Connect with us

Uncategorized

Specijalne postrojbe policije Brčko distrikta pokušale uhititi Viškovića

Published

on

Specijalne postrojbe policije Brčko distrikta sinoć su pokušale uhititi premijera Republike Srpske Radovana Viškovića, ali je on uspio izbjeći uhićenje.

Izvor Srpskainfo iz Brčko distrikta, tvrdi da je policija pripremila sačekušu za Viškovića, očekujući njegov prolazak kroz Brčko u pratnji službenog eskorta.

Međutim, Višković se nije nalazio u koloni vozila, što je izazvalo sumnju da je preusmjerio kretanje kako bi izbjegao planiranu akciju, navodno koristeći helikopterski prevoz kako bi zaveo trag.

Na terenu su bile angažirane specijalne postrojbe policije Brčko distrikta i dva vozila hitne pomoći.

– Policija je izvršila legitimiranje svih članova pratnje, uključujući vozače i policijske službenike koji su sudjelovali u osiguranju premijera RS, ali Višković nije bio s njima – tvrdi izvor Srpskainfo iz policije Brčko distrikta./HMS/

 

Preporučeno:

Continue Reading

Uncategorized

Kako je “Čagalj” rastjerao tamu po Mostaru

Published

on

 

Operacija Lipanjske zore je zajednička operacija HVO-a, HV-a i HOS-a iz lipnja 1992. godine. Ova vojna akcija trajala je od 7. do 26. lipnja 1992. godine. To je ujedno bila i prva pobjeda hrvatskih nad srpskim snagama u ratu u Bosni i Hercegovini.

Operacijom Lipanjske zore zauzeta je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage izbile su na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.

U samu zoru sa 6. na 7. lipnja 1992. pokrenuta je operacija , Lipanjske zore” pod zapovjedništvom generala Janka Bobetka, zapovjednika Južnog bojišta, i zapovjednika Općinskog stožera HVO-a Mostar pukovnika Jasmina Jaganjca.
Operacija je trajala sve do 26. lipnja, s ciljem oslobođenja doline Neretve do Mostara.
Hrvatsko vijeće obrane, preko Glavnog stožera i Općinskih stožera HVO-a, pripremilo je u lipnju 1992. izvelo prvu oslobodilačku operaciju oslobađanja doline Neretve i grada Mostara, protiv tadašnje četvrte vojne sile u Europi, gdje je na jednoj strani bila nadmoćna tehnika i svaka vrsta. vojne nadmoći, a na drugoj želji za slobodom i domoljubni nagon koji je slomio zube i porazio višestruko nadmoćnijeg neprijatelja.

POSTROJBE
Organizacija Općinskih stožera i postrojbi pod zapovjedništvom HVO-a koje su sudjelovale u operaciji Lipanjske zore bila je s|jedeća:
Postrojbe Općinskih stožera HVO Stolac, Ravno i Neum djelovale su u sastavu 116. brigade Hrvatske vojske iz Metkovića, a važno je istaknuti kako je prije početka operacije Lipanjske zore, Općinski stožer HVO Čapljina sa svojim postrojbama oslobodio vojarnu JNA u Čapljini čime je osigurao značajnu logističku podršku. potpora lokalnim postrojbama kao i drugim Općinskim stožerima HVO-a.

Općinski stožer HVO Mostar bio je organiziran u 9 bojni, više samostalnih satnija, te Mostarski bataljon, koji je bio pod zapovjedništvom Općinskog stožera HVO Mostar.
Ne smije se svakako ni zaboraviti ni 4. Bojnu 4. Gardijske brigade Hrvatske vojske, postrojbe MUP-a i Vojne policije, kao ni postrojba topništva koja se tada zvala “Slavuji”.
Tu su zatim veza, protuzračna obrana (PZO). inženjerija, cjelokupna logistika, sve pristožerne postrojbe, te posebno ratna bolnica Mostar koja je bila naslonjena na bolnicu u Splitu, kao što ni radio postaje Mostar i sve druge radio postaje koje su bile na raspolaganju.

Operacija kodnog naziva “Čagal” započela je u zoru 6. na 7. lipnja 1992. godine na prostoru od Hrasnog preko Čapljine, Ševaš Njiva, Slipčića Krivodola, Kruševa, Orlovca, Huma, pravcem Heliodrom – Južna industrijska zona- Buna – Južni logor. – Aerodrom – prema Podveležju
Središnji pravac djelovanja je bio Stari Grad – Raštani – Sjeverni logor – Vrapčići- Podveležje, dok je sjeverni pravac djelovanja bio Jasenjani – Ravne- Bijelo Polje – prema Ruištu.
Sve postrojbe su imale svoje pravce djelovanja, a sama operacija u dinamičkom smislu odvijala se u nekoliko faza.

POVIJESNA OPERACIJA

U razdoblju od 19. do 25. lipnja dostignuta crta se pokušala stabilizirati, međutim 25. lipnja crta u Podveležju je postala nestabilna, zbog čega je 26. lipnja 3. Bojna HVO-a Mostar dobila zapovijed da krene na plato Podveležja i planine Velež, sa zadaćom da pruži pomoć i pokuša stabilizirati crtu obrane na tom području.
Međutim, stanje na terenu je bilo drugačije.
Povijesnom operacijom Lipanjske zore, Hrvatskog vijeća obrane, oslobođena je dolina Neretve i grad Mostar.
Združene hrvatske snage (HVO, HV i HOS) operacijom Lipanjske zore oslobodile su dolinu rijeke Neretve odnosno općine Mostar, Čapljina i Stolac. Oslobođeno je područje od oko 1.800 četvornih kilometara od gradova Mostar, Čapljina i Stolac su na nekim mjestima izbile sadašnju međuentitetsku crtu razgraničenja.

Akcijom “Čagalį” djelomično su onemogućeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju, a u potpunosti na Srednju Dalmaciju.
Osobito uspješan i poseban dio akcije je oslobođenje dijela Bijelog Polja (naselja: Potoci, Željuša, Salakovac, Kutilivač Podgorani, Humilišani, Prigrađani).
Veliki značaj u operaciji imala je izražena usklađenost rada i međusobna potpora vojnih postrojbi: HVO-a, HOS-a, HV-a i policije samog pučanstva.
Izvor: Bljesak.info

Continue Reading

Uncategorized

Vojarna Stanislav Baja Kraljević: Počast braniteljima čija je žrtva ugrađena u temelje slobode Mostara

Published

on

Izdvajamo

11.06.2026

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13
Galerija 14
Galerija 15
Galerija 16
Galerija 17
Galerija 18
Galerija 19

Oslobođenje Vojarne Stanislav Baja Kraljević u Rodoču, 11. lipnja 1992. godine, ostaje upisano kao jedan od važnih događaja Lipanjskih zora i ratnog puta Hrvatskog vijeća obrane na prostoru Mostara. Toga su dana hrvatske snage ušle u vojarnu te na područje Rodoča, Jasenice i razorene tvornice Aluminij, čime je ovaj događaj ostao trajno vezan uz obranu Mostara i doline Neretve. Na mjestu koje, uz vojnu i povijesnu vrijednost, nosi i duboku memorijalnu dimenziju, 34 godine poslije odana je počast hrvatskim braniteljima čija žrtva povezuje slobodu, zahvalnost i odgovornost prema generacijama koje dolaze.

Obljetnica oslobođenja vojarne okupila je obitelji poginulih branitelja, predstavnike braniteljskih udruga, hrvatske dužnosnike i sudionike Domovinskog rata u molitvi, zahvalnosti i sjećanju. Obilježavanju je nazočilo izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH predvođeno predsjednikom HNS-a BiH dr. Draganom Čovićem, uz zastupnicu u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijanu Filipović.

„Ova važna obljetnica podsjetnik je koliko je mir dragocjen i koliko ga moramo čuvati te da je sloboda koju danas u Bosni i Hercegovini živimo obranjena žrtvom hrvatskih branitelja, čija imena i hrabra djela ostaju trajno upisana u povijest Mostara i hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Sloboda, mir i dostojanstvo čuvaju se odgovornim odnosom prema prošlosti, poštovanjem prema žrtvi hrvatskih branitelja i prenošenjem povijesti i istine novim naraštajima”, poručila je zastupnica Filipović.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeće ispred spomenika „Zore slobode” odana je počast poginulim hrvatskim braniteljima, osobito Stanislavu Baji Kraljeviću i Miji Babiću, koji su poginuli pri oslobođenju vojarne, dok je 14 pripadnika HVO-a ranjeno. Nakon komemorativnog dijela, u kapelici sv. Ivana Krstitelja služena je sveta misa za poginule hrvatske branitelje.

Na svetoj misi za poginule hrvatske branitelje, koju je predvodio vojni kapelan don Tomislav Rajić, u ozračju molitve i zahvalnosti još je jednom naglašena obveza čuvanja sjećanja na one koji su, u vremenu najtežih iskušenja, svojim životima svjedočili privrženost slobodi, domu i hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini.

O vojnoj važnosti oslobođenja vojarne govorio je general Stanko Sopta, podsjetivši kako je riječ o prostoru koji je 1992. godine imao iznimnu stratešku vrijednost za obranu Mostara i juga Bosne i Hercegovine. U kontekstu Lipanjskih zora istaknuo je kako su borbe vođene u složenim okolnostima, u vrijeme snažnih napada na više pravaca, pri čemu je oslobođenje vojarne imalo posebnu važnost za slamanje obruča oko Mostara i daljnji tijek obrane.

„U danima travnja, svibnja i lipnja hrvatski su branitelji svojim životima ugradili temelje slobode grada Mostara, Hercegovine, Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Svaki narod koji drži do svoje žrtve, koji je prema njoj odgovoran i koji svjedoči istinu, ima perspektivu. Danas je veliki dan i ponosimo se bitkama koje su pronijele glas čestitosti hrvatskoga naroda diljem ratišta Bosne i Hercegovine i Hrvatske”, kazao je general Sopta.

Predsjednik Čović istaknuo je kako se obilježavanjem ovakvih obljetnica čuva istina o Domovinskom ratu, vrijednostima Hrvatskog vijeća obrane i žrtvi hrvatskih branitelja. Naglasio je kako trajno sjećanje na branitelje i dostojanstven odnos prema mjestima stradanja i obrane ostaju važan dio institucionalne i društvene odgovornosti hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.

U izaslanstvu su bili i Slaven Galić, zamjenik ministra obrane BiH, Miro Grabovac-Titan, član Predsjedništva HNS-a BiH, Mladen Begić, predsjednik Odjela za branitelje HNS-a BiH, Mario Kordić, gradonačelnik Grada Mostara, Predrag Čović, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke te brojni drugi dužnosnici i predstavnici braniteljskih udruga.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

KULTURA

Vitez 33 godine od zlocina nad osmero viteske djece

Published

on

Osmica kao zavjet protiv zaborava: 33 godine od zločina nad osmero viteške djece

Izdvajamo

10.06.2026

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13
Galerija 14
Galerija 15
Galerija 16
Galerija 17
Galerija 18
Galerija 19
Galerija 20
Galerija 21
Galerija 22
Galerija 23
Galerija 24
Galerija 25

„Istina i pravda za osmero viteške djece, i 33 godine nakon zločina, ostaju naša moralna, ljudska i institucionalna obveza. Zato smo danas ovdje – u pijetetu prema njihovoj žrtvi, ali i s jasnom porukom da se zločin nad djecom ne smije prepustiti zaboravu”, poručila je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović.

Na spomen-mjestu „Osmica” u Vitezu danas je obilježena 33. obljetnica stradanja osmero viteške djece, čiji su životi nasilno prekinuti 10. lipnja 1993. godine, kada je granata kalibra 120 milimetara pala na dječje igralište između obiteljskih kuća u viteškom naselju Podgradina. U molitvi, pijetetu i dostojanstvu, obitelji stradalih, dužnosnici, predstavnici udruga i žitelji Viteza prisjetili su se Sanje Križanović (1978. – 1993.), Milana Garića (1981. – 1993.), Dražena Čečure (1978. – 1993.), Sanje Garić (1975. – 1993.), Dragana Ramljaka (1978. – 1993.), Borisa Antičevića (1983. – 1993.), Velimira Grebenara (1981. – 1993.) i Augustine Grebenar (1984. – 1993.), čija imena ostaju trajno upisana u povijest ovoga grada i kolektivno pamćenje hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, uz poruku kako istina, pravda i kultura sjećanja ostaju trajna obveza društva i institucija.

Obljetnici je nazočilo izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH predvođeno predsjednikom HNS-a BiH dr. Draganom Čovićem i zastupnicom u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijanom Filipović te Marinkom Čavarom, dopredsjedateljem Zastupničkog doma PS BiH, Marinom Pendeš, izaslanicom u Domu naroda PS BiH, i Lidijom Bradarom, predsjednicom Federacije BiH.

„Naša današnja nazočnost ovdje trajna je ljudska, moralna i politička obveza da inzistiramo na pravdi, jer smo i danas ovdje s neodgovorenim pitanjem zašto za ovaj zločin još uvijek nitko nije odgovarao. Stoga trebamo trajno čuvati sjećanje na njih – na Milana, Dragana, Dražena, Borisa, Velimira, Sanju, Sanju i Augustinu – te ujedno tražiti i inzistirati na otkrivanju istine i pravde. To je jedini, isključivi i pravi način da gradimo društvo utemeljeno na istini u kojem će nove generacije imati priliku za pravdu i trajni mir”, poručila je zastupnica Filipović.

Kod spomen-obilježja položeni su vijenci i upaljene svijeće za osmero stradale djece, nakon čega je služena sveta misa zadušnica. Svetu misu predvodio je dr. mons. Slađan Ćosić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, uz sudjelovanje fra Zorana Mandića, župnika Župe svetog Juraja u Vitezu, i drugih svećenika.

„Vjerujem da ćemo na ovo mjesto nastaviti dolaziti ne samo zato što je naša obveza ne dopustiti da žrtva naših osmero djece bude zaboravljena, a od drugih krivo tumačena ili opravdana, nego nadasve zato što nas vodi želja da čuvamo ono što je temelj našega kršćanskog života i naše trajne povezanosti s njima i jednih s drugima – ljubav”, poručeno je u propovijedi.

Za obitelji stradale djece početak sudskog postupka nakon više od tri desetljeća predstavlja važan iskorak u borbi za istinu i pravdu, ali i potvrdu da se zločin nad djecom ne smije prepustiti zaboravu. Govoreći o potrebi jednakog pristupa svim žrtvama, Filipović je upozorila kako selektivno traženje istine i pravde ostaje jedan od najvećih problema u suočavanju s ratnim zločinima.

„Bez obzira na ime i prezime svake žrtve, istina i pravda moraju doći do svake obitelji, jer je to minimum i civilizacijski standard za izgradnju društva na pravdi i istini, koje jedine mogu biti jamstvo mira. Ako se to ne dogodi, bojim se da nam ovi strašni i tragični zločini neće biti opomena za budućnost koju želimo graditi”, istaknula je Filipović.

Istodobno, „Osmica” dobiva i novu memorijalnu dimenziju. Kupnjom objekta i zemljišta u neposrednoj blizini spomen-obilježja otvoren je prostor za daljnji razvoj projekta Memorijalnog centra „Osmica”, zamišljenog kao trajno mjesto sjećanja na ubijenu hrvatsku djecu u BiH, s posebnim naglaskom na osmero viteške djece. Predsjednik Udruge „Osmica” Ivan Garić naglasio je kako je cilj da se, uz priču „Osmice”, ispričaju i druge neispričane priče o stradanju hrvatske djece u Domovinskom ratu u BiH.

„Kupnjom kuće i zemljišta neposredno uz spomen-obilježje ‘Osmica’ napravili smo prvi, ali ključni korak prema izgradnji Memorijalnog centra. Naša je namjera ispričati priču djece koja su stradala i pretvoriti ovo mjesto u trajnu opomenu da se takve tragedije nikada i nikome više ne ponove. Ovo nije projekt jedne udruge, nego zajednice i ljudi koji vjeruju da se istina i sjećanje moraju čuvati”, istaknuo je Garić.

Garić, koji je toga dana izgubio brata i sestru, a i sam bio teže ranjen, zajedno s još petero djece, naglasio je kako pravda, i kada dođe nakon toliko godina, ne može izbrisati bol obitelji, ali može pomoći da činjenice ostanu trajno zapisane.

„Mi ne damo da se zaboravi. Ono što radimo kroz Udrugu jest čuvanje sjećanja na žrtvu, pogotovo dječju, i govor o svim stradanjima Središnje Bosne koja se ne smiju zaboraviti, uvijek s porukom da se nikada i nikome ne ponovi”, poručio je Garić.

Predsjednik Čović poručio je kako se u Vitezu zajednički čuva sjećanje na stradanje osmero nevine djece.

„Tražeći konačno zadovoljenje pravde, iskazujemo najdublje poštovanje prema njihovoj žrtvi te patnji njihovih obitelji”, poručio je predsjednik Čović.

Među dužnosnicima u izaslanstvu HNS-a bili su i Davor Bunoza, ministar pravde BiH, Josip Brkić, zamjenik ministra vanjskih poslova BiH, Boris Mrnjavac, izaslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH, Marijan Marjanović, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH, Antonija Miličević, zastupnica u Saboru ŽSB, Radoje Vidović, predsjednik ŽO HDZ-a BiH ŽSB, Boris Marjanović, načelnik Općine Vitez, Stjepan Dujo, gradonačelnik Grada Novi Travnik, te Dario Plavčić, predsjednik Mladeži HDZ-a BiH, i brojni drugi.

„Osmica” ostaje više od komemorativnog mjesta. Ona je opomena da se dječja žrtva ne smije relativizirati, prešutjeti ni prepustiti zaboravu, ali i podsjetnik da istina, pravda i sjećanje moraju imati svoje mjesto u javnom, institucionalnom i društvenom prostoru.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba