Koliko je odvažnih sijača
ovdje, na Zemlji
koliko stisnutih šaka
koje prosuše jedro sjeme
za nadolazeća proljeća
ili suncokret za ljeto
kako bi kasna jesen
šuštala, smeđa, puna ploda
ondje gdje se mire
boje života i smrti

Putnik si, sijač
zapleten u niti vremena
s osobnom iskaznicom
i otiskom prsta
Nema prozora
kroz koji
možeš pobjeći
znaš da
sijači mržnje
tonu u grijeh
sijači ljubavi
dođu kao lijek
Pitanje je
hoće li i kada
sjeme pasti na
plodno tlo
Uglavnom hoće
kako bi oživjelo
proljetni žamor
u živim bojama
MILJENKA KOŠTRO
SLIKA BERT TIMMER

Gledam selo suncem umiveno
Divan pogled nestavarnim se čini
Ko’ da gledam Van Gogovu sliku
Postavljenu u mojoj blizini.

Dan jesenji, vedar i predivan
Otkrio je moga sela skute
Šume, njive, brda i doline
Uske ceste, krivudave pute.

Raspršene kuće na sve strane
Nema zbrke, gužve ni galame
Ljubunačka prelijepa prostranstva
Leže ovdje, na istoku Rame.

U srcu mi mir, snažan duboki
Dok promatram, prizor svoga sela
Ispunjen sam, radosnim zanosom
Milina mi dušu obuzela.

Vrijedilo je svake kaplje znoja
Vrijedilo je jer nas danas
Blagoslivlja Bog