Ovo nije pitanje jedne udruge, jednoga predsjednika, jednoga tajnika ili jednoga dana u kalendaru.
Ovo je pitanje pamćenja ljudi koji su prvi stali u obranu svojih domova i svoga naroda.

Zato se danas moramo pitati:
tko će, ako ne mi koji smo to vrijeme živjeli, sačuvati istinu o tome kada, gdje i zašto su se ljudi uključivali u obranu?

O događajima iz 1991. i početka 1992. postoje svjedočanstva, dokumenti, ratni dnevnici, zapovijedi, popisi poginulih i ranjenih te ljudi koji su još živi i mogu govoriti.
ISTINA se ne smije izgubiti zbog kasnijih administrativnih odluka, promjena naziva udruga ili različitih tumačenja ratne prošlosti.

Posebno treba otvoreno i dokumentirano raspraviti kronologiju djelovanja dragovoljaca na području Hercegovine i Mostara tijekom 1991. godine, uključujući događaje od rujna 1991., poginule i ranjene te organiziranje obrane prije događaja koji se danas uzimaju kao početna točka pojedinih narativa.

Ako je bilo promjena naziva udruga, statuta, članstva ili načina predstavljanja ratnog puta, o tome treba govoriti na temelju zapisnika, statuta, odluka i izvornih dokumenata, a ne osobnim obračunima.

Isto tako, treba jasno razlikovati:

– dragovoljca HR H-B od kasnijih organizacijskih struktura HVO-a;
– datum stvarnog uključivanja pojedinca u obranu od kasnijih administrativnih evidencija;
– osobni ratni put od kolektivnih političkih tumačenja;
– dokumentiranu činjenicu od naknadne interpretacije.

Zadnji je čas da se živi dragovoljci okupe oko jedne jednostavne stvari: istine o vlastitom ratnom putu.

Zaboravite svađe, funkcije i osobne interese. Sačuvajte vlastita svjedočanstva i dokumente, kako bi sačuvali ISTINU i onemogućili druge da pišu kako im odgovara.

Posebno pozivam sve preživjele dragovoljce Mostara i Hercegovine na javno, dokumentirano svjedočenje o događajima kojima su osobno sudjelovali.

Za različita tumačenja, rješenje je u arhivu.
Za sporne odluke, koristite zapisnike.
Dokazujte različite datume i evidencije, uspoređujte dokumente.
Još dok ste živi svjedočite ISTINU.

Šutnja je izdaja… nije 45ta…. ljudi borite se za istinu.
Laž ne smije biti zamijenjena za povijest.

Naša je obveza prema poginulima, ranjenima, njihovim obiteljima i budućim naraštajima da ostavimo što potpuniji i provjerljiviji zapis o tome tko je bio gdje, kada je došao, što se događalo i zašto je djelovao.

Posebno treba sačuvati sjećanje na sve koji su svoje živote i zdravlje ugradili u obranu prije nego što su kasniji politički i administrativni okviri dobili oblik koji danas poznajemo.

Dragovoljci… svjedočite– nemojte dopustiti da vaše osobno svjedočanstvo nestane.

Dokumenti, svjedočanstva i činjenice su vaše oružje u miru.
Laž se podržava šutnjom.
Istina se čuva svjedočenjem, dokumentima i odgovornošću prema onima koji više ne mogu govoriti.

Ljila Zovko