Connect with us

Uncategorized

  –   Lijaljanu Skerlić Vemić  -PREDSTAVLJAMO ODLIČNO PERO – PESNIKINJU

Published

on

PREDSTAVLJAMO ODLIČNO PERO – PESNIKINJU
                    –   Lijaljanu Skerlić Vemić  –
____________________________________________________
    Već jednom Ovu izuzetnu pesnikinju smo našto ranije predstavili. Razlog zašto smo opet, to je njeno pesničko uzdizanje u sam vrh poetske reči. I ranije njene pesme su bile itekako dobre, ali nedosvosmileno Vemićka iz dana u dan daje vrhunsko pojanje. To nije kako bi smo rekli njen  “napredak.” Ona samo daje ono što je skrivala u sebi ne želeći da se nameće. Ali šta je tu je. Ovladala je poezijom na svojsten, a u istu ruku na visok način shodno velikim perima današnjice. Ova brilijantna pesnikinja uronila je svim srcem u poetsku misao, jer u ključnim pojmovima vrlo uspešno i lako melodizuje nov akord. Ona je svojim zvučnim i pisanim koracima ušla sigurnim stepenicama s pravom u sam veliki hram poezije. Autorka piše poeziju lako, jer je Vemićka puna zrele imaginacije. Njoj nije potrebna mašta, da je uhvati, mašta se nalazi u njenim kostima i krvotoku njenog bića kao domicil…
/Vrlo je teško izabrati neku njenu pesmu – sve su joj odlične/
              –  Z. Đurović – književnik i knj. Kritičar –
                LJUBAV BOEMA
                ________________
Nesreća je kada se neko jako zavoli,
tada se
u pijanstvu posebni vidici otvore.
I ništa,
ama baš ništa
u tom samoljublju
srcu ne promakne.
Nesreća je i
kada ljubav u opustošeno srce pokuca
i hoće da mu sudi.
A uspela je da ovlada.
Pogube se sva osećanja kojih je bilo.
I grešno i ružno nestaje…
Lepotu vidiš sam,
a ne i ljudi.
Vredi li raspevane deliće lepote iznova loviti?
To nije lek duši.
I leptira na cvetu kada dotakneš…
Lišen je života.
                                   –    Ljiljana Skelić Vemić   –
                                          /novembar 2024./
Ljiljana Skelić Vemić….PROBUĐENE BORE…TVOJE POSTOJANJE.. – tropolje.info
Ljiljana Skerlić Vemić
IZUMIRE PROŠLOST
Sjećate li se obućarskih radnji za popravku cipela, uličnih majstora za popravku kišobrana, krojača, opančara, tkalja na razboju…?
Sva imućna gospoda vozila se zapregom po gradu. Bili su jako rečiti, otmeno obučeni i činilo se kao da su u najvećoj snazi. Kaldrmom se širio miris muškatle sa balkona, drugog cveća retko je bilo. Iz širokih avlija čuo bi se žamor otmene gospode i kuckanje čaše vina ili rakije iz tek natočenih buradi.
Cipele za decu su pravljene u radnji do Panta bojađžije. Tu su se djeca najčešće okupljala i igrajući se radoznalo bacala pogled na prozorče, gdje je uvijek bilo poređeno nekoliko najnovijih modela cipelica. Petrova vešta ruka po svu noć je radila ispod visoke mensingane lampe u kojoj je goreo petrolej. I danas se takve lampe čuvaju kao uspomena na jednu lepu prošlost.
Vešte ruke žena su radile ručne radove, plele, tkale, šile i vezle. Za život su se itekako snalazile.
I nisu se libile nijednog posla.
Tada su gotovo svi bili siromašniji u nemanju svega onoga što danas imamo, ali ništa manje dušom siromašniji.
Živelo se i radilo dostojanstveno, ma kojim poslom su se ljudi bavili.
Danas gotovo nema majstora u gradu. Odlaze lagano, kao da nestaju. Zanati polako izumiru. O njima se samo sa setom priča.
Dve suze kapnuše niz obraz Petrije, dok se povuče nazad i uspravi uz jastuk.
-Danas đeco, sve pokvareno se baca na one njive, livade i izvore koji su nas nahranili i napojili. Nema tko bi se šta popravio.
Eno sa kace u kojoj smo šljive skupljali, ispalo nekoliko duga i nema više vajde od nje. Može slobodno da se oćera u potok. Poslednji od pintora bio je u selu Živojin. Pravio je i burad gotovo do same smrti. Jedino Pavlovo bure nije završio. Posle njegove smrti pričali su da nije dobro, što bure nije završeno. Pravi razlog nitko nije znao, jedino su ono ponavljali…
– Ne valja!
I letine više po poljima nema. Nakon smrti komšije Milovana i nesreće rođaka Radovana, njive ostaše neuzorane.
A Radovan je to sa posebnom ljubavlju radio. Svaku vrzinu i kovrag bi raskrčio. Često je znao reći…
-Moram sve da zategnem. Onda bi malo kroz osmeh nastavio, ako umrem, ko će mi imati raditi. Ko će ovu ljepotu ostaviti…
Zapamtite, tako vam Boga ovdje da me čuvate. Dok je u jednoj ruci držao flašu sa rakijom, drugom je pokazivao ćošak livade, pored samog puta.
Đeco moja… nastavi Petrija…
Salaši i ambari po selima ostaše prazni, vremenom nazubljeni, ni klip kukuruza da im se pod strehom okačen nasmeši. Kad sam ja bila djete, tu se uz muziku komišalo do posle ponoći. Tu sam se naslušala i svakih priča. Posle toga noćima nisam smela iz kuće sama da izađem.
Pričalo se o vampirima koji su noću bili po vodenicama. Od priča bi se svakome krv zaledila. Obrad je jednu noć devet puta obišao oko vodenice, đavo mu put određivaše, dok se borio da nađe put ka kući. Kada je prvog pevca čuo da kukuriče, put mu se sam otvorio i vampir je tako nestao.
Vodenički kamen je od neke sile noću pucao. Držao je Obrad glogov kolac okačen o vrata, drugim je miješao žito dok se mlelo. Znao je deda da se vampiri toga plaše, ali uvijek je gledao iz mlina, po danu kući da se vrati.
Ljiljana Skelić Vemić….PROBUĐENE BORE…TVOJE POSTOJANJE.. – tropolje.info
Ljiljana Skelić Vemić
(moguće nastaviti…)
BUDNO JUTRO
Budno je jutro
što spavalo je u meni.
Na usni sirotoj
žeđ se zaustavlja.
Šta je sa travom
što bila je topla
na bosoj livadi,
gde gledah šum vetrova.
Nestao je leptir
zagledan u podne,
zlatna ptica
što stajaše na vodi.
Šta se to jutros
u meni krije…
Sećanje na divan početak,
kraj pun elegije.
Magla prohladna
poljem se širi…
Kroz vene plave
priziva sećanja.
Ne ostavlja me mirnu
ni ovog jutra….
Pretače slike
u osećanja….
Ljiljana Skelić Vemić….BALADA JEDNOG LETA.. – tropolje.info
Ljiljana Skeliċ Vemiċ
/maj 2017./

Continue Reading

Uncategorized

Nina Brnic Livanjka u dresu Hajduka

Published

on

Od livanjskog asfalta do povijesnog naslova s Hajdukom: Upoznajte Ninu Brnić, tihu heroinu bh. nogometa

Dok reflektori sportskih pozornica često obasjavaju one najglasnije, najljepše sportske priče obično pišu oni samozatajni. Oni koji ne pričaju mnogo, već dopuštaju da njihova igra na terenu kaže sve. Upravo takva je priča Nine Brnić, mlade Livanjke rođene 2006. godine, koja je ove sezone s ponosom podignula pehar prvaka Hrvatske u dresu splitskog Hajduka.

Ninin nogometni put započeo je tamo gdje se rađaju najveći snovi – na domaćem terenu. Sa svega sedam godina odijeva dres ŽNK Troglav iz Livna, gdje provodi prve dvije godine učeći osnove igre. Njezin talent i borbenost brzo su je lansirali dalje. Uslijedio je odlazak u ŽNK Inter Posušje, gdje se kao djevojčica suočila s izazovima Prve lige Federacije BiH.

Da je riječ o igračici za najveće domete, postalo je jasno kada seli u ŽNK Iskra Bugojno, u elitni rang bh. nogometa (Premijer ligu). Svaka ta stanica bila je jedna nova stepenica, priprema za ono što će uslijediti 2023. godine – poziv s Poljuda i prelazak u ŽNK Hajduk.

Srce prvakinje: Preko boli do povijesne titule
U Splitu je Nina ubrzo postala nezamjenjiva karika na poziciji lijevog beka. Pozicija je to koja traži nevjerojatnu trku, disciplinu i čvrstinu, a Nina je sve to donijela u igru Hajduka.

Kruna njezine dosadašnje klupske karijere stigla je na najljepši, ali i najteži mogući način. U odlučujućoj utakmici za naslov prvaka, Nina je unatoč ozljedi stisnula zube, ušla u igru u drugom poluvremenu i ostavila srce na terenu kako bi sa svojim suigračicama proslavila povijesnu titulu. To je odlika onih najvećih – kada je najteže, nadvladati bol za viši cilj.

