Connect with us

KULTURA

Prije 47 godina ubijen je Ante Bruno Bušić, hrvatski domoljub i borac za neovisnu Hrvatsku

Published

on

Na današnji dan 1978. u Parizu je ubijen Bruno Bušić, politički vođa hrvatske emigracije i borac za samostalnu Hrvatsku, ali i književnik, povijesni istraživač, novinar i polemičar.

 

 

Ante Bruno Bušić rođen je u Vinjanima Donjim 06. listopada 1939. godine a ubijen je u Parizu na današnji dan 16. listopada 1978. Bio je zagovornik demokratske, suverene i slobodne Hrvatske. Bio je disident, novinar, književnik, povijesni istraživač, karizmatični prognanik 1970-tih godina i politički vođa hrvatske emigracije.

Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu Vinjanima Donjim. Za vrijeme gimnazijskog školovanja došao je pod prismotru UDBE zbog anonimne ankete u kojoj je izrazio kritiku komunističke Jugoslavije. Kao đak, isticao se kratkim pričama koje je objavljivao u vodećim omladinskim listovima. Godine 1955. dobio je nagradu Poletova žirija u kome su sjedili Mirko Božić i Zlatko Tomičić. 1955. godine dva puta bio je zatvoren. Kao maturant bio je izbačen iz gimnazije bez prava upisa u bilo kojoj gimnaziji na prostoru Jugoslavije a tek nakon dvije godine, nakon što su promijenjeni propisi, nastavio je školovanje u Splitu. Maturirao je 1960. godine u gimnaziji u Splitu, a potom je upisao filozofiju i francuski na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, no brzo se ispisao i, na očevo inzistiranje, upisao na Ekonomski fakultet Diplomirao je u redovitom roku 1964. godine diplomskim radom Moral i socijalizam.

 

 

Nakon završetka studija Bušić se je zaposlio u poduzeću za geološko-rudarska i građevinska istraživanja, konsolidaciju tla i projektiranja, od kojeg je zadnje godine studija dobivao stipendiju. Ubrzo je, slučajno, doznao za mogućnost zaposlenja u Institutu za historiju radničkog pokreta Hrvatske koji je osnovao i vodio dr. Franjo Tuđman. Rješenje o tom njegovu zaposlenju 23. lipnja 1965. godine potpisao je ravnatelj Instituta Franjo Tuđman. Sredinom 1965. godine Bušić je bio zatvoren a početkom 1966. godine bio je osuđen na 10 mjeseci zatvora zbog čitanja emigrantskoga tiska i “neprijateljske propagande”.  Nakon osude bio je, do pravomoćnosti presude, pušten na slobodu i to je iskoristio za bijeg u Austriju, 24. listopada 1966. godine.  Nakon što ga je dr. Tuđman nagovarao na povratak, Bušić se je vratio u prosincu 1966. godine a kako je tada uslijedilo političko popuštanje (nakon pada Aleksandra Rankovića) nije bio ni pozivan na izdržavanje ostatka kazne.  Od 9. broja Hrvatskoga književnoga lista bio je jednim od urednika toga lista. Nakon gašenja Hrvatskoga književnoga lista krajem 1969. godine otišao je u Pariz gdje je ostao, živjevši “u nekom poluizbjeglištvu”, do travnja 1971. godine kada se je vratio u Zagreb. Po povratku u Zagreb zaposlio se je u novopokrenutome Hrvatskome tjedniku a od 13. broja ušao je u uredništvo toga lista u kojemu je bio do zadnjega broja. Nakon udara u Karađorđevu Bušić je bio zatvoren 12. prosinca 1971. godine. Bio je optužen zbog navodnih veza sa suradnikom jedne zapadne obavještajne službe a tužitelj ga je nadalje optužio kako je “objavio više članaka u Hrvatskom književnom listu, Studentskom listu i Hrvatskom tjedniku u kojima se deklarirao kao protivnik društvenog i političkog uređenja u nas. On je pozivao na nasilnu i protuustavnu promjenu društvenog uređenja, na razbijanje bratstva i jedinstva naroda SFRJ i zlonamjerno i neistinito prikazivao društveno-političke prilike u zemlji”. Odbio je braniti se kada je u veljači 1972. godine optužnica protiv njega proširena zbog špijunaže. Suđenje je trebalo biti 28. lipnja 1972. godine ali je odgođeno. Okružni sud u Zagrebu izdao je obavijest o odgodi suđenja do jeseni iste godine, navodeći kako se istraga nije mogla okončati zbog Bušićeve govorne mane. Na suđenju na jesen 1972. godine osuđen je na dvije godine zatvora koje je izdržavao u Staroj Gradiški. Iz zatvora izašao je u prosincu 1973. godine i bio je proganjan na razne načine te se nije mogao zaposliti a krajem 1974. godine bio je pretučen u Dubrovniku, na Stradunu, od petnaestak nepoznatih osoba. S njim je bio Joseph Levy student iz Jeruzalema kojega nisu dirali. To su sve promatrala i dva milicionera no nisu ništa poduzeli. Bušić je podnio tužbu protiv dubrovačke policije no javni tužitelj nije mu na nju ni odgovorio. Krajem rujna 1975. godine napustio je ilegalno SFRJ i u Engleskoj, u Londonu, dobio je politički azil. U Londonu je bio u uredništvu časopisa Nova Hrvatska, za koji je i pisao, do travnja 1976. godine. Na izborima za 2. Sabor Hrvatskoga narodnoga vijeća, 1977. godine, uz najviše glasova, izabran je na čelo Ureda za propagandu. U tome svojstvu izdao je i nekoliko brojeva Vjesnika HNV-a. Na prolazu kroz Pariz, kada se je pripremao za sastanak Izvršnoga i Saborskoga odbora HNV-a, ubijen je u atentatu.

 

 

Bruno Bušić ubijen je u 23.20 sati, 16. listopada 1978. godine, u Parizu u ulici Belleville 57, iz zasjede su ga pogodila dva od pet metaka iz pištolja “Astra” kalibra 7,65 mm. Ubio ga je plaćeni ubojica Službe državne sigurnosti (UDBA), zloglasne jugoslavenske tajne policije. Bio je pokopan 23. listopada 1978. godine na pariškome groblju Père-Lachaise uz nazočnost oko 1.200 Hrvata. Na nadgrobnoj ploči bili su uklesani stihovi Dobriše Cesarića iz pjesme “Trubač sa Seine” na hrvatskome i francuskome jeziku:

Ja, skoro prosjak, duh slobode širim,Pa ma i nemo na svom grobu svijeću,Ja neću, neću, neću da se smirim.Ko svježi vjetar u sparinu pirim,A kada umor svlada duše lijene,Na otpor trubim ja, trubač sa Seine!

 

 

U grobu s njim ležao je kamen iz Hrvatske, s torbom na kojoj je bio hrvatski grb i cvijet majčine suzice. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su u Hrvatsku i 16. listopada 1999. godine pokopani u Aleji branitelja na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Tijekom dužeg razdoblja, informacije o djelovanju Službe državne sigurnosti su upućivale da bi izvršitelj atentata na Brunu Bušića mogao biti agent SDS Vinko Sindičić. Sindičić je na suđenju priznao da je od SDS dobio nalog da ubije Bušića i da je radi izvršenja atentata bio putovao u Pariz; međutim da je poslije odbio nalog i nije ubio Bušića: u nedostatku dokaza, Sindičić je oslobođen optužbe

Continue Reading

EKONOMIJA

Iz rukopisa Radenke Sipovac..Čovek budućnosti BOGOLJUB KARIĆ Pokret snaga Srbije BK

Published

on

Ko prepozna brušeni dijamant vodiće državu

Bogoljub Karićsa Veličanstvenim 11

Samo pravi državnik koji prepozna prave vrednosti tamo gde ih drugi ne vide, zasigurno je srce naše Srbije

Čovek budućnosti BOGOLJUB KARIĆ
Pokret snaga Srbije BK

#Serbia #World #WorldNews

Continue Reading

KULTURA

Pero Previšić podnio ostavku na mjesto predsjednika Čapljinske neovisne stranke : „Ljudi, izabrali ste i poštujem vašu odluku“

Published

on

Pero Previšić podnio je ostavku na mjesto predsjednika Čapljinske neovisne stranke nakon rezultata jučerašnjih izbora.

Previšić je svoju odluku objavio na Facebook stranici „Čapljina U Srcu“, poručivši kako je nakon izbornog rezultata osjetio moralnu i osobnu odgovornost povući se s čela stranke. Istaknuo je kako prihvaća odluku građana, bez obzira na to koliko mu je teško prihvatiti izborni ishod.

U opširnom obraćanju osvrnuo se na 15 godina političkog i društvenog djelovanja, tijekom kojih je, kako navodi, sudjelovao u različitim inicijativama te pomagao sportskim klubovima, udrugama, obiteljima, pojedincima i vjerskim zajednicama.

Poseban dio obraćanja posvetio je pritiscima, prijetnjama i napadima za koje tvrdi da su tijekom godina bili usmjereni prema njemu, njegovoj obitelji i članovima stranke. Naveo je i slučajeve fizičkih napada, bacanja eksplozivnih naprava te uništavanja imovine.

Previšić je istaknuo kako svoj odlazak s čela stranke ne smatra odricanjem od onoga za što se zalagao, nego preuzimanjem odgovornosti nakon izbornog rezultata. Pobjednicima je čestitao, a zahvalio je i članovima, simpatizerima i volonterima koji su ga pratili tijekom proteklih godina.

Što je poručio u svom obraćanju, donosimo u cijelosti:

„Dragi prijatelji,

nakon jučerašnjih izbora osjećam moralnu i osobnu obvezu obratiti vam se, ne samo kao predsjednik Čapljinske neovisne stranke, nego prije svega kao čovjek koji je posljednjih petnaest godina svoj život, svoje vrijeme i svoju  energiju ulagao u ono u što je vjerovao. Od 2011. godine nisam se politikom bavio samo kada su dolazili izbori. Petnaest godina živio sam za ono za što sam vjerovao da vrijedi. Za svoj narod, svoj grad i svoje ljude nisam davao samo političke izjave i obećanja, nego svoje vrijeme, novac, energiju, ugled, živce i zdravlje. U najtežim trenucima bio sam spreman riskirati i vlastitu sigurnost jer sam vjerovao da vrijedi stati iza onoga što smatram ispravnim.

Borili smo se protiv nepravde, kriminala, korupcije i ponižavanja hrvatskih branitelja. Pokretali smo inicijative, nudili prijedloge i rješenja, upozoravali na probleme i tražili odgovore od onih koji su za njih bili odgovorni. Kada smo smatrali da nešto nije dobro, nismo šutjeli samo zato što je bilo lakše šutjeti, nego smo govorili i onda kada smo znali da će nas to koštati.

Ali moj rad nikada nije bio samo politika. Moja vrata svih ovih godina bila su otvorena svim ljudima. Pomagao sam sportskim klubovima, kulturno-umjetničkim društvima, udrugama, obiteljima i pojedincima koji su se obraćali za pomoć. Pomagao sam koliko sam mogao, svojim vremenom, svojim kontaktima i vlastitim sredstvima, često bez ikakvog pitanja tko je čovjek, kojoj političkoj opciji pripada ili hoće li mi ikada tu pomoć vratiti. Posebno sam nastojao biti na raspolaganju našim svećenicima i Crkvi. Na moja vrata dolazili su svećenici, župnici i predstavnici crkvenih zajednica i nikada ih nisam gledao kroz prizmu politike. Pomagao sam župama, crkvenim zajednicama i ljudima kojima je pomoć bila potrebna, a isto sam činio i prema predstavnicima drugih vjerskih zajednica. Nisam pomagao zbog fotografije, političkog boda ili glasa na izborima, nego zato što sam vjerovao da tako treba i zato što sam smatrao da čovjeka ne treba pitati za koga će glasati kada mu je pomoć potrebna.

Danas to posebno ističem jer ne želim da petnaest godina rada bude svedeno samo na jedan izborni rezultat.

A cijena tog rada bila je velika.

Ja osobno, moja obitelj, moje kolegice i kolege iz stranke godinama smo prolazili kroz različite pritiske, prijetnje, ucjene i zastrašivanja. Bilo je fizičkih napada, bacanja eksplozivnih naprava i uništavanja imovine, a došlo je i do pokušaja ubojstva paljenjem vozila i dijela kuće naše gradske vijećnice Ilijane Jelčić. I za sve to do danas nitko nije odgovarao.

Unatoč svemu tome, ostali smo raditi jer smo vjerovali da se nepravda ne može pobijediti šutnjom i da se za ono što vrijedi mora biti spreman platiti određenu cijenu.

Naravno, u petnaest godina bilo je i pogrešaka. Nitko od nas nije bez njih. Ako sam nekoga nenamjerno povrijedio, ako sam pogriješio u procjeni, riječima ili postupcima, ispričavam se. Nikada mi nije bila namjera učiniti nepravdu bilo kome. Ali za ono u što sam vjerovao i za ono za što smo se svih ovih godina borili, neću se ispričavati.

Nakon jučerašnjeg rezultata ne želim tražiti krivca, ne želim umanjivati rezultat i ne želim izmišljati opravdanja.

Ljudi, izabrali ste.

Svojim ste glasovima pokazali da želite drugačiji politički put od onoga koji smo vam nudili ja i moje kolegice i kolege. Možemo vjerovati da smo nudili bolji put, možemo vjerovati da smo puno toga napravili ispravno i možemo znati koliko smo sebe dali, ali u demokraciji posljednju riječ imaju građani. Vaš glas je vaša odluka i tu odluku moram poštovati, bez obzira na to koliko mi je teško prihvatiti je.

Zato, nakon prespavane noći i ozbiljnog razmišljanja o svemu što je iza nas, osjećam odgovornost napraviti ono što smatram ispravnim.

S današnjim danom podnosim ostavku na mjesto predsjednika Čapljinske neovisne stranke.

Ovu odluku ne donosim iz ljutnje, ogorčenosti niti zbog jednog pojedinca. Ne donosim je zato što se sramim onoga što smo radili, niti zato što mislim da smo trebali šutjeti. Donosim je zato što smatram da svatko tko preuzima odgovornost u politici mora znati preuzeti odgovornost i kada rezultat nije onakav kakvom se nadao.

Pobjednicima ovih izbora čestitam. Narod vam je dao povjerenje i time ste dobili legitimitet da nastavite putem koji ste izabrali. S tim povjerenjem dobili ste i veliku odgovornost prema ljudima koji su vam dali svoj glas, ali i prema onima koji nisu.

Hvala svima koji ste svih ovih petnaest godina bili uz mene i koji ste vjerovali meni i ljudima s kojima sam zajedno radio.

Posebno hvala svim simpatizerima i volonterima, kao i svima koji su imali hrabrosti svojim imenom stati na liste Čapljinske neovisne stranke, od Gradskog vijeća pa do viših razina vlasti. Znam koliko je puta zbog toga trebalo slušati prozivanja, trpjeti pritiske i objašnjavati zašto ste odlučili stati uz nas.

Hvala i svim ljudima kojima smo tijekom ovih godina pomogli. Možda nikada nećete znati koliko je nama značilo kada smo vidjeli da je nekome naš trud olakšao život, riješio problem ili barem dao osjećaj da nije sam.

Na kraju, hvala dragom Bogu na daru života i na prilici da sam imao mogućnost petnaest godina boriti se za svoj narod, svoj grad i za sve ljude kojima je moj rad mogao biti od koristi.

Ne znam što donosi sutra i ne želim danas unaprijed određivati što će biti dalje. Ali znam da iza mene ostaje petnaest godina života koje sam dao onome u što sam vjerovao.

Ljudi, izabrali ste i poštujem vašu odluku.

Sada je odgovornost na onima kojima ste dali svoje povjerenje.

Hvala vam na svemu i želim vam svako dobro.

Pero Previšić“

Vrisak.info

Povezane objave

Continue Reading

KULTURA

Karta BiH: Evo gdje je više glasova imala Darijana Filipović, a gdje Zdenko Lučić

Published

on

 

Darijana Filipović osvojila je više glasova od Zdenka Lučića u pet županija i Brčko distriktu, a Lučić više od Filipović u pet županija, pokazuju podaci Središnjeg izbornog povjerenstva BiH od 5. listopada u 12:45.

Filipović u Federaciji BiH i Brčko distriktu ukupno ima 109.449 glasova, a Lučić 53.850.

Najveći udio oboje kandidata imaju u Zapadnohercegovačkoj i Hercegbosanskoj županiji.

Županije

Filipović je ispred u Hercegovačko–neretvanskoj, Županiji Središnja Bosna, Zapadnohercegovačkoj, Hercegbosanskoj i Posavskoj županiji te u Brčko distriktu.

Najviše glasova osvojila je u Hercegovačko-neretvanskoj, 32.704, a najveći udio u Zapadnohercegovačkoj, 76,07 posto.

Lučić je ispred u Sarajevskoj, Tuzlanskoj, Zeničko–dobojskoj, Unsko–sanskoj i Bosansko–podrinjskoj županiji.

Najviše glasova osvojio je u Hercegovačko-neretvanskoj, 10.432, a najveći udio u Hercegbosanskoj, 35,39 posto.

Najmanja razlika između dvoje kandidata je u Zeničko–dobojskoj županiji, gdje Lučić ima 6.752, a Filipović 6.508 glasova.

Općine i gradovi

Lučić je ispred Filipović u 40 općina i gradova, a Filipović ispred Lučića u 38 te u Brčko distriktu.

Najveće razlike u Lučićevu korist su u Zenici, gdje ima 1.286 glasova više, i Novom Gradu Sarajevu, s 1.274 glasa više.

Najveći udio Filipović ima u Ravnom, 89,68 posto, a slijede Dobretići s 83,12 i Čitluk s 82,32 posto. Najviše glasova osvojila je u Mostaru, 15.510, i u Širokom Brijegu, 7.744.

Lučić najveći udio ima u Kupresu, 39,23 posto, Tomislavgradu, 37,76, i Prozor–Rami, 35,20 posto. I on je najviše glasova osvojio u Mostaru, 5.414, a slijede Livno s 2.872 i Tomislavgrad s 2.824 glasa.

Lučić ni u jednoj općini nije osvojio najviše glasova od svih kandidata

U 17 od 20 sredina s njegovim najvećim udjelom drugi je, iza Filipović. Pet od deset najboljih rezultata ostvario je u Hercegbosanskoj županiji, a najveći udio od 39,23 posto u Kupresu.

Lučić je više glasova od Filipović osvojio u 40 općina i gradova, uglavnom u Sarajevskoj, Tuzlanskoj, Zeničko-dobojskoj i Unsko-sanskoj županiji.

Najviše glasova u tim sredinama ima u Tuzli, 2.264, Zenici, 2.034, i Novom Gradu Sarajevu, 1.899. Ni u jednoj općini nije osvojio najviše glasova od svih kandidata, a Filipović je najmanje zaostao u Glamoču, 25 glasova.

Slaven Kovačević

Treći kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva, Slaven Kovačević, u Federaciji BiH i Brčko distriktu ima 71.770 glasova.

Najviše ih je osvojio u Sarajevskoj (23.585), Tuzlanskoj (17.188) i Zeničko–dobojskoj županiji (12.695), a u Zapadnohercegovačkoj ima 79 glasova te u Hercegbosanskoj 376 glasova.

(www.jabuka.tv | Foto: ilustracija / Facebook)Cvitanović: Petorka ispunila očekivanja - www.vecernji.ba

                                                                                                                                                                                                            Ilija  Cvitanović  ulazi u Predstavničkog doma BiH

Ko ulazi u novi saziv državnog parlamenta: Pogledajte imena i stranke
Foto: E. L. / Radiosarajevo.ba / Poznata imena novog saziva Predstavničkog doma BiH

Nakon okončanja Općih izbora u Bosni i Hercegovini koji su održani u nedjelju 4. oktobra, poznat je i novi saziv Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

Među budućim zastupnicima najveći je broj poznatih imena i dugogodišnjih parlamentarca.

 

 

 

Prema preliminarnim rezultatima i projekcijama raspodjele mandata, u državnom parlamentu svoje mjesto trebali bi pronaći predstavnici političkih stranaka iz oba entiteta. U nastavku donosimo pregled imena koja bi mogla obilježiti novi saziv Predstavničkog doma PSBiH.

Kraj tehničkim mandatima za Vladu FBiH: Politički dogovor ili slijede prijevremeni izbori

Kraj tehničkim mandatima za Vladu FBiH: Politički dogovor ili slijede prijevremeni izbori

Stranka demokratske akcije (SDA) osvojila je  9 mandata:

 

 

 

  • Mirsad Zaimović
  • Melika Mahmutbegović
  • Refik Lendo
  • Muamer Zukić
  • Midhat Čaušević
  • Mirela Avdić
  • Haris Zahiragić
  • Šemsudin Dedić
  • Šerif Špago

Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) osvojio je 6 mandata:

  • Srđan Amidžić
  • Snježana Novaković Bursać
  • Obren Petrović
  • Sanja Vulić
  • Sandra Erkić
  • Radovan Višković

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP BiH) osvojila je 5 mandata:

  • Albin Muslić
  • Jasmin Imamović
  • Zukan Helez
  • Saša Magazinović
  • Azra Okić

Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) osvojila je  4 mandata:

 

 

 

  • Marinko Čavara
  • Predrag Kožul
  • Antea Čilić
  • Borjana Krišto

Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) osvojila je 3 mandata:

  • Džemal Smajić
  • Zijad Krnjić
  • Amra Švrakić

Stranka Narod i Pravda (NiP) osvojila je 2 mandata:

  • Elmedin Konaković
  • Denis Zvizdić

Stranka Demokratska fronta (DF) osvojila je 2 mandata:

  • Zlatan Begić
  • Dženan Džonlagić

Pokret Sigurna Srpska (PSS) osvojio je 2 mandata:

  • Branislav Borenović
  • Igor Radojičić

Srpska demokratska stranka (SDS) osvojila je  2 mandata:

  • Želimir Nešković
  • Darko Babalj

Naša stranka osigurala je jedan mandat za predsjednicu te stranke Sabinu Ćudić. Koalicija DNS-NPS Banjac-Nešić osvojila je jedan mandat za Nenada Nešića, bivšeg ministra sigurnosti BiH. Slijedi NES čiji je Jasmin Emrić također osvojio mjesto u državnom parlamentu, kao i Ilija Cvitanović iz HDZ 1990, Nedeljko Jović (DEMOS), Milan Petković (Ujedinjena Srpska) te Milan Grković iz Liste za pravdu i red.

Konačan sastav Predstavničkog doma PS BiH bit će poznat nakon završetka svih procedura i potvrde mandata, kada će odnos političkih snaga biti konačan i obilježiti novi saziv.

Ko će činiti novi saziv, ko je izborio direktan mandat, a kome su stranke omogućile ulazak u Parlament kroz kompenzacijske mandate, pogledajte u nastavku.

SDA – 32

Nijaz Hušić, Bisenija Mušedinović, Hamdija Abdić, Rahim Gadžić, Indira Omeragić, Irfan Halilagić, Edin Vikalo, Bego Gutić, Hasiba Kurtić, Nezir Pivić, Suad Huskić, Emira Drnda-Čičeklić, Mirza Ganić, Mirza Mušija, Selma Mušić, Adnan Efendić, Lejla Čomor, Alija Jusić, Alisa Karahodžić, Mujo Trako, Nisvet Hrnjić, Kenan Greda, Haris Šabanović, Edin Smajić, Sebija Izetbegović, Miralem Galijašević, Eldin Delić, Asmir Hasić, Jasmina Biščević-Tokić, Senahid Godinjak, Esad Bašagić, Selma Dandić.

SDP BiH – 16

Armin Halitović, Nihad Krajinović, Vedran Lakić, Vedrana Petrović, Nusret Mamić, Elvir Karajbić, Iso Delibašić, Damir Mašić, Besim Belegić, Deala Bećirović-Helez, Lana Prlić, Igor Stojanović, Edis Dervišagić, Ivan Boban, Samir Avdić, Fatka Kulenović.

HDZ BiH – 14

Mijo Matanović, Goran Jurić, Lidija Bradara, Ilija Nakić, Marija Buhač, Slaven Zeljko, Andrijana Katić, Kristina Šimović, Toni Kraljević, Franka Leko, Tomislav Krišto, Delfa Dejanović, Marijan Marjanović, Mato Matijević.

SBiH – 9

Hamdija Lipovača, Hasan Handžić, Haris Gudić, Edina Gabela, Ramiz Meša, Almir Bečarević, Rusmira Konjević, Senad Đogić, Amela Efendić.

NiP – 7

Mustafa Šakić, Admir Čavalić, Elvedin Okerić, Rijad Konjhodžić, Lejla Kuralić-Čišić, Rasim Smajlović, Damir Husić.

DF – 6

Almir Zulić, Mustafa Tabaković, Alma Kratina, Dennis Gratz, Ferid Mušić, Sandra Imširović.

Naša stranka – 4

Edin Forto, Amra Nadarević Vodenčarević, Nihad Uk i Nasiha Pozder (kompenzacijski mandat).

NES / PDA / Naprijed – 4

Nermin Ogrešević, Dženita Muratagić, Elzina Pirić i Sabahudin Koštić.

Hrvatska petorka / HNP – 4

Petar Galić, Ante Jurčević, Ante Pavković i Slaven Raguž.

POMAK -1

Šuhret Fazlić.

BHI-KF -1

Elmin Šabanović

Izabrani kandidati mogu odbiti mandate ukoliko već obavljaju političke funkcije ili funkciju nespojivu sa onom zastupnika u Parlamentu FBiH, dok neki od parlamentaraca novog saziva potencijalno mogu dobiti i funkcije u izvršnoj vlasti nakon čega bi se lista korigirala.

 

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba