Connect with us

KULTURA

Tisuće Hrvata u Chicagu: Fra Miro Šego predvodio jubilarnu 120. procesiju u čast Gospe Sinjske

Published

on

 

U Hrvatskoj župi sv. Jeronima u Chicagu, u subotu, 15. kolovoza, svečano je proslavljena jubilarna 120. godišnjica procesije u čast Gospe Sinjske kojom hrvatski katolici u ovom američkom velegradu već duže od stoljeća slave svetkovinu Marijina Uznesenja na nebo – Veliku Gospu.

Procesiju su naime započeli hrvatski iseljenici još davne 1906. godine, a iz ove tradicije se šest godina kasnije, 1912., rodila Hrvatska župa sv. Jeronima.

Priprava za ovu veliku obljetnicu započela je devetnicom u čast Gospe Sinjske koja se kroz devet dana održavala u crkvi sv. Jeronima, a koju su predvodili hrvatski franjevci Kustodije Svete Obitelji koji otpočetka skrbe za ovu hrvatsku katoličku župu u Chicagu.

Vrhunac slavlja devetnica zbio se na misi Uočnici Velike Gospe kada je otkrivena i blagoslovljena zlatna kruna kojom je okrunjen Lik Čudotvorne Gospe Sinjske.

Kruna je izrađena od darova župljana i prijatelja ove drevne hrvatske župe. Oni su Gospi darovali komadiće svojeg obiteljskog zlata kao znak svoje ljubavi i svojih molitava.

To je zlato zatim otopljeno i izliveno u krunu koja će od ove 120. godišnjice tako krasiti lik Zaštitnice ove župne zajednice. Krunu su otkrili fra Antonio Musa, župnik, i fra Ante Begić, župni vikar, a blagoslovio ju je fra Nikola Pašalić, kustod hrvatskih franjevaca u Sjevernoj Americi.

Na sami dan Velike Gospe slavljene su četiri svete mise, dvije na engleskom i dvije na hrvatskom jeziku. Naime, ova stara iseljenička župa skrbi o različitim generacijama Hrvata i njihovih potomaka te se i župni pastoral tako odvija dvojezično i svete se mise slave na oba jezika, hrvatskom i engleskom.

To omogućuje da i starije generacije naših iseljenika, ali i njihova djeca i unučad, svoju vjeru žive u okrilju ove hrvatske župe.

Jutarnju misu predvodio je župnik fra Antonio Musa. Svečanu englesku misu predvodio je fra Ivica Majstorović, bivši župnik ove župe i aktualni župnik na Norvalu u Kanadi. Večernju svetu misu predslavio je fra Ante Begić, župni vikar.

Jubilarnu procesiju i svečanu hrvatsku svetu misu predslavio je fra Miro Šego, vikar Hercegovačke franjevačke provincije i gvardijan na Humcu pored Ljubuškoga.

U procesiji koja je mnoštvo vjernika su, zajedno s franjevcima, hodili desetci grupa, skupina i organizacija. U svojoj nadahnutoj propovijedi fra Miro je propovijedao o Gospi koja je i u slavlju svojeg Uznesenja svjedokinja poniznosti i vjernosti.

Marija se – kako to fra Miro reče – uzdala u Boga i u njegovu providnost. Tu su Marijinu vjeru slijedili i naši očevi i majke, a ta se vjera očitovala u njihovome stavu da će Bog providjeti sve potrebno.

Fra Miro je pozvao tisuću vjernika koji su se okupili na središnje misno slavlje da slijede primjer Gospe i primjer naših starih koji su nam vjeru prenijeli i ostavili u nasljeđe slavlje Velike Gospe.

Pod svetom misom pjevali su udruženo župni zbor pod vodstvom Maje Galić i posebni gosti iz Domovine, Klapa sv. Juraj Hrvatske ratne mornarice. Oni su večer ranije predvodili pjevanje na svetoj misi Uočnici, a sve prisutne su počastili i lijepim koncertom duhovnih i domoljubnih pjesama.

Na koncu svečane svete mise na dan Velike Gospe svim prisutnima se obratio i župnik fra Antonio Musa koji je izrazio dobrodošlicu svećenicima, klapi, ali i vjernicima koji su za ovo slavlje došli ne samo iz Chicaga, nego i iz New Yorka, Wisconsina, Missourija, Floride, Kentuckya, Michigana te iz kanadskih Toronta i Londona.

Osobito se u svojem govoru osvrnuo na čin krunjenja Gospine slike kojim je ova nova generacija vjernika i franjevaca u Chicagu nastavila Zavjet naših otaca i majki, kako to lijepo izriče pjesma koju je zapjevala klapa sv. Juraj:

Zvonimir ti pralik diže, Jelena ti crkvu gradi: ta baština do nas stiže, preuzeše Zavjet mladi.