Osim klupskih uspjeha, Nina je već godinama ponos domovine. Još 2022. godine, kao šesnaestogodišnjakinja, predstavljala je Bosnu i Hercegovinu na Europskom prvenstvu za kadetkinje. Danas je punopravna A reprezentativka seniorske selekcije BiH, igračica na kojoj se gradi budućnost ženskog nogometa u regiji.

Pred Ninom Brnić je tek dvadeseta godina života, a iza nje su već titule, reprezentativni nastupi i poštovanje sportskih stručnjaka. Livno, Split i cijela Bosna i Hercegovina imaju itekako razloga biti ponosni na ovu djevojku. Zapamtite njezino ime, jer ovo je tek početak jedne velike, zlatne sportske priče o kojoj će se još mnogo, mnogo pisati.

Čestitke našoj prvakinji Nini!

Continue Reading

Uncategorized

Slika jednog vremena

Published

on

 

Čobanica i pređa vune – slika jednog vremena

Na ovoj fotografiji zabilježen je prizor koji je nekada bio svakodnevnica naših krajeva. Mlada čobanica, okružena stadom ovaca, u rukama drži pređu od vune i preslicu, vješto pretvarajući sirovu vunu u nit od koje će kasnije nastajati odjevni predmeti i razni kućni predmeti.

To nije bio samo posao, već dio života i tradicije. Dok su ovce pasle po planinskim pašnjacima, vrijedne žene i djevojke koristile su svaki trenutak za predenje vune. Tako su nastajale čarape, džemperi,torbe i mnogi drugi predmeti koji su grijali i služili porodicama tokom dugih zimskih mjeseci.

Fotografija svjedoči o vremenu kada se živjelo skromno, ali dostojanstveno, u skladu s prirodom i vlastitim radom. Svaka nit pređe nosila je trud, strpljenje i znanje prenošeno s generacije na generaciju.

Danas ovakve slike imaju neprocjenjivu vrijednost jer nas podsjećaju na naše korijene, običaje i život kakav su živjeli naši preci pod obroncima naših planina.

Ako neko prepoznaje čobanicu sa fotografije ili zna nešto više o ovom trenutku iz prošlosti, neka napiše u komentarima.

Continue Reading

KONTAKT

Postrojba „Ludvig Pavlović” ostaje trajni znak hrabrosti i zajedništva; važno je sačuvati vrijednosti Domovinskog rata i ravnopravnost Hrvata u BiH

Published

on

Izdvajamo

06.06.2026

HDZ BiH

Galerija 1
Galerija 2
Galerija 3
Galerija 4
Galerija 5
Galerija 6
Galerija 7
Galerija 8
Galerija 9
Galerija 10
Galerija 11
Galerija 12
Galerija 13
Galerija 14
Galerija 15
Galerija 16
Galerija 17
Galerija 18
Galerija 19
Galerija 20
Galerija 21
Galerija 22
Galerija 23

„Jedna od najznačajnijih postrojbi iz vremena Domovinskog rata, Postrojba za posebne namjene „Ludvig Pavlović”, čija nas je 34. obljetnica okupila, danas šalje posebno važne poruke. Iz Ljubuškog, grada koji nosi znamen stoljetne hrvatske povijesti te simbol hrabrosti i odlučnosti u obrani domovine, poručujemo kako nam je i danas potrebno zajedništvo bez podjela, bez prebacivanja zasluga i odgovornosti, nego s jednim ciljem – da Hrvati opstanu u BiH kao jednakopravan i konstitutivan narod. Pripadnici postrojbe „Ludvig Pavlović” više od tri desetljeća pokazuju nam što u stvarnosti znači ‘svi za jednoga, jedan za sve’. Hvala im što nas mlađe tim svojim zajedništvom obvezuju da promičemo i štitimo vrijednosti Domovinskog rata. I danas Ljubuški nosi još jednu važnu poruku, onu za budućnost Hrvata u Bosni i Hercegovini: na prošlosti učimo i pamtimo, tuđe poštujemo, a svoje čuvamo”, izjavila je Darijana Filipović, zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, u povodu 34. obljetnice utemeljenja Postrojbe za posebne namjene „Ludvig Pavlović”, čijem je obilježavanju nazočila u Ljubuškom.

