Connect with us

Uncategorized

  –   Lijaljanu Skerlić Vemić  -PREDSTAVLJAMO ODLIČNO PERO – PESNIKINJU

Published

on

PREDSTAVLJAMO ODLIČNO PERO – PESNIKINJU
                    –   Lijaljanu Skerlić Vemić  –
____________________________________________________
    Već jednom Ovu izuzetnu pesnikinju smo našto ranije predstavili. Razlog zašto smo opet, to je njeno pesničko uzdizanje u sam vrh poetske reči. I ranije njene pesme su bile itekako dobre, ali nedosvosmileno Vemićka iz dana u dan daje vrhunsko pojanje. To nije kako bi smo rekli njen  “napredak.” Ona samo daje ono što je skrivala u sebi ne želeći da se nameće. Ali šta je tu je. Ovladala je poezijom na svojsten, a u istu ruku na visok način shodno velikim perima današnjice. Ova brilijantna pesnikinja uronila je svim srcem u poetsku misao, jer u ključnim pojmovima vrlo uspešno i lako melodizuje nov akord. Ona je svojim zvučnim i pisanim koracima ušla sigurnim stepenicama s pravom u sam veliki hram poezije. Autorka piše poeziju lako, jer je Vemićka puna zrele imaginacije. Njoj nije potrebna mašta, da je uhvati, mašta se nalazi u njenim kostima i krvotoku njenog bića kao domicil…
/Vrlo je teško izabrati neku njenu pesmu – sve su joj odlične/
              –  Z. Đurović – književnik i knj. Kritičar –
                LJUBAV BOEMA
                ________________
Nesreća je kada se neko jako zavoli,
tada se
u pijanstvu posebni vidici otvore.
I ništa,
ama baš ništa
u tom samoljublju
srcu ne promakne.
Nesreća je i
kada ljubav u opustošeno srce pokuca
i hoće da mu sudi.
A uspela je da ovlada.
Pogube se sva osećanja kojih je bilo.
I grešno i ružno nestaje…
Lepotu vidiš sam,
a ne i ljudi.
Vredi li raspevane deliće lepote iznova loviti?
To nije lek duši.
I leptira na cvetu kada dotakneš…
Lišen je života.
                                   –    Ljiljana Skelić Vemić   –
                                          /novembar 2024./
Ljiljana Skelić Vemić….PROBUĐENE BORE…TVOJE POSTOJANJE.. – tropolje.info
Ljiljana Skerlić Vemić
IZUMIRE PROŠLOST
Sjećate li se obućarskih radnji za popravku cipela, uličnih majstora za popravku kišobrana, krojača, opančara, tkalja na razboju…?
Sva imućna gospoda vozila se zapregom po gradu. Bili su jako rečiti, otmeno obučeni i činilo se kao da su u najvećoj snazi. Kaldrmom se širio miris muškatle sa balkona, drugog cveća retko je bilo. Iz širokih avlija čuo bi se žamor otmene gospode i kuckanje čaše vina ili rakije iz tek natočenih buradi.
Cipele za decu su pravljene u radnji do Panta bojađžije. Tu su se djeca najčešće okupljala i igrajući se radoznalo bacala pogled na prozorče, gdje je uvijek bilo poređeno nekoliko najnovijih modela cipelica. Petrova vešta ruka po svu noć je radila ispod visoke mensingane lampe u kojoj je goreo petrolej. I danas se takve lampe čuvaju kao uspomena na jednu lepu prošlost.
Vešte ruke žena su radile ručne radove, plele, tkale, šile i vezle. Za život su se itekako snalazile.
I nisu se libile nijednog posla.
Tada su gotovo svi bili siromašniji u nemanju svega onoga što danas imamo, ali ništa manje dušom siromašniji.
Živelo se i radilo dostojanstveno, ma kojim poslom su se ljudi bavili.
Danas gotovo nema majstora u gradu. Odlaze lagano, kao da nestaju. Zanati polako izumiru. O njima se samo sa setom priča.
Dve suze kapnuše niz obraz Petrije, dok se povuče nazad i uspravi uz jastuk.
-Danas đeco, sve pokvareno se baca na one njive, livade i izvore koji su nas nahranili i napojili. Nema tko bi se šta popravio.
Eno sa kace u kojoj smo šljive skupljali, ispalo nekoliko duga i nema više vajde od nje. Može slobodno da se oćera u potok. Poslednji od pintora bio je u selu Živojin. Pravio je i burad gotovo do same smrti. Jedino Pavlovo bure nije završio. Posle njegove smrti pričali su da nije dobro, što bure nije završeno. Pravi razlog nitko nije znao, jedino su ono ponavljali…
– Ne valja!
I letine više po poljima nema. Nakon smrti komšije Milovana i nesreće rođaka Radovana, njive ostaše neuzorane.
A Radovan je to sa posebnom ljubavlju radio. Svaku vrzinu i kovrag bi raskrčio. Često je znao reći…
-Moram sve da zategnem. Onda bi malo kroz osmeh nastavio, ako umrem, ko će mi imati raditi. Ko će ovu ljepotu ostaviti…
Zapamtite, tako vam Boga ovdje da me čuvate. Dok je u jednoj ruci držao flašu sa rakijom, drugom je pokazivao ćošak livade, pored samog puta.
Đeco moja… nastavi Petrija…
Salaši i ambari po selima ostaše prazni, vremenom nazubljeni, ni klip kukuruza da im se pod strehom okačen nasmeši. Kad sam ja bila djete, tu se uz muziku komišalo do posle ponoći. Tu sam se naslušala i svakih priča. Posle toga noćima nisam smela iz kuće sama da izađem.
Pričalo se o vampirima koji su noću bili po vodenicama. Od priča bi se svakome krv zaledila. Obrad je jednu noć devet puta obišao oko vodenice, đavo mu put određivaše, dok se borio da nađe put ka kući. Kada je prvog pevca čuo da kukuriče, put mu se sam otvorio i vampir je tako nestao.
Vodenički kamen je od neke sile noću pucao. Držao je Obrad glogov kolac okačen o vrata, drugim je miješao žito dok se mlelo. Znao je deda da se vampiri toga plaše, ali uvijek je gledao iz mlina, po danu kući da se vrati.
Ljiljana Skelić Vemić….PROBUĐENE BORE…TVOJE POSTOJANJE.. – tropolje.info
Ljiljana Skelić Vemić
(moguće nastaviti…)
BUDNO JUTRO
Budno je jutro
što spavalo je u meni.
Na usni sirotoj
žeđ se zaustavlja.
Šta je sa travom
što bila je topla
na bosoj livadi,
gde gledah šum vetrova.
Nestao je leptir
zagledan u podne,
zlatna ptica
što stajaše na vodi.
Šta se to jutros
u meni krije…
Sećanje na divan početak,
kraj pun elegije.
Magla prohladna
poljem se širi…
Kroz vene plave
priziva sećanja.
Ne ostavlja me mirnu
ni ovog jutra….
Pretače slike
u osećanja….
Ljiljana Skelić Vemić….BALADA JEDNOG LETA.. – tropolje.info
Ljiljana Skeliċ Vemiċ
/maj 2017./

Continue Reading

EKONOMIJA

UNDP i Sveučilište u Mostaru o novim modelima uključivanja studenata u razvojne programe

Published

on

 

Na Sveučilište u Mostaru održan je sastanak s predstavnicama Razvojni program Ujedinjenih naroda (UNDP) – Selmom Osmanagić Agović, projektnom menadžericom i UNDP kontakt osobom za mlade, te Boženom Bohm Kaltak, voditeljicom Regionalnog ureda UNDP-a za Hercegovinu u Mostaru i programa Via Dinarica.
Predstavnice UNDP-a primila je prof. dr. sc. Mirjana Milićević, voditeljica Ureda za projekte Sveučilišta u Mostaru.
Svrha sastanka bila je razmatranje budućih potencijalnih oblika suradnje između UNDP-a i Sveučilišta u Mostaru, s posebnim naglaskom na uključivanje studenata i mladih u aktivnosti i programe koje UNDP provodi u Bosni i Hercegovini. Razgovarano je o mogućnostima povezivanja akademske zajednice i UNDP-a kroz zajedničke inicijative, projektne aktivnosti, stručne prakse, istraživačke projekte i programe usmjerene na održivi razvoj, zapošljavanje mladih i jačanje kapaciteta lokalnih zajednica.
Obje strane izrazile su spremnost za intenziviranje suradnje te razvoj konkretnih modela partnerstva koji će doprinijeti aktivnijem uključivanju mladih u procese društvenog i gospodarskog razvoja.

Continue Reading

KULTURA

Čović, Filipović i Milas na Humcu: Franjevačka baština trajni oslonac identiteta hrvatskoga naroda u BiH

Published

on

Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine dr. Dragan Čović, dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović te državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko Milas posjetili su Franjevački samostan i Župu sv. Ante Padovanskog na Humcu u Ljubuškom, gdje su razgovarali s gvardijanom i župnikom fra Mirom Šegom.

Tijekom susreta razgovarano je o životu župne zajednicete projektima koji se provode u okviru samostana, s posebnim naglaskom na očuvanje kulturne i duhovne baštine Humca. Istaknuta je višestoljetna uloga ovoga prostora kao važnog vjerskog i kulturnog središta Hercegovine, koje kroz povijest, muzejsku zbirku i djelovanje franjevaca trajno svjedoči kontinuitet vjere, tradicije hrvatskoga naroda.

Predsjednik Čović zahvalio je ovom prilikom fra Šegi na razgovoru o radu i potrebama Župe, naglasivši kakofranjevačka prisutnost na Humcu predstavlja trajnu vrijednost te važan oslonac očuvanja duhovne i kulturne baštine hrvatskoga naroda u BiH.

Dopredsjednica Filipović istaknula je važnost samostana na Humcu kao vjerskog središta koje ima trajnu ulogu u životu lokalne zajednice. Ukazala je pritom na potrebu sustavne potpore projektima koji čuvaju naslijeđe i prenose vrijednosti budućim naraštajima.

Istaknuto je kako Humac kroz svoj pastoralni i kulturni rad ostaje mjesto okupljanja, služenja i očuvanja vrijednosti koje su oblikovale život ovog kraja, uz otvorenost prema inicijativama koje doprinose razvoju zajednice.

Continue Reading

KULTURA

Ante Antek Brajko..Uvik isti..

Published

on

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba