Connect with us

EKONOMIJA

Hrvatski otok: europski mediji Trumpu ‘nude‘ da otvori zloglasni Goli otok, zatvor u bivšoj Jugoslaviji. Evo što se zna

Published

on

Trump je nedavno zaprijetio da će ponovno otvoriti zloglasni Alcatraz, ali i Amerikance slati u strane zatvore, rekavši da bi rado deportirao američke državljane koji počine nasilna kaznena djela u ozloglašeni zatvor u Salvadoru, piše Euronews i ironično nastavlja, “nudeći mu” napuštene zatvore diljem Europske unije.

“Ako Trump traži otočne zatvore, EU ima mnogo toga za ponuditi, uključujući povijesne lokacije koje se mogu mjeriti s Alcatrazom i koje bi mogle privući Trumpov osjećaj za povijest i kulturu.”

U Euronewsovu užem izboru našao se i bivši zatvor na Golom otoku, koji je jugoslavenski komunistički režim otvorio 1949. godine kao izoliranu kažnjeničku koloniju za stvarne i navodne “suradnike Informbiroa”, odnosno općenito simpatizere Staljina i Sovjetskog Saveza.

Evo i malo čiunjenica o Golom otoku…

Na sjevernom Jadranu, između otoka Raba i kopna, leži Goli otok – naizgled običan, kamenit i ogoljen otok, danas prepušten zubu vremena i znatiželji turista. No, iza njegovih ruševina i zaraslih staza krije se jedno od najmračnijih poglavlja jugoslavenske povijesti: logor i zatvor Goli otok, mjesto političkog progona, prisilnog rada i psihičke torture, simbol straha i šutnje koji je obilježio živote tisuća ljudi i njihovih obitelji.

image

 Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Povijesni kontekst: Tito, Staljin i početak pakla

Goli otok postao je sinonim za političku represiju nakon povijesnog raskola između Josipa Broza Tita i sovjetskog vođe Josifa Staljina 1948. godine. Jugoslavija je, izbačena iz Informbiroa (Kominforma), krenula vlastitim putem, a vlasti su u novonastaloj paranoji pokrenule masovne čistke protiv stvarnih i navodnih pristaša SSSR-a, tzv. “staljinista”. U tom kontekstu, Goli otok je 1949. godine pretvoren u strogo čuvani logor za “političko preodgajanje” – mjesto gdje su protivnici režima trebali biti slomljeni, preodgojeni i ponovo integrirani u “novog čovjeka” YU-socijalizma.

image

 Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Tko su bili zatočenici?

Prvi zatvorenici stigli su već u srpnju 1949. godine. Bili su to komunisti, partizani, intelektualci, radnici, ali i obični građani – svi oni koje je UDBA (jugoslavenska tajna policija) označila kao sumnjive zbog simpatija prema Moskvi, kritike režima ili čak zbog anonimnih dojava i osobnih obračuna. Među zatočenicima su bili i nacionalisti, antikomunisti, ali i ljudi bez jasne političke pripadnosti, uhvaćeni u vrtlogu straha i denuncijacija.

Procjenjuje se da je kroz logor i kasnije zatvor prošlo oko 16.000 političkih zatvorenika, od kojih je između 400 i 600 umrlo na otoku, iako neki izvori navode i znatno veće brojke. Među žrtvama su bili i žene, koje su bile smještene na obližnjem otoku Sveti Grgur.

image

 Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Život i smrt na Goli otoku: rad, glad, nasilje

Goli otok bio je doslovno “goli” – kamen, bez hlada, izložen ljetnim žegama i zimskim burama. Zatvorenici su morali izgraditi logor vlastitim rukama: zidali su barake, kopali cisterne za vodu, sadili rijetka stabla. Najteži i najokrutniji rad bio je u kamenolomu, gdje su pod užarenim suncem ili ledenim vjetrom razbijali kamen, često bez dovoljne hrane i vode.

Rad nije bio jedina muka. Sustav je bio osmišljen tako da zatvorenike slomi psihički: morali su međusobno špijunirati, prijavljivati i kažnjavati jedni druge. “Kroz stroj” – prolazak kroz špalir u kojem su ih drugi zatvorenici tukli – bio je jedan od najstrašnijih oblika poniženja i nasilja.

Hijerarhija unutar logora temeljila se na suradnji s upravom: oni koji su bili spremni izdati druge mogli su dobiti lakše poslove i bolje obroke, dok su “nepokorni” bili izloženi najgorim kaznama i izolaciji.

Posebno zloglasno mjesto bio je “Petrova rupa”, duboka jama u kojoj su najteži slučajevi bili izloženi dodatnim mukama, izolaciji i torturi. Glad, žeđ, bolesti i nasilje bili su svakodnevica, a smrt česta posljedica iscrpljenosti, premlaćivanja i očaja.

image

 Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Nakon Informbiroa: od logora do zatvora

S popuštanjem napetosti između Jugoslavije i SSSR-a nakon Staljinove smrti, logor za političke zatvorenike formalno je zatvoren 1956. godine. No, Goli otok nije prestao biti mjesto stradanja: pretvoren je u zatvor za “delinkvente”, mlade prijestupnike i “neprijatelje države”, uključujući i one optužene za nacionalizam ili “ideološke zablude”. Iako je udio političkih zatvorenika opadao, represija i dalje nije nestala. Zatvor je radio sve do 1988. godine, kada je napušten i prepušten propadanju.

image

 Nikola Vilić/HANZA MEDIA

Šutnja, tabu i razotkrivanje

Goli otok bio je tabu tema u Jugoslaviji desetljećima. O njemu se nije smjelo govoriti, a bivši zatvorenici su često šutjeli iz straha ili srama. Tek nakon Titove smrti i početka krize jugoslavenskog sustava, počinju izlaziti memoari, romani i filmovi koji progovaraju o užasima otoka – od romana “Tren” Antonija Isakovića do filmova “Balkanski špijun” i “Kad je otac bio na službenom putu”.

S raspadom Jugoslavije i otvaranjem arhiva, Goli otok postaje predmet javne rasprave, istraživanja i pokušaja suočavanja s prošlošću. Ipak, do danas, pitanje odgovornosti, broja žrtava i karaktera represije ostaje izvor prijepora i bolnih sjećanja.

Nasljeđe i sjećanje: između zaborava i memorijalizacije

Danas je Goli otok ruševina – sablasni podsjetnik na sustav koji je ljude pretvarao u brojeve, a prijatelje u doušnike. Neke udruge bivših zatvorenika i povjesničari bore se da otok postane memorijalni centar, mjesto sjećanja i učenja o totalitarizmu i ljudskoj patnji. Drugi, pak, predlažu komercijalizaciju, pa su se pojavile i bizarne ideje o pretvaranju otoka u turističku destinaciju ili čak “gay resort”. Za sada, otok ostaje nigdje između – ni potpuno zaboravljen, ni dostojno obilježen.

Najveća tragedija Golog otoka nije samo u broju žrtava, već u tišini koja je pratila njihove sudbine. Mnoge obitelji nikad nisu doznale gdje su im nestali najmiliji, a mnogi preživjeli su ostatak života proveli u šutnji, noseći nevidljive ožiljke. Dokumentarni filmovi, knjige i svjedočanstva potomaka danas pokušavaju ispričati priču…

Goli otok ostaje simbol dvostruke naravi jugoslavenskog socijalizma: s jedne strane, vizije napredne, nesvrstane države, a s druge – brutalne represije protiv neistomišljenika. Njegova povijest podsjeća na to koliko su granice između “prijatelja” i “neprijatelja” u pojedinim sustavima tanke i koliko je lako izgubiti slobodu, pa i život, zbog pogrešne riječi, sumnje ili osobne osvete. Goli otok je, kako su već neki prije definirali, bilo mjesto gdje su se lomile kosti, ali i karakteri.

 

Komentari (1)

 

Continue Reading

EKONOMIJA

Marko Ljubic…KOME I ZAŠTO SLUŽI LAŽ O TRUMPOVOJ NEPREDVIDIVOSTI?..

Published

on

 

Kao neslana šala tzv. mainstreama i većine pripadnika europskih liberalno-demokratskih, dakle ljevičarskih politika, ljevičarskih neovisno o tome deklariraju li se kao centrističko-desne ili čak desne, mi zvuči već automatizirana floskula da je Trump nepredvidiv.

Eto, nije lako, tip je nepredvidiv, pa nam građanke i građani, može za muku i narodi, dajte potporu jer vas spašavamo od njega, otprilike bi se mogla prevesti ta sintagma “Trumpove nepredvidivosti”.