Poslije svete mise uslijedio je župni piknik i festival uz okuse Domovine: pečenja, roštilja, sarme i rižota, fritula i orahnjači.

Tisuće okupljenih do kasno u noć su zabavljali lokalni hrvatski glazbeni sastavi, ali i Klapa sv. Juraj koju su Hrvati Chicaga osobito toplo pozdravili i primili.

120 godina hrvatski katolici ulicama Chicaga ponosno nose lik Gospe Sinjske koja praćena trobojnicama ostaje naša najsigurnija luka, naša Majka i Zaštitnica.

I ove godine njezinu sliku nosili su mladići iz Hrvatske škole kardinal Stepinac, a pratile su je djevojke te vjerni puk koji ju je okrunio zlatnim uzdasima svojih srca i odanošću svoje vjerničke duše. I danas nam ona jednako progovara i nadahnjuje nas da ostanemo odani Kristu.

I danas nam ona vodi korake i usmjerava srca. I danas nas ona okuplja u svoje krilo i povezuje nas s Domovinom iz koje smo davno otišli, ali koja nikada nije napustila naša srca, istaknuo je fra Antonio Musa.

(www.jabuka.tv | Foto: Fra Antonio Musa)

 

Continue Reading

KULTURA

Molitva za obitelj pape Ivana Pavla II.]

Published

on

 

Bože, od kojega nam dolazi svako očinstvo na nebu i na zemlji,
Oče, koji si ljubav i život,
učini da svaka ljudska obitelj na zemlji,
po tvome Sinu rođenom od žene
i po Duhu Svetom,
postane izvorom božanske ljubavi
za uvijek nove naraštaje.

Učini da tvoja milost vodi misli i djela roditelja,
za dobro njihove obitelji
i svih obitelji na svijetu.

Neka mladi naraštaji u obitelji nađu
snažnu potporu za čovječnost
i rast u istini i ljubavi!

Neka ljubav osnažena milošću sakramenta ženidbe,
bude jača od svake nemoći i beznađa,
koje zahvaćaju naše obitelji.

Na kraju Te molimo za zagovor
svete nazaretske obitelji,
da Crkva u svim narodima na zemlji,
može plodonosno ispuniti svoje poslanje u obitelji i po obitelji,
po Kristu našem Gospodinu,
koji je put, istina i život,
u vijeke vjekova.

Amen.

Continue Reading

EKONOMIJA

Gradski odbor HDZ-a BiH Mostar:

Published

on

Važnost političke stabilnosti i nastavka provedbe projekata za razvoj grada
Proširena sjednica Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar održana je danas u Mostaru, uz nazočnost predsjednika HDZ-a BiH dr. Dragana Čovića, izabrane hrvatske članice Predsjedništva BiH i dopredsjednice HDZ-a BiH Darijane Filipović, gradonačelnika Grada Mostara Maria Kordića, predsjednice Vlade HNŽ-a Marije Buhač te članova Gradskog odbora. Sjednicu je predvodio predsjednik Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar Marko Novak.
Središnja tema sjednice bila je analiza rezultata nedavno provedenih općih izbora, uz osvrt na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini te daljnje političke aktivnosti nakon izbornog procesa. Istaknuta je potreba što skorijeg formiranja vlasti na svim razinama kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje institucija i stvorili preduvjeti za nastavak započetih procesa.


Filipović je zahvalila svima na podršci te istaknula kako je izborni rezultat HDZ-a BiH plod zajedničkog rada svih stranačkih organizacija, koalicijskih partnera unutar Hrvatskog narodnog sabora i širega hrvatskog naroda. Naglasila je kako je hrvatski narod jasno izrazio svoju volju i odabrao politički smjer kojim želi biti predstavljen, uz poruku da pred strankom predstoji mnogo posla u ostvarivanju zacrtanih ciljeva.


Čović i Filipović iskazali su potporu radu Gradskog odbora HDZ-a BiH Mostar, istaknuvši važnost odgovornog političkog djelovanja, suradnje svih razina vlasti i realizacije projekata koji pridonose razvoju Grada Mostara. Naglasili su kako ostvareni izborni rezultati HDZ-a BiH na svim razinama predstavljaju potvrdu povjerenja birača, ali i obvezu nastavka rada na ostvarivanju razvojnih prioriteta i zaštiti interesa hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini.
Predsjednik Gradskog odbora Marko Novak zahvalio je Čoviću i Filipović na potpori te predstavio daljnje aktivnosti Gradskog odbora i planove djelovanja nakon izbora. Pritom je istaknuo važnost
kontinuiranog rada na lokalnim prioritetima i suradnje sa stranačkim dužnosnicima na svim razinama vlasti.

Na sjednici je naglašena važnost političke stabilnosti, funkcionalnosti institucija i nastavka provedbe projekata koji pridonose gospodarskom i društvenom napretku Mostara i Bosne i Hercegovine.

Continue Reading

KULTURA

JASMINA JOVANOVSKI…ČOVEK MOŽE IZNEVERITI SEBE UPRAVO ZBOG ONOGA ŠTO JE NAJBOLJE U NJEMU.

Published

on

 

Zbog odanosti. Odgovornosti. Obećanja koje ne želi da pogazi.

Kada neko dugo ostaje u nečemu što ga povredjuje, lako je zaključiti da ne zna svoju vrednost. Da nema dovoljno samopoštovanja. Da se plaši da odustane.

Ali šta ako razlog nije nijedno od toga?

Šta ako čovek ostaje upravo zato što zna kakav želi da bude?

Zato što veruje da se obećanja održavaju. Da se od ljudi ne odustaje čim postane teško. Da odanost ima vrednost i onda kada više nije jednostavna.

Takav čovek ne mora biti slab. Ne mora biti nesiguran. Niti njegovo ponašanje mora biti posledica detinjstva u kojem je naučio da tudje potrebe stavlja ispred svojih.

Možda samo ne želi da pogazi ono što smatra ispravnim.

I upravo tu počinje jedan od najtežih unutrašnjih sukoba.

Naše najbolje osobine ne štite nas uvek od bolnih posledica.

Odanost nas može zadržati i onda kada nam nije lako. Odgovornost nas može navesti da preuzmemo više nego što smo očekivali. Želja da održimo reč može nas vezati za okolnosti koje više nisu iste kao onda kada smo je dali.

A ništa od toga ne znači da su odanost, odgovornost ili iskrenost pogrešne vrednosti.

Naprotiv.

Problem je što život ne traži uvek da biramo izmedju ispravnog i pogrešnog.

Nekada nas dovede pred dve stvari koje istovremeno smatramo ispravnim.

Da ostanemo verni onome što smo obećali ili da priznamo koliko nas ta odanost košta.

Da istrajemo u nečemu do čega nam je stalo ili da budemo iskreni prema sebi o onome što nam nedostaje.

Da ne izneverimo ono u šta verujemo ili da ne zanemarimo sopstvena osećanja.

I nijedan od tih izbora nije jednostavan.

Čovek ne želi samo da donese odluku. Želi da posle nje i dalje može da poštuje sebe.

Zato neke odluke toliko dugo odlažemo.

Ne zato što ne razumemo šta nam se dogadja, već zato što nam je teško da odustanemo od nečega u šta još iskreno verujemo.

I tu nastaje paradoks koji se često previdi.

Čovek može toliko da se trudi da ne izneveri ono u šta veruje da na kraju počne da izneverava samog sebe.

Može ostati iz odanosti a ne iz slabosti.

Može čekati iz poverenja a ne iz straha.

Može istrajavati iz odgovornosti a ne zato što ne poznaje svoju vrednost.

A ipak, nijedna od tih dobrih namera ne garantuje da će sve ispasti onako kako se nadao.

Dobri razlozi ne garantuju dobre posledice.

Zato nije pošteno svako ostajanje nazvati nedostatkom samopoštovanja.

Ali nije pošteno ni svako istrajavanje proglasiti dokazom karaktera.

Dve stvari mogu biti istinite istovremeno.

Možemo imati dobre razloge da ostanemo i istovremeno osećati koliko nas to košta.

Možemo iskreno verovati u nešto a ipak se suočavati sa sumnjama, razočaranjima i neizvesnošću.

Možemo biti sigurni u svoje namere a ne znati kakav će biti ishod.

I upravo zato treba biti pažljiv kada tudje odluke objašnjavamo nedostatkom samopoštovanja.

Ne znamo uvek šta čovek pokušava da sačuva.

Nekada čuva odnos, nekada obećanje a nekada sopstvenu veru da ono što ima vrednost zaslužuje i strpljenje.

Nije svako ostajanje dokaz slabosti. Niti je svako istrajavanje dokaz dobrote.

Nekada je ostajanje cena koju plaćamo da ne bismo izneverili ono u šta verujemo.

A ono što nas najviše košta nije uvek ono u šta najmanje verujemo.

Nekada je upravo ono do čega nam je najviše stalo.

Autor: Jasmina Jovanovanovski
#psiholoskesivezone #Samopostovanje #psihologijaodnosa

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba