🕯️ Širokobriješki fratri mučenici – istina koja ne smije biti zaboravljena
Široki Brijeg zauzima posebno mjesto u povijesti stradanja Katoličke Crkve i hrvatskog naroda u Hercegovini. U veljači 1945. godine, u samostanu Uznesenja Blažene Djevice Marije, dogodio se jedan od najtežih zločina nad franjevcima u Europi 20. stoljeća.
Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Široki Brijeg, franjevci koji su se nalazili u samostanu nisu bježali. Ostali su uz svoj narod, u molitvi i pouzdanju u Boga. Bez ikakvog suđenja, bez dokazane krivnje, 12 fratara je ubijeno, a njihova tijela spaljena u samostanu. Njihova jedina „krivnja“ bila je što su bili svećenici, franjevci i svjedoci vjere.
Ubijeni su: fra Leo Petrović, fra Gabrijel Jurilj, fra Karlo Pehar, fra Branko Ćavar, fra Bernard Smoljan, fra Leo Šimić, fra Jozo Bencun, fra Bono Zovko, fra Dominik Barać, fra Bogdan Vukojević, fra Andrija Topić i fra Krunoslav Draganović.
Ti ljudi nisu nosili oružje. Nosili su habit, krunicu i Evanđelje. Bili su profesori, odgojitelji, ispovjednici, propovjednici i duhovni oslonac narodu. Njihova smrt nije bila vojni čin, nego zločin iz mržnje prema vjeri.
Stradanje na Širokom Brijegu dio je šire tragedije: ukupno je 1945. godine ubijeno 66 hercegovačkih franjevaca. Ta rana desetljećima je bila prešućivana, a istina zabranjena. No krv mučenika ne može se zauvijek sakriti. Ona govori glasnije od svake šutnje.
Danas širokobriješki fratri stoje kao simbol vjernosti, žrtve i hrabrosti. Njihova smrt nije poraz, nego svjedočanstvo da se vjera ne može spaliti, niti istina ubiti. Samostan koji je trebao biti grobnica postao je mjesto sjećanja, molitve i nade.
Sjećanje na njih nije čin prošlosti, nego moralna obveza sadašnjosti. Dok ih se spominjemo, čuvamo dostojanstvo nevinih i gradimo budućnost utemeljenu na istini, a ne na zaboravu.
🕯️ Vječna im slava i hvala. Njihova žrtva neka bude svjetlo našim naraštajima.
Miljenko Prskalo