Connect with us

Uncategorized

  –   Lijaljanu Skerlić Vemić  -PREDSTAVLJAMO ODLIČNO PERO – PESNIKINJU

Published

on

PREDSTAVLJAMO ODLIČNO PERO – PESNIKINJU
                    –   Lijaljanu Skerlić Vemić  –
____________________________________________________
    Već jednom Ovu izuzetnu pesnikinju smo našto ranije predstavili. Razlog zašto smo opet, to je njeno pesničko uzdizanje u sam vrh poetske reči. I ranije njene pesme su bile itekako dobre, ali nedosvosmileno Vemićka iz dana u dan daje vrhunsko pojanje. To nije kako bi smo rekli njen  “napredak.” Ona samo daje ono što je skrivala u sebi ne želeći da se nameće. Ali šta je tu je. Ovladala je poezijom na svojsten, a u istu ruku na visok način shodno velikim perima današnjice. Ova brilijantna pesnikinja uronila je svim srcem u poetsku misao, jer u ključnim pojmovima vrlo uspešno i lako melodizuje nov akord. Ona je svojim zvučnim i pisanim koracima ušla sigurnim stepenicama s pravom u sam veliki hram poezije. Autorka piše poeziju lako, jer je Vemićka puna zrele imaginacije. Njoj nije potrebna mašta, da je uhvati, mašta se nalazi u njenim kostima i krvotoku njenog bića kao domicil…
/Vrlo je teško izabrati neku njenu pesmu – sve su joj odlične/
              –  Z. Đurović – književnik i knj. Kritičar –
                LJUBAV BOEMA
                ________________
Nesreća je kada se neko jako zavoli,
tada se
u pijanstvu posebni vidici otvore.
I ništa,
ama baš ništa
u tom samoljublju
srcu ne promakne.
Nesreća je i
kada ljubav u opustošeno srce pokuca
i hoće da mu sudi.
A uspela je da ovlada.
Pogube se sva osećanja kojih je bilo.
I grešno i ružno nestaje…
Lepotu vidiš sam,
a ne i ljudi.
Vredi li raspevane deliće lepote iznova loviti?
To nije lek duši.
I leptira na cvetu kada dotakneš…
Lišen je života.
                                   –    Ljiljana Skelić Vemić   –
                                          /novembar 2024./
Ljiljana Skelić Vemić….PROBUĐENE BORE…TVOJE POSTOJANJE.. – tropolje.info
Ljiljana Skerlić Vemić
IZUMIRE PROŠLOST
Sjećate li se obućarskih radnji za popravku cipela, uličnih majstora za popravku kišobrana, krojača, opančara, tkalja na razboju…?
Sva imućna gospoda vozila se zapregom po gradu. Bili su jako rečiti, otmeno obučeni i činilo se kao da su u najvećoj snazi. Kaldrmom se širio miris muškatle sa balkona, drugog cveća retko je bilo. Iz širokih avlija čuo bi se žamor otmene gospode i kuckanje čaše vina ili rakije iz tek natočenih buradi.
Cipele za decu su pravljene u radnji do Panta bojađžije. Tu su se djeca najčešće okupljala i igrajući se radoznalo bacala pogled na prozorče, gdje je uvijek bilo poređeno nekoliko najnovijih modela cipelica. Petrova vešta ruka po svu noć je radila ispod visoke mensingane lampe u kojoj je goreo petrolej. I danas se takve lampe čuvaju kao uspomena na jednu lepu prošlost.
Vešte ruke žena su radile ručne radove, plele, tkale, šile i vezle. Za život su se itekako snalazile.
I nisu se libile nijednog posla.
Tada su gotovo svi bili siromašniji u nemanju svega onoga što danas imamo, ali ništa manje dušom siromašniji.
Živelo se i radilo dostojanstveno, ma kojim poslom su se ljudi bavili.
Danas gotovo nema majstora u gradu. Odlaze lagano, kao da nestaju. Zanati polako izumiru. O njima se samo sa setom priča.
Dve suze kapnuše niz obraz Petrije, dok se povuče nazad i uspravi uz jastuk.
-Danas đeco, sve pokvareno se baca na one njive, livade i izvore koji su nas nahranili i napojili. Nema tko bi se šta popravio.
Eno sa kace u kojoj smo šljive skupljali, ispalo nekoliko duga i nema više vajde od nje. Može slobodno da se oćera u potok. Poslednji od pintora bio je u selu Živojin. Pravio je i burad gotovo do same smrti. Jedino Pavlovo bure nije završio. Posle njegove smrti pričali su da nije dobro, što bure nije završeno. Pravi razlog nitko nije znao, jedino su ono ponavljali…
– Ne valja!
I letine više po poljima nema. Nakon smrti komšije Milovana i nesreće rođaka Radovana, njive ostaše neuzorane.
A Radovan je to sa posebnom ljubavlju radio. Svaku vrzinu i kovrag bi raskrčio. Često je znao reći…
-Moram sve da zategnem. Onda bi malo kroz osmeh nastavio, ako umrem, ko će mi imati raditi. Ko će ovu ljepotu ostaviti…
Zapamtite, tako vam Boga ovdje da me čuvate. Dok je u jednoj ruci držao flašu sa rakijom, drugom je pokazivao ćošak livade, pored samog puta.
Đeco moja… nastavi Petrija…
Salaši i ambari po selima ostaše prazni, vremenom nazubljeni, ni klip kukuruza da im se pod strehom okačen nasmeši. Kad sam ja bila djete, tu se uz muziku komišalo do posle ponoći. Tu sam se naslušala i svakih priča. Posle toga noćima nisam smela iz kuće sama da izađem.
Pričalo se o vampirima koji su noću bili po vodenicama. Od priča bi se svakome krv zaledila. Obrad je jednu noć devet puta obišao oko vodenice, đavo mu put određivaše, dok se borio da nađe put ka kući. Kada je prvog pevca čuo da kukuriče, put mu se sam otvorio i vampir je tako nestao.
Vodenički kamen je od neke sile noću pucao. Držao je Obrad glogov kolac okačen o vrata, drugim je miješao žito dok se mlelo. Znao je deda da se vampiri toga plaše, ali uvijek je gledao iz mlina, po danu kući da se vrati.
Ljiljana Skelić Vemić….PROBUĐENE BORE…TVOJE POSTOJANJE.. – tropolje.info
Ljiljana Skelić Vemić
(moguće nastaviti…)
BUDNO JUTRO
Budno je jutro
što spavalo je u meni.
Na usni sirotoj
žeđ se zaustavlja.
Šta je sa travom
što bila je topla
na bosoj livadi,
gde gledah šum vetrova.
Nestao je leptir
zagledan u podne,
zlatna ptica
što stajaše na vodi.
Šta se to jutros
u meni krije…
Sećanje na divan početak,
kraj pun elegije.
Magla prohladna
poljem se širi…
Kroz vene plave
priziva sećanja.
Ne ostavlja me mirnu
ni ovog jutra….
Pretače slike
u osećanja….
Ljiljana Skelić Vemić….BALADA JEDNOG LETA.. – tropolje.info
Ljiljana Skeliċ Vemiċ
/maj 2017./

Continue Reading

Uncategorized

DID VIDURINA:BRANITELJI NISU PRISTALI DA SE NJIHOVE POKOJNE SUBORCE JOŠ JEDNOM POKOPA, OVOGA PUTA BEZ PIJETETA I U NEJASNOJ POVIJESNOJ FORMULACIJI

Published

on

 

Svojim izostankom branitelji su pokazali visoku razinu samopoštovanja, ostali čvrsti i nisu pristali biti korisni idioti za nečije političke ciljeve. Ne kao organizirana skupina i ne po nečijoj zapovijedi, nego svatko za sebe, nakon što je razmislio i rekao: NE.
Nisu pristali da se žrtva njihovih pokojnih suboraca utopi u širokoj i neodređenoj priči u kojoj se, bez jasnog razlikovanja, zajedno trpaju ljudi različitih svjetonazora, ideologija i zastava. Njihovi suborci nisu bili dio neke neodređene povijesne skupine, nego su znali zašto su svoje živote položili na Oltar Domovine. Zato su im njihovi suborci danas sačuvali čast jer su to smatrali svojom obvezom.

Povijest se ne prekraja odjednom i velikim lažima, nego se to često čini puno tiše. Prešućivanjem ljudi, zanemarivanjem događaja i isticanjem drugih datuma, sve dok ono što je nekada bilo potpuno jasno ne postane neodređeno.
Prema svjedočenjima branitelja, 12. kolovoza bio je običan ratni dan, za razliku od 9. svibnja ili 10. travnja, datuma koji se pamte i koji su ostali u sjećanju naroda.

A onda ono što možda najviše boli i što se na ovakvoj svečanosti nikako nije smjelo dogoditi: kako je moguće organizirati svečanost u čast poginulih, a da se ne izgovore njihova imena, da im se ne oda pijetet barem Minutom tišine i da se njihovim obiteljima ne omogući da zapale svijeću za svoje najmilije?
To nije protokol koji se može preskočiti i to nije formalnost koja se smije zaboraviti. To je najmanji čin poštovanja prema ljudima koji su položili živote.
Ako se već govori da se spomenik podiže u njihovu čast, onda su upravo njihova imena, tišina, svijeća i molitva trebali biti središte cijelog događaja, a sve drugo trebalo je biti sporedno.
A kada se taj najvažniji čin izostavi, dok se istodobno njihova žrtva koristi za političke govore i promociju, onda to više nije počast mrtvima, nego duboko nepoštovanje prema njima i njihovim obiteljima i teško moralno posrnuće.

Posebna je priča kada na ovakav događaj dolaze političari i državni dužnosnici koji danas govore o Šujici, Hrvatskoj i Domovinskom ratu, a tada su bili daleko i od Šujice i od hrvatske stvarnosti. Jedni su se, kako se ljudi sjećaju, stidjeli Hrvatske himne, drugi Šujice i zato njihovi današnji govori ne mogu izbrisati ono što ljudi pamte.

Branitelji desetljećima nose ožiljke, kako na tijelu, tako i na duši, i samo dragi Bog zna kako se nose s užasima koje su proživjeli. A kako njihovi pokojni suborci više ne mogu braniti svoje ime ni žrtvu, danas su njihovi živi suborci stali su uz njih.

Njihov izostanak i njihova šutnja bili su glasniji od svih govora, jer nisu htjeli dopustiti da se njihovi pokojni još jednom pokopaju, ovaj put ne u zemlju, nego u neku novu, široku i nejasnu povijesnu priču.

Zato nije pitanje: Zašto branitelji nisu došli, nego zašto nisu imali razloga doći?

Continue Reading

Uncategorized

Tjedni komentar Tomislavu Martinoviću

Published

on

 

Gospodine Tomislave Martinoviću,

da nije bilo dragovoljaca 18. rujna 1991. godine, gorio bi kamen na kamenu. Danas svojim kukavičkim potpisom nudite nešto što mnogi doživljavaju kao pokušaj prekrajanja istine o Domovinskom ratu.

Jeste li poznavali čitlučke heroje – pokojnog generala Martina Bevandu, jednog od najsposobnijih i najobrazovanijih hrvatskih časnika iz vojne oblasti, i pukovnika Jerku Šarca? Jeste li svjesni njihove uloge? Ustanite kada se spominju njihova imena, kao i imena broćanskih dragovoljaca.

Hoćete li 18. rujna 2026. godine biti u Čitluku na obilježavanju 35. obljetnice dragovoljaca?

Znate li da je Jerko Šarac uspostavio crtu obrane na Kruševu? Znate li da je general Bevanda na sastanku u Mostaru, pred najvišim vojnim vrhom, rekao: „Zapadna Hercegovina brani se na Busku, a ne na Vraniću.”

Vi ste doktor prava. Dobro znate da se istina o Domovinskom ratu, stvarana u krvi, ne smije dirati. Promjenom datuma otvarate prostor za opasne pravne i političke interpretacije.

Mi smo utemeljeni kao hrvatski dragovoljci i borili smo se za stvaranje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a ne tek nakon njihova međunarodnog priznanja. Zanimljivo je da je naš status potvrđivalo Predsjedništvo BiH na čelu s Alijom Izetbegovićem.

Nudite nam kukavičje rješenje. Mi nismo bili pod zapovjedništvom Franje Tuđmana i Gojka Šuška u smislu koji pokušavate sugerirati. Još je zanimljivije što nas pokušavate odvojiti od obrane vlastite države i prostora.

Zar želite reći da južno bojište nije postojalo? Da u Ravnom nije bilo agresije? Da Kupres, Drvar, Glamoč i Posavina nisu dio istine o Domovinskom ratu?

Iskreno smatram da treba pozvati znanstvenike i povjesničare – prof. Ivu Lučića, prof. Mladena Ančića, dr. Davora Marijana, Hrvoja Mandica kao i naše povjesničare i pravne stručnjake. Svi političari, generali i ratni zapovjednici trebali bi zajedno s vama potpisati izjavu kojom će zaštititi povijesnu istinu, a ne mijenjati je.

Tko ne želi istinu, neka mu je Bog na pomoći. Za izdaju vlastite povijesti nema opravdanja.

03.06.2009.,Mostar,BiH – Obiljezena 19 obljetnica utemeljenja HDZ-a BIH u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosace.Petar Zelenika i Jadranko TopicrPhoto:Stojan Lasic/Vecernji list

I na kraju, da nije bilo dragovoljaca Mostara, predvođenih generalima Hrvatske vojske Jadranom Topićem, predsjednikom Kriznog stožera Mostara, i prvim ratnim zapovjednikom Mostara, generalom Petrom Zelenikom, pitanje je kako bi izgledala obrana juga.

Da se 18. i 19. rujna 1991. godine vojska i rezervisti nisu smjestili u vojarne, ne bi bila ugrožena samo Hercegovina nego i Dalmacija.

Gospodine Martinoviću, Alija Izetbegović izjavljivao je da „to nije naš rat”, a vi danas svojim potpisom otvarate mogućnost da se legalizira teza kako nismo imali političko i vojno vodstvo te da je sve bilo stihijsko. Razmislite kakve posljedice takvo tumačenje može imati.

Više od 330.000 branitelja ostvarilo je svoja prava temeljem datuma 18. rujna 1991. godine. Spomenice, odlikovanja i priznanja vezani su uz taj kontinuitet.

Promjena karaktera Domovinskog rata nije bezazlena stvar. Ona može imati dalekosežne posljedice

Predsjednik Udruge dragovoljaca HVO-a BiH Nikica Tomić nikada, ni po cijenu krvi, nije dao niti će dati suglasnost za promjenu istine o Domovinskom ratu.

Ne zaboravite ni prvu žrtvu Domovinskog rata – heroja i mučenika Ludviga Pavlovića, utemeljitelja Kažnjeničke bojne. Njegovo ime s ponosom nosi postrojba PPN Ludvig Pavlović.

Ovo vam govorim kao prijatelj. U Domovinski rat ušao sam s 31 godinom i izabran sam za prvog ratnog zapovjednika. Ne zaboravite ni odlikovanu postrojbu Poskoci – Poskok bojnu HVO-a Široki Brijeg, kao ni ljude koji su sudjelovali u njezinu ustrojavanju i odlikovanju.

Povijest se može istraživati, ali se ne smije prekrajati.

To dugujemo poginulima, njihovim obiteljima i svim hrvatskim dragovoljcima koji su stali u obranu svoga naroda i domovine.

AUTOR OBJAVE MLADEN LJUBIĆ Vajta

Continue Reading

EKONOMIJA

Razvijati suradnju za snažnije gospodarsko i institucionalno povezivanje Zadra i BiH

Published

on

Predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik HDZ-a BiH dr. Dragan Čović i zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović boravili su danas u službenom posjetu Gradu Zadru, gdje su održali sastanak s gradonačelnikom Šimom Erlićem.

Središnje teme razgovora bile su mogućnosti razvoja prekogranične suradnje, snažnije povezivanje lokalnih zajednica Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske te razmjena iskustava u područjima od zajedničkog interesa, s posebnim naglaskom na kulturnu, gospodarsku i institucionalnu suradnju. Istaknuta je važnost unapređenja partnerskih odnosa između Zadra gradova te općina u BiH kroz razvoj.

Galerija 2

Predsjedatelj Čović istaknuo je kako lokalne zajednice imaju važnu ulogu u povezivanju Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske te da upravo suradnja na lokalnoj razini može otvoriti prostor za konkretne oblike partnerstva i nove razvojne prilike. Naglasio je potrebu kontinuiranog unaprjeđenja odnosa između gradova i općina te razvoja zajedničkih inicijativa.

Kao snažno razvijen grad, Zadar je danas gospodarsko i obrazovno središte, infrastrukturno čvorište, ali i primjer uspješnog upravljanja turističkim potencijalima. Zajedničkim djelovanjem nastavljamo stvarati prostor za nove projekte i buduća partnerstva. Razgovarali smo o potencijalima za daljnju suradnju na dobrobit BiH i Republike Hrvatske, poručila je zastupnica Filipović.Galerija 3

Gradonačelnik Erlić predstavio je mogućnosti za buduću suradnju grada Zadra s gradovima i općinama u BiH, pri čemu je naglašena otvorenost za razvijanje partnerskih odnosa i razmjenu iskustava u područjima lokalne uprave, kulture, gospodarstva, turizma i razvoja komunalne infrastrukture.

Istaknuta je obostrana spremnost za nastavak institucionalnog dijaloga i definiranje konkretnih oblika suradnje, osobito na gospodarskom, infrastrukturnom i društvenom planu, uz uvjerenje kako nove razvojne prilike mogu dodatno učvrstiti veze Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

Galerija 4

Izvor: Ured predsjedatelja Doma naroda PS BiH, @FilipovicD_, X.com

Zadar
sastanak
prekogranična suradnja

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba