Biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, koji su na zasjedanju u Mostaru u ožujku 2024. godine odlučili ubuduće objavljivati zajedničku poslanicu o svetkovinama Uskrsa i Božića, uputili su usuglašeni tekst uskrsne poruke sve četvorice aktivnih biskupa BK BiH.
Vrhbosanski nadbiskup metropolit mons. Tomo Vukšić na susretu s novinarima, koji je održan u subotu 4. travnja u Nadbiskupskoj rezidenciji u Sarajevu, pročitao je tekst poruke i uputio uskrsnu čestitku vjernicima.
Uskrsli Krist, naša nada i naš mir
Draga braćo i sestre u Kristu!
1.Svetkovina Uskrsa ponovno nas okuplja oko središnjega otajstva naše vjere: Isus Krist, raspeti i pokopani, uskrsnuo je od mrtvih. Ta radosna vijest već dva tisućljeća odzvanja životom Crkve i njezinim navještajem svijetu. U njoj je sadržana nada čovječanstva, jer u Kristovu uskrsnuću Bog potvrđuje da smrt nema posljednju riječ nad čovjekom. Uskrs je Božji odgovor na tamu Velikoga petka. Ondje gdje je izgledalo da je sve završeno, zasjalo je svjetlo koje više nikada ne može biti ugašeno, svjetlo života koji dolazi od Boga i koji otvara novu budućnost čovjeku i svijetu.
Evanđelja svjedoče da uskrsli Gospodin, dolazeći među svoje učenike, izgovara riječi koje odzvanjaju kroz sva vremena: „Mir vama!“ (Iv 20,19). Taj pozdrav nije tek riječ utjehe u času straha i nesigurnosti, nego dar koji dolazi izravno iz Božjega srca. Kristov mir nije samo puka odsutnost sukoba ni prolazna ravnoteža moći među ljudima. To je duboki mir srca pomirenoga s Bogom, mir koji liječi rane, nadvladava strah i otvara čovjeka bratu čovjeku. Takav mir, utemeljen na pobjedi ljubavi nad grijehom, postaje snaga novoga života i jedini čvrsti temelj svake istinske nade.
2.U vremenu obilježenom napetostima, sukobima, neizvjesnostima i mnogim podjelama, uskrsna poruka poziva nas da se ponovno vratimo izvoru pravoga mira. Često se i mi, poput učenika nakon Velikoga petka, zatvaramo u prostore vlastitih strahova, nesigurnosti i razočaranja. No upravo u takve zatvorene prostore naših života dolazi uskrsli Krist. Njegova prisutnost rasvjetljuje tamu srca, vraća izgubljeno povjerenje i daruje mir koji oslobađa od paralize straha. Susret s Uskrslim osposobljava nas da ne budemo ljudi beznađa, nego ljudi nade, oni koji u svjetlu uskrsnuća znaju prepoznati mogućnost novoga početka i koji su spremni graditi mostove pomirenja ondje gdje prijete podjele.
Kršćanska vjera stoljećima crpi snagu iz te neugasive istine. Crkva je kroz povijest uvijek iznova promatrala Kristovo uskrsnuće kao izvor svjetla za svaku novu generaciju vjernika. U njemu prepoznajemo Božje odlučno i trajno „da“ čovjeku i životu. Uskrsli Gospodin potvrđuje da ljubav ne prestaje i da dobro ima posljednju riječ. Nema tame koja je toliko duboka da je Božje svjetlo ne može rasvijetliti, niti rane koju njegova milost ne može iscijeliti. Zato Uskrs ostaje trajni temelj naše nade i snaga koja nas vodi kroz sve izazove vremena.
3.Braćo i sestre! Uskrs nije samo blagdan koji slavimo u liturgijskom slavlju; on je trajni poziv na novi način života. Susret s uskrslim Kristom ne završava u radosti uskrsnoga jutra, nego se nastavlja u svakodnevici onih koji vjeruju u njegovu pobjedu nad smrću. Uskrsli Gospodin šalje svoje učenike da budu svjedoci njegova mira u svijetu. Taj poziv započinje u najbližem prostoru našega života: u vlastitome srcu, u našim obiteljima, u župnim zajednicama, na radnim mjestima i u društvu u kojem živimo. Ondje gdje se živi duh Evanđelja, tu Kristov mir postaje stvarna snaga koja mijenja odnose među ljudima i otvara put novoj nadi.
Naša domovina Bosna i Hercegovina nosi duboko iskustvo ranjene povijesti, ali istodobno i snažnu čežnju za mirom, pravednošću i međusobnim povjerenjem. Upravo zato uskrsna poruka za nas ima osobitu snagu i odgovornost. Kristov mir nije znak slabosti niti bijeg od stvarnosti; on je snaga koja ima moć preobraziti ljudska srca. To je mir koji ne šuti pred nepravdom, nego je liječi oprostom, rušeći zidove otuđenosti i povezujući nas u jednu ljudsku obitelj. On nas uči da u drugome ne gledamo protivnika ili stranca, nego brata i sestru s kojima dijelimo isti ljudski put i isto dostojanstvo djeteta Božjega.
Uskrs nas također podsjeća da kršćanska nada nije naivni optimizam niti puko iščekivanje boljih okolnosti. Ona je duboko povjerenje u Boga koji vodi povijest i koji nikada ne napušta čovjeka. Uskrsli Krist stoji na početku svakoga novog početka. Ondje gdje se čovjek otvara Bogu i bližnjemu, ondje se rađa „novo proljeće“ života: obnavlja se povjerenje, jača solidarnost i ponovno se budi nada da je moguće graditi pravedniji i humaniji svijet. Zato nas Uskrs uvijek iznova poziva da budemo ljudi uskrsne nade, ljudi koji vjeruju da dobro pobjeđuje i koji su spremni tu vjeru potvrditi djelima ljubavi i pomirenja.
4.Stoga, ujedinjena srca, upućujemo Uskrslom Isusu svoje molitve da svjetlo uskrsnoga jutra obasja naše živote i rasvijetli put kojim idemo kao vjernici i kao narod. U ovim okolnostima ranjivog mira i prisutnih sukoba, molimo Ga da njegova tiha, ali snažna svjetlost uđe u ovaj svijet, u naše obitelji, u naše zajednice i u našu domovinu. Molimo da ondje gdje se nadvijaju sjene straha, nepovjerenja ili ravnodušnosti ponovno zasja snaga vjere i toplina međusobne blizine.
Uskrsli Gospodin dolazi među nas kao Onaj koji daruje mir i vraća smisao našem postojanju. Zato ga molimo da dotakne naša srca, oslobodi ih od tereta zatvorenosti te nas učini sposobnima živjeti evanđeosku hrabrost, strpljivu ljubav i postojanu nadu.
Dok slavimo pobjedu života nad smrću, svjesni smo da uskrsna radost nije prolazni osjećaj jednoga dana, nego dar koji nas prati i oblikuje kroz cijelu godinu. Uskrsli Krist poziva nas da budemo nositelji njegova mira i svjedoci nade u svijetu koji žudi za pomirenjem i novim povjerenjem. Neka nam On podari mudrost srca kako bismo prepoznali put dobra i imali snage njime ustrajno hoditi, vođeni vjerom koja nas nosi i kroz najveće kušnje vremena.
Neka radost Uskrsa ispuni vaša srca, domove i obitelji, a mir Uskrsloga Gospodina neka vas prati i krijepi u svakom danu života.
Sretan i blagoslovljen Uskrs!
O Uskrsu 2026.
Mons. Tomo Vukšić,
vrhbosanski nadbiskup i metropolit
Mons. Petar Palić,
mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj
Mons. Željko Majić,
banjolučki biskup
