Connect with us

KULTURA

Brigadir HVO-A ILIJA VINCETIC ” NAS SUSTAV”

Published

on

Većina čelnih kadrova u obavještajno – sigurnosnom sektoru, (namjerno nisam napisao Sustavu jer sustav ne postoji), došla nam je – iz ?
Dolazili su kao vrhunski obrazovani, “iskusni” kadrovi koji su svoja znanja i vještine stjecali u bivšoj državi ili u službama nama, (u tom području), superiornih zemalja.
U biti, obrazovanje većine iz bivše države je skromno, zastarjelo i ideloški indoktrinorano, a onih “iz vana” je dosezalo razinu trećerazrednog operativca u službama zemalja iz kojih su dolazili, bez doticaja sa pojmom, (a kamo li planiranjem na toj razini), strategije nacionalne sigurnosti, dok za koncepcijsku i doktrinarnu razinu nisu ni čuli.
“Školovali” su ih toliko, koliko im je bilo potrebno da bi im, nakon instaliranja u vrh obavještajno-sigurnosnog sektora RH, mogli služiti.
Mi smo, naravno, bili fascinirani njihovom “stručnošću”, CV-em (u kojemu je sve pisalo ali mi nismo mogli ili htjeli razumjeti).
Znali smo odakle su dolazili, no, znamo li kamo su odlazili?
Gdje su sada?
Što rade?
Za koga?
No, kao što uvijek biva, “prema magarcu i samar”!
Dobili smo fragmentirane dijelove različitih podsustava, poglavito zemalja iz kojih su naši “čarobnjaci” dolazili, koje je nemoguće povezati u operabilnu cjelinu.
Slikovito rečeno, puno ruku, ali – bez glave.
Sve te ruke imaju puno više od potrebitih 5 prstiju, no – nedostaje im palac.
Dijelovi tih podsustava, budući da nema (nervnog) sustava (u čijem središtu bi bio mozak) funkcioniraju kao nepovezani skup ganglija upravljanih iz različitih središta.
Nedostaje kvalitetna analiza i sinteza na svim razinama.
Sve je dodatno zakomplicirala farsa zvana Sustav Domovinske Sigurnosti.
Potemkinovo selo koje je omogućilo da na vlast, (de facto), dođe SDSS i pstali meprojatelji Hrvatske.
Raznorodna, no, vektorski određena skupina parapolitičkih pojedinaca i skupina osposobljenih za subverzivno djelovanje protiv RH, njenih institucija i vitalnih nacionalnih interesa.
Skupine i pojedinci koji su (bez dvojbe) trebali biti predmetom obrade i djelovanja obavještajno-sigurnosnog sustava (kada bi ga bilo), uvedeni su u Vladu, ministarstva, agencije, saborske odbore, pa i tajne službe.
Na izvore informacija!!
Ali to nije najbitnije.
Agenture i agenti ne moraju prikupljati informacije.
Na izvoru su.
Ne moraju se čuvati.
Imaju imunitet.
Ne moraju brinuti o financiranju.
Financira ih proračun RH.
Za susjednu “prijateljsku” Republiku Srbiju, (ali ni za druge) i njenu BIA-u Republika Hrvatska VIŠE NEMA TAJNI!!
Zašto je tomu tako?
Na samom početku rekoh, čelni ljudi obavještajno-sogurnosnog sektora, dolazili su nam iz bivše države ili iz vana.
Nedovoljno i neadekvatno obrazovani, bez iskustva, bez zadaća koje bi ih uputile u područja koncepcije i doktrine, nisu se njima ni bavili.
Nisu znali, nisu mogli i (ruku na srce) nije im bilo dopušteno.
Svi ste svjedoci da sve u RH vrvi – Strategijama!
Strategija ovoga, strategija onoga, strategija, …
Fali nam strategija …
Treba donijeti strategiju …
Ne dragi prijatelji.
Ne fali nam strategija.
Imamo ih viška.
Imamo inflaciju strategija.
Nama fali NADSTRATEGIJA!!
Fali nam Koncepcija!
Doktrina!
Discipline koje bi uključile kompletan hrvatski nacionalni potencijal u pogledu dimenzioniranja, determiniranja, interakcije, prioriteta u svim područjima nacionalnih interesa i sigurnosti.
Time se bavi znanost i to se zove doktrina.
Fali nam odgovorna politika koja će odlučiti što, kako i kojom dinamikom će se (od onoga što nam nudi znanost) primjeniti i preuzeti odgovornost za te odluke.
To se zove koncepcija.
Tek kada to budemo imali, moći će mo se baviti pitanjima strategije.
Strategija je provedbena kategorija i mora iz nečega izvirati.
Mora biti nečim definirana
Vektorski usmjerena.
S jasnim ciljem.
Dinamički tempirana i vremenski zadana.
Opsegom i dosegom limitirana.
A mi to “nešto” – nemamo.
To “NEŠTO” smo prepustili NATO-u i EU.
Mi (RH) danas ne odlučujemo o tome, ŠTO, KOLIKO, KADA I GDJE, nego KAKO?
Kako provesti ono što se od nas traži, zahtjeva, očekuje!!!
Netko će reći, to su samo pitanja nazivlja.
Konvencije.
Ne, to su (bez ikakve dvojbe) pitanja Koncepcije.
I onda se pitamo:-“Kako je moguće sve ovo što nam se događa?
U sudstvu, zdravstvu, državnoj upravi, javnim službama, području obrane, vanjskih poslova, sigurnosti, gospodarstvu, kulturi, …”?
Eto tako, moguće je.
Samo kormilo prepustiš drugima.
Samo neprijatelje pustiš u utvrdu.
Put u ludnicu je vrlo kratak i jednostavan
Samo skreneš!

Continue Reading

KULTURA

Večer zahvale HDZ-a BiH: Zajedništvom smo ostvarili izbornu pobjedu, odgovornošću gradimo budućnost

Published

on

Nakon Općih izbora u Bosni i Hercegovini, Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine organizirala je u Mostaru Večer zahvale, okupivši članove, dužnosnike, suradnike i prijatelje stranke koji su svojim angažmanom pridonijeli ostvarenom izbornom rezultatu.

Uz predsjednika HDZ-a BiH dr. Dragana Čovića, večeri su nazočili i brojni predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, predstavnici gospodarskog, kulturnog i akademskog života te brojni drugi uvaženi gosti.

U ime HDZ-a BiH nazočnima se obratila izabrana hrvatska članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine i dopredsjednica HDZ-a BiH Darijana Filipović, koja je i kao voditeljica Izbornog stožera stranke posebnu zahvalnost uputila svima koji su tijekom kampanje, svatko na svoj način, dali doprinos zajedničkom uspjehu, od stranačkih organizacija i suradnika do brojnih pojedinaca koji su bili dio toga procesa.

“Iza nas su mjeseci susreta, razgovora, rada…. Znam koliko je truda, vremena i odricanja utkano u ovu pobjedu i zato večeras želim od srca zahvaliti svakome od vas. Jednako tako, veliko hvala svima koji su nam svojim glasom dali povjerenje. Različiti smo, dolazimo iz različitih sredina, ali pokazali smo koliko možemo postići kada vjerujemo u isti cilj. Naš posao nije završio izbornom pobjedom. Sada trebamo pokazati da ovo nije samo pobjeda Hrvata, nego da, kada Hrvati pobjeđuju, pobjeđuje i Bosna i Hercegovina. Pred nama su četiri godine u kojima ćemo se nastaviti boriti za jednakopravnost hrvatskoga naroda, za prilike koje naši ljudi zaslužuju i za sve ono sto vrijedi“, poručila je Filipović.

Posebno je istaknula kako ostvareni rezultat nije zasluga pojedinca, nego brojnih članova, simpatizera, suradnika i prijatelja stranke koji su svojim radom i potporom bili dio izbornog procesa.

Naglasila je važnost povezivanja novih generacija s iskustvom koje stranka baštini, kao i spremnost na otvaranje prostora novim ljudima. Zahvalila je predsjedniku Čoviću i vodstvu HDZ-a BiH na ukazanom povjerenju, a posebnu zahvalnost uputila je i sestrinskom HDZ-u Republike Hrvatske te predsjedniku Andreju Plenkoviću na snažnoj potpori tijekom izborne kampanje.

„Ova pobjeda vrijedit će, ako s njome napravimo ono što vrijedi. Ova pobjeda vrijedit će, ako budemo radili bolje. Ako budemo slušali više. Ako budemo imali hrabrosti da mijenjamo sve ono što ne valja, ali isto tako da čuvamo sve ono što nas je dovelo do ovdje“, kazala je Filipović.

U duhu ove večeri posebno je došla do izražaja snaga zajedništva, međusobne potpore i povezanosti svih sastavnica HDZ-a BiH, vrijednosti koje su obilježile dosadašnji rad stranke i ostaju temelj njezina budućeg djelovanja.

Continue Reading

KULTURA

Iz rukopisa Ine Vukic moj nacionalni ponos

Published

on

Uskoro tu!
Memoari o borbi za nacionalni identitet i političkom djelovanju hrvatskog iseljeništva za oslobođenje od komunističke Jugoslavije

Almost here!
A Memoir of Struggles for National Identity and Croatian Diaspora Political Activism for Freedom from Communist Yugoslavia

Posveta:
Svim domoljubnim Hrvatima u iseljeništvu, njihovoj djeci i prijateljima koji su tijekom borbe za slobodu stajali uz njih —
svima koji su darovali svoje vrijeme, svoj trud, svoj novac, svoj glas i sve drugo čega su se mogli odreći kako bi san mnogih naraštaja napokon postao stvarnost.
Onima koji nikada nisu prestali vjerovati, čak ni tisućama kilometara udaljeni od domovine, da Hrvatska ima pravo na slobodu.
Onima u iseljeništvu koji su svjedočili rađanju slobodne Hrvatske u svojim kuhinjama i dnevnim boravcima, u hrvatskim klubovima i crkvama, za stolovima na kojima su se prikupljali dobrovoljni prilozi i na prosvjednim skupovima, uz telefone i telefaks uređaje, te u srcima iseljenika koji nisu dopustili da udaljenost od domovine preraste u zaborav.
Ovu knjigu posvećujem vama, sa zahvalnošću i ponosom.
Vaša odricanja i žrtve pridonijeli su rađanju slobodne i neovisne Hrvatske.

„…Postoje trenuci u životu kada povijest zakorači u najobičnija mjesta naše svakodnevice i zauvijek ih promijeni.
Za mene je jedno od tih mjesta bila moja kuhinja u Sydneyju.
Nikada nije bila zamišljena kao išta više od srca našega obiteljskog doma — mjesta za jutarnju kavu, obiteljske obroke, razgovore, rasprave, proslave i bezbrojne male rituale svakodnevnoga života. Ipak, početkom 1992. godine, dok se Hrvatska borila za opstanak i nastojala učvrstiti svoj položaj kao novostvorena neovisna država, jedan kutak te kuhinje postao je nešto iznimno.
Pretvorio se, zapravo, u neslužbeni hrvatski diplomatsko-konzularni ured u kojem su se obavljali službeni poslovi, premda bez formalnoga diplomatskog statusa.
Ondje nije bilo uglačanoga pisaćeg stola od mahagonija, diplomatskoga grba svečano istaknutog na zidu, niti osoblja sastavljenog od školovanih diplomata koji bi užurbano prolazili otmjenim hodnicima.
Moj pisaći stol bila je obična ploča od šperploče koju je moj otac, nekada domobranski časnik, pričvrstio na komodu i s ljubavlju lakirao. Pisaći stroj Canon StarWriter, telefon i telefaks postali su moja diplomatska sredstva rada.
S toga improviziranog radnog mjesta odlazila su pisma, zahtjevi, upiti i službena korespondencija. Ondje su se rješavala pitanja prijevoza posmrtnih ostataka preminulih u Hrvatsku i obavljali bezbrojni telefonski razgovori vezani uz zemlju koja je tek nedavno stekla međunarodno priznanje o kojemu su sanjali naraštaji Hrvata.
Ljudi su trebali pomoć pri ishođenju putovnica, stjecanju državljanstva, pribavljanju dokumenata, organiziranju putovanja te rješavanju imovinskih i obiteljskih pitanja.
Hrvatskoj je bilo potrebno uspostaviti veze s australskim institucijama i diplomatskim predstavništvima drugih država.
Trebalo je započeti pripreme za osnivanje službenoga veleposlanstva i mreže konzularnih predstavništava koja će naposljetku predstavljati Republiku Hrvatsku u Australiji.
Netko je morao započeti.
I tako smo započeli mi!…”

Dedication:

To all patriotic Croatians in the diaspora,
and to their children and friends who, during the struggles for freedom, stood beside them—
to those who gave their time, their labour, their money, their voices, and whatever else they could sacrifice so that the dream of generations might finally become reality.
To those who never stopped believing, even from thousands of kilometres away, that Croatia had the right to be free.
To those in the diaspora who witnessed free Croatia being born in their kitchens and living rooms, in Croatian clubs and churches, at fundraising tables and protest marches, beside telephones and fax machines, and in the hearts of emigrants who refused to allow distance to become forgetting.
This book is dedicated to you, with gratitude and pride.
Your sacrifices helped a free and independent Croatia to be born.

“…There are moments in life when history enters the most ordinary of places and changes them forever.
For me, one of those places was my kitchen in Sydney.
It was never intended to become anything more than the heart of my family home—a place for morning coffee, meals, conversations, arguments, celebrations and the countless small rituals of domestic life. Yet in the early months of 1992, as Croatia fought for survival and struggled to establish itself as a newly independent state, a corner of that kitchen became something extraordinary.
It had effectively become an unofficial Croatian diplomatic and consular office, carrying out official responsibilities despite lacking formal diplomatic status.
There was no polished mahogany desk, no diplomatic seal mounted impressively on a wall, no staff of trained officials moving purposefully through elegant corridors. My desk was a sheet of plywood fixed to a dresser and lovingly varnished by my father, a former Croaian Home Guards officer. A Canon StarWriter, telephone and facsimile machine became my tools of diplomacy. From that improvised workplace came letters, applications, enquiries, official correspondence, the repatriation of the deceased to Croatia, and countless telephone calls concerning a country that had only recently achieved the international recognition that generations of Croats had dreamed of.
People needed help with passports, citizenship, documents, travel, property and family matters. Croatia needed contacts with Australian institutions and foreign diplomatic missions. Preparations had to be made for the formal embassy and consular network that would eventually represent the Republic of Croatia in Australia.
Somebody had to begin.
And so we did…”

Continue Reading

KULTURA

Molitva za obitelj pape Ivana Pavla II.]

Published

on

 

Bože, od kojega nam dolazi svako očinstvo na nebu i na zemlji,
Oče, koji si ljubav i život,
učini da svaka ljudska obitelj na zemlji,
po tvome Sinu rođenom od žene
i po Duhu Svetom,
postane izvorom božanske ljubavi
za uvijek nove naraštaje.

Učini da tvoja milost vodi misli i djela roditelja,
za dobro njihove obitelji
i svih obitelji na svijetu.

Neka mladi naraštaji u obitelji nađu
snažnu potporu za čovječnost
i rast u istini i ljubavi!

Neka ljubav osnažena milošću sakramenta ženidbe,
bude jača od svake nemoći i beznađa,
koje zahvaćaju naše obitelji.

Na kraju Te molimo za zagovor
svete nazaretske obitelji,
da Crkva u svim narodima na zemlji,
može plodonosno ispuniti svoje poslanje u obitelji i po obitelji,
po Kristu našem Gospodinu,
koji je put, istina i život,
u vijeke vjekova.

Amen.

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba