Sinoć je u Marića Gaju u Grudama održan predizborni skup Hrvatske petorke. Jednu od ključnih poruka večeri poslao je Tomo Bandić, nositelj liste Hrvatske republikanske stranke za Skupštinu ŽZH.

Pred nama su izbori koji trebaju pokazati stvarnu političku volju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Hrvatske stranke okupile su se oko zajedničke političke priče, programa i kandidata na različitim razinama vlasti, a posebno mjesto u tom okupljanju zauzima zajednički kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić.

“Zašto Lučić? Zdenko Lučić nije odgovoran za iseljavanje stotina tisuća Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Nije uništio izvornu ideju Hrvatskog narodnog sabora. Nije zarobio institucije i sustav podredio sebi, svojoj rodbini i prijateljima.”

A onda pitanje od kojeg se više ne može bježati:

Zašto danas u Bosni i Hercegovini nema milijun Hrvata, koliko bi nas, uz drugačiji demografski razvoj, moglo biti? Zašto se umjesto o rastu danas govori o borbi za demografski opstanak?

Trideset godina je dovoljno dugo razdoblje da se podvuče crta.

“Tko je odgovoran? Oni koji su ovaj narod vodili 30 godina. Vrijeme je da polože račune za tu odgovornost!”

Zapadna Hercegovina mora biti mjesto iz kojeg će krenuti promjene među Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Ne zato što smo bolji od drugih, nego zato što ovdje imamo priliku pokazati kakav sustav želimo.

Od nas se očekuju programi, ideje, inicijative, amandmani i konkretna rješenja. Od toga ne bježimo.

Ali svi programi mogu stati u jednu jednostavnu rečenicu:

“Želim da dijete već u osnovnoj školi zna da će samo o njegovu trudu, radu i znanju ovisiti njegov uspjeh. Ne o vezi. Ne o rodbini i ne o stranačkoj iskaznici.”

#HRS #HrvatskaPetorka #TomoBandić #ZdenkoLučić #Grude #ŽZH #PrilikaGeneracije #IzađiIzSjene

Kandidat Hrvatske Demokratske zajednice  na Drzavnoj  listi za,Zastupnicki Dom. ..

Život nam donese razne uloge i izazove.
Važno je na tom putu ne izgubiti sebe.

U pristojnim odnosima i koliko toliko primjerenoj kulturi državnosti, s relevantnim nacionalnim institucijama, pri čemu prvenstveno mislim o Predsjedniku Vlade, Predsjedniku Hrvatskog sabora i Predsjedniku Republike kao najvišim nositeljima vlasti u državi, priznanje krivnje za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu bivšega ministra obrane u ratnoj Vladi Hrvatske Republike Herceg Bosne Brune Stojića unazad godinu ili dvije, moralo je biti signal na djelovanje i spriječavanje većih nacionalnih šteta kad već ta nije prevenirana.

Reakcija bivšega predsjednika ratne Vlade HR Herceg Bosne Jadranka Prlića nazad nekoliko dana, gdje prihvaćanjem krivnje za zločine protiv bošnjačkog naroda potvrđuje presudu o udruženom zločinačkom pothvatu integralne hrvatske državne politike u oslobodilačkom ratu hrvatskog naroda, samo petnaestak dana uoči izbora u BiH i u jeku otvorenog međunarodnog preslagivanja utjecaja s projekcijom strateških pozicija naroda i država u i oko BiH, koja je sudbinski presudna za hrvatski narod u cjelini, težak je udarac nacionalnoj sigurnosti i pozicijama Republike Hrvatske, te Hrvatima u BiH.

Gotovo je fascinantno da u hrvatskim medijima i politikama nije bilo nikakve reakcije na to.

Upravo ta činjenica više od bilo čega ukazuje na zastrašujuću zapuštenost odgovornosti, ali i nepostojanje minimuma senzibiliteta za temeljne nacionalne interese i prevenciju njihove ugroze.

Relevantne državne institucije imaju, kao i relevantni akteri u javnosti od samoga podizanja optužnice protiv vodećih hrvatskih funkcionera u BiH jasna saznanja o političkom karakteru Jadranka Prlića, koji je i u tim iskazima teško teretio čitav niz suradnika i ljudi, pokušavajući sebi osigurati izlaz iz optužbe.

Ova njegova reakcija nikome nije bila neočekivana. Neočekivano je bilo pretpostaviti da u trenutku kad za to bude najrazornija prilika i kad bude mogao nešto bitno važnije od samoga uvjetnog izlaska iz zatvora, Prlić neće napraviti nešto slično.

Zašto državne institucije nisu računale na to i kanalima koje su imale bar pokušale spriječiti ovakav udar?

Je li ovo Prlićevo priznanje sastavni dio cjelovite političke strategije koju je pred Penavom iznio Frka Petešić, posve sigurno u ime predsjednika Vlade Plenkovića, a Penava to zatajio službeno, proglašavajući namjeru otvorene izdaje časnom iako je brojnim sugovornicima do detalja prepričao sadržaj govora Frke Petešića?

Izuzetno teško je ne dovesti tu Petešićevu strategiju, Plenkovićevo antiameričko sumanuto ustrajavanje prema Francuskoj i Koaliciji voljnih i Prlićevo priznanje u organski uvjetovanu vezu.

Zašto se šuti o tome?

Nevjerojatno je da udruge ratnih veterana HVO-a i udruge ratnih veterana HV-a nisu imale potrebe i hrabrosti očitovati se o sramnom činu stigmatizacije tolikih žrtava hrvatskog naroda.