Pero Previšić podnio je ostavku na mjesto predsjednika Čapljinske neovisne stranke nakon rezultata jučerašnjih izbora.

Previšić je svoju odluku objavio na Facebook stranici „Čapljina U Srcu“, poručivši kako je nakon izbornog rezultata osjetio moralnu i osobnu odgovornost povući se s čela stranke. Istaknuo je kako prihvaća odluku građana, bez obzira na to koliko mu je teško prihvatiti izborni ishod.

U opširnom obraćanju osvrnuo se na 15 godina političkog i društvenog djelovanja, tijekom kojih je, kako navodi, sudjelovao u različitim inicijativama te pomagao sportskim klubovima, udrugama, obiteljima, pojedincima i vjerskim zajednicama.

Poseban dio obraćanja posvetio je pritiscima, prijetnjama i napadima za koje tvrdi da su tijekom godina bili usmjereni prema njemu, njegovoj obitelji i članovima stranke. Naveo je i slučajeve fizičkih napada, bacanja eksplozivnih naprava te uništavanja imovine.

Previšić je istaknuo kako svoj odlazak s čela stranke ne smatra odricanjem od onoga za što se zalagao, nego preuzimanjem odgovornosti nakon izbornog rezultata. Pobjednicima je čestitao, a zahvalio je i članovima, simpatizerima i volonterima koji su ga pratili tijekom proteklih godina.

Što je poručio u svom obraćanju, donosimo u cijelosti:

„Dragi prijatelji,

nakon jučerašnjih izbora osjećam moralnu i osobnu obvezu obratiti vam se, ne samo kao predsjednik Čapljinske neovisne stranke, nego prije svega kao čovjek koji je posljednjih petnaest godina svoj život, svoje vrijeme i svoju  energiju ulagao u ono u što je vjerovao. Od 2011. godine nisam se politikom bavio samo kada su dolazili izbori. Petnaest godina živio sam za ono za što sam vjerovao da vrijedi. Za svoj narod, svoj grad i svoje ljude nisam davao samo političke izjave i obećanja, nego svoje vrijeme, novac, energiju, ugled, živce i zdravlje. U najtežim trenucima bio sam spreman riskirati i vlastitu sigurnost jer sam vjerovao da vrijedi stati iza onoga što smatram ispravnim.

Borili smo se protiv nepravde, kriminala, korupcije i ponižavanja hrvatskih branitelja. Pokretali smo inicijative, nudili prijedloge i rješenja, upozoravali na probleme i tražili odgovore od onih koji su za njih bili odgovorni. Kada smo smatrali da nešto nije dobro, nismo šutjeli samo zato što je bilo lakše šutjeti, nego smo govorili i onda kada smo znali da će nas to koštati.

Ali moj rad nikada nije bio samo politika. Moja vrata svih ovih godina bila su otvorena svim ljudima. Pomagao sam sportskim klubovima, kulturno-umjetničkim društvima, udrugama, obiteljima i pojedincima koji su se obraćali za pomoć. Pomagao sam koliko sam mogao, svojim vremenom, svojim kontaktima i vlastitim sredstvima, često bez ikakvog pitanja tko je čovjek, kojoj političkoj opciji pripada ili hoće li mi ikada tu pomoć vratiti. Posebno sam nastojao biti na raspolaganju našim svećenicima i Crkvi. Na moja vrata dolazili su svećenici, župnici i predstavnici crkvenih zajednica i nikada ih nisam gledao kroz prizmu politike. Pomagao sam župama, crkvenim zajednicama i ljudima kojima je pomoć bila potrebna, a isto sam činio i prema predstavnicima drugih vjerskih zajednica. Nisam pomagao zbog fotografije, političkog boda ili glasa na izborima, nego zato što sam vjerovao da tako treba i zato što sam smatrao da čovjeka ne treba pitati za koga će glasati kada mu je pomoć potrebna.

Danas to posebno ističem jer ne želim da petnaest godina rada bude svedeno samo na jedan izborni rezultat.

A cijena tog rada bila je velika.

Ja osobno, moja obitelj, moje kolegice i kolege iz stranke godinama smo prolazili kroz različite pritiske, prijetnje, ucjene i zastrašivanja. Bilo je fizičkih napada, bacanja eksplozivnih naprava i uništavanja imovine, a došlo je i do pokušaja ubojstva paljenjem vozila i dijela kuće naše gradske vijećnice Ilijane Jelčić. I za sve to do danas nitko nije odgovarao.

Unatoč svemu tome, ostali smo raditi jer smo vjerovali da se nepravda ne može pobijediti šutnjom i da se za ono što vrijedi mora biti spreman platiti određenu cijenu.

Naravno, u petnaest godina bilo je i pogrešaka. Nitko od nas nije bez njih. Ako sam nekoga nenamjerno povrijedio, ako sam pogriješio u procjeni, riječima ili postupcima, ispričavam se. Nikada mi nije bila namjera učiniti nepravdu bilo kome. Ali za ono u što sam vjerovao i za ono za što smo se svih ovih godina borili, neću se ispričavati.

Nakon jučerašnjeg rezultata ne želim tražiti krivca, ne želim umanjivati rezultat i ne želim izmišljati opravdanja.

Ljudi, izabrali ste.

Svojim ste glasovima pokazali da želite drugačiji politički put od onoga koji smo vam nudili ja i moje kolegice i kolege. Možemo vjerovati da smo nudili bolji put, možemo vjerovati da smo puno toga napravili ispravno i možemo znati koliko smo sebe dali, ali u demokraciji posljednju riječ imaju građani. Vaš glas je vaša odluka i tu odluku moram poštovati, bez obzira na to koliko mi je teško prihvatiti je.

Zato, nakon prespavane noći i ozbiljnog razmišljanja o svemu što je iza nas, osjećam odgovornost napraviti ono što smatram ispravnim.

S današnjim danom podnosim ostavku na mjesto predsjednika Čapljinske neovisne stranke.

Ovu odluku ne donosim iz ljutnje, ogorčenosti niti zbog jednog pojedinca. Ne donosim je zato što se sramim onoga što smo radili, niti zato što mislim da smo trebali šutjeti. Donosim je zato što smatram da svatko tko preuzima odgovornost u politici mora znati preuzeti odgovornost i kada rezultat nije onakav kakvom se nadao.

Pobjednicima ovih izbora čestitam. Narod vam je dao povjerenje i time ste dobili legitimitet da nastavite putem koji ste izabrali. S tim povjerenjem dobili ste i veliku odgovornost prema ljudima koji su vam dali svoj glas, ali i prema onima koji nisu.

Hvala svima koji ste svih ovih petnaest godina bili uz mene i koji ste vjerovali meni i ljudima s kojima sam zajedno radio.

Posebno hvala svim simpatizerima i volonterima, kao i svima koji su imali hrabrosti svojim imenom stati na liste Čapljinske neovisne stranke, od Gradskog vijeća pa do viših razina vlasti. Znam koliko je puta zbog toga trebalo slušati prozivanja, trpjeti pritiske i objašnjavati zašto ste odlučili stati uz nas.

Hvala i svim ljudima kojima smo tijekom ovih godina pomogli. Možda nikada nećete znati koliko je nama značilo kada smo vidjeli da je nekome naš trud olakšao život, riješio problem ili barem dao osjećaj da nije sam.

Na kraju, hvala dragom Bogu na daru života i na prilici da sam imao mogućnost petnaest godina boriti se za svoj narod, svoj grad i za sve ljude kojima je moj rad mogao biti od koristi.

Ne znam što donosi sutra i ne želim danas unaprijed određivati što će biti dalje. Ali znam da iza mene ostaje petnaest godina života koje sam dao onome u što sam vjerovao.

Ljudi, izabrali ste i poštujem vašu odluku.

Sada je odgovornost na onima kojima ste dali svoje povjerenje.

Hvala vam na svemu i želim vam svako dobro.

Pero Previšić“

Vrisak.info