Vrlo izvjesno u suvremenoj političkoj povijesti u državama s višestranačkim izbornim sustavima i slobodnim izborima nije bilo čovjeka, koji je nakon pobjede na izborima i preuzimanja vlasti tako vjerno provodio i realizirao svoja predizborna politička obećanja, bez imalo odstupanja i izuzetka.

Očito se, kad je Trump u pitanju, ne radi o njemu i njegovoj “nepredvidivosti”, jer je ocjena da je nepredvidiv bjelodana laž, već o tome da vladajući političari u većini europskih zemalja i preslikane nadnacionalne političko-birokratske strukture s pripadajućim medijima ne mogu zbog svojih automatiziranih navika prevare izbornog tijela, koja im je postala jedina politika i standard političkog ponašanja, vjerovati da netko radi ono što je najavio.

Zamislite vi njega, odjekuje čuđenje nad Europom!

Bezboraznik jedan!

Radi ono što je govorio da će raditi u predizbornoj kampanji!

I naravno, nisu to očekivali isključivo gledajući iz svoje perspektive. To je isto kao od kroničnog lopova očekivati da u nečijim nelopovskim postupcima ne vidi prevaru ili da ne bude iznenađen drugačijim ponašanjem.

Pogotovo nisu naučeni, ni pripremljeni na to da im se tako efektno ruše uporišta moći kojom desetljećima glumataju “vođe”, šokirani su kad im J.D. Vance ili Trump u javnosti kresnu u lice da im društva propadaju, kad Starmera ogole podatkom da danas proizvodi tri puta manje energije nego ranije i da vidi na potpori od 18 posto, kad Macrona Trump javno sprda aludirajući na njegov pokušaj glumatanja europskog vođe dok mu je zemlja razapeta zbog njegovih politika koje podupire 11 % Francuza, a uz to ga javno mlati dvadeset i pet godina starija supruga ili kad im svima saspe u lice da ne mogi računati na “savezništva” koja će Amerika financirati.

Šokantno je čuti u lice da bi svi govorili njemački ili ponetko japanski da nije bilo Amerike, a koliko god to bilo “nepredvidivo” činjenica je da je tako.

S obzirom na moć i neovisnost, s obzirom na to kakvim ga se već godinama predstavlja u europskom mainstreamu, Macron i njegova politička subraća diljem Europe i iz “saveza voljnih” mogu biti zahvalni što im nije predložio sprdajući se s njihovim politikama da ozakone “macronocid” aludirajući na “femicid” i “zaštitu žena”.

O kakvoj se europskoj strukturi radi najbolji pokazatelj je to što im je Zelenski autoritet i neformalni vođa, koji si je uz takve mediokritete odavno dopustio nevjerojatnu drskost dijeliti lekcije svakome tko ne ispunjava njegove sumanute želje, a koga je Orban smireno nazvao “čovjekom u očajnoj poziciji”.

Orban je bio prepristojan, nije mu rekao uz to – po svom izboru, a Trump jest i bi.

Što je u tome nepredvidivo?

Da najmoćniji čovjek na svijetu gomili po svemu slabih i potpuno neravnopravnih tipova, koji su baš svi bili bezobrazno otvoreno i nesaveznički protiv Amerike koja je pobjedila na izborima i dala povjerenje njemu nasuprot drugoj opciji koju su podupirali, sad to zaboravi i da im usprkos tome što nemaju ništa za respekt glumi saveznika pomažući im preživjeti ono što su zakuhali svojim narodima.

Trumpovoj Americi većina europskih politika i političara nisu saveznici, niti Americi koju on legitimnije nego itko od njih u svojim narodima, predstavlja.

U biti, bili su mu neprijatelji, a njihove politike i politički ciljevi su potpuno suprotni njegovim jasno javno najavljenim politikama. Koliko god se pokušavalo personalizirati te animozitete, tu se uopće ne radi o osobnim odnosima, primarno se radi o potupuno isključivim politikama.

Čemu onda kuknjava o nesavezničkom ponašanju!?

S obzirom da je u ovom slučaju riječ o šefu najveće sile svijeta, dodatno šok pojačava svijest da njegove politike nitko ne može izbjeći neokrznut, pa se izmišljaju izlike i javne budalaštine o njegovoj nepredvidivosti.

I bolešćurinama.

To što Trump svoje jasno najavljene političke ciljeve ostvaruje primjenom modela komunikacije koju procjenjuje njemu korisnom i potrebnom i ako treba kombinacijom sile demonstrirajući bez izlike realnu moć koju predstavlja i kojom upravlja u odnosu s političarima država koje i koji su realnost današnjeg svijeta, nerijetko namjerno zajebajući nedorasle političke mediokritete pokazujući im tu golemu nadmoć i ogoljavajući njihova prijetvorna i često ružna nenašminkana lica pred svijetom, druga je stvar.

To nije nepredvidivost, to je javni i državno-politički odnos prema nedoraslim suparnicima, koji ni ne zaslužuju ništa drugo.

Cinizam je pri tome što se od Trumpa iz tih krugova i njihove medijske sljedbe očekuje ono što oni nikada nisu ni pokušali demonstrirati, respekt prema idealima i načelima neovisno o moći, pogotovo u međunarodnim odnosima, dok oni istodobno krajnje brutalno eliminiraju svaku mogućnost protivljenja njihovim politikama u svojim narodima, kriminalizirajući čak i pokušaj razgovora i pitanja, da ni ne spominjemo potpuni izostanak senzibiliteta prema drugim narodima.

Upravo tome kao pokriće služi “potpora Ukrajini” i proizvodnja vjerojatno najveće prevare u prilično dubokoj povijesti – Zelenskog.

Istina je da su i Trump i ovi “zelenkisti” potpuno predvidivi i da je to za promjenu – ohrabrujuće.

Continue Reading

EKONOMIJA

NA MOSTARSKOJ BUNI NIČE PRVI PČELINJAK ZA OSOBE S INVALIDITETOM

Published

on

Predstavnici Udruge OSI MEN Hercegovine Oliver Soldo i Ilija Soldo uručili su danas predsjednici Vlade Hercegovačko-neretvanske županije Mariji Buhač Zahvalnicu za pružanje potpore provedbi projekta ”Pčelarstvo za OSI i apiturizam za žrtve mina i osobe s invaliditetom”, konkretno za potporu integriranju te populacije u društvo i njihovoj profesionalnoj rehabilitaciji.

Udruga OSI MEN Hercegovine registrirana je za promociju i zaštitu prava osoba s invaliditetom, kao i potporu članovima u njihovu integriranju u društvo. Članovi su stradalnici od minsko-eksplozivnih naprava, od kojih se većina bavi pčelarstvom, proizvodnjom meda i drugih pčelinjih proizvoda.

Vlada HNŽ-a financijski je pomogla ovaj projekt, kako u nedavnomu otvorenju Sajma prirodnoga meda koji je u Mostaru okupio 30-tak izlagača, tako i u izgradnji prvoga pčelinjaka za osobe s invaliditetom, žrtve mina, koji će u svibnju ove godine biti otvoren na Buni, južno od Mostara.

– Vlada je, putem Ministarstva trgovine, turizma i zaštite okoliša, pomogla konstrukcijsko podizanje dojmljivoga drvenog zdanja u obliku pčelinjega saća (šestorokutnika), a u tijeku je uređenje okoliša i unutarnje opremanje prostorija – pojasnio je Oliver Soldo, zahvalivši i ovim putem predsjednici Buhač na prepoznavanju značaja ovoga projekta za naše sugrađane koji su u ratu i nakon njega nastradali od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava, a koji su pronašli svoj mir i put svojega oporavka u ovoj posebnoj djelatnosti.

– Udruga OSI MEN spaja aktivnosti na tragu potpore njihovu članstvu te razvitak apiturizma kao relativno mlade grane agroturizma u kojoj se ljudi upoznaju sa životom pčela, pčelinjim proizvodima, medonosnim i ljekovitim biljem. Našu će potporu imati i nadalje zbog napora koji ulažu u pomoć stradalnicima od mina, kao i zbog sjajne turističke promidžbe Hercegovine, njezinih blagodati i duboko ukorijenjene tradicije, tako i glede njihova neumorna rada na približavanju pčelarstva i medarstva našim mladima – poručila je predsjednica Vlade.

Continue Reading

EKONOMIJA

Potpisan Memorandum o razumijevanju: Čapljina dio Akceleratora rodne ravnopravnosti

Published

on

U zgradi Gradske uprave Čapljina obilježen je početak suradnje Grada Čapljine sa Zajedničkim programom Akcelerator rodne ravnopravnosti (Gender Equality Accelerator Joint Programme – GEA JP).

Riječ je inicijativi Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini koju provode UN Women, UNDP, UNICEF i UNFPA, uz financijsku potporu Europske unije, Švedske i Danske, s ciljem unaprjeđenja rodne ravnopravnosti i jačanja uloge žena u lokalnim zajednicama.

Predstavnica organizacije UN Women Jo-Anne Bishop istaknula je kako program obuhvaća tri transformativne oblasti, s posebnim naglaskom na rodnu ravnopravnost i ekonomsko osnaživanje žena.

Naglasila je i važnost suradnje s Gradom Čapljinom, s kojim je potpisan Memorandum o razumijevanju, a aktivnosti će biti usmjerene na rodno odgovorno upravljanje, rodno odgovorno budžetiranje, razvoj inkluzivnih politika te uključivanje svih građana u procese lokalnog upravljanja, s ciljem ravnomjernog zadovoljavanja potreba žena i muškaraca, djevojčica i dječaka.

Financijsku potporu programu pruža i Kraljevina Danska, što je potvrdio veleposlanik Kraljevine Danske u BiH, Åge Sandal Møller, istaknuvši kako će Danska do kraja godine uložiti šest milijuna konvertibilnih maraka u Bosni i Hercegovini u ovaj program.

Rezidentni predstavnik UNDP-a u BiH Renaud Meyer naglasio je da je rodna ravnopravnost jedan od ključnih i centralnih segmenata djelovanja UNDP-a. Dodao je kako je Grad Čapljina prepoznat kao pouzdan partner te da je cilj projekta integrirati principe rodne ravnopravnosti u sve aktivnosti i usluge lokalne samouprave, kako bi svi građani imali jednake mogućnosti sudjelovanja i da se njihove potrebe i mišljenja jednako uvažavaju.

Koordinator projekta ispred Grada Čapljine Marko Borovac kazao je kako potpisivanje Memoranduma predstavlja nastavak uspješne suradnje s UNDP-om. Istaknuo je da Grad kroz ovaj projekt želi unaprijediti izradu strateških i planskih dokumenata, uključujući trogodišnje planove rada, uz stručnu podršku UNDP-a i njegovih konzultanata.

Borovac je dodao kako će program doprinijeti jačanju kapaciteta gradske uprave kroz edukacije i radionice, s ciljem kvalitetnijeg planiranja i provedbe projekata, povlačenja sredstava međunarodnih organizacija te ukupnog poboljšanja položaja građana, s posebnim naglaskom na žene i rodnu ravnopravnost.

Na samom početku sastanka, gradonačelnica Raguž istaknula je kako je Grad Čapljina počašćen što je među prvim jedinicama lokalne samouprave koje su potpisale ovaj Memorandum, naglasivši važnost dugoročnog partnerstva s UNDP-om, UN Women i drugim partnerskim institucijama:

U proteklim godinama Grad Čapljina aktivno radi na unapređenju kvalitete javnih usluga, uz značajnu podršku UNDP-a, posebno kroz MEG projekt i projekte u području energetske učinkovitosti. Nedavno završeni projekt usmjeren na povećanje ulaganja u javne objekte s niskom stopom emisije ugljika doprinio je poboljšanju radnih uvjeta i organizacijskih procesa u gradskoj upravi. Kroz ovu suradnju Grad Čapljina planira izradu ključnih provedbenih dokumenata, uključujući smjernice te trogodišnje i godišnje planove rada, usklađene sa Strategijom razvoja Grada i principima održivog i inkluzivnog razvoja. Poseban naglasak stavljen je na jačanje transparentnosti, učinkovitog upravljanja te uloge žena u javnom sektoru. Potpisivanje Memoranduma predstavlja važan korak ka jačanju lokalne razine u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja te potvrđuje opredijeljenost Grada Čapljine za kontinuiranu suradnju s međunarodnim partnerima na dobrobit svih naših građanki i građana. /HMS/

 

Preporučeno:

Podijeli:

Continue Reading

Trending

Copyright © 2010 - 2024 BPZ.ba