Ljubuški je danas okupio pripadnike ove postrojbe, obitelji poginulih i umrlih branitelja, predstavnike braniteljskih udruga, institucija i žitelje. Izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora BiH predvodio je predsjednik HNS-a BiH dr. Dragan Čović, a uz zastupnicu Filipović nazočili su i Toni Kraljević, dopredsjednik Vlade Federacije BiH i ministar financija u Vladi FBiH, Predrag Čović, predsjednik Vlade Županije Zapadnohercegovačke, te brojni dužnosnici i izaslanici sa svih razina vlasti.

Trideset i četiri godine nakon utemeljenja, ime Postrojbe za posebne namjene „Ludvig Pavlović” ostaje vezano uz hrabrost, spremnost i odgovornost hrvatskih branitelja koji su u najtežim vremenima stali u obranu doma, slobode i hrvatskoga naroda. Uz sjećanje na 26 poginulih pripadnika postrojbe, ova obljetnica ima posebno mjesto u očuvanju istine o ulozi Hrvatskog vijeća obrane i vrijednostima Domovinskog rata.

U sklopu obilježavanja upriličen je prijam kod gradonačelnika Ljubuškog Vedrana Markotića, nakon čega je program nastavljen na Trgu dr. Franje Tuđmana, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće u znak pijeteta prema poginulim, umrlim i preminulim pripadnicima postrojbe. Molitvu je predvodio fra Miro Šego, a obilježavanje je nastavljeno mimohodom prema crkvi sv. Kate, gdje je služena sveta misa.

„Vaša povijest svjedoči o velikoj žrtvi. Poginuli pripadnici vaše postrojbe završili su svoj zemaljski život, a nama darovali slobodnu domovinu. Ta je ostavština toliko velika i sveta da obvezuje sve nas da je ljubimo, poštujemo i budućim generacijama prenosimo vašu čast, hrabrost i ponos“, istaknuo je fra Šego tijekom propovijedi.

Davor Đugum, predsjednik Udruge PPN-a „Ludvig Pavlović”, osvrnuo se na ratni put postrojbe, njezinu snagu i zajedništvo koje bivši pripadnici nastavljaju čuvati.

„Danas smo ovdje kako bismo se prisjetili naših poginulih pripadnika, jer ne bismo bili ovdje da nije bilo njih. Oni žive u našim svakodnevnim mislima, srcima i molitvama. Mi, preživjeli pripadnici Postrojbe za posebne namjene ‘Ludvig Pavlović’, ne posustajemo i iz godine u godinu okupljamo se kako bismo čuvali uspomenu na dane ponosa, prkosa i slave. Važno je pokazati snagu i zajedništvo te budućim generacijama prenijeti istinu o doprinosu postrojbi Hrvatskog vijeća obrane u Domovinskom ratu. Ponosni smo što je ta žrtva ostala trajno prepoznata, a naša postrojba zlatnim slovima upisana u povijest obrambenog Domovinskog rata. Nadam se da će se u budućnosti o tome učiti i da će mladi znati koje su postrojbe iznijele ono što danas živimo u slobodi“, poručio je Đugum.

Gradonačelnik Markotić istaknuo je kako je riječ o jednoj od najelitnijih postrojbi iz Domovinskog rata te kako Ljubuški s posebnim poštovanjem čuva uspomenu na hrvatske branitelje koji su ostavili neizbrisiv trag u obrani hrvatskoga naroda.

„Postrojba je od samih početaka nosila ime časnog Ludviga Pavlovića, čovjeka koji cijeli život nije htio odustati od svojih uvjerenja. Vodili su je divovi Domovinskog rata, pokojni Božan Šimović i pokojni Ante Primorac, čija je majka Milka, u 92. godini života, danas ovdje. Ante Primorac bio je dva puta ranjen i ponovno se vraćao na prvu crtu. To su ljudi koji su časno vodili postrojbu i ostali gromade Domovinskog rata. Nama mlađim generacijama posebno su važna njihova svjedočanstva jer iz prve ruke učimo o njihovu ratnom putu, žrtvi i vrijednostima koje su ih vodile. Ono što su oni izborili u ratu, na nama je da sačuvamo u miru, da ostanemo jedinstveni i da kroz zajedništvo osiguravamo jednakopravnost hrvatskog naroda“, kazao je Markotić.

Uz trajnu zahvalnost prema pripadnicima postrojbe „Ludvig Pavlović“ i svim hrvatskim braniteljima, današnje obilježavanje potvrdilo je važnost čuvanja istine o Domovinskom ratu, ulozi Hrvatskog vijeća obrane i žrtvi ugrađenoj u temelje slobode. Dostojanstvo hrvatskih branitelja, zajedništvo i ravnopravnost hrvatskoga naroda ostaju obveza današnjih i budućih naraštaja.

Izvor: hnsbih.ba

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba