosi Hercegovina.in.

www.brotnjo.ba

Vezani članci

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba