Connect with us

KULTURA

BRADARA: Hercegovački ustanak obilježio je povijest ne samo BiH već i cijele Europe

Published

on

U čapljinskom kinu „Mogorjelo“ je održana svečana akademija u okviru manifestacije „Dani Hercegovačkog ustanka – 150. obljetnica“ na kojoj je istaknuta važnost ovog događaja, posebno za Hrvate u BiH.

Predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara, ujedno i pokroviteljica ove manifestacije, ovom prilikom je izjavila kako je ovaj događaj obilježio povijest ne samo BiH, već i cijele jugoistočne Europe.

– Ovaj događaj u sebi nosi duboke simbolične poruke o težnji za slobodom, očuvanju identiteta, dostojanstvu „malog čovjeka“ i snazi zajedništva te je zbog toga važno ne samo da ga pamtimo, nego da iz njega učimo – naglasila je Bradara, dodavši kako se danas s ponosom odaje počast onima koji su prije 150 godina unatoč siromaštvu i obespravljenosti imali hrabrosti reći kako je dosta tlačenja, podložnosti i života bez slobode.

Foto: Fena

Ona je, kako prenosi Fena, kazala kako su neke od ovih borbi, ali u drugom kontekstu, aktualne i danas, posebno što se tiče hrvatskog naroda.

– U ovom mirnodopskom razdoblju BiH ponovno proživljava slične izazove, društvene, političke i identitetske. Na jednake izazove ne gledamo istim očima, umjesto jedinstva često svjedočimo razjedinjenosti i nepovjerenju. Mnogi akteri na društvenoj i političkoj sceni ponašaju se kako domaće probleme trebaju rješavati neki drugi i negdje vani, u Bruxellesu ili Washingtonu, a ne mi sami svojim razumom, kapacitetima i dogovorom. To je, nažalost, poraz samostalne političke volje – mišljenja je predsjednica Federacije BiH.

Izvanredni profesor sa Sveučilišta u Dubrovniku Marinko Marić koji je na svečanoj akademiji bio jedan od predavača, poručio je kako je ovo jedna velika obljetnica povijesnog događaja koji je pokrenuo promjene tektonskih razmjera u tadašnjoj Europi, ali i događaj koji možda nije dovoljno „zaživio“ u kolektivnom pamćenju hrvatskog naroda.

Foto: Fena

– To je jedan od najvažnijih događaja za ovaj prostor, a koji je najmanje poznat u široj javnosti. Mi starije generacije smo učili neku drugu povijest, živjeli smo u nekom drugom sustavu i sve što je bilo hrvatsko i katoličko ne mogu reći da je bilo zatirano, ali je bilo prešućivano te se iznosilo samo ono što je odgovaralo nekom drugom – izjavio je Marić.

Naveo je kako hrvatska javnost mora više poraditi na tome da se Hercegovačkom ustanku oda dužna povijesna počast.

– U zadnje vrijeme počele su se raditi pozitivne stvari, a sve ovo treba dizati na veću razinu, na znanstvene simpozije, na čak i međunarodne konferencije, a ono što je važno treba dizati svijest mladih ljudi i studenata. Trebamo odgajati našu mladost da znaju našu povijest – kazao je Marić.

Asistent na Studiju povijesti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru Zvonimir Herceg se osvrnuo na tri suprotstavljene „istine“ u BiH o ovom događaju.

– U svom izlaganju fokus sam stavio na to kako današnja historiografija, tj. udžbenici osnovnih i srednjih škola, gleda na Hercegovački ustanak. Istraživao sam koje su to razlike u sva tri naroda. Prva razlika su osobe koje se spominju, razlikuje se i ključni događaj, odnosno početak Hercegovačkog ustanka. Samo u hrvatskim udžbenicima se spominje taj ustanak u Dračevu ili Munja od Gabele, dok se u bošnjačkim i srpskim udžbenicima se spominje Nevesinjska puška. Nakon 150 godina kasnije vrijede određene istine, koje više pokazuju neke političke potrebe, a ne stvarnu intenciju za istinitosti u proučavanju povijesti – naglasio je Herceg.

Na kraju je poručio kako se prava počast ovom povijesnom događaju mora odati time što se prvo trebaju pokrenuti projekti istraživanja, ali s ciljem da se to radi na pravi način, bez potrebe nacionalnih politika.

Hercegovački ustanak počeo je 19. lipnja 1875. godine u selu Dračevo, nedaleko od Gabele kod Čapljine. Ustanak je bio usmjeren protiv osmanske vlasti i predvodio ga je don Ivan Musić, a sudjelovali su i drugi Hrvati i Srbi.

Ustanak je izbio kao reakcija na teške uvjete života pod osmanskom vlašću, uključujući visoke poreze i loš tretman. Iako je ustanak ugušen, doveo je do Velike istočne krize i Berlinskog kongresa 1878. godine, na kojemu je odlučeno kako će prostor BiH zaposjesti Austro-Ugarska.

Manifestacija “Dani hercegovačkog ustanka – 150. obljetnica” (DHU150) održava se od 20. do 22. lipnja na području Čapljine, u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice (HKZ) “Troplet” i pod pokroviteljstvom predsjednice Federacije BiH Lidije Bradare.

U subotu, 21. lipnja, program se nastavlja u župi Dračevo svečanom svetom misom u crkvi Uznesenja BDM, koju predvodi don Ante Luburić. Nakon toga uslijedit će polaganje vijenca kod spomenika Hercegovačkom ustanku na ušću Krupe u Neretvu. U ceremoniji će sudjelovati djeca Područne škole Dračevo te potomci ustanika, a događaj će dodatno uveličati alkari iz Sinja, Hajdučka družina Mijata Tomića i viteške postrojbe iz Stoca i Ljubuškog.

Središnji dio subotnjeg programa održat će se na lokalitetu ispod Rt Kule, gdje će uslijediti narodni sabor, kulturno-umjetnički program i večernje narodno veselje uz Grupu X iz Mostara. Prigodni govor održat će povjesničar dr. sc. fra Robert Jolić.

Završni dan manifestacije, 22. lipnja, rezerviran je za tradicionalne narodne igre koje će od 14 sati organizirati mladi iz sela Dračevo, na prostoru ispod Rt Kule./HMS

 

 

Preporučeno:

Continue Reading

KULTURA

Gordana Gajovic…OCI..

Published

on

Iz srca svetlosti postale
da iz njih Bog vas gleda,
govor stoji iza toga sjaja
iznikle su iz samoga raja.
Kakve ruke imaju te oči
da miluju kao andjeoska
krila,i ljube te dlanovima
dok te nose svetovima.
Oči mile i pevati znaju
kad se sretnu sa odrazom
nekog drugog sjaja,pa se
ono večno u očima spaja.

Continue Reading

KULTURA

Zovu me Sjecanja na Veterane rata..

Published

on

„SKINUO SAM LISICE JEDNOM STAROM KRIMINALCU… A KADA SAM VIDIO NJEGOVU RUKU, SMRZNUO SAM SE: NOSIO JE TETOVAŽU MOG OCA KOJI JE POGINUO U VIJETNAMU — I TAJNU STARU 55 GODINA KOJA MI JE ZAUVIJEK PROMIJENILA ŽIVOT 🇺🇸

Ja sam Marcus Johnson. Imam 48 godina i već 15 godina radim kao sudski ovršitelj u sudnici u Miamiju. Vidio sam sve: hladnokrvne ubojice, pokajane lopove, razorene obitelji. Moj posao je održavati red, biti poput kamene statue. Besprijekorna uniforma, ozbiljno lice, bez emocija. Ali ništa, apsolutno ništa, nije me pripremilo za ono što se dogodilo tog utorka u 15:50.

Bio je to običan dan na sudu za prekršaje. Sudac Robinson rješavao je slučajeve kao na pokretnoj traci.

„Kriv.“
„Jamčevina.“
„Sljedeći.“

Uobičajena rutina.

Tada su doveli sljedećeg optuženika: Jamesa Pattersona.

Muškarac od 67 godina, mršav, u prljavoj odjeći, s onim pogledom beskrajnog umora koji imaju samo ljudi koji su godinama živjeli na ulici. Bio je u lisicama, pognute glave.

Optužba: krađa lijekova iz Walgreensa.
89 dolara.

Sitna krađa. Nešto jadno i tužno.

Tužitelj je monotono pročitao optužbe:

— Časni sude, optuženi je snimljen kamerom. Jasni dokazi. Tražimo presudu.

James nije rekao ništa. Samo je klimnuo glavom, posramljen.

Sudac ga je pozvao do klupe.

— Gospodine Patterson, priđite.

James je hodao vukući noge. Ja sam radio svoj posao. Prišao sam mu da skinem lisice — standardna procedura kada optuženi stane pred suca.

— Skinut ću vam lisice — rekao sam tiho, profesionalno.

Uzeo sam mu ruke. Osjetio sam njegove kosti pod tankom kožom. Okrenuo sam ključ, metal je kliknuo i lisice su se otvorile.

James je malo ispružio ruku kako bi se olakšao, a rukav njegove stare košulje podigao se nekoliko centimetara.

I tada se vrijeme zaustavilo.

Tamo, na njegovom lijevom bicepsu, vidio sam tetovažu.

Bila je izblijedjela. Zelena i crna tinta proširila se kroz godine. Možda je bila stara više od pola stoljeća.

Ali bila je nepogrešiva.

Vojni znak jedinice.

101. zračno-desantna divizija. „Vrišteći orlovi“.

A ispod glave orla stajali su brojevi:

3/187.

Moje srce na trenutak je prestalo kucati.

Zvuk sudnice, sudac, klima uređaj… sve je nestalo.

Vidjeti sam mogao samo taj broj.

Treći bataljun, 187. pješačka pukovnija.

Moj otac bio je u toj jedinici.

Vijetnam, 1969.

Moj otac, David Johnson, poginuo je u borbi tri mjeseca prije nego što sam se rodio. Nikada ga nisam upoznao. Odrastao sam gledajući njegovu fotografiju u dnevnoj sobi moje majke: dvadesetdvogodišnji mladić koji se smiješi sa svojim prijateljima prije nego što su otišli u pakao.

A ispod te fotografije, uokviren bolnim ponosom, nalazio se taj isti znak. Isti 3/187.

Počeo sam drhtati. Nisam mogao to spriječiti. Moje profesionalne ruke ovršitelja bile su mokre od znoja.

— Gospodine… lisice su skinute — rekao je James zbunjeno jer mu nisam puštao ruku.

Nisam je pustio.

Samo sam gledao tintu na njegovoj staroj koži.

Moj glas izašao je slomljen, neprepoznatljiv.

— Gospodine… ta tetovaža. 101. zračno-desantna divizija. Treći bataljun…

James je podigao pogled, iznenađen što mu sudski službenik govori o tome.

U njegovim umornim očima pojavio se bljesak prepoznavanja.

— Da… kako to znate, časniče?

Progutao sam knedlu.

— Jeste li… jeste li bili u Vijetnamu?

James je polako kimnuo.

— Jesam. Od 1969. do 1971.

Hladnoća mi je prošla niz kralježnicu.

— Hamburger Hill? Svibanj 1969.?

James se ukočio.

Cijelo mu se tijelo napelo, kao da je upravo čuo zvižduk minobacačke granate.

Pogledao me ravno u oči — ne više kao kriminalac policajca, nego kao čovjek čovjeka.

— Da… bio sam tamo.

Continue Reading

KULTURA

Miljenka Kostro..ISTINA..JE…

Published

on

Istina je tako jednostavna, a daleka,
otvara ti oči da naučiš proći
i kroz hladne i mračne prolaze.
Istina je da je zima hladna,
a s proljeća priroda se budi,
s njom i ti se budiš i gledaš kako
cvijeće cvjeta, djeca rastu i gledaju kroz prozore,
s puno znatiželje postaju odrasli ljudi.
Istina je da će posrtati, padati,
ustajati se, plakati, smijati se,
prelaziti mostove, šetati gradom,
piti jutarnju kavu, lutati sjećanjima.
Istina je, jednom si rođen/a da bi živio/la,
imaš samo jedan život, a život je kao vlak.
Istina je jedna, a čovjek je traži,
množi u više boja i oblika.
Istina je… suprotnost neistini, ili…
Živjeli, vinom istine opijeni!
Miljenka Koštro

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba