Connect with us

Uncategorized

BIH U 2004.: Još jedna godina propuštenih šansi

Published

on

Bosna i Hercegovina ispraća 2024. kao još jednu godinu propuštenih šansi za trajnu stabilizaciju političkih i društvenih odnosa, iako je vladajuća koalicija na njezinu početku obećavala ubrzane reforme i približavanje članstvu u EU.

Početak godine bio je obećavajući. Stranke koje su dobile većinsko povjerenje birača na općim izborima 2022. konsolidirale su vlast i definirale reforme i zakone koje će usvojiti kako bi BiH nadoknadila zaostajanje iz proteklih desetak godina i tako uvjeriti tijela Europske unije da joj omoguće otvaranje pristupnih pregovora.

Članstvo u EU bio je zapravo jedini zajednički vezivni element šarolike vladajuće koalicije. U zemlji koja je i dalje duboko podijeljena vidljivim, administrativnim i nevidljivim, etničkim granicama njeni stanovnici i dalje imaju potpuno suprotstavljene vizije budućnosti, no uvjerljiva većina ipak želi da BiH postane dijelom europskih integracija.

Prema istraživanjima provedenim tijekom 2024. više od 71 posto građana BiH na potencijalnom bi referendumu glasalo za priključenje EU, iako ta potpora varira u entitetima pa je tako u Federaciji BiH za članstvo više od 83 posto građana, a u Republici Srpskoj njih nešto više od 48 posto.

Proeuropske ambicije u BiH Bruxelles je podupro odlukom da u prosincu 2022. zemlja dobije status kandidata za članstvo, na što se od podnošenja zahtjeva čekalo punih šest godina.

U 2023. uslijedili su dodatni reformski koraci uključujući upravljanje migracijama, usklađivanje sa zajedničkom i vanjskom sigurnosnom politikom EU, kao i usvajanje zakona o integritetu pravosuđa, borbi protiv pranja novca i sukoba interesa pa je u ožujku 2024. Europsko vijeće donijelo i formalnu odluku da odobri otvaranje pristupnih pregovora uz uvjet nastavka donošenja reformskih zakona.

Europska komisija od tada čeka te rezultate pripremajući pregovarački okvir s ciljem da ga Europsko vijeće usvoji kad u BiH budu poduzeti koraci definirani još 2022.

No na samom kraju 2024. nema nikakvih naznaka da će se to uskoro i dogoditi jer su zemlju ponovo preplavili stari politički sukobi, a vlast je paralizirana.

Zaoštrena retorika listopadskih lokalnih izbora

Glavni uzrok tome bila je neuobičajeno duga kampanja uoči lokalnih izbora provedenih u listopadu.

Političke su stranke zaoštrenom retorikom borbu za glasove započele još u proljeće i s tim nisu prestale do okončanja izbora, analizira Hina.

Na njima su HDZ BiH i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorada Dodika potvrdili apsolutnu dominaciju u hrvatskom odnosno srpskom biračkom tijelu dok je Stranka demokratske akcije (SDA) pokazala da, unatoč tome što je u oporbi, ima veliku potporu među Bošnjacima i ozbiljno ugrožava status “trojke”- SDP BiH, Naše stranke i Naroda i pravde (NiP) koje su dio vlasti.

Početkom listopada BiH je bila suočena s prirodnom katastrofom – bujične poplave pogodile su dijelove Hercegovine i središnje Bosne pri čemu je poginulo 27 osoba i srušene na stotine građevina, a ukupna materijalna šteta procijenjena je na više od 100 milijuna eura. Hrvatska je tada bila među prvim državama koje su reagirale poslavši svoje timove za spašavanje i izdvajajući deset milijuna eura za pomoć stradalima.

Proteklu godinu u BiH su obilježila i dva značajna sudska procesa.

Bivšeg predsjednika vlade Federacije BiH Fadila Novalića (SDA) Sud BiH u siječnju je pravomoćno osudio na četiri godine zatvora zbog zloporabe službenog položaja i ovlasti povezane s nabavkom respiratora tijekom pandemije koronavirusa, a pred tim istim sudom u veljači je počelo suđenje predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku po optužnici koja ga tereti za nepoštivanje odluka visokog predstavnika.

Suđenje toj dvojici pokušaj je dokazivanja da pravosuđe u BiH može biti učinkovito i procesuirati i visoke dužnosnike kada prekrše zakon.

Epilog suđenja Dodiku koji se očekuje u 2025. mogao bi trajno odrediti sudbinu tog dugogodišnjeg neprikosnovenog čelnika Republike Srpske jer bi osuđujuća presuda u njegovu slučaju značila i automatsku smjenu s dužnosti koju obnaša.

I u novoj godini stari izazovi

To će imati posebnu težinu u svjetlu nastavljenih secesionističkih prijetnji za kojima poseže Dodik opetovano zagovarajući odcjepljenje RS od BiH i njeno ujedinjenje sa Srbijom.

Zbog takve politike SAD su tijekom 2024. pojačale sankcije čija su meta Dodik i osobe koje s njim surađuju pa su se na “crnoj listi” američkog Ministarstva financija našle brojne tvrtke za koje je utvrđeno kako su prikriveni financijeri čelnika RS i njegove obitelji.

S obzirom na “mršav” učinak u ovoj godini BiH i u 2025. čekaju dobro poznati stari izazovi. Prvi i najveći bit će kako osigurati otvaranje pristupnih pregovora s EU, a drugi kako smanjiti političke napetosti i izbjeći nove svađe i sukobe među ključnim političarima koji zastupaju tri konstitutivna naroda.

Za Hrvate u BiH važno ostaje pitanje izborne reforme koja se mora provesti u narednoj godini s obzirom da su u 2026. planirani opći izbori pa se u njoj izborni zakon ne bi smio mijenjati.

Naredne godine trebale bi biti obilježene dvije simbolički važne obljetnice jer će se u srpnju 2025. navršiti 30 godina od genocida počinjenog u Srebrenici, a u studenome tri desetljeća od parafiranja Dejtonskog sporazuma na kojemu se temelji današnja BiH i kojoj opstanak jamče najvažnije zapadne države, koje su i svjedoci tog sporazuma.

Ti će događaji biti poticaj za još jedno preispitivanje odnosa međunarodne zajednice prema BiH, a povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću predstavlja nepoznanicu o kojoj će puno toga ovisiti./HMS/

Continue Reading

Uncategorized

Predsjednik Mladeži HDZ BIH Dario Plavcic

Published

on

Dragi prijatelji,

kandidat sam za Sabor Županije Središnja Bosna na Općim izborima 4. listopada.

Busovača je bila moja prva škola javnog rada. Kroz lokalni medij i civilno društvo, Općinsko vijeće, rad u institucijama, a danas i vođenje Mladeži HDZ-a BiH, imao sam priliku upoznati različite razine odgovornosti. Još važnije, naučio sam koliko je u politici važno znati tko je za što stvarno nadležan – i za ono što jest tvoja odgovornost biti spreman odgovarati.

Zato ovu kandidaturu ne želim graditi na velikim riječima ni na obećanjima koja jedan zastupnik ne može ispuniti.

Županija izravno odlučuje o obrazovanju, proračunu i nizu javnih službi, a važnu ulogu ima i u zdravstvenoj, socijalnoj, prometnoj, stambenoj i gospodarskoj politici. Upravo tu vidim prostor u kojem mogu dati svoj doprinos.

Pet je područja na kojima želim posebno raditi: kvalitetnije obrazovanje i bolji uvjeti za samostalan život mladih; snažnije domaće gospodarstvo, poduzetništvo i obrtništvo; konkretnija potpora obiteljima i djeci, posebno pri rješavanju stambenog pitanja te obnovi i izgradnji doma; stvaranje boljih uvjeta za povratak ljudi i obitelji koji danas privremeno žive i rade u inozemstvu; te odgovorniji razvoj naših općina i transparentniji, mjerljiviji rad županijskih institucija.

Ako dobijem povjerenje, želim da se moj rad može provjeriti: što sam predložio, koja sam pitanja postavio, kako sam glasovao i što je od pokrenutoga ostvareno.

Neću obećati da jedan zastupnik može riješiti svaki problem. Mogu obećati da tuđu nadležnost neću predstavljati kao svoju i da ću za ono što jest posao Sabora raditi ozbiljno, javno i odgovorno.

Na izborima 2020. svoju sam poruku sažeo u tri riječi:

Odrastati. Voljeti. Doprinositi.

Šest godina poslije te mi riječi znače još više.

Odrastati znači preuzimati odgovornost.
Voljeti znači brinuti o ljudima i kraju kojem pripadaš.
Doprinositi znači raditi i ostaviti nešto dobro iza sebe.

Za našu Busovaču i Središnju Bosnu.

Na kandidacijskoj listi HDZ-a BiH i partnerskih stranaka za Sabor Županije Središnja Bosna nalazim se pod brojem 12.

Continue Reading

SCENA

“Nitko se ne zamjera Camili ako želi zadržati posao

Published

on

Tajnica mog supruga izbacila me iz dizala jer je mislila da sam pripravnica. Već sam joj htjela reći da sam nova izvršna direktorica… sve dok nisam vidjela što nosi na zapešću.

1. dio

Prvog dana na mjestu izvršne direktorice kompanije Montalvo Global, tajnica mog supruga odmjerila me od glave do pete, ispružila ruku i zapriječila ulaz u direktorsko dizalo pa podrugljivo rekla:

“Pripravnici koriste servisno dizalo.”

Nije imala pojma tko sam.

A ja sam odlučila da joj neću reći.

Jer sam baš u tom trenutku primijetila nešto puno značajnije od njezine arogancije. Na lijevom zapešću nosila je bijeli keramički sat iz limitirane kolekcije.

Bio je to potpuno isti sat koji sam osobno odabrala za skori rođendan svoje svekrve. Na svijetu je postojalo samo deset primjeraka. Mjesec dana ranije, dok sam u Chicagu privodila kraju jedan veliki posao, izričito sam zamolila svog supruga Alexandera Montalva da ga kupi umjesto mene.

“Molim te, pobrini se za to”, rekla sam mu telefonom. “Tvoja majka će biti oduševljena.”

“Prepusti to meni, dušo”, odgovorio je glatko.

A sada je taj isti sat bio na zapešću Camile Reyes, njegove izvršne tajnice.

Trebalo mi je još nekoliko minuta da shvatim mračnu istinu iza toga zašto ga ona nosi.

Tog jutra stigla sam u sjedište kompanije na Manhattanu u jednostavnoj tamnoplavoj haljini, ravnim kožnim cipelama i s torbom bez vidljivog brenda. Posljednjih šest godina vodila sam velike operativne preokrete daleko od glavnog sjedišta. Navikla sam na tvornice, noćne letove, beskrajne pripreme za upravne odbore i jeftine hotele u kojima bih jedva uhvatila četiri sata sna. Nikad me nije zanimalo odijevati se tako da svi vide koliko zarađujem.

Camila je, očito, imala sasvim drukčiju filozofiju.

“Zar me nisi čula?” Prekrižila je ruke i stala na ulaz. “Ovo dizalo je rezervirano za najviše rukovodstvo.”

“Savršeno sam te čula”, odgovorila sam mirno.

“Onda idi na drugo.”

Mlada zaposlenica koja je stajala u blizini prišla mi je bliže i užurbano mi šapnula:

“Stvarno biste trebali napraviti kako kaže. Ne želite se zamjeriti gospođi Reyes.”

Pogledala sam prema servisnom hodniku.

“Ide li teretno dizalo do 68. kata?”

Djevojka je nervozno odmahnula glavom.

“Samo do 63.”

“A što je s ljudima koji rade na najvišim katovima?”

Spustila je pogled.

“Ostatak idemo stepenicama.”

Trepnula sam, uvjerena da sam je pogrešno čula.

“Pet katova stepenicama?”

“Da.”

“Svaki dan?”

Camila se suho, podrugljivo nasmijala.

“Ako je zaposlenicima na početnim pozicijama preteško popeti se pet katova, možda ni ne zaslužuju raditi u ovoj tvrtki.”

Mlada zaposlenica odmah je utihnula.

Ta rečenica probudila je u meni hladan bijes koji je bio puno dublji od sitne uvrede zbog moje odjeće. Ja sam znala tko sam i kakvu funkciju imam, ali ova djevojka, kao i deseci drugih, toliko je dugo živjela u toj otrovnoj kulturi da ju je počela smatrati normalnom.

Tri dana ranije upravni odbor jednoglasno je potvrdio moje imenovanje za izvršnu direktoricu. Službena objava svim zaposlenicima trebala je biti poslana u 10 sati. Alexander je znao da se vraćam u sjedište, ali jednu ključnu stvar nije znao: upravni odbor dao mi je potpunu operativnu ovlast. On je ostao predsjednik kompanije, ali od tog jutra operacije, interna revizija, ljudski resursi i pravna usklađenost odgovarali su izravno meni.

Camila je ponovno zakoračila pred vrata dizala.

“Ovo ti govorim posljednji put. Nemoj prljati direktorsko dizalo.”

Ispružila sam ruku pokraj nje i pritisnula tipku.

Vrata su se otvorila.

Ušla sam.

Njezin izraz lica u sekundi se promijenio iz arogancije u potpuni šok.

Odmah je ušla za mnom.

“Upravo si napravila najgoru pogrešku u svojoj karijeri.”

Pogledala sam naš odraz u sjajnim metalnim stijenkama dizala.

“Kojoj to karijeri?”

“Pripravničkoj”, odbrusila je. “Pobrinut ću se da ti ljudski resursi ukinu pristupnu karticu prije ručka.”

Gotovo sam se nasmiješila.

“Otkad tajnica predsjednika odlučuje tko ostaje, a tko odlazi?”

“Svatko tko radi iole blizu gospodina Montalva prvo prolazi kroz mene.”

Nije to rekla kao administrativna pomoćnica.

Rekla je to kao vlasnica.

Kad je dizalo zazvonilo na izvršnom katu, zaposlenici u blizini okrenuli su se prema nama. Camila je odmah počela glasno i uvježbano prepričavati svoju verziju događaja.

U samo dvije minute, dok sam stajala u glavnom predvorju, čula sam prigušene komentare menadžera koji su prolazili pokraj mene i od kojih mi se sledila krv u žilama:

“Alexander joj vjeruje više nego ikome.”

“Ona mu je desna ruka.”

“Nitko se ne zamjera Camili ako želi zadržati posao.”

Jedan viši menadžer čak mi je prišao i tiho rekao:

“Ispričajte joj se prije nego što gospodin Montalvo završi jutarnji sastanak. Ako se Camila požali njemu, pobrinut će se da vas nijedna velika tvrtka u gradu više ne zaposli.”

A onda su se fluorescentna svjetla iznad nas odbila od bijele keramike na Camilinom zapešću.

Sat.

Bijela keramika. Sitno umetnuti dijamanti. Mali srebrni polumjesec točno iznad broja šest.

Želudac mi se okrenuo.

Camila je primijetila da gledam i podigla ruku, otvoreno se diveći satu.

“Sviđa ti se?” upitala je umiljatim glasom.

“Odakle ti?” tiho sam pitala.

Njezin osmijeh se promijenio.

Više nije bio samo arogantan.

Postao je prisan.

“Alexander mi ga je poklonio.”

Deset godina braka proletjelo mi je kroz glavu u jednoj sekundi. Kasne večere s klijentima…

Napiši “PRSTEN” ako si spreman za sljedeći dio i odmah ću ga poslati. 👇👇

Continue Reading

Uncategorized

Predsjednik HDZ-1990 Ilija Cvitanović..UZDOL: 41 ŽRTVA, 33 GODINE SJEĆANJA

Published

on

 

Danas, 14. rujna, u Uzdolu smo obilježili 33. obljetnicu stradanja Hrvata Uzdola i odali počast žrtvama stravičnog zločina iz 1993. godine.

U napadu pripadnika Armije RBiH ubijena je 41 osoba, među njima 29 hrvatskih civila i 12 pripadnika HVO-a.

Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena. Istina i pravda moraju ostati naša trajna obveza.

Počivali u miru. Neka im je vječna slava i hvala. 🙏🇧🇦🇭🇷

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba