Connect with us

KULTURA

ZAŠTITA PRIVATNOSTI MALOLJETNIKA U KAZNENOM POSTUPKU

Published

on

 

Smatram važnim da javnost bude upoznata s jednom zakonskom obvezom koja se odnosi na postupanje pravosudnih institucija u predmetima prema maloljetnicima.

Prema člankuu 84. Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenom postupku Federacije Bosne i Hercegovine:

„Ne smije se objaviti tok kaznenog postupka prema maloljetniku, ni odluke donesene u tom postupku.“

Zakon predviđa mogućnost objavljivanja pravosnažne sudske odluke, ali bez navođenja imena maloljetnika i drugih podataka na osnovu kojih bi se mogao utvrditi njegov identitet.

Ova zakonska odredba nije pitanje dobre volje suca, niti odluka kojom se javnosti nešto proizvoljno uskraćuje. Riječ je o zakonskoj obvezi zaštite privatnosti, dostojanstva i najboljeg interesa djeteta.

Javnost ima pravo na informacije o radu pravosuđa, ali to pravo mora biti ostvarivano u skladu sa zakonom i uz poštivanje prava djece i maloljetnika.

Transparentnost pravosuđa i zaštita privatnosti maloljetnika nisu suprotstavljeni principi. Oba su važan dio vladavine prava.

Poštivanje zakona obveza je svih, a posebno institucija koje učestvuju u postupcima prema maloljetnicima.

Maloljetniku se obavezno postavlja branitelj po službenoj dužnosti, ali obitelj može tražiti da ga brani izabrani branitelj i tada se razrješava branitelj po službenoj dužnosti.

Ruzica Jukic Kresic

Continue Reading

KULTURA

MARKO LJUBIC…JESMO LI DOSTOJNI?

Published

on

 

Prinosimo li u Vukovaru i Škabrnji, diljem Hrvatske, u plamenu svijeća, u bojama baklji, u vijencima cvijeća, državu i hrvatsko društvo, prinosimo li sebe ovakve danas 35 godina poslije, za koje je vrijedilo dati život?

Jesmo li vrijedni povijesti s kojom se suočavamo, koliko vrijedi hrvatska žrtva, slava, patnja, hrabrost i koliko vrijedi hrvatska pobjeda utemeljena u Vukovaru?

Volio bih kad bi svatko od nas sam sebi postavio ta pitanja.

Ne znam kako se dostojnije suočiti sa svojom nacionalnom povijesti.

S Vukovarom.

Continue Reading

KULTURA

Urednistvo portala bpz.ba upucuje rodjendansku cestitku nasoj Rodjenoj Kraljici Jasmini

Published

on

Ne brojim godine.
Brojim šta sam naučila.

Naučila sam da ne moraš da budeš voljena od svih.
Dovoljno je da te razumeju oni koji ostanu.

Hvala vam što ostajete u mojim sivim zonama.

J.J. ❤️

#PsiholoskeSiveZone

Continue Reading

KULTURA

„Hrvatska, 18. studenoga“ – elegija Brotnjaka Ivana Tolja u spomen na žrtve Vukovara i Škabrnje

Published

on

Portal Hrvatsko nebo uoči Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje objavio je tekst o pjesništvu Ivana Tolja i njegovu elegiju „Hrvatska, 18. studenoga“, prenosi  Hrvatsko nebo.

Osim antologijske ratne pjesme „Dabogda“ i još nekih ratnih, u mnoštvu njegovih vrsnih domoljubnih, religioznih, refleksivnih i zavičajnih pjesama, Ivan Tolj autor je i pjesme koju smo odabrali u počast sutrašnjem spomen-danu: „Hrvatska, 18. studenoga“. U spomen tom mračnu danu, kada svake godine ponovno, a isto tako i već na njegovu uočnicu, „Hrvatska / za pokošenom / svojom /djecom /korača…“, kada „Odaje počast / i plače“ – kako kažu zaključni stihovi. U žalovanju i odavanju počasti imaju udjela svi hrvatski, a i svi drugi dobrohotni ljudi koji u sebi nose emociju ili nisu zagušili dimenziju ljudskog suosjećanja s masovno i svirepo mučenima i pogubljenima.

Pred nama je po vrsti pjesme elegija, tužbalica, ali ujedno i oda u počast hrabrim ratnicima, nemoćnim i nevinim žrtvama, na slavu neuništivu narodu i neprolaznoj hrvatskoj Domovini. Pjesnik naznačuje imena nekih osoba (Kate Šoljić…), lokaliteta, rijeka (Vuka, Dunav…) koja simboliziraju hrabrost i žrtvu u prošlom ratu (Ovčara, Škabrnja), ali i neke simbole hrvatskog junaštva ili mnoštvena pogibanja od osvajačkih i zločinačkih ruku tijekom bliže i dalje nam prošlosti (Macelj, Jazovka, Huda jama, Tezno, Gvozdansko…).

O Ivanu Tolju – čije su pjesme u brojnim antologijama i o kojemu je pisao velik broj književnih kritičara i povjesničara književnosti – digitalna “Hrvatska enciklopedija” (to čedo i izdanak hrvatsko-jugoslavensko-titoističkog krležijanstva) kaže iznimno šturo i formalistički samo ovo:

Tolj, Ivan, hrvatski pjesnik (Blatnica, BiH, 17. I. 1954). Studirao teologiju i pravo u Zagrebu, a diplomirao kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Domovinskom ratu dodijeljen mu je čin generala Hrvatske vojske, obavljao visoke dužnosti u Ministarstvu obrane i bio urednik časopisa Hrvatski vojnik. Poeziju piše u tradiciji hrvatskoga religijskoga i transcendentnoga pjesništva; početkom 1990-ih karakteristične zavičajne motive prožimao je naglašenim nacionalnim motivima (Anima Croatorum, 1990; Za Hrvatsku, 1992; Drinske elegije, 1994).

O Toljevu pjesništvu

Zato se ovdje mora bar nešto određenije iznijeti o Toljevu pjesništvu. Zdravko Gavran u pogovoru Toljevoj zbirci „Križnice“ još je krajem 1989. uočio i istaknuo ovo:

„Značenje i značaj pjesništva Ivana Tolja u hrvatskoj suvremenosti u prvom je redu u tomu što autor nije pošao širokim putem koji je u hrvatskom pjesništvu bio utiran posljednjih desetljeća, nego je imao odvažnosti poći svojim putem, ne prezirući ideju komunitarnosti. A kad je o zajedništvu riječ, onda se jezično-nacionalno zajedništvo otkriva kao najstalnije u ljudskoj povijesti. Osobito je to izraženo upravo u našem civilizacijskom krugu, počevši od ‘Izabranog naroda’ pa sve do najnovije povijesti. Tolj dakle nije zazirao – kao što svojedobno nisu zazirali ni Šenoa, Harambašić, Kranjčević, Matoš – od nacionalnih momenata kao pjesničke teme. Dapače, što je ta tema u neslobodnom društvu bila više oportunistički zaobilažena ili hotimice potkopavana, to je on više i dublje, opsežnije i domišljatije na njoj ustrajao. I uspio je, još mlad, steći naziv hrvatskog nacionalnog barda.

Razumije se da zaokupljenost nacionalnim ne bi sama po sebi bila dostatna ni za kakve pohvale da se u pjesmama odrazila verbalistički plošno ili deklamativno-patetički, čega je u Hrvata bilo doista odviše. No Tolj je u pjesničko stvaranje unio golemu mjeru stege i sluha za riječ, pjesničkoga dara i estetičkoga senzibiliteta. Sve se sretno susrelo u veliku broju pjesama, koje su neosporno posvjedočile da je moguće ono što su mnogi unaprijed već otpisali: uskladba narodnoga duha i elitnoga artizma, tijela i duše, etike i estetike, fizike i metafizike, prolaznoga i vječnoga. U Križnicama ukrižuje se sve: horizontala i vertikala, hrvatstvo i katolištvo, kršćanstvo pa i islam, osoba i kolektiv, prokletost i spašenost, poraz i pobjeda, prolaznost i vječnost, dubina i visina. Uspostavljeni koordinatni sustav dostatno je prostran za sve.

Nakon Križnica hrvatsko pjesništvo više ne će i ne može ostati isto: mijenjat će se i gledati drukčijim pogledom. Mnogo će toga upravo u odnosu na Križnice morati biti iznova vrjednovano, a mnogi će se svjetlucavi mjehuri od sapunice napokon rasprsnuti. Na Tolju je da iznađe kamo i kako dalje, a na hrvatskoj kulturnoj javnosti da se ogleda, prepozna i odredi svoje mjesto u zrcalu Križnica.“

„Slova moja, vojsko moja“

Dodajmo još samo ovo: Krajem prošlo godine Tolju je objavljena knjiga sabranih pjesama pod naslovom „Slova moja“, čiji je naslov skraćena inačica prve pjesme: „Slova moja, vojsko moja“. U njoj autor povezuje svoje cjeloživotno pjesničko i svoje svojedobno ratničko iskustvo, stavljajući profetske riječi i hrabre bojovnike – u pjesničkom imaginariju – rame uz rame jedne s drugima:

[…] Slova moja, vojnici moji, riječi moje,
vodio sam vas po vrletima Čvrsnice,
Vrana, Biokova, Dinare i Velebita,
po gudurama naše muke i planina.
Stajao s vama u bojnome stroju
i sklanjao vas od lavina, munja
i gromova. Od zle kobi i vjetrova. […]

Temeljna poruka na kraju pjesme, u kojoj se slavi samosvjestan i hrabar otpor i idejno-duhovnom i tvarno-povijesnom agresoru i ništitelju, jest poruka neuništivosti onih koji pružaju otpor, koji ustaju kao nekoć razni ustanici odnosno ustaše:

„…Da ne mogu zaustaviti
tu vojsku, riječi, bojovnike
srca i pjesama: satnije, koje
naviru. Koje prema Riječi, prema  svome Kralju kreću,
hraneći se kruhom iz dolina,
s naših polja, njiva i nizina.

Tamo, hodeći prema Tamo,
gdje će utažiti žeđ
i moja slova – moja vojska.
Bijele golubice, junaci
i košute.“

Ivan Tolj:

HRVATSKA, 18. STUDENOGA

Palimo svijeće za
hrvatske ratnike.
Za nestale sinove
i kćeri. Za ubijenu
braću, sestre,
očeve i majke.

Gledamo u suzne
oči žena.
U oči majki.
U tugu.

U Katu koja moli za četiri sina
četiri viteza
četiri junaka
i
za četiri brata
u krvavom
svibnju
četrdeset pete
smaknuta.

U Marijana koji
slomljene duše
šaptom govori:
Otvori se zemljo
i pokaži gdje mi
počiva Nikola,
Marka sam sina
pilota sahranio,
Nikolu sina tražim,
nema ga… Nikolu
sina… Da mi je
znati, samo da mi je
znati, gdje je moj
Nikola

Otvori se zemlji i pokaži
gdje mi počiva
Nikola

I tužna Škabrnja
korača…
Eva zaziva Krista,
Gospu,
Vicu
i sinove svoje,
da izdrži bol,
strašnu bol.

Moli Boga da je pozove.
Na Nebo da je pozove.
I da ode, što
prije da ode
iz pustoga
doma
svoga.
Moli Boga
da vidi i zagrli
tri svoja sina.

Tri svoja srca
tri svoje duše
tri svoja sokola.

Tri njezine
zlatne jabuke.

U povorci
gledamo
u stjegove
i slavu.

Ispred nas
Grad,
Vuka,
Dunav
i raspela:
Škabrnja…
i niz Škabrnjā…
Ovčara
i niz Ovčarā…
povijest
jaukā
Macelja
Teznog
Zrinja
Gvozdanskog
Udbinā
jeze
i sudbinā…
Jazovkī
Hudih jamā
i
raspećā…

Hrvatska
za pokošenom
svojom
djecom korača…

Odaje počast i plače.

Sinovima i kćeri:
Josipu, Porgi i Dori,
da nikad ne zaborave…

www.brotnjo.ba

Vezani članci

Back to top button

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba