Desilo se to u jednom za mene veoma bolnom trenutku.Znate oni trenutci kada ti bas nista ne ide.Budes primoran da das otkaz iako nisi kriv dozivis izdaju od najblizih ljudi shvatis da si sam i da ti se svijet rusi.U tom trenutku ti nije nidocega samo bi se zatvorio u 4 zida plakao srce bi ti kao ledenica pucalo.Nakon jednog takvog perioda svaka sitnica koja bi ti izmamila osmijeh znacila bi mnogo.Razvesele mene oni ljudi za koje nikada nisam sumnjala da ce biti moja snaga.Podignem se ja i odlucim da prosetam do grada da razgledam malo po gradu.Odem do jednog trznog centra i tamo se zadrzim.Naidjem tamo na par stvari koje mi i nisu trebale,al eto kupi ih.Medju tim stvarima je bila i jedna narukvica koja nije bila vredna toliko,ali mi se svidjela.Dodjem ja na kasu i na toj kasi ima vise pultova.Mene dopadne jedan decko koji je imao bradu,crn visok…Pogledam ja njega u oci i osjetim ja da ce mene nesto tu snaci sa njim.Sarmira on mene ali ja sada cekam samo da otkrijem o cemu se tu radi Ili ce mi nesto vise naplatiti ili ce mi nesto uzeti.Pogledam ja racun na racunu sve regularno.Kako je on pakovao stvari ugledala sam da je otvorio ladicu ispod pulta i u nju je gurnuo narukvicu.Ja sam tada to vidjela,ali sam ga svjesno pustila da me pokrade.Ja zivim za ljubav i u tom trenutku mi je naumpalo mozda se tek zaposlio,a djevojka mu ima rodjendan…svasta sam ja tu pomislila.Dodjem kuci i kontam u sebi to ce sve narod pozlatiti,necu ja da budem ta da ga nosim na dusi,jer nema posla.Znam ja vrlo dobro kako je neimati posao.Dodem ponovno vise puta tamo i njega nema vise.Netko ga je vec prijavio.Zasto ovo pisem.Ljudi misle da su dobri ljudi glupi i da oni nista ne vide.Vide sve ali te puste.Tako sam i ja njega pustila,jer mu je trebalo.Da nije ne bi uzeo.Ono sto meni godinama smeta kod moje porodice,jer sam ja davala drugima i kada nisam ja imala,ali bi podijelila to sto bi u tom trenutku imala.Uvijek bi mi govorili da sam glupa ili luda sto dajem.Ono sto vam ljudi uzmu to cete dobiti nazad kad tad.Ja sam tu narukvicu oprostila jer sam je na drugaciji nacin posmatrala.Ja tu situaciju nisam nikada i nikome ispricala.To niko nije znao.Sjela sam nedugo poslije tog dogadjaja sa djevojcicama od seke svoje.Tom prilikom su one otisle sa mojim muzem i mozete misliti sta sam dobila na poklon.Narukvicu slicnu onoj koju sam njemu oprostila samo u drugoj boji.Dobre ljude dragi Bog cuva bez obzira koliko jedan covjek slomljen i iznevjeren od ljudi bio.Uvijek i iznova ce zrake sunceve svjetlosti da obasjaju takve ljude,jer ono sto oni daju ovom svijetu se ne moze ni objasniti ni shvatiti.Dobar covjek gleda na stvari drugacijim ocima,a ljudi koji su slijepi pomisle da si glup,niti si glup niti si lud nego znas kako funkcionisu Boziji zakoni.S toga cijenite oko sebe dobre ljude oni ce se napraviti glupim kako vam ne bi povredili osjecaje,kada takve ljude pitate da li su sta vidjeli izmislit ce nesto kako bi vi pomislili da su ludi…nisu ludi,a ni glupi samo su DOBRI LJUDI.

U jednoj ulici zivjela je porodica koja je bila postena,radna.Imali su sina jedinca koji se zvao Mico.Mico je isao u skolu bio je odlican djak.Imao je djevojku koja se zvala Slavica.Mica je bio iz radnicke klase dok je Slavica bila nizeg staleza.Tada to nije predstavljalo problem,jer su bili tinejdjeri.Njihovo zabavljanje su oni krili,jer su po prirodi oboje bili sramezljivi.Micini roditelji su imali kucne prijatelje koji su imali kcerku jedinicu.Nije cesto dolazila sa roditeljima kod Mice.Iako bi dosla bilo je to u vrijeme Bozica.Zvala se Helena.Mica je imao svoj svijet.Odrastao je Mica i razmisljao o zenidbi.Tom prilikom dosao je ocu svom da saopsti sve to.Medjutim otac upita o kojoj porodici i djevojci se radi.Kada je skontao rekao mu je samo preko mene mrtvog.Sirotinju da mi na kucu navlacis.Ja se cijelog zivota borim da ocuvam nas obraz.Mica se razljuti i upita ga ,a koga da zenim.Sa njom sam cijelo svoje djetinstvo proveo znam je u dusu.Siguran sam da bi ona bila casna zena,naucila je da sije.Po komsiluku je sasila svakoj zeni haljinu.Bit ce nesto od nje.Rekao je Mica.Otac podignu glavu i rece mu.Ja i majka smo to vec odavno odlucili.Ozenit ces Helenu.Ona je iz bogate porodice.Nece ti nista faliti.Zavoljet ces je.Mica ozeni Helenu.Slavici slomi srce.Slavica je dosla da vidi njihovu svadbu da jos jedanput dobije potvrdu da je zaista gotovo.Spakovala je svoje kofere i otisla iz tog mjesta.Nikome se nije javljala.Otvorila je krojacku radnju.Postala uspjesna zena.Rodila djecu sa covjekom koji je umio da je cijeni.A Micina prica je otisla u drugom smjeru.Zivjeli su on i Helena u braku bez ljubavi.Otisao je Mica na teren i ostavio Helenu da zivi kod roditelja.Ozenio je Helenu njima,a ne sebi.Odao se alkoholu.Dolazio bi povremeno kuci da vidi djecu i da ostavi novce i ponovno bi otisao.Trazio bi izgovore samo da nije u tom domu.Zamisljao je Mica drugacije svoj zivot.Njegovi strahovi su ga doveli do toga da posumnja u svoju i Slavicinu vrednost tada.Mica nije znao da zivot sa voljenim bicem moze sagraditi imperiju,a sa pogresnom propast.Na pocetku teksta sam navela da se radilo o postenoj porodici,koja u konacnici i nije bila postena,bila je proracunata i ta proracunatost je unistila mnoge zivote.Helena je zavrsila na lijekovima,Mica alkoholicar.Svekrva se nije tu puno pitala,pa je zbog tuge sina patila u tisini.Otac Micin je uzbudljivo brojao hektare zemlje.Svatko je imao tu svoj dio propasti.Sve to u konacnici zivot poslozi.Ljubav je ta koja pobjedjuje i najvecu sirotinju ukoliko nadjes casnu zenu.Kamen po kamen palaca.