TOMISLAV KARAMARKO: Za Tuđmanom u slavu ili za Mesićem u sramotu?
Kao Å¡to je taÅ¡t svaki Äovjek, pogotovo na visokim pozicijama, vrlo vjerojatno ni Karamarku nije svejedno hoće li zavrÅ¡iti kao njegov nekadaÅ¡nji mentor Mesić na Ä‘ubriÅ¡tu nacionalne povijesti ili će ostati zabilježen kao Äovjek koji je iskoristio povijesnu priliku.
Karamarko je dokazao da je uspjeÅ¡an tehnolog osvajanja vlasti, pobijedio je sa svojom strankom na nekoliko zadnjih izbora. Dokazao je i da zna ustrojiti stranku, aktivirati je kao vrhunski organizacijski stroj i Ävrsto držati uzde toga stroja u rukama. No pred njim su (a i pred Hrvatskom) po mnogo Äemu kljuÄni izbori. Za Karamarka su kljuÄni, jer ni jedna pobjeda u proteklom razdoblju neće imati optimalan politiÄki uÄinak, Äak i na predsjedniÄkim izborima, ako izgubi parlamentarne. Za Hrvatsku su to kljuÄni izbori, jer joÅ¡ jedan mandat ovakve koalicije predvoÄ‘ene SDP-om definitivno će za dugi niz godina uÄvrstiti strukture i trendove razaranja hrvatske državnosti. Od Hrvatske bi u tom sluÄaju ostalo samo ime. Ostao bi i nagomilani gnjev nacije koji bi sasvim sigurno kad-tad eskalirao u masovne nerede i neku vrstu nove nacionalne revolucije.
Å to s Hrvatskom?
TeÅ¡ko je reći promiÅ¡lja li Karamarko i njegov stranaÄki vrh stanje u Hrvatskoj na odgovarajući naÄin. Ako iskljuÄimo tu i tamo poneku izjavu, poneku primjedbu i naÄelnu najavu promjena, deklarativnu spremnost za rjeÅ¡avanje nagomilanih problema, nitko joÅ¡ uvijek ne može jasno nazrijeti temeljne odrednice politiÄkih namjera danaÅ¡njega HDZ-a i naÄina i pravca voÄ‘enja države. Ako se vrh HDZ-a oslanja na Äinjenicu da ovakva danaÅ¡nja vladajuća koalicija, ovakav SDP i gotovo sumanuti predsjednik Vlade, sama po sebi izaziva nezadovoljstvo, besperspektivnost i ogorÄenje golemoga dijela hrvatskoga naroda, pa neće biti problem biti bolji od njih, onda je to duboko progreÅ¡na kalkulacija. Sam po sebi dolazak na vlast može znaÄiti trenutnu politiÄku pobjedu stranke, može biti kanal za ostvarivanje osobnih karijera stotinama i tisućama aktivista, pogotovo iz stranÄica potencijalne koalicije, može zadovoljiti osobne apetite tisuća koji strpljivo Äekaju državne jasle iz prikrajka. Tu se postavlja pitanje – Å¡to sa zemljom? Å to s Hrvatskom?
Ljudi će nakon nekoliko mjeseci zaboraviti Marasa, Jakovinu, Pusić, Milanovića, kao Å¡to su već sada zaboravili Josipovića ili kao Å¡to su – usprkos nastojanjima svih dominirajućih medija da pokrivaju pogubne posljedice Milanovićeve i Josipovićeve politike sotonizacijom Ive Sanadera i HDZ-a – nakon nekoga vremena poÄeli sumnjati u konkretne namjere aktualne vlasti. Koliko se god Milanović sa svojim politiÄkim kreaturama u vrhu države danas viÅ¡e trudi optužiti HDZ, toliko viÅ¡e Äak i kod ljudi koji su ih podržavali, izaziva podsmijeh.
Karamarko na narednim parlamentarnim izborima može osvojiti vlast i upravo time strateÅ¡ki upropastiti stranku i svaku državotvornu simboliku HDZ-a. Zbog te mogućnosti on na tim izborima zapravo mora biti dvostruki pobjednik. Prvo, od ovakve vladajuće koalicije izgubiti izbore, usprkos golemoj neravnoteži medija i sramotnim kriterijima koji uruÅ¡avaju već odavno i ljudske osobnosti urednika, novinara i autora, bila bi politiÄka katastrofa za stranku. Bila bi i za hrvatski narod, jer u tom sluÄaju bi privremeno ostao bez ikakve nade, a Å¡to je joÅ¡ pogubnije, i onako uzdrmano samopoÅ¡tovanje spalo bi na razinu potpunog defetizma.
Drugo, pobjedom na parlamentarnim izborima, Karamarko bi tek dobio u ruke vrući krumpir – upravljanje državom i hrvatskim druÅ¡tvom u potpunoj krizi i to na svim najvažnijim institucionalnim toÄkama. Od tog upravljanja i rezultata, koji ne moraju nužno biti trenutno matematiÄki egzaktni i rukama opipljivi u životu hrvatskih graÄ‘ana zapravo ovisi budućnost HDZ-a u hrvatskom narodu. ÄŒak i oni najvjerniji domoljubi koji tu stranku usprkos svim promaÅ¡ajima honoriraju zbog njezine uloge u stvaranju hrvatske države, posve sigurno bi potpuno digli ruke od nje ako ne bi jasno prepoznali pravac kojim vodi zemlju kao svoj.
Karamarkov inženjering s ljigavcima i volovima
Parlamentarni izbori, a pogotovo prvi ozbiljni politiÄki potezi eventualne HDZ-ove vlasti biti će test i za Tomislava Karamarka. TeÅ¡ko je pretpostaviti da njemu nije jasno kako joÅ¡ uvijek iznad njegove glave, usprkos politiÄkim pobjedama u zadnje vrijeme, visi ozbiljno nepovjerenje sjene Manolića i Mesića, njegovih karijernih politiÄkih mentora. Karamarko bi kao iskusan politiÄar morao razlikovati Å¡to je to potpora zbog gaÄ‘enja prema aktualnoj vlasti i bivÅ¡em predsjedniku države i njihovim politikama, a Å¡to je to potpora koju zaslužuje svojim politiÄkim porukama. I svojim suradnicima. I jedno i drugo su presudni kriteriji ocjenjivanja svake politike.
Sve ukazuje na to da Karamarko nastoji tipiÄnim inženjeringom osigurati prevlast na narednim izborima i dobiti mogućnost formiranja vlade. Pri tome kroniÄno nedostaju istinska politiÄka naÄela i poruke, koje bi nacija držala vrijednim potpore. Sklapajući koalicije s ljudima, koji godinama figuriraju na politiÄkoj sceni, a nikada nisu emitirali nikakav miris ni okus, izuzev ljigavosti prevlaÄenja na utrženim funkcijama, otprilike kao pripeti volovi na livadama toveći se, Karamarko već sada poruÄuje kako mu naÄela i autentiÄni hrvatski projekti neće biti prioritet. U politici je i tehnologija vrlo bitna, bez nje se ni jedan program ne može ostvariti, ali nesrazmjer izmeÄ‘u politiÄkog inženjeringa i autentiÄnih nacionalnih interesa ne smije biti takav da zbog opstanka na vlasti žrtvuje naciju. Kao Å¡to nesrazmjer izmeÄ‘u pravde i prava Äini državu loÅ¡om. To se jednom HDZ-u dogodilo u koaliciji s otvoreno neprijateljskim SDSS-om. Ostvariti brojÄanu nadmoć nad ovakvom vladajućom koalicijom preko ljudi kao Å¡to su Darinko Kosor, zatim kako se javno Å¡pekulira Ratko ÄŒaÄić, Milan Bandić i gomila takvih tipova, otpadnika Josipovićevog, Milanovićeva i Pusićkina vlaka – je moguće. Jednako kako je uz takvu koaliciju onda potpuno nemoguće iskoraÄiti iz latentne krize u zemlji. Jer u tom krugu nema ljudi koji su ikada neÅ¡to stvarali, njihova prepoznatljivost je uzimanje a ne davanje. A znanstvena fantastika bi bila preusmjeriti državu i druÅ¡tvo prema autentiÄnim nacionalnim vrijednostima hrvatskoga naroda.
PolitiÄki klonovi S.MiloÅ¡evića, M. Å piljka i M. Planinc
Van svake sumnje je da većina tih tipova ne bi ni sekunde dvojila posve jednako biti na vlasti i služiti bilo kome, pokrivajući to politiÄkim pragmatizmom ili Äak razumom. Oni bi ovakvi kakvi jesu, bili uz tisuće svojih politiÄkih klonova, oslonac i Slobodanu MiloÅ¡eviću da je uspio pokoriti Hrvatsku, jednako kako su bili prije toga oslonac i Miki Å piljku ili Milki Planinc. ÄŒak da to i nije tako, takva je javna percepcija o njima, a ona je temelj nužnog povjerenja nacije u svoju državu. Karamarko mora kao iskusan politiÄar u svojim kadrovskim rjeÅ¡enjima i tehnologiji ustroja koalicije i eventualne vlasti – javnu percepciju uvažavati kao najtvrÄ‘u Äinjenicu. Otprilike kao u anegdoti – “ako ti trojica prolaznika jedan nakon drugoga kažu da si pijan, lezi i valjaj seâ€.
Sasvim konketno, umjesto da traži većinu skupljajući mrvice sa ljudima koji personaliziraju sve ono Å¡to se mora zauvijek najuriti iz hrvatske politike, jednostavno, mora snažnim programskim porukama izvesti na izbore golemi broj hrvatskih biraÄa, koji do sada nisu izlazili. To su mu pokazali djelimiÄno predsjedniÄki izbori, koje je Josipović izgubio upravo zbog većega izlaska hrvatskih biraÄa.
Ne može se Karamarko pokrivati struÄnošću, znanjem i autoritetom minhenskog Instituta i oÄekivati da samo njihovo ime i osnovna ekonomska predviÄ‘anja budu dovoljni za povjerenje hrvatskoga naroda. Toliki provincijalci Hrvati ipak nisu.
Svaka budala zna da se kroniÄna ekonomska kriza i golemi javni dugovi ne mogu rijeÅ¡iti preko noći. Svatko iz vlastitoga života zna da je za to potrebno vrijeme, ali prije svega vrlo opipljiv plan s uporiÅ¡nom toÄkom u stvaranju konkurentne vrijednosti.
Sjaši Kurta i uzjaši Murta
Danas se sve, pa i hadezeova politka u Hrvatskoj, trude govoriti o previsokim troÅ¡kovima, racionalnijem upravljanju zemljom, Å¡tednji i famoznim investicijama. Govoriti o nekakvim fantomskim investicijama, a zanemarivati najbanalnije kompetencije u institucijama, kompanijama i konaÄno samoj državnoj upravi, te na najviÅ¡im državnim toÄkama odluÄivanja, usporedivo je s ovisnikom o kocki, koji ulazi u banku i traži potporu svome izumu s kojim će prevariti ureÄ‘aj za kocku.
Karamarko ako želi najaviti promjene u Hrvatskoj, a ne samo promjene na vlasti, mora odmah poslati nekoliko kljuÄnih, vrlo preciznih poruka. Sve se mogu svesti na dvije – vratiti i obraniti hrvatskom narodu identitet ili prevedeno – ime, te omogućiti mu preduvjete za zaraÄ‘ivati kruh, toÄno onako kako svaki Hrvat uspijeva u ureÄ‘enim zemljama. Sav politiÄki program se svodi na te dvije zapovjedi. Iz njih jedino smiju poteći eventualne koalicije, a bez njih su sve to koalicije znaÄenja – sjaÅ¡i Kurta i uzjaÅ¡i Murta.
Ljudi su garancija svega, meÄ‘u ljudima. Ako Karamarko zadrži vrlo uzak krug kadroviranja za tisuće eventualnih politiÄkih, menadžerskih i svih mjesta na kojima će se donositi odluke, ako ne iskoraÄi iz stranke i ne zahvati na hrvatska sveuÄiliÅ¡ta, u mala i srednja poduzeća, pa i na samu zajednicu za zapoÅ¡ljavanje, ako ne bude spreman objaviti naciji da će izdvojiti golema sredstva za struÄnjake iz cijeloga svijeta uz prethodno osmiÅ¡ljene politike njihovog angažiranja, neće imati ni izbora ni mogućnosti odvojiti se od Kosora, ÄŒaÄića ili Bandića, nužno će mu trebati velikosrpski PupovÄev zagrljaj. Ako recimo u sutraÅ¡njem hrvatskom medijskom prostoru njegovi oslonci budu, kako se sada, opravdano ili ne, Å¡pekulira, Hedl i sliÄni, onda će on osvojiti vlast, a gubitnik će biti i Hrvatska i HDZ, koji se neće moći dovijeka izvlaÄiti na stvaranje hrvatske države. Jednostavno ne postoji racionalni argument koji može opravdati ukljuÄivanje u upravljanje zemljom ljudi opterećenih krimenom njenog ruÅ¡enja.
Karamarkovo raskrižje
Koliko god je hrvatska ekonomija danas u krizi zbog katastrofalnog upravljanja državom prije svega, u Hrvatskoj ima dovoljno novaca za sve Å¡to nam je potrebno. Koliko god hrvatska kultura bila na egzistencijalnom izdisaju, ima dovoljno novaca Äak i uz dodatne Å¡tednje – financirati nacionalne kulturne imperative. Posve je isto kad su u pitanju obrazovanje i znanost. Ali, s unaprijed promiÅ¡ljenim i definiranim planovima, ili kako ih politiÄari vole zvati – strategijama. Nema ni jedne države svijeta toliko bogate da financira neprijateljstva prema svome narodu, kao Å¡to u Hrvatskoj godinama pod razliÄitim parolama i alibijima država financira stotine i tisuće Frljića ili bivÅ¡ih ideologa i apologeta komunizma na sveuÄiliÅ¡tima, Äijom zaslugom se ‘fabriciraju’ generacije anacionalnih poluzombija.
Pred Karamarkom je odreÄ‘ujuće raskrižje njegove karijere koja se preko HDZ-a snažno reflektira i na Hrvatsku. On može osvojiti matematiÄku većinu, može osvojiti vlast, koju danaÅ¡nja koalicija i zbog hadezeove opozicijske nesposobnosti, obnaÅ¡a već Äetvrtu godinu, iako bi svugdje u svijetu bili najureni glavom bez obzira nakon godinu dana, a može i sebe i Hrvatsku gurnuti u priliÄno duboku provaliju, usprkos tome. Povijesno obilježje naroda je da se uvijek nekako izvuÄe iz nje. Kao Å¡to je taÅ¡t svaki Äovjek, pogotovo na tako visokim pozicijama, vrlo vjerojatno ni Karamarku nije svejedno hoće li zavrÅ¡iti kao njegov nekadaÅ¡nji mentor Mesić na Ä‘ubriÅ¡tu nacionalne povijesti ili ostati zabilježen kao Äovjek koji je iskoristio povijesnu priliku.