Širokobriježanin Ivan Kraljević za osječki Glas Slavonije komentirao je aktualnu političku krizu u Bosni i Hercegovini i dotaknuo se odnosa Republike Hrvatske prema BiH.

Bilo kakva priča o raspadu Bosne i Hercegovine u ovome je trenutku svođenje akutnog problema na razinu spekulativnih procjena. Ovdje je kriza permanentno stanje, naša svakodnevica, samo se mijenja njezin intenzitet. Ona je trenutačno dosegnula razinu koja svakako izaziva posebnu pozornost – kaže dr. sc. Ivan Kraljević, viši asistent sa studija Politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, te dodaje:

– Na sceni je potpuno bezvlašće nastalo kao nuspojava aktualne krize prouzročene zaoštravanjem odnosa na relaciji Banja Luka – Sarajevo. Tenzije su kulminirale krajem veljače objavom prvostupanjske presude kojom je Milorad Dodik osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane bavljenja politikom zbog nepoštovanja odluka međunarodnog visokog predstavnika Christiana Schmidta. Nakon toga je uslijedila nepromišljena avantura čelnika Republike Srpske, koja je u međuvremenu prerasla u jednu vrstu drame. Narodna skupština RS-a na presudu Miloradu Dodiku uzvratila je donošenjem zakona kojima se otvoreno suprotstavila ustavnom poretku BiH. Na taj je način srpska politika u BiH i de facto i de iure potvrdila postojanje paralelnog sustava u državi koji svojim djelovanjem pokazuje potpuni neposluh i ignorira državne institucije.

Za sada sve ostaje na razini političkog “rata” između srpskih i bošnjačkih političkih predstavnika. Međutim, sigurnosna situacija može biti vrlo lako dovedena u pitanje, posebice u slučaju kada bi se, primjerice, pripadnici Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) odlučili na uhićenje trojice srpskih čelnika – Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića – za kojima je raspisana tjeralica, a koji uživaju zaštitu policijskih struktura u RS-u.

Tko snosi najveću odgovornost za postojeću političku krizu u BiH?

– Tu ne treba amnestirati krivnje Milorada Dodika i njegovu secesionističku agendu koja u ovome trenutku nema pokrića za nešto više od verbalnoga “odcjepljenja”. Naime, za postojeću krizu veliku odgovornost snose činovnici međunarodne zajednice. Ali to i nije neka novost u protektoratu kakav je BiH. Uostalom, manje-više svaka dosadašnja politička kriza u BiH imala je svoje pipke u međunarodnim krugovima.

Postojeća kriza produkt je osobnoga obračuna visokog predstavnika Christiana Schmidta s Miloradom Dodikom, u čemu mu je uvelike asistirao američki veleposlanik Michael J. Murphy, čovjek bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena. Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću “ohrabrio” je Milorada Dodika, koji je očito precijenio situaciju.

S druge strane, kada je postalo jasno kako ni nova američka administracija neće tolerirati Dodikove eskapade, bošnjački su čelnici krenuli u “lov na vještice” s namjerom da eliminiraju čelnika RS-a iz političkog života. Tako da svi podjednako dijele krivnju. Naravno, ne treba izuzeti ni ulogu medija, koji svojim djelovanjem proizvode stanje psihoze. Pojedini mediji stvaraju osjećaj straha, ugroze i ratne psihoze suprotno realnom stanju koje vlada među stanovništvom. Jezik komunikacije u javnom prostoru postao je isključiv, rigidan i agresivan. I uglavnom su najglasniji oni koji su tobože najviše za BiH.

Kakvu ulogu u BiH u svemu što se događa imaju inozemne sile, prije svega Rusija i SAD?

– Slabost države i duboke rascjepe koji prevladavaju u zemlji Rusija je dobrano iskoristila. Simptomatično je znati da je Rusija zahvaljujući naftnom biznisu trenutačno najveći strani investitor u BiH. Gledano isključivo s političke strane, Rusija kontinuirano podržava politiku Republike Srpske i njezina predsjednika Milorada Dodika, a njihov odnos se odvija kao na relaciji dviju neovisnih država. Međutim, Rusija još uvijek nema efektivnu moć za nešto više od verbalne potpore svojim političkim partnerima.

BiH je i dalje čvrsto u okrilju SAD-a. BiH je američki proizvod i tako će ostati – makoliko nadmeno zvučalo – sve dok američka administracija ne odluči drukčije. Očuvanje integriteta BiH jedan je od ključnih rezultata američke politike koja je predvidljiva svih ovih poslijedejtonskih godina. Zato i ne treba iznenađivati oštra kritika američkog državnog tajnika Marca Rubija upućena Miloradu Dodiku i političkim dužnosnicima RS-a. Administracija Donalda Trumpa neće mijenjati politiku prema BiH, ali će sigurno pozorno pratiti razvoj situacije.

Je li došlo vrijeme za reviziju Daytona?

– U ovome trenutku ne postoji salomonsko rješenje za Bosnu i Hercegovinu. Dejtonski mirovni sporazum nije u cijelosti zaustavio rat. Iako je zaustavio krvoproliće i oružani sukob, iza njega je ostao zamrznuti konflikt koji se prelio u institucije. Uspostavljena je složena upravna struktura u kojoj se političkim sredstvima nastavila borba ratnih neprijatelja.

Revizija Daytona sigurno će jednog dana postati neminovnost s kojom će se morati suočiti i unutarnji i vanjski akteri. U ovome trenutku geopolitičke silnice jesu inkorporirane u političku stvarnost BiH, ali ne u onoj mjeri u kojoj bi produbile i intenzivirale krizu prema nečem krupnijem. Unatoč opstrukcijama, kojih će i dalje biti.

Kad se sve uzme u obzir, kakva je pozicija i budućnost Hrvata u BiH?

– Koliko god hrvatskoj politici u BiH ponekad nedostaje više izravnosti, pa i principijelnosti u potezima koje povlači, hrvatska je strana u ovome konfliktu opravdano potpuno po strani. Hrvatski je stav vrlo jasan – politički dijalog i očuvanje mira, stabilnosti i sigurnosti.

BiH je moguća samo kao državna zajednica triju potpuno ravnopravnih, suverenih i konstitutivnih naroda, Hrvata, Srba i Bošnjaka i drugih građana. Takav spoj nacionalnog i građanskog vodio bi prema dugotrajnijoj stabilnosti, ali isto tako i prema normalnijem funkcioniranju države. Republika Hrvatska toga je itekako svjesna i trenutačno je najvažniji i najiskreniji vanjskopolitički partner BiH. Međutim, puno toga će ovisiti o Bošnjacima i njihovoj politici, odnosno hoće li se i dalje nastaviti ponašati kao da je BiH samo njihova država, izigravati žrtvu, a sve druge okrivljavati.

Bošnjaci možda jesu najemotivnije vezani uz ovu državu, ali ako doista žele dobro BiH, onda kao najbrojniji konstitutivni narod trebaju preuzeti veću odgovornost i jačati partnerstvo s Hrvatima u BiH i Republikom Hrvatskom. Svoj patriotizam najbolje mogu potvrditi udovoljavanjem uistinu minimalističkim zahtjevima Hrvata u BiH, da im prestanu birati političke predstavnike i pristanu promijeniti Izborni zakon da se to pitanje jednom zauvijek riješi.

Vriak